Traducianizam protiv kreacionizma I

Traducianizam protiv kreacionizma

1.Uvod u prijepor

Mišljenja sam da je pitanje istočnog grijeha najveća prepreka nekršćanima za prihvaćanje kršćanstva.
Kako može nevino dijete koje se je tek rodilo, biti krivo pred Bogom i zaslužiti vječnu kaznu u Paklu?
(znam da će neupućeni moderni katolici na ovo reagirati kao da je to laž, zato ih upućujem na nezabludivi nauk Crkve koji je proglašen na saboru Crkve u Kartagi 419.god. na kojem se je anatemiziralo krivovjerje kako u vječnosti postoji neko treće mjesto osim Raja i Pakla) 
Zašto Adamovi potomci nasljeđuju njegov grijeh kojeg nisu osobno počinili?
Ili, zar ne zvuči nepravedno izjava sv.Pavla u Rim. 5-12:

"Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt" 

po kojoj su svi ljudi u Adamu počinili grijeh, i imaju krivicu grijeha, a ne samo posljedice iako i to zvuči nepravedno?
Na kraju kako uopće pomiriti ideju apsolutno dobrog, svemogućeg i sveznajućeg Boga i činjenice postojanja zla?

Krenuti ću od posljednjeg pitanja. Ne znam niti za jedno objašnjenje, niti za jednu religiju ili ideologiju koja bi to pitanje na zadovoljavajući način raščistila, ako ne uključuje ideju savršenog i dobrog stvaranja (jer Bog ne može ništa učiniti što nije dobro i savršeno) koje je uključivalo slobodnu volju prvog čovjeka koji je isto stvoren dobrim,
i neki kataklizmički događaj prouzrokovan čovječjom zlouporabom slobodne volje protiv Stvoritelja koji je rezultirao ne samo opće prisutnim moralnim zlom u ljudima i između ljudi, nego i zlom u prirodi koja više nije bila potpuno savršena i dobra i u harmoniji s ljudima.
Taj kataklizmički događaj nazivamo istočnim grijehom, o kojem ću poslije pisati. 
Međutim odgovori na prethodna pitanja mogu biti trojaki:
1. kako se prenosi istočni grijeh na Adamove potomke je misterija ili Božja tajna koju nikad ne ćemo saznati
2. Bog nije stvorio samo dušu Adamovu, nego Bog stvara duše svih Adamovih potomaka i onda kad duše uđu u tijelo one dobiju-naslijede istočni grijeh
3. Bog je izravno odnosno ex nihilo stvorio samo dušu prvog čovjeka koji je počinio grijeh, ali duše Adamove djece nastaju-generiraju se iz Adamove duše te tako one naslijeđuju Adamov grijeh

Prvi odgovor je moguće točan. Samo u tom slučaju svaka daljnja rasprava je besmislena i kad nas nekršćanin pita zašto se naslijeđuje istočni grijeh,
moramo mu iskreno odgovoriti da ne znamo i da će u pravednost nasljeđivanja istočnog grijeha i on povjerovati kad dobije vjeru (iako ni tada ne će znati odgovor na pitanje).

U drugi odgovor vjeruju većina kršćana, i u njega su vjerovali neki, ili možda i većina kršćanskih otaca, ali je nakon skolastike prevladao kod teologa uz neke izuzetke. Taj odgovor nazivamo kreacionizmom. Jer Bog stvara pojedinačno svaku ljudsku dušu na isti način kako je stvorio prvu čovječju dušu i na isti način na koji je stvorio svakog pojedinog anđela.

Treći odgovor se naziva generacionizam ili traducianizam.
Naziv traducianizam dolazi od latinske riječi 'tradux' koja označava npr. granu vinove loze koja kad se odreže od trsa i posadi u zemlju,može postati novim trsom. Ako je trs od kojeg se presađuje imao neku bolest, onda će i mladica-novi trs koji se je dobio presađivanjem imati tu istu bolest.

Tekst iz Katoličke enciklopedije o predmetu 

2. Kronologija prijepora 

Prema gore navedenoj Katoličkoj enciklopediji većina kršćanskih otaca imali su kreacionistički stav.
Traducionisti se nabrajaju redom Tertulijan, Apolinar, Grgur od Nise, Makarije, Rufin, Nemesije (iskreno meni su oni nepoznati osim Tertulijana i sv.Grgura od Nise) i onda netko tko je najzaslužniji za nauk o istočnom grijehu i nauk o Božjem milosrđu i koji je za mnoge najveći kršćanski otac i naučitelj Crkve, sv.Augustin.
Traducianizam se gotovo idealno poklapa s naukom o istočnom grijehu,
i Katolička enciklopedija (ne smijemo biti naivni i vjerovati da autori te enciklopedije nemaju svoje stavove i da su posve objektivni) navodi kako su neki kršćanski oci, suočavajući se s krivovjerjem pelagijanizma zauzeli traducianistički stav.
Međutim ako istražimo tekstove sv.Augustina, što sam vrlo površno učinio,
onda vidimo kako je i on na kraju bio pomirljiv i nije zauzeo konačno stajalište. Moj je sud kako je njegov protivnik i heretik Pelagije tada imao priličan broj latentnih simpatizera na istoku i koji su k tome bili kreacionisti,
pa nije htio otvarati nove bojišnice prema njima, važnije mu je bilo da se odbaci krivovjerje pelagijanizma.
To nam potvrđuje i stav istočnih shizmatika prema sv.Augustinu,
oni ga drže (polu)heretikom, ne prihvačaju nauk o istočnom grijehu i Božjem milosrđu, već su prigrlili dubiozno i usudio bih se reći heretično naučavanje o nestvorenim, vječnim i beskonačnim božanskim energijama koje su krivi surogat nauka sv.Augustina o Božjem milosrđu. Nisam primjetio da je itko od istočnih shizmatika traducianist.
O tome ću pisati drugom zgodom.
Razdoblje od sv.Augustina do kasnog srednjeg vijeka u kojem se je dogodila skolastika možemo nazvati augustinskim razdobljem.
Kako je to razdoblje kasnog srednjeg vijeka prethodilo renesansi i humanizmu, tako su se pojavljivale kritike prema sv.Augustinu. Primjerice zamjeralo mu se je okrutnost ili bešćutnost po kojoj je naučavao da umrla nekrštena djeca završavaju u Paklu.
Kao da istina ovisi o našim emocijama, kao da je sv.Augustin krivo tumačio Objavu kako bi sadistički tu djecu izbacio iz Raja u Pakao.
Aristotel koji je naučavao pojam 'tabula rasa' po kojem su sva djeca ista kad se rode, a kakvi će postati ovisi o odgoju i utjecaju okoline,
postao je autoritetom u skolastici.
Zato Katolička enciklopedija navodi da su svi skolastici bili kreacionisti, osim Huga od sv.Viktora i Aleksandra od Halea (meni nepoznat).
Dalje se navodi kako je traducianizam odbačen od svih suvremenih teologa.
Ali ipak nabraja zatim neke i koliko mogu primjetiti nije da ih baš nema.
Što se da zaključiti iz kronologije?
Traducianizam je bio prisutan od samih početaka Crkve (Tertulijan, znamo da je proglašen heretikom, ali ne zbog traducianizma).
Sv.Augustin nije javno u svojim knjigama prigrlio traducianizam, ali ga nije ni odbacio, iako je isti naravni dodatak nauka o istočnom grijehu.
Približavanjem novog vijeka traducianizam se sve više odbacuje.
Živimo u vremenima u kojima je na izdisaju novi vijek i vidimo kakve užasne posljedice po vjeru i otuđenje ljudi od Boga i od drugih ljudi je filozofija novog vijeka - humanizam prouzrokovala.
Stoga vjerujem da je došlo vrijeme preispitivanja postavki novog vijeka.
Zato sam u prvim svojim tekstovima obrazložio 'heretičku' ideju kako možda Zemlja nije lopta niti planeta u što vjeruju i djeca u vrtićima, samo mi ridikuli ne vjerujemo.
Nastaviti ću dalje s iznošenjem argumenata za traducianizam. 
Kako bismo vidjeli zašto ta djeca u vrtićima nisu anđeli, a još manje mi odrasli.