Sveta Trojica jedan Bog

To je dogma Crkve, tko u to ne vjeruje ili je otpao od Crkve ili joj nije nikad ni pripadao.

Možemo li u to stvarno vjerovati ako ne znamo protumačiti tu kontradiktornost, kako nešto može biti troje i istovremeno jedno*?

Nekad sam to i sam krivo tumačio iako sam bio na tragu rješenja**, tumačeći da Otac, Sin i Duh Sveti imaju  jednu narav-suštinu i jednu volju.

Prvo je svakako nevažno za objašnjenje, jer i troje ljudi imaju istu čovječju narav, ali nisu jedan čovjek.

Jedna volja je na tragu rješenja “zagonetke”, jer tri čovjeka ne mogu imati istovjetnu volju, dok sveta Trojica imaju jednu te istu volju, i ono što je najvažnije koje iz toga proizlazi, sveta Trojica imaju jednu i istu nestvorenu Božju energiju po kojoj jedino kao stvorenja možemo osjetiti Boga (znači niti Bogorodica niti anđeli ne mogu razlikovati pojedine Božanske osobe osim ako se Bog sam tako ne predstavi, jer postoji samo jedna Božja energija, dok zbog utjelovljenja Logosa možemo Njega vidjeti kao čovjeka, ali i sam Logos kaže - ja i Otac smo jedno).

Sveta Trojica nikad ne djeluju odvojeno, oni su nedjeljivi (što se ističe na mnogim mjestima u svetoj Liturgiji, ali i u molitvama svetaca) i stoga imaju i istu jednu energiju-aktivnost.

Rimokatolici i protestanti imaju problem to objasniti jer su slijedeći skolastiku-Aristotela odbacili razlikovanje Božje suštine i Božje energije.

Puno više o tome možete čuti ovdje:

* Možemo li primjerice odgovoriti talmudistima i muhamedancima na klasičnu njihovu primjedbu kako su kršćani mnogobošci jer tobož vjeruju u tri Boga? Trebali bismo znati odgovoriti im pogotovo danas kad su sve vjere izmiješane kao nikad dosad u povijesti, tako da ovdje leži velika odgovornost suvremenih kršćana prema takvim dušama koje možda iskreno traže put do Boga. A ako nisu iskreni nego znaju kršćanski odgovor kojeg ignoriraju ne bi li tako u javnosti oblatili kršćanstvo, onda kršćani također moraju im znati odgovoriti poradi trećih koji takva pitanja i podmetanja slušaju i onda dobijaju lažnu sliku o Crkvi ukoliko ne čuju pravi kršćanski odgovor.

** Kao što se može vidjeti u priloženom videu, kršćanski oci, a pogotovo kapadocijski od kojih se po ovom pitanju posebno ističe sv.Grgur iz Nise (brat sv.Vasilija), jasno su postavili rješenje te "zagonetke". Problem modernog kršćanstva je što se često gubi veza s tim najstarijim kršćanskim ocima koji su obilježili prve ekumenske sabore Crkve, dok su RKC i protestanti po tom pitanju pogotovo izgubljeni jer prvima su autoritet rimski pape odnosno skolastici koji su odstupili od nauka prvih kršćanskih otaca, dok ovi drugi ne priznaju nikakav autoritet zbog krive reakcije na krivi autoritet "nezabludivog" rimskog pape kojima je Zapad dotad bio izložen uzduž i poprijeko.

P.S.

Nešto aktualno, što je ustvari aktualno već sto godina, sergijanizam i apostazija unutar "Sovjetskog patrijahata", današnje RPC, koja neupućenima izgleda kao prava Crkva koja se bori protiv dekadentnog Zapada:

Kao što se RKC bori za "pravdu" u svijetu, za ekologiju, za napredak u međuljudskim i međudržavnim odnosima, za prihvaćanje "drugačijih" - čitaj za prihvaćanje sodomizma kao normalnog, za pravedniju raspodjelu bogastva (Bergoglio je pred neku godinu čak i formirao neko globalno međunarodno tijelo koje bi u skladu s agendom globalizma trebalo dati ljudsko lice kapitalizmu-globalizmu - u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji bilo je sličnih svećenika i teologa koji su naučavali simbiozu socijalizma i kršćanstva), za razumijevanje, za toleranciju, za novi poredak temeljen na "ljubavi", tako se isto to događalo i događa paralelno u SSSR i sadašnjoj Rusiji.

Ta lažna briga oko dobra ovog svijeta je ustvari briga uspostavljavanja carstva Antihrista (nekad je kler Sovjetskog patrijahata otvoreno kazivao da se bori za socijalizam, za mir, čak i za ostvarenje kršćanskih ideala pod stijegom ondašnje boljševičke države), znali to ili ne oni koji u takvim pokretima sudjeluju pod krinkom pobožnosti i ljubavi prema bližnjima.

Crkva poziva bez prestanka sve ljude dobre volje na pokajanje, na krštenje, na asketski-podvižnički i svetotajinski život, a kad Gospod Hristos kaže "carstvo Nebesko je među vama", to nipošto ne znači da se radi o nekom ovovremenskom carstvu, nego da je vječno carstvo koje dolazi s Drugim dolaskom Hristovim već u srcima onih koji ga priželjkuju, koji mu se nadaju, koji se trude biti dostojni istog carstva i koji ga, ako su u tome dosljedni i ustrajni, već osjećaju. 

Antihrist se ne će moći zacariti niti će se prikazati kao otvoreni poricatelj Hrista, nego kao onaj tko uspostavlja carstvo dobra na Zemlji kao Hrist, koji je Njegova zamjena ili baš osobno On, kao onaj koji ispunjava ideale kršćanstva i svih religija i svih humanističkih pokreta.

U tome je suština prijevare, oni koji su plitki u vjeri priključiti će se i slijediti će Antihrista uvjeravajući sebe da to čine radi svojeg kršćanstva ili vjere u napredak čovječanstva.

Neki će ga slijediti i iz patriotskih, etnofiletističkih motiva jer će u tom posljednjem zemaljskom i ovovremenskom carstvu vidjeti ostvarenje svojih nacionalnih snova i otklanjanje povijesnih nepravdi za koje su uvjereni da su učinjene njihovom narodu i za koje se nadaju da će ih ispraviti novi car.