Vodenjak i Antihrist

 Pretpostavljam da su čitatelji gledali film Miloša Formana (češkog židova koji je emigrirao u SAD) "Kosa".

Film je rađen prema poznatom 'mjusiklu' koji se je neprekidno izvodio na poznatim američkim pozornicama.

Evo nekoliko minuta početka filma s notornom pjesmom "Vodenjak":

Teozofi 19.stoljeća koji su pripadali društvenoj eliti Zapada (uključujući Rusiju jer je najznamenitija od njih bila Ruskinja Blavatsky) koji su bili siti kršćanstva, a žudili su za mističnim iskustvima koje su onda tražili među poganima Indije i dalekih zemalja, navjestili su kako završava vrijeme Ribe i započinje vrijeme Vodenjaka (preciznije rečeno teozofi su bili sotonisti, za njih je Lucifer bio pozitivna osoba).

Ribu ili grčki ihtis koristili su prvi kršćani kao tajni znak jer akronim te riječi na grčkom za kršćane znači "Isus Hrist, Božji Sin, Spasitelj".

Kad se je tako negdje na zidu nalazila nacrtana riba, to je bio znak kršćanu da se u blizini nalaze drugi kršćani i neka katakombna crkva.

Nu, teozofi su mrzeći kršćanstvo htjeli 'ribu izvući na suho' kako bi započeli s novim vrlim dobom, dobom Vodenjaka tumačeći da se konstelacija na Nebu mjenja, da se prelazi od zodijačkog znaka Ribe na znak Vodenjaka.

Vodenjak kao životinja spada u red vodozemaca, amfibija poput žabe, na nogama ima jastučiće s zrakom koji mu omogućuju hod po vodi, rep mu omogućuje plivanje, i ima veliku sposobnost regeneracije udova, čak i očiju*.

Ne trebam provjeravati, ali prilično sam siguran da je smatran u Mojsijevom Zakonu nečistom životinjom koju je zabrano jesti (kao i sve životinje u vodi i moru koje su mekušci, koji nemaju kožu s ljuskama, primjerice glavonošci, jegulje, žabe, puževi, školjke ...).

I to je već znakovito, teozofi su tumačili kako se napušta patrijahalno i hijerarhijsko društvo obilježeno Hristom - Ribom, i ulazi se u novo doba slobode, mistike, ravnopravnosti, bratstva koje obilježava Vodenjak.

Ako Riba obilježava Hrista, koga obilježava Vodenjak?

Riba je jestiva, vodenjak nije, a ipak su ovi smatrali da je Vodenjak znak koji oslobađa, a Riba koja porobljava, dok ljudi imaju koristi od riba jer ih jedu, mnogim obalnim narodima to je glavna prehrana.

Dok vodenjaka nitko ne jede (doduše ne bih se iznenadio da se jede u Indiji jer tamo neki ljudi jedu i izmet, a teozofi su im se divili kako su oni produhovljeni).

Nije teško odgovoriti na pitanje, Vodenjak obilježava Antihrista.

Šezdesete godine prošlog stoljeća su stvarno bile obilježene tim znakom.

Kao što vodenjak može hodati po vodi, tako su ondašnji hipici uzimajući LSD hodali po vodi, letili svemirom koji ne postoji, i svakamo drugdje putovali kao da su zajahali metlu vještice.

Naravno da nisu nikamo odlazili što se tiče prostora, ali su odlazili u duhovne demonske ponore koji su im se ispočetka činili kao uzlazak u Nebo ili čak kao upoznavanje boga.

To nije bio Bog, nego pali anđeo koji im se predstavljao kao Bog.

Nekontrolirana sloboda bila je motiv tog i nadolazećih decenija.

Zabranjeno je zabranjivati, sve se mora dopustiti.

Bilo je tada gorih stvari nego danas, samo nisu bile svugdje kamere kako bi to 'ovjekovječile'.

Snimali su se otvoreni sotonski filmovi, pop glazbene skupine su postale nevjerojatno utjecajne, mase zombija koji su mislili da su slobodni, slijedili su ih kao proroke.

A proroci su tada otvoreno pokazali da su sotonisti, da imaju 'simpatije prema Đavlu'.

Čak su u svojim nastupima hotimično uništavali instrumente i sveg što im je bilo na dohvatu, ne bi li pokazali idiotima koji su ih slijedili da treba sve staro uništiti, kako bi tobož onda nastalo sve novo i bolje.

Doduše tu ideju su plagirali od kršćanstva, da će izgoriti staro Nebo i Zemlja, a nastati će novo i vječno Nebo i Zemlja koji nikad više ne će biti inficirani zlom i propadanjem.

Ali razlika je nepremostiva, sotonisti kao i njihov bog ne mogu uništiti ništa ako im Bog ne dopusti, i oni ne uništavaju postojeće tobož jer žele stvoriti nešto bolje, budući znaju da to ionako ne mogu učiniti, oni žele uništiti postojeće iz mržnje prema Bogu koji je sve postojeće stvorio i stvorit će opet na svršetku vremena.

Nešto što su vodenjaci učinili je uništenje patrijahalizma, familije, spolne čistoće prije braka i vjernosti u braku, kao i osjećaj srama zbog nagosti tijela koji je prirođen čovjeku (oni su tvrdili suprotno, da je prirodno biti nag, nesputan u moralu i dobrom ponašanju).

To je temelj zdravog društva, kad toga više nema onda neminovno društvo umire.

Čim više nedozvoljene spolnosti to manje djece, a i ta djeca onda odrastaju u nefunkcionalnim jednoroditeljnim familijama u psihičkim traumama koje se onda poput zaraze šire na druge koji još nisu tom bolešću inficirani.

Nekontrolirana bludna strast bila je gorivo seksualne i svih drugih revolucija u doba Vodenjaka.

Pogledajte kako su obični, zreli ljudi u godinama, ali nezreli u mudrosti, tada razmišljali o preljubu:

I naša vrla znanost dala je svoj skromni doprinos smrti društva - alkemičari su proizveli 'antibebi' pilulu tako da se može bludničiti bez straha od začeća.

I naši vrli dnovinari, režiseronje i ostali inžinjeri ljudskih društva kojih stvaraju fakulteti tzv. društvenih znanosti nisu zakazali, pisali su tone i tone knjiga, isto toliko filmova, TV i radio emisija zla, jer oni su doslovno emitirali zlo putem papira i elektromagnetskih valova, kako bi do svakog kutka kruga Zemaljskog bilo objavljeno kako Ribe više nema, a da se mora pučanstvo pokloniti novom gospodaru, Vodenjaku i svemu što on predstavlja.

Kako je pak u stvarnosti izgledao život onih koji su odbacili Ribu - Spasitelja, a požurili iz sela i gradića u vodenjačke velegradove, često i maloljetni bježeći od svojih roditelja:

Pakao droge, kriminala, silovanja, bolesti i smrti.

A tako je lijepo naivcima izgledalo na početku filma "Kosa".

Bit ćete slobodni i bogovi ako prekršite Božje zapovijedi, ako odbacite Bogočovjeka koji je sišao s Neba i utjelovio se u čovjeka radi ljubavi prema njemu da ga spasi od Zmijinog ugriza, ropstva Zmiji i vječne smrti.

Teozofi nisu ništa novo prorekli, Riba-Bogočovjek prorekao je da će na kraju biti doba Vodenjaka-Antihrista.

Međutim teozofi su bili u zabludi, mislili su da doba Vodenjaka nikad ne će prestati.

Vjerujem da se nalazimo u tom vremenu prije kraja vremena.

I kada je teško naći znak Ribe na nekoj zgradi ili zidu, jer postojeće zgrade koje su nekad bile crkve, sada služe Vodenjaku, premda izvana to tako ne izgleda.

Ipak, oni koji čvrsto vjeruju u Bogočovjeka, i u posljednjim vremenima naći će znak-simbol Ribe.

* Drugim riječima, ubiti ga se može ako mu se zniječi glava, inače vodenjak regenerira ono što mu je odsječeno. To je dobra slika, zlo se mora udariti u glavu i zgnječiti je, inače se lako obnavlja i ponovno napada. Sa Zlom se ne smije nikad raditi kompromis, i ako se pruži prilika zauvijek ga treba uništiti u sebi i oko sebe.

Pokajnički kanoni Crkve najčešće se odnose na prekršitelje vjernosti u braku, općenito pitanje spolnog nemorala je najčešća tema tih kanona.

Preljub je smatran velikim zlom jer ne uništava samo tijelo kao recimo ubojstvo, nego uništava duše onih koji su u braku kao i njihove djece.

Pokora za preljub bila je za modernog čovjeka nezamislivo okrutna.

Primjerice neki kanoni su određivali da preljubnik treba biti u velikom pokajanju punih 15 godina, i tek nakon toga se je mogao pričestiti.

Potomci Adamovi u pravilu najlakše padnu u ruke Zmije preko bludne strasti.

Razlika je međutim u tome što sve do sredine 20 stoljeća, a negdje i ranije, smatralo se zadatkom društva-države, a pogotovo Crkve, da kontrolira istu strast, da se preljub strogo kažnjava jer u suprotnom društvo-narod-država se raspada i ide u smrt.

Čak i razvod na već trulom Zapadu nije bio moguć do tada osim u slučaju preljuba, a strana koja je bila u preljubu gubila je zajedničku imovinu i pravo na djecu.

Oni koji su htjeli smrt narodu i čovječanstvu dobro su to znali, zato su najprije počeli preko tobožnjih društvenih znanosti propagirati preljub, ali i spolne perverzije poput sodomizma, kao neko ljudsko pravo koje države ne poštuju, zato se treba pobuniti protiv države.

Njemačka država je istjerala te judeo-komunističke filozofe, a oni su zatim u SAD postali uvaženi profesori na sveučilištima.

Trebalo je oko dvadeset godina da trujući umove studenata istu bolest rašire među običnim pukom koji je onda onako smjelo u lice kamere govorio da je preljub i tzv. rekreativni seks, čitaj blud koji se u suštini ne razlikuje od sodomizma jer je zatvoren za novi život, normalan i poželjan.

Taj naraštaj seksualnih revolucionara je sad ili umro od nezdravog i neblagoslovljenog života ili je u staračkim domovima u kojima im stranci mjenjaju pelene.

Vrlo vjerojatno ni sada u tom stanju nemaju ispravan pogled na svoj život, a onda niti pokajanja niti spasonosnog straha Božjeg.

Kakav život, takva smrt.

Mudrost ili filozofija - ljubav prema mudrosti, je pripremanje za smrt (nije moja definicija nego sam je negdje pročitao).

A ovi su duhovno umrli u svojoj mladosti kad su odlučili slijediti Vodenjaka.

Za ovaj tekst sam bio inspiriran razmišljanjem o.Stevena Allena prema stihovima iz knjige Mudrih izreka za jučerašnji drugi petak u Korizmi.

U tom tekstu su navedene kazne za preljubnike prema kršćanskim ocima.

P.S.

Odličan tekst "Orthodox Shahada" - Kad Izrael završi s muhamedancima, kršćani su slijedeći na redu.

Neki govore da će se nešto prijelomno dogoditi i u Svetoj Zemlji početkom travnja kad će biti pomrčina Sunca.

Spominje se žrtvovanje crvenih junica kako bi se posvetio novi Hram židova u Jeruzalemu.

Vođe Hamasa čak tvrde da su išli u onu akciju zbog kojeg sad prijeti čišćenje pojasa Gaze od Palestinaca, kad su saznali da predstoji otvaranje židovskog Hrama na području gdje je njihova džamija.

Možda ćemo stvarno vidjeti uskoro da je Vodenjak bio simbol Antihrista radi kojeg se posvećuje taj budući Hram.

Bezakonje postaje zakon u eri Vodenjaka (jer bilo što zabranjivati je zabranjeno, zabranjeno je i pozivati se tradiciju, moral, religiju, istinitog Boga):

Lažni Mesija za kojeg se podiže novi Jeruzalemski hram, Antihrist, zato će biti dočekan kao onaj tko ponovno unosi red, ali to će biti samo fasada jer cilj će biti suprotan, ne će više ovakvi pojedinci raditi bezakonje, nego će to organizirano raditi globo-homo država.

Evo znak vremena o tome.

Predsjednik SAD, novoredni rimokatolik Biden, proglasio je za RKC Uskrs, to jest danas, Dan onih koji uništavaju svoje tijelo, a još više svoju vječnu dušu, jer su se umislili da su drugog spola.

'Vrhunsko' bezakonje koje sprovodi država, mnogo, mnogo opasnije od krađe 'pametnih telefona' usred bijelog dana u kojem nitko ne reagira na krađu, a lopov prolazi uz policijski automobil.

Danas je Nedjelja sv.Grgura Palame, velikog i značajnog sveca Crkve koji je obranio nauk Crkve od napada zapadnih skolastika koji su, naslanjajući se ne grčke poganske filozofe, negirali da postoji razlika između Božje suštine i nestvorene Božje energije.

Proročanski je rekao svojem oponentu, Baarlamu iz Kalabrije, da će Zapad zbog ovog negiranja nauka Crkve, izroditi ateizam.

Jer ako budu naučavali da ne postoji Božja nestvorena energija koja jest Bog i preko koje racionalna stvorenja mogu osjetiti svojim čulima Boga, onda će Bog postati ljudima toliko trancendentalno dalek da će povjerovati kako Ga nema.

Tako se je i dogodilo. 

Ali ateizam je prešao i na Istok koji je u 20.stoljeću, neki i ranije, prihvatio kulturu otpadničkog Zapada.

Stanje je takvo da više nema niti pravoslavne države, ali niti nekog naroda koji je pretežito pravoslavan, svi su se pozapadnjačili u većoj ili manjoj mjeri, oni koji se deklariraju pravoslavni golemom većinom pripadaju Svjetskom Pravoslavlju koji više ne mogu izreći anatemu niti zabludi filioque, niti zabludi Baarlama.

Jer su s papistima i protestantima u istom Svjetskom vijeću Crkvi koje jedna drugoj priznaju da su dio Hristove Crkve, pa bi anatemiziranjem tih krivovjerja sami sebe anatemizirali.

Ili ako anatemiziraju onda su toliko licemjerni da u nedjelju anatemiziraju papiste i protestante, a u ponedjeljak ih nazivaju kršćanima i braćom u Hristu.

Meditacija o.Stevena naslova "Poslušnost vjere" vezano za stihove o Noi iz Knjige Postanka.

Uočimo da često tražimo više duhovno i mistično iskustvo, a nismo još ni svladali svoje strasti odnosno ne držimo se Božjih zapovijedi.

Nema oboženja dok smo još neposlušni Bogu ili čak Njegovo riječi ne uzimamo ozbiljno.