Throw-Up

Rimski papa Franjo - Bergoglio je na samrti.

Kako se kaže, o pokojnicima sve najbolje, stoga dok je živ osvrnuti se treba na njegovu sodomitsku agendu i prošlost.

Pa eto videa o tome:

Mučno je to bilo slušati i gledati.

Zato je naslov onakav.

Međutim kako je rečeno na samom kraju, sodomizam među klerom RKC je star koliko je i stara RKC (dakle od Hildebrandove-Grgurove reforme u 11 stoljeću).

Osim papizma koji traži slijepu poslušnost klera, drugi razlog je celibat.

Za neupućene, na Prvom saboru Crkve u Niceji 325.g. neki Latini su tražili uvođenje obvezatnog celibata za svjetovni (nemonaški) kler.

Odmah su se tomu suprostavili egipatski pustinjaci (taj zahtjev je stoga odbijen, ali ga je kasnije prihvatila RKC kad je nastala) koji su stvarno živili u celibatu u monaškom pustinjskom životu s argumentom da svjetovni svećenici ne mogu izdržati takav način života.

Što se je dakako pokazalo istinom kroz cijelu povijest RKC.

I najgore u tome je što se tu najčešće radilo o sodomitskom bludu koje je uključivalo novačenje u sodomizam dječaka ministranata i mladića koji su odlazili u sjemeništa da bi postali svećenici.

RKC se ne može reformirati jer je postavljena na krivim temeljima.

Ukidanje celibata stoga nije rješenje.

Nego ponovno postavljanje pravovjernog-pravoslavnog Rimskog patrijarhata.

Naravno ne od strane svjetskih pravoslavaca koji su u općenju s ovim 'celibatima'.

P.S.

U "Projektu Velebit" gostovao je kontraverzni brigadir HV B.Štajdohar:

Osvrnut ću se samo na njegove dvije teze s kojima se slažem:

1. Demokracija i kapitalizam je ovo u čemu živimo, i ako smatramo da nešto ne valja, onda je to između ostalog demokracija i kapitalizam.

2. Pobjednicima u ratu se ne sudi. Nakon rata se je sudilo visokim hrvatskim časnicima, a da je predsjednik RH poživio, sudilo bi se i njemu u Haagu. Vrlo je jednostavan zaključak - RH nije pobijedila u ratu. Ili ako jesmo pobijedili, onda se je nakon pobjede dogodila veleizdaja na vrhu koja je od pobjednika napravila optuženike u Haagu, što je teže za vjerovati. Tuđman se je obukao u maršalsko odijelo i govorio kako smo postali regionalna sila s kojom se mora računati, a onda je bio spreman nagovoriti hrvatske časnike i političare iz BiH da se dragovoljno predaju u Haag radi koristi za RH, dok nije na kraju shvatio da i njega čeka optužnica.

To nije nikako slika vođe pobjedničke strane u ratu.

Kako gore navedeni časnik voli govoriti o povijesti, i ispravno govori kako je nauk o prošlosti, povijest-historija, uvijek vezana uz vladajuću politiku, to dajem sad poveznicu na jedan video o poznatom Splitskom Crkvenom saboru 925.g. 
Ustvari radilo se je o više sabora, prvi su bili još dok se nije Rimski patrijarhat raskolio od Crkve.

Sabor je bio za cijelo područje Dalmacije, dakle od Istre do Drača, od mora do Save.

Od zemaljskih vlasti nazočili su hrvatski kralj Tomislav koji je umro tri godina nakon sabora, i zahumski knez Mihajlo Višević koji je vladao današnjom Hercegovinom i južnom Dalmacijom i koji je očito imao veze s bugarskim carem.

Vezano za glavnu temu teksta, sabor je odlučio uvesti obvezni celibat za svećenstvo, što je protivno Ekumenskom saboru Crkve u Niceji 325.g. koji je to zabranio.

Očito je to bio uvod u papizam i raskol Rimskog patrijarhata od Crkve koji je uslijedio u 11-tom stoljeću.

Rimski patrijarhat je dotad ili koje stoljeće ranije obuhvaćao gotovo cijeli Balkanski poluotok, uključujući današnju Grčku (osim teritorija oko Carigrada), sjevernu Afriku i dakako ono što zovemo Zapadom*.

Promjena na našem području i šire se je dogodila u to vrijeme sa sve jačom bugarskom državom koja je postala carstvo, dobila je patrijarhat od Carigrada i bila je veliki pobornik i zaštitnik crkvenoslavenskog bogoslužja.

I to je jedan od glavnih razloga sazivanja Splitskog sabora Rimskog patrijarhata za područje ondašnje Dalmacije (kako napisah s puno većim granicama nego današnja Dalmacija).

Trebalo je spriječiti utjecaj crkvenoslavenskog bogoslužja koje je dolazilo od svete solunske braće i njihovih učenika i koji su protjerani od Moravske na jug i čiji se je utjecaj proširio na naše krajeve (tu je budućem papizmu odlično došao dolazak Mađara u Panoniju koji su tako prekinuli vezu između Moravske - zapadnih Slavena s onima na jugu).

Ukinuta je Ninska biskupija koja je bila vezana uz hrvatsku državu.

Cilj je bio naravno da se ne bi oko ninske biskupije i hrvatskog kralja oformirala jezgra narodne Crkve kao kod Bugara.

Hrvatski kralj** je na to pristao, vjerojatno pod pritiskom i s procjenom da nema snage učiniti ono što je učinio bugarski car.

I time se je Hrvatska vezala za iduće tisućljeće uz Rim i papizam, a uskoro je Rim odlučivao tko će biti hrvatski kralj, pa su tako došli i Normani i Mađari za hrvatske kraljeve.

Time smo izgubili koliko toliko suverenu državu.

* Neki nam govore kako je granica oduvijek bila na Drini, barem od administrativne podjele Rimskog carstva koje je učinio Dioklecijan.

Ali evidentno to nije potpuna istina jer je nakon Dioklecijana i za vrijeme Konstantina donešena odluka (na Prvom ekumenskom saboru Crkve u Niceji) o granicama pet patrijarhata od kojih je Rimski bio daleko najveći i nije imao granicu na Drini.

Mislim da se je stvarna podjela dogodila kad novodoseljeni narodi na Balkanu više nisu htjeli biti pod dominacijom Rima, a oslabljeni Carigrad u borbi s Bugarima, a s druge strane s arapskim muhamedancima, im je dao crkvenu samostalnost i autokefalnost, kao i pravo na služenje Bogoslužja slavenskim književnim jezikom - crkvenoslavenskim i služiti se slavenskim pismima, glagoljicom i k(ć)irilicom. 

Ovi splitski sabori htjeli su ukinuti slavensko bogoslužje, ali je na kraju dozvoljeno da se u nekim našim sjevernojadranskim biskupijama (Senj i Krk, što je onda značilo kvarnerske otoke, Liku, hrvatsko primorje i istočnu i središnju Istru) dozvoli narodno bogoslužje kako ne bi se svećenici i narod okrenuli prema Istoku.

** Vjerojatno je zbog toga i dobio od rimskog pape titulu kralja. Slično je bilo dva stoljeća kasnije s Nemanjićima kojima je rimski papa poslao krunu, ali su onda oni, sasavim dobro procijenivši, je odbili i tražili isto od Carigrada te su tako dobili i arhiepiskopiju u Žiči.

Srpska država se je tako emancipirala od Rima i živjela je još koje stoljeće, a hrvatske de facto više nije bilo.

Evo što podržava i financira vlada RH i vlast grada Zagreba.

Štajdohar koji je vrlo vjerojatno ateist, nema uopće najvažniji pogled na povijest, a taj je kako je povijest u svojoj biti borba između onih koji se Boga boje i štuju Božje zapovijedi te se kaju ako ih prekrše, i onih koji rade i misle suprotno.

Biti na pravoj strani povijesti znači biti na strani Boga, a ne antifašista ili bilo koga koju svoju pobjedu prikazuje kao pobjedu dobra nad zlom izbacujući iz vida Najvažnijeg koji je jedini i pravi Pobjednik, car nad carevima, Gospod Isus Hristos, Bogočovjek.

Štajdohar ima razumijavanja za državni etatistički komunizam (implicitno opravdavajući komunističke zločine i gulage), a ne vidi ga kao sotonističku ideologiju iz 19-tog stoljeća.

Normalni ljudi ne idu u rat kako bi njihovi trgovci dobili nova tržišta, nego radi ideje koja može biti kriva, ali sigurno onaj koji ide u rov ili u juriš nije motiviran s ekonomskim dobrom koji će izaći iz njegove pogibije (to je lijepo opisivao Chesterton kao idiotsko tumačenje povijesti i ratova).

Ateisti koji negiraju duhovnu stvarnost nikad ne mogu imati pravi cilj i smisao u svom životu, i dakako ne mogu imati pravu sliku povijesti i povjesnih događaja.

Naša tobože suverena i tobože hrvatska država promiče sotonizam kao i sve države Zapada.

Ljudi se onda čude odkuda dolaze glasine o ratovima (kao što je prorekao Hrist da će biti u posljednjim vremenima) i žele začepiti uši na te glasine i vjerovati kako će sve dobro biti s njima dok prešutno podržavaju sotonizam u društvu.

Tko s Vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.

Dolazi vrijeme razbijanja tikvi i glava.

Ah da, osmi mart post festum.

Feministice priznaju da je cilj izbaciti čim više muškaraca iz vodećih struktura države.

Potpuno ih podržavam, i ove papučare izbacite, neka ostanu na vlasti samo žene feministice i one koje se utvaraju da su muškarci.

Samo ne očekujte više od pravih muškaraca da će vas braniti i raditi teške i pogibeljne poslove umjesto vas.

Neka se razluče duhovi, pa svako na svoju stranu.

Društvo amazonki nije nikad postojalo niti može dugoročno postojati.

Zato se sve ruši i propada oko nas.

I još malo, poveznica .

Kad već mi ne možemo, onda neka dođu oni ruski kozaci s bičevima istjerati ove hrvatske 'pussy riots' s Jelačićevog trga.

S time da ne smijemo imati previše nade u Rusiju, daleko je suvremena Rusija od svete pravoslavne Rusije.

Feminizam su agresivno počeli širiti žido-boljševici u cilju da se s postavkama marksizma uništi obitelj kako bi onda pojedinci bez zaštite obitelji i roda bili lak njihov plijen.

Sadašnja Rusija se nije odrekla tog naslijeđa i zato ne može biti ni sveta ni pravoslavna.

A s padom demografije, pitanje će uskoro postati i koliko je ruska.

Jučer je bila i nedjelja Pravoslavlja povodom pobjede pravoslavlja nad raznim krivovjerjima.

Nakon sedmog ekumenskog sabor Crkve u Niceji-Nikeji taj se je blagdan ustanovio jer se je tada obranilo ikonoštovanje koje je bilo proganjano skoro dva stoljeća (u tom vremenu su se uništile mnoge i mnoge ikone, mislim da je problem naći ikone starije od 9 stoljeća).

Temelj ikonoborstva je gnosticizam-neoplatonizam koji negira vrijednost materijalnoj stvarnosti ili je u vječnosti poništava. Gnostici vjeruju da ljudske duše mogu postojati i postoje izvan stvorenog omeđenog prostora i time de facto izjednačavaju ljudske duše ili anđele s Bogom koji je beskonačan i nikakav prostor Ga ne može omeđiti.

Zato su ondašnji gnostici ikonoborci, zajedno s muhamedancima koji su im slični, i s današnjim protestantima, smatrali da je štovanje ikona idolopoklonstvo, kao što to drže i za štovanje bilo kojih svetinja, relikvija-moštiju.

Međutim njih pobija sam Bogočovjek, jer je On ikona-slika Očeva, slika predstavlja ili upućuje na original, u slučaju Boga Slova On je istobitan s Ocem, On je s Ocem i Duhom trojedini Bog.

Kako je jednom i zauvijek uzeo ljudsko tijelo te postao čovjekom, onda i ljudi i anđeli mogu Boga gledati gledajući Bogočovjeka u Njegovom svetom uskrslom tijelu.

Boga nisu mogli ni anđeli vidjeti (zato piše u Evanđelju - Boga nitko nikad ne vidje), nego su mogli vidjeti ili osjetiti samo Njegovo nestvoreno djelovanje-energije koje jest Bog, a s utjelovljenjem Boga Sina, Boga se može vidjeti kao Sina Čovječjeg.

Ikone su materijalne slike koje nas upućuju ili pokazuju na stvarne svete osobe, te su zato svete i preko njih možemo, ako imamo vjere i ljubavi prema onima koji su na njima predstavljeni, komunicirati s njima, dobiti od njih blagoslov, zaštitu, blagodat, zastupništvo pred svetom Trojicom.

A jednom, možda i uskoro, više nam ne će trebati ikone, jer ćemo vidjeti u stvarnosti i bez posredovanja ikona Bogočovjeka, Bogorodicu, svece, anđele.

Ako, samo ako pokažemo kako ih ljubimo do smrti, do zatajanja našeg samoljublja.

Zato se ne možemo spasiti bez križa, na križu smo raspeti sa svim onim što nam onemogućava da vidimo i stanemo pred Boga i svete Njegove.

Korizma je cjeloživotna, ne samo 50 dana pred Uskrs, ova kalendarska-godišnja nam je podsjećanje što je naš cilj i kako doći do njega.

Korizma nije cilj, nego sredstvo i to jedino moguće da slavno jednom uskrsnemo kao ud Njegovog svetog Tijela - Crkve.

Bez Crkve se ne možemo spasiti, jer spasenje je biti dio Crkve.

Samo takve će nas Otac prepoznati kao svoju djecu.