O traducianizmu ponovno

O traducianizmu sam pisao na početku bloga 2015.g.

Ovdje, ovdje i u nekim drugim tekstovima.

Osvrnuo sam se tada i na “istočne shizmatike” riječima “nisam primijetio da je i jedan istočni shizmatik traducianist”, kao i što sam, ne razumijevajući nauk o nestvorenim Božjim energijama, napisao da zbog toga oni, pravoslavci, ne prihvaćaju Augustinov nauk o istočnom grijehu i Božjem milosrđu.

Kako sam u međuvremenu postao pravoslavan, te odbacio krivi rimokatolički nauk o istočnom grijehu, predestinaciji i Božjoj milosti kao stvorenju, to sam bio ugodno iznenađen, čitajući knjigu “Orthodox Dogmatic Theology” o.Pomazanskog u prijevodu S.Rosa, da Crkva (pravoslavna) nema definiranu dogmu o stvaranju ljudskih duša, te da je moguće i generativno ali i traducianističko tumačenje.

Neki kršćanski oci su držali generativno tumačenje, to jest da Bog ex nihilo, od ničeg stvara svaku ljudsku dušu i koja je koliko znam službena u RKC (u suprotnom otpada dogma RKC o Bezgriješnom začeću budući je Bog onda nepravedan jer je mogao svaku ljudsku dušu stvoriti kao dušu Bogorodice bez posljedica Adamovog grijeha), dok su drugi kršćanski oci držali kako Bog stvara čovječju dušu od duša njegovih roditelja.

Kršćanski oci koji su bili po ovom pitanju traducianisti bili su Tertulijan, Grgur Bogoslov, Grgur iz Nise, Makarije Veliki, Anastazije Sinajski.

Ali nisu tako vjerovali samo stari kršćanski oci, nego i suvremeni poput sv.Ivana Kronstadtskog:

“In his diary, St. John of Kronstadt has this observation: “What are human souls? They are all one and the same soul, one and the same breathing of God, which God breathed into Adam, which from Adam until now is disseminated to the whole human race. Therefore all men are the same as one man, or one tree of humanity. From this there follows the most natural commandment, founded upon the unity of our nature: Thou shalt love the Lord thy God (thy Prototype, thy Father) with all thy heart, and with all thy soul, and with all thy strength, and with all thy mind; and thy neighbor (for who is closer to me than a man who is like me and of the same blood with me?) as thyself (Luke 10: 27). There is a natural need to fulfill these commandments” (My Life in Christ).”

— Orthodox Dogmatic Theology by Fr. Michael Pomazansky

Stoga ponavljam, izražavam zadovoljstvo što Crkva nije po ovom pitanju definirala dogmu, nego je ostavila vjernicima da u skladu sa svojim razumom, svojim duhovnim uzrastom i s nadahnućem Svetoga Duha, tumače i daju odgovor na pitanje.

Traducianistički odgovor, po mojem sudu, kao što sam i prije pisao, daje šire i potpunije objašnjenje zašto se prenosi posljedica Adamovog grijeha (ali ne i krivica što je zabluda Augustina i RKC), zašto moramo biti bliski sa svojim roditeljima, u konačnici sa Adamom i sa svim čovječanstvom - jer je našu dušu Bog stvorio naslijeđivanjem od duše Adama i koju je udahnuo u Adamovo tijelo.

Naša duša ne može postojati bez duše Adama, mi ne možemo postojati ako nismo u lancu od Adama do naših roditelja, i mi ne možemo postojati nego samo na taj način, ja ne postojim i ne mogu postojati bez svojih roditelja i predaka.

Kad sam bio začet, ja nisam bio tabula rasa, prazan stol na kojeg će se s vremenom donositi razne stvari, ja sam već bio stol na kojem su se prepoznavali moji preci, bilo po dobru bilo po zlu.

Naravno, ja nisam apsolutno predeterminiran sa svojim precima, imam slobodnu volju s kojom mogu surađivati s Bogom u oboženju i prethodnom nadvladavanju slabosti i sklonosti prema zlu koje sam dobio od predaka.

Na taj način se može “popraviti obiteljsko stablo”, ali na isti način samo sa zlouporabom slobodne volje se može isto stablo i pokvariti.

I ne radi se samo tu o utjecaju na potomke preko traducianizma, nego budući je cijelo čovječanstvo jedna duša Adamova, mi možemo sa svojim dobrim djelima istu dušu na svoj način popraviti, ili zlim djelima pokvariti.

Svi smo dakle odgovorni, ne samo prema precima i potomcima, nego i prema svim rođacima, a to je cjelokupno čovječanstvo.

Zato se pravi kršćanin iskreno moli ne samo za sebe, svoje potomke, predke, rođake, prijatelje nego za cijelo čovječanstvo (naravno ne sa istim žarom, jer nisu svi ljudi jednako bliski).

I nikad ne smije željeti zlo nikome, pa ni neprijatelju, jer samim time želi zlo i sebi, jer svi smo povezani dok god se ne dogodi vječno razdvajanje na Posljednjem sudu na kojem će neki ostati u božanskoj zajednici, a neki okusiti vječnu drugu smrt samoće.

 

Svete riječi i savjeti još jednog ruskog sveca, sv.Barsanufija Optinskog (svakako preporučam pročitati ih, duhovna korist je golema):