Traducianizam protiv kreacionizma II

U prvom dijelu sam dao uvod u tradicianizam, kao i kronologiju prijepora između dvije suprostavljene ideje o stvaranju ljudskih duša.

3. Argumenti za traducianizam

Redom ću ih nabrojati: 

1. Bog je završio stvaranje u šest dana

Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.Post. 2

Drugim riječima mogli bismo reći da je sa šestim danom završeno stvaranje 'ex nihilo' koje je svojstveno samo Bogu. Nigdje se više u Bibliji ne spominje stvaranje.
Neki će reć da će Bog na koncu stvoriti novo Nebo i Zemlju, ali tekst Otkrivenja ne govori više o stvaranju ex nihilo, nego o transformaciji starog u novo, radi se o uskrsnuću, slično kao što se događa na krštenju kad krštenik postane dijete Božje. To dijete Božje nije novi stvor nastao od ničega, nego se je po Božjoj milosti preobrazio.

 I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. Otk. 21:1

Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!  2 Kor. 5:17

Vidimo da se slične riječi koriste i u Otkrivenju i u Pavlovljevoj poslanici.
Prema tome, Bog je stvorio sve neživo i živo na Zemlji u šest dana, a živim bićima, biljkama, životinjama i ljudima dao je moć da stvaraju svoje potomke, ne ex nihilo jer to može samo Bog, nego od sjemena odnosno spolno, i nespolno kako se razmnožavaju neke biljke i životinje kod kojih nema muško i žensko.
Naravno da je Bog mogao stvoriti u šest dana i sve ljudske duše kako su vjerovali neki gnostici i manihejci, po kojima je dobri bog stvorio ljudske duše, a zli bog ih zarobljava u tijelu kad se djeca začnu, odnosno rode.
Mislim da je ovo glavni argument za odbaciti ideju o stvaranju svih ljudskih duša u dane Postanka, jer Bog koji je apsolutno dobro može stvoriti samo dobre duše, i On nije istovremeno onaj zli bog koji će dobre duše bez ikakvog razloga (jer one su dobre, Bog nema opravdanja da ih kazni) nastaniti u tijelima i da tako one dobivaju krivicu istočnog grijeha od Adama.
Kreacionistima (podsjećam to su oni koji vjeruju kako Bog stvara svaku ljudsku dušu) ostaje samo mogućnost da kažu kako Bog stvara svaku ljudsku dušu u trenutku začeća ili malo kasnije*.
Kako napisah to se protivi Objavi odnosno Knjizi Postanka.
Iz ovog gore napisanog slijedi:

2. Bog je apsolutno dobar, stoga Bog nije kreator nakaznih bića niti Bog može stvoriti dobru ljudsku dušu koju bi neopravdano kaznio dajući ju u nakazno tijelo ili je kažnjavao isto tako neopravdano istočnim grijehom, grijehom roditelja koji su dali samo tijelo, a ne i dušu

Dobro bi bilo naglasiti da Bog nije stvorio svaku pojedinačnu vrstu koju danas vidimo, kao što Bog nije stvorio bijelog, crnog ili žutog čovjeka, nego je u Adamu bila mogućnost da nastanu ljudske rase koje danas vidimo. 
Bog je tako vjerojatno stvorio neku životinju od koje su nastali današnji vukovi, psi, kojoti, lisice, afrički divlji psi, australski dingo ...
To nije evolucija o kojoj bulazne 'znanstvenici', jer vrste koje je stvorio Bog bile su savršene.
Ovo nije skretanje s teme, zato što nam to može objasniti zašto postoje smrtonosne bakterije ili neke nakazne životinje ili zašto postoje ljudske nakaze, ili zašto su postojali biblijski Nefilimi, ogromni i zli ljudi, ili zašto ljudi ili demoni mogu stvoriti takva strašna bića.
Bog nakaze nije sigurno stvorio, niti Bog udahnjuje dušu nakazama, jer bi to bilo kontradiktorno Bogu koji je savršeno dobar.
Bog je stvorio živa bića koja mogu ostati savršenima, ali i koja mogu postati manje savršena ili čak zla, i to svoje bolesno stanje prenijeti na potomke.
Ja se nadam da nitko ne vjeruje kako Bog udahnjuje dušu ili život svakoj biljci ili životinji. Bog ne daje život smrtonosnoj bakteriji. Tvrditi suprotno je kontradiktorno jer bi to značilo da Bog nije savršeno dobar. Netko će možda reć kako Bog koristi tu bakteriju kako bi kaznio zle ljude. Slažem se s tim, ali to ne znači da je Bog stvorio tu bakteriju ili da joj je dao život. Pogledajmo analogiju s anđelima. Bog nije stvorio demone, nego je stvorio anđele koji su svojom voljom postali demonima. Bog često dopušta demonima da rade zlo, ali Bog ih samo koristi radi većeg dobra kojeg će iz tog zla izvuć. Bog isto tako nije stvorio smrtonosne bakterije niti im daje život, nego ih koristi kao kaznu, odnosno da bi pobjedio zlo. Naravno da Bog može uništiti život odnosno usmrtiti svako živo biće, ili spriječiti neko živo biće da ima potomke.
Bog nije prestao biti Bogom zato što je dao živim bićima mogućnost razmnožavanja.
Kreacionizam pada na pitanju zla, jer predmnijeva ili da Bog stvara nešto što nije dobro - ljudsku dušu inficiranu s istočnim grijehom,
ili da Bog neopravdano odnosno u zloj namjeri stvara dobru ljudsku dušu koja ulaskom u tijelo Adamovog potomka postane zla i dobija istočni grijeh samo radi toga što je ušla u to tijelo.
Traducianizam, koliko mi je poznato, jedini objašnjava stvaranje ljudskih duša pri tome ne dolazeći u kontradikciju kako je Bog zao.
Jasno je da kreacionisti ne će reć kako je Bog zao, ali to kažu implicitno.

3. Dijete nasljeđuje ne samo tijelo - gene, nego i odlike duša roditelja

Naravno, ako ne vjerujete da postoji ljudska duša, onda je čitanje ovog teksta za vas besmisleno.
Ne postoji gen mudrosti, gen naglosti, gen hrabrosti, gen zdravog razuma, gen inteligencije ...
Sve su to odlike ili u nekom slučaju mane ljudske duše. Znamo za narodnu izreku - jabuka ne pada daleko od stabla. I pri tome naši stari nisu mislili na tjelesnu sličnost djece i roditelja, nego na sličnost njihovih ljudskih duša.

Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. Post. 5:3

Netko će reć, zar nisu bili i Kain i Abel rođeni na Adamovu sliku?
Sigurno jesu, ali su bili različiti zato što je i Adam bio različit prije i poslije istočnog grijeha, prije i poslije kajanja zbog tog grijeha, a vjerojatno je bio i drugačiji kad je saznao za Kainovo ubojstvo Abela, nakon čega je dobio Šeta.
Nu, ovdje u svetom tekstu je vrlo zanimljiv izričaj koji je sličan baš zbog riječi 'sličan' i 'na sliku i priliku' koja se spominje pri Božjem stvaranju Adama.
Ako je Šet sličio na Adama, na koga je onda sličio Adam?
Međutim Bog kaže 'načinimo čovjeka', kaže to u množini.
Jel se tu radi samo o svetom Trojstvu, ili se pod množinom smatra još netko?
Ovo što ću iznijeti je samo moja pretpostavka. 
U Bibliji, u knjizi Mudrosti se navodi kako je Mudrost prva stvorena, kako je od početka bila u umu Boga, kako je bila prisutna dok je Bog stvarao.
Ako ne kažemo da je ovo neka metafora, a to ne smijemo dočim postoji neko objašnjenje, onda mislim da je stvarno prvi stvor, koji je stvoren prije anđela i prije Adama, ljudska duša našeg Gospodina Isusa Krista koja je odmah ušla u hipostatsku uniju s Riječi Božjom.
Sjetimo se da Isus Krist nije začet spolnim putem, odnosno da je stvoren kao i Adam, ljudska duša ušla je u tijelo, ali ne sama kao kod Adama, nego u hipostatskoj uniji s Bogom.
Vjerujem (ali ne vjerom po kojoj vjerujem u nezabludivi nauk Crkve) kako je Adam stvoren na sliku i priliku ljudske duše Isusa Krista, ali i da je istovremeno Isus Krist potomak Adamov zato što je pravi sin Marijin, koja Mu je dala tijelo.
K tome treba uzeti u obzir da su samo četiri ljudska bića stvorena bez istočnog grijeha, Isus, Marija, Adam i Eva.
Isto tako vjerujem kako su svi oni nastali nespolnim putem, znači i Marija, zato što se istočni grijeh prijenosi spolnim začećem. 
Kreacionisti vjeruju kako su sve ljudske duše nastale stvaranjem ex nihilo, a ja vjerujem kako je Bog izravno stvorio samo te četiri ljudske duše.
To znači da je Isusova i Marijina duša bila s Bogom tijekom stvaranja i da su se njihove ljudske duše utjelovile u punini vremena (uz spomenutu razliku što je Isus istovremeno i Bog).
Zanimljivo je da se za Marijine blagdane čita isti tekst iz Knjige Mudrosti koji kaže kako je mudrost prvostvorena, pa mi još i ta činjenica daje pravo za vjerovati u gore iznesene pretpostavke.
Nije li dostojno da je prvi stvor ljudska duša Krista Kralja?
I nije li isto dostojno da je drugi stvor duša Njegove Majke, Kraljice Neba i Zemlje?
I nije li dostojno, kako je u nauku Crkve, da te dvije ljudske duše budu bez istočnog grijeha?
Sve gore navedeno upućuje nas na zaključak kako se istočni grijeh prijenosi spolnim začećem i to zato što se dijete stvara na sliku roditelja, odnosno Adama koji je upropastio svoju nevino stvorenu dušu nalik Isusovoj, istočnim grijehom.
Kad bi našu ljudsku dušu Bog stvarao kao i Adamovu, a mi imali istočni grijeh zbog Adama, onda bismo zaista mogli biti ljuti na Adama zašto nam je dao u naslijeđe to zlo tijelo po kojem imamo istočni grijeh.
Ali grijeh nije u tijelu, nego u volji, u duši.
Stoga smo mi u zajedničkoj krivici s Adamom, kako kaže sv.Pavao - s njim svi mi zajedno sagriješismo.
On je naš stvarni prvi Otac, bez njega ne bismo postojali kao što ne bismo postojali bez naših roditelja.
Ono što čovjeka određuje je duša, a ne propadljivo tijelo.
Kad bi nam roditelji dali samo tijelo kako vjeruju kreacionisti, to ne bi mnogo značilo, mogli bi čak biti ljuti na roditelje što su nam dali loše tijelo, loše gene. Budući da smo 'mi' - naša duša, koja je nastala od njihove, onda smo kudikamo više povezani s njima, onda je ta veza puno veća od samog tijela i krvi.
Traducianizam osim objašnjenja istočnog grijeha, daje nam razumijevanje za izjavu Boga iz Biblije koji do četvrtog koljena kažnjava grijeh predaka.
Kreacionizam znači da bi Bog u tom slučaju bio nepravedan, jer kažnjava potomke koji nisu ništa krivi. Krivica u svakom slučaju ne može biti u tome što je šukununuk dobio tijelo od šukundjeda, nego što je naslijedio dušu od njega.

* Ovo je nepopularno reći danas u borbi protiv velikog zla abortusa, ali se ipak mora reći. Ne znamo niti nam je objavljeno kad nastane od oplođene jajne stanice do rođenja djeteta čovjek. Mnogi će reć da je čovjek nastao odmah u oplođenoj jajnoj stanici, ali to opovrgavaju jednojajčani blizanci. Dakle, negdje u vremenu između oplodnje i rođenja nastane čovjek, odnosno nastane ljudska duša**.
Svakako da je abortus veliki grijeh bez obzira dal se učinio odmah po začeću ili u posljednjem mjesecu trudnoće, jer radi se o nakani ubojstva bez obzira dal se ubio čovjek u utrobi majke, ili se onemogućilo da od oplođene jajne stanice nastane čovjek. Grijeh je uvijek u nakani. Ovo bi isto trebalo reći neutješnim ženama koji pate zbog spontanog pobačaja.

**Čuo sam mišljenje kako je postojanje srca znak da je fetus postao čovjekom. Moguće je da je ljudska duša smještena u srcu. Presveto Srce Isusovo i Marijino su potvrda tome, jer se radi o štovanju ljudske Isusove i Marijine duše, a ne o štovanju jednog tjelesnog organa.