Znakovi kraja Zapada - trolanje trolera

Ne vidjeh dugo ili nikad dosad ovakvu demonstraciju licemjerne gluposti Zapada i tzv. demokracije:

Naravno, shvatili ste da ovaj lik radi budale od vijećnika nekog gradskog vijeća u SAD i koji to ne mogu nikako dokučiti, ili ako mogu, nemoćni su suprostaviti mu se se kad su i sami oni sprdnja u cirkusu čudovišta koja se naziva zapadnim društvom.

Zapadnjaci (ili normies kako se to kaže na engleskom žargonu - oni koji slijepo slijede vladajuće medije i vladajuće narative, koji kad im se kaže kako ne postoji više muško i žensko nego da je to stvar odabira odmah tu idiotariju prihvaćaju kao istinu jer vjeruju kako ih likovi iza ekrana ne mogu i ne žele nikako prevariti i dovesti do zla) su toliko otišli na kvasinu da kad ih netko trola s najvećim budalaštinama oni ne mogu shvatiti da je to sprdnja ili ako shvaćaju ne mogu se tome oduprijeti kad znaju da on samo trola majstorski njihovo vladajuće ili manje vladajuće trolanje.

Problem s ovim ekstremnim trolanjem je - iza toga nema više dalnjeg trolanja, društvo koje više ne može razlikovati predsjednika države od glumca ili klauna koji se s društvom sprda, ne može više postojati.

Ne postoji ništa više, bolje rečeno niže, iza trolanja trolera (to jest ne postoji trolanje trolera trolera).

To je onda brod luđaka bez kormilara ili je najveći luđak-troler na tom mjestu upravljanja brodom.

Ali to nije više društvo onih koji su stvoreni na sliku i priliku Božju, slika još doduše može i postojati, ali prilika i prispodobnost Bogu više ne postoji.

Govorili su i govore - ironija je oružje nemoćnih.

Ipak to oružje nije uvijek nemoćno kad postoji dovoljan broj ljudi zdravog razuma, osjećaja za pravdu i hrabrosti da se od ironije prijeđe k odbacivanju zla kojem se ironija ruga.

Sad se pak može reć - stvarno je u naše vrijeme ironija postala nemoćna, i jedina je njezina moć ostala da nas nasmije.

Zato što nedostaje kod većine ljudi onog gore navedenog, prvenstveno zdravog promišljanja da je ovo stanje rezultat robovanja ljudi od moderne tehnologije koja je demonskog podrijetla (a istu možemo samo pojedinačno odbaciti nikako kao društvo ili narod jer narod koji je odbaci biti će osvojen od naroda koji je nisu odbacili, osim ako se Bog izravno ili preko anđela ne uključi u tijek rata).

O tome sam pisao nebrojeno puta na blogu, o tome govori slijedeći video Jonathana Pageau o Henokovoj knjizi, knjizi čiji se navodi spominju u Bibliji (Judina poslanica i još neka druga mjesta), ali koja nije uvrštena u Bibliju, i koja govori o tome kako je opačina predpotopnog čovječanstva bila uvjetovana utjecajem demona-stražara koji su dali ljudima skriveno znanje o prirodi i njezinoj primjeni u tehnologiji s kojom se je događao ondašnji "transhumanizam" nakon čega je Bog zaključio da je opačina ljudi dosegla takvu mjeru da je riješenje uništiti Općim potopom većinu čovječanstva osim Noine obitelji.

 

I zato je poruka gornjeg trolera, htio to on ili ne, znao to on ili ne, - došli smo do kraja.

Mučenica naših dana, sv.Danijela iz Rumunjske:

Eto kako najveći neprijatelji kršćanima mogu biti njihovi najbliži.

Umjesto da otac bude sretan što se njegova kćer želi posvetiti Bogu, on ju je dušmanski mučio, izravno i neizravno. 

Koliko god trpjela ona je postajala uzvišenija i sličnija Gospodu Hristu, tako da je i umrla u Velikom Tjednu 2004 g.

Nitko ne može oteti one koji se posvete Bogu, ma kako izgledalo zemaljskim očima da su poraženi i zgaženi.

Dok neki vjeruju da je sadašnja ruska država pravoslavna, a ista nije još osudila boljševizam i komunističku državu SSSR, nego naprotiv želi izmiriti križ i crvenu petokraku, Hrista i Antihrista.

Kako što reče sv.Ignjatije, svaka hereza je blasfemija, bilo protiv Oca (filioque - jer niječe da je Otac monarh-načelo), bilo protiv Sina (arijanizam koji niječe Njegovo božanstvo, nestorijanizam i monofizitizam koji niječe Njegovo utjelovljenje), bilo protiv Duha (negiranje svetih tajni, Liturgije, sinoda i kanona Crkve koja su djelo Svetoga Duha, negiranje Crkve koju vodi Duh tako da se kaže da Duh Sveti vodi isto tako heretike i shizmatike, da su svi oni kršćani - a to je prema riječima sv.Justina Popovića sinteza svih hereza - ekumenizam ).

Ljubimo heretike kao zabludjelu braću, molimo se za njihovo obraćenje, ali nikad iz lažne ljubavi ne recimo im da su kršćani, jer tada nas oni mogu na Sudu s pravom optužiti - ovaj mi je rekao da sam kršćanin, pa nisam više ni tražio Crkvu izvan koje nema spasenja.

Jonathan Pageau - simbolično tumačenje križa i raspeća.