Veliko krdo svinja

Predavanje o.Rafaela iz samostana Podmaine u Budvi, pod istim naslovom, bilo je točno pred godinu dana. Traje prilično dugo, ali se isplati poslušati (i vidjeti) ga do kraja. 
Naravno, znamo da se radi o istočnom shizmatiku, međutim u njemu i u njegovom predavanju ima puno istina koje se tiču svih nas i vremena u kojem živimo.
Vrijeme globalizacije o.Rafael naziva vremenom krda svinja koje idu u jezero ognjeno. 
Dugo predavanje vam ne će biti dosadno, jer je predavač duhovit i dobar govornik. 
Uopće ne podilazi slušateljima niti svom narodu*, štoviše slikovito opisuje jadno stanje svog crnogorskog naroda sa stanjem onog o kojem govori Gospodin iz kojeg se je istjeralo demona, ali nakon toga, nakon što je kuća očišćena i pometena, dolazi još sedam demona gorih od onog prvog koji je istjeran. To je zato što je kuća ostala prazna, nije se ispunila Duhom Svetim.
Zato je besmisleno i štetno vršiti egzorcizam nad nekršćanima ili kršćanima slabe vjere.
Sjetio sam se sad argumentacije koju je o.Zlatko Sudac imao pro egzorcizma koja parafrazirajući zvuči ovako:
- dragi liječnici, eto ovdje imamo pacijenta kojem treba pomoći, vi mu ne možete pomoć, ili ako možete, pomognite mu, a onda mi ne ćemo raditi egzorcizam.
Naslućujete li koja li je velika razlika između našeg, svojevremeno popularnog novorednog 'karizmatskog' svećenika i propovijednika i ovog crnogorskog redovnika bez dlake na jeziku?
Njihova različita tjelesna pojava ukazuje i na njihovu duhovnu razliku.
Jedan se želi opravdavati pred svijetom** podilaziti mu pričajući sladunjave pričice o humanizmu i ljubavi (bez prave istine, što znači da se tolerancija zla naziva krivim imenom ljubavi), a drugi otvoreno i neuvijeno, muški kako bi rekli, kaže u lice istinu nimalo je neuljepšavajući niti želeći steći naklonost slušatelja tako da im govori ono što oni žele čuti o sebi.
Jedan nastupa s bivšom pop pjevačicom kako bi njegova poruka bila čim prijemčljivija za publiku i kako bi se ista zabavila, drugi ne bira riječi osude prema suvremenoj kulturi i kojeg ne možemo zamisliti kako u pauzi predavanja 'riječ' preda nekom crnogorskom pop zabavljaču ili zabavljačici.
Jedan je imao slogan svog predavanja, za kojeg sam jučer čuo: "čemu služe religije ako nisu srca ljudska jedno", a drugi globalizaciju uspoređuje s krdom svinja i kaže da čovjek ne može komunicirati s Bogom izvan ili mimo Crkve.
Tko je od njih bliži pravoj Crkvi izvan koje nema spasenja?

Tema krda svinja koja hita u jezero ognjeno je svuda oko nas, nažalost i mi se često nalazimo u tom krdu.
Golotinja o kojoj priča o.Rafael je znak, kao i u tom slučaju golog opsjednutog iz Evanđelja, da se radi o demonskom utjecaju.
Zašto smo prihvatili normalnim da se oko nas, u našim medijima, na našim plažama, na našim ulicama, pa i u našim crkvama, prikazuje golotinja, ako ne zbog toga što smo pod utjecajem demona?
Pogledajte svete liturgije kod istočnih shizmatika, sve žene imaju pokrivala na glavi onako kako je to bilo i u prvoj Crkvi (i sada na tradicionalnim sv.Misama, samo je licemjerno ako se pokrivala ne nose nakon svete liturgije, jer marame i velovi nisu liturgijska odjeća žena) i onako kako je to zahtijevao sv.Pavao od preobraćenih pogana kod kojih žene nisu bile pokrivene.
Zašto se je poganstvo vratilo nakon tisuću godina kršćanstva?
Zato što se je napravilo kompromis sa istinom, zato što se je počelo tumačiti da Bog sigurno nema ništa protiv gologlavih žena, nego da je to samo tražio onaj 'uvrnuti' i 'ženomrziteljski' Pavao.
Pogledajmo da nikad prije renasanse se nije BDM prikazivala gologlavom***, kao i da se nisu do tada prikazivala naga tijela u crkvama i inače.
I tako je ušao mali demon, ali je ubrzo pozvao sa sobom još legije demona gorih od sebe.
Budimo svjesni da smo svi vrlo laka meta demonima ako smo bez Duha Svetoga, pogotovo ako ne slijedimo Istinu nego od istine biramo ono što nam odgovara.

* Ne smijemo imati iluzije ni o našem hrvatskom narodu.
 
** O.Rafael pak kaže istinu Crkve, za razliku od humanističkog o.Zlatka Sudca, kako koji put Bog zahtijeva da demon ostane u tijelu posjednutog, radi višeg dobra, odnosno u tom slučaju radi većeg dobra posjednutog. Nadalje kaže da Bog ponekad dopušta 'trn Sotonin', kako ga opisuje sv.Pavao, kako se ne bi čovjek uzoholio. O.Sudac pak implicira, bio toga svjestan ili ne, da se opsjednuće događa mimo volje Boga te da nad opsjednutim treba izvršiti pod svaku cijenu egzorcizam 'kako bi mu se pomoglo', pa kad ne mogu liječnici, onda neka to učine egzorcisti.
Tako su se uostalom pravdali novoredni svećenici pred pola stoljeća liječnicima i liberalnoj državi - mi pomažemo ljudima kad im liječnici više ne mogu pomoći.

*** U Risiki, u župnoj crkvi, na središnjem mjestu se nalazi slika na kojoj je sv.Jeronim zaštitnik župe, ali u središtu slike je prikazana gologlava BDM, i ta slika nije napravljena nakon drugovatikanske revolucije niti je tek nakon toga postavljena u crkvi. Ne znam tko je autor, ali kako sam čuo, slika je došla iz krčke biskupije.

Les Brigandes su na mojoj strani :)

Pisao sam prije o njima .
Dan* nakon pariškog masakra, odslušao sam njihovu pjesmu na youtube koja kaže kako je započela velika zamjena stanovništva.
Zanimljivo je pročitati komentare zato što se tiču ovog bloga.
Pitanje:

"I have now watched all of your videos. Magnificent!
I have many questions for you: Who writes the music? Who writes the lyrics? Who plays the instruments? How much formal musical education do they have? Are any or all of the members of Les Brigandes affiliated with the SSPX? Thanks!"

Odgovor:

"Thank you for appreciating our work. The songs are written by Marianne, with the help of her husband, who is a guitarist and an arranger. The girls play various instruments: piano, drums, harp, clarinet, flute..., and some of them learnt classical music when they were younger. We are supporters of the SSPX, without being a direct member of it, because of one problem: the Jesuits occupy the house and want to take control of the SSPX. We tend to be rather Sedevacantists. Best regards"

Siguran sam da niti jedan od onih koji podržavaju SSPX, ali se boje da će to bratstvo preuzeti jezuti (misli se na Bergoglia odnosno novorednu Crkvu), i koji su ustvari sedevakantisti , nisu bili na jučerašnjem koncertu američke me(n)talne skupine "The Eagles of Death" na kojem je njih, kako kažu 120, dočekalo smrt uz štekanje strojnica i uz uzvike Alahu akbar.

Velika zamjena stanovništva Europe je u tijeku.
Europski domoroci stoljećima ne daju Bogu dužno mjesto u društvu, u njihovim obiteljima, u njihovim srcima.
Bog se ne da izrugivati niti ponižavati, makar strpljivo čekao da se napuni kalež gnjeva, pa neki pomisle kako Ga nema, ili da Mu je svejedno.
Muhamedanci su Njegov bič, kao što je to nekad bio Hun Atila.
Presudno je da se pokajemo i da Mu ostanemo vjerni do kraja, koji je možda bliži nego što mislimo.

* Zanimljivo je primjetiti kako se je pokolj dogodio na petak, 13 dan u mjesecu. 
1307. godine, u mjesecu listopadu, na taj prvi 'nesretni dan', uhićeni su u Parizu križari templari na čelu s njihovim velikim majstorom Jacques de Molayem  koji je spaljen na lomači sedam godina kasnije. Jesu li oni s pravom optuženi i kažnjeni ili ne? Ne znam, znat ćemo i to uskoro.

Sveti Petar, apostol iznad apostola

Nedavno sam naišao na tekst Evanđelja koji ukazuje na prvenstvo Petrovo na slikovit način. 

"A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more.
Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu."
Iv 21:1...

Ribe dakako simboliziraju ljude koje će apostoli uloviti u mrežu - Crkvu.
Dvije su zgode u Evanđeljima u kojima se događa čudesan ribolov.
Prvi put na Isusovu riječ, za vrijeme dana kad se ne bacaju mreže jer nema ulova, apostoli bace mreže i ulove mnoštvo riba.
Tumačenje koje sam čitao je da su to ljudi koji će povjerovati apostolima, krstiti se i ući u Crkvu izvan koje nema spasenja.

Isus je Petru istom zgodom, nakon čudesnog ribolova rekao - odsada ćeš loviti ljude.

Ovo je drugi put da apostoli bacaju mrežu na Isusovu riječ.

To je na samom kraju Ivanovog Evanđelja. Isus je uskrsnuo i na putu je uzašašća na Nebo.

Ostavlja iza sebe Crkvu.

Ali sad znamo točan broj riba koje su apostoli ulovili - 153. Taj broj je vrlo zanimljiv *.
Tumačenje je kako se u ovom ribolovu simbolično prikazuje brojem da se više ne radi samo o onima koji su u Crkvi, kojih je mnoštvo da im se niti ne daje broj, nego se radi o konkretnom broju - radi se o Božjim izabranicima.
Takvo tumačenje sam već od prije čuo.
Ono što je novo i za mene otkriće je uloga sv.Petra u ovom ribolovu.
To su bile velike ribe u takvoj mjeri da je bilo čudo što se nije mreža potrgala od količine velikih riba.
I apostoli je nisu mogli izvući zbog velike težine.
Ali sv.Petar, na Isusovu zapovijed da donese ribe, izvede čudo.

Prije toga, od velike ljubavi prema Gospodinu, skočio je u more, ne mogavši sačekati da lađica s ribom dođe na obalu gdje ih je čekao Gospodin.

Što je obala gdje je Gospodin nego naš vječni cilj - Nebo u kojem je naš Gospodin.

Ono što prije nisu mogli sedmorica, sad je Petar učinio sam.
Očito je sv.Petar dobio od Isusa nadljudsku snagu i moć. 
U čemu je nadljudska snaga tog apostola?
U spasavanju duša, u prelasku od mora na obalu, a to je prvenstvena uloga Crkve.
Ne samo što je Isus rekao Petru - što svežeš na Zemlji bit ce svezano i na Nebesima, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, nego je ovom zgodom pokazao kako je sv.Petar u Crkvi iznad drugih apostola.

Nitko ne dolazi na Obalu - Raj ako nije u mreži koju poteže Petar.

Zar to nije navedeno u dogmatskoj izjavi pape Bonifacija VIII "Unam Sanctam" po kojoj se nitko ne može od ljudi spasiti ako nije pod autoritetom nasljednika sv.Petra?

To bi trebali pročitati i razumijeti istočni shizmatici koji izjednačavaju njihove patrijarhe sa zapadnim patrijarhom koji nije samo patrijarh i rimski biskup, nego iznad svih biskupa i patrijarha.

U to bi prije njih trebali povjerovati oni koji pretendiraju nazivati se nasljednicima sv.Petra.

* Kao sto mnogi znaju, u sv.Krunici ima 153 puta Zdravo Marijo.
Prihvacate li Ivana Pavla II kao nasljednika sv.Petra (znači ne držite ga heretikom), onda ako molite krunicu više nemate taj broj Zdravo Marija, nego 203, jer je on dodao u krunicu tzv. svjetlosna otajstva.

A krunica nije ovoljudska pobožna molitva, nego je otajstva rekla sv.Dominiku Blažena Djevica Marija.

I dakako, ako ga prihvaćate kao i ostale postV2 pape, onda de facto odbacujete papu Bonifacija VIII i ex cathedra izjavu "Unam sanctam", koju su zanijekali sve te pape jer su heretike i shizmatike drzali kršćanima, i sve su učinili kako bi ih uvjerili da ne moraju biti pod njihovim papinskim autoritetom.
Ovo barem na kraju nisu lagali.

Istočni raskolnici, tzv. pravoslavni

Najprije zašto katolici ne mogu zvati istočne shizmatike pravoslavnima.
Jer pravoslavan znači pravovjeran pa bi time sebe priznali hereticima i shizmaticima, a njih pravovjernim katolicima.
Ne zaboravimo da i oni sebe nazivaju katolicima, jer katolik znači pripadnik Crkve. Katolik = kršćanin.

Mislim da se ne radi samo o shizmaticima-raskolnicima nego i o hereticima.
Zbog slijedećeg:
1. odbijanje 'filioque' u vjerovanju
2. odbijanje nauka o istočnom grijehu
3. odbijanje nauka o Čistilištu
4. odbijanje nauka o neraskidivosti braka
5. odbijanje dogme o bezgrješnom začeću BDM
6. odbijanje dogme o papinskoj nezabludivosti i ulozi u Crkvi
7. krivovjerni nauk o nestvorenim Božjim energijama

1. Filioque

Ovo formalno nije ex cathedra dogma, zato što nije proglašena od pape ili na koncilu Crkve.
Međutim, ako je istinito tumačenje da treća božanska osoba, Duh Sveti, vječno proizlazi kao ljubav između Oca i Sina, onda je 'filioque' pravovjerno - Duh Sveti izlazi od Oca i Sina, a ne samo od Oca kako istočni shizmatici ispovijedaju u Vjerovanju.
Vjerujem da tu ispravnu definiciju istočni shizmatici nisu htjeli prihvatiti iz inata - zato što ju je prihvatio papa čiji autoritet su odbijali.

2. Istočni grijeh

Sličan motiv je i ovdje. Istočni raskolnici ne prihvaćaju sv.Augustina kao kršćanskog oca, ustvari drže ga blaženim ili svetim zato što se on spominje na ekumenskim koncilima koje oni priznaju, i to samo zbog njegovog obraćenja i svetog života nakon toga.
Koliko sam čitao, mnogi ga drže latentnim heretikom.
Dakle, oni ne vjeruju kako je istočni grijeh stvarni grijeh kojeg svaki čovjek koji je potomak Adamov ima.
U stvarnosti novoredna Crkva se u tome približava njima, jer naučava kako nekrštena umrla djeca nisu u Paklu.
Što podrazumijeva da istočni grijeh nije stvarni grijeh, nego da taj Adamov grijeh ima samo posljedicu za potomke - sklonost grijehu,  dočim prave krivice nema, pa ju ni nemaju djeca.
Zvuči dakako humanije, samo to ne znači da je istinito.
Jer sv.Pavao kaže da smo svi mi sagriješili s Adamom, a ne da samo patimo što nam je predak bio Adam.
Kad bi bilo to istinito onda bi sva abortirana djeca bila blaženija zato što su abortirani i tako su izbjegli veliku mogućnost da završe u Paklu ako požive koje desetljeće izvan utrobe svoje majke.

3. Čistilište

Iako istočni raskolnici imaju Mise i molitve za mrtve, oni i u ovom slučaju odbijaju nauk o Čistilištu samo zato što je Rimska Crkva proglasila to dogmom.
Čisti inat, jer ako ne vjeruju u Čistiliste, zašto se mole za mrtve? Moliti se za svece u Raju je besmisleno, kao što je to isto činiti za one u Paklu.

4. Raskidivost braka

Biskupi u novorednoj Crkvi na posljednjoj sinodi su razmatrali mogućnost pričešćivanja onih koji su se razveli iako su sakramentalno vjenčani.
Zanimljivo je da su u obrazloženju naveli da to isto rade i istočni shizmatici. Ustvari oni dopuštaju da se ona strana u braku koja je bila prevarena, može drugi puta opet oženiti.
Kao i u slučaju istočnog grijeha, zvuči humanije, ali nije istinito.
Jer Gospodin je rekao neka čovjek ne rastavlja ono što je Bog spojio u sakramentu ženidbe.
Vjerujem da ako bude novoredna Crkva išla za ukidanjem celibata svećenika, da će se i u tom slučaju pozvati na istočne shizmatike koji se čvrsto drže prvih ekumenskih koncila i liturgije (što je pohvalno), ali nastoje gdje je to god moguće 'olakšati' svojim vjernicima život.

5. Bezgrješno začeće BDM

Iako istočni raskolnici pokazuju veliko poštovanje i pobožnost prema Bogorodici, oni ne žele prihvatiti dogmu o Njezinom bezgrješnom začeću.
Zato što ne prihvaćaju nauk o istočnom grijehu.
Po njima su sva djeca bezgrješna, nitko nema krivnje Adamovog grijeha, pa je besmisleno onda samo BDM proglašavati bezgrješnim začećem.
Pisao sam o traducianizmu - generiranju ljudskih duša od duša roditelja.
Ako je to istinito, onda je Pavlovljeva izjava kako su svi ljudi u Adamu sagriješili, i dogma o Bezgrješnom zaćeću BDM, posve razumljiva te istočni shizmatici ne bi mogli je negirati negirajući usput papin autoritet proglašavanja dogmi.

6. Papa kao Kristov vikar i kao onaj tko je nezabludiv u proglašavanju dogmi

Čitao sam nešto o prvim ekumenskim koncilima. Papa na njima nije sudjelovao, nego je na njih slao svoje legate koji su imali poseban status iznad ostalih biskupa.
Na koncilu u Efezu papa je poslao pismo koje kaže otprilike:
ovo je što Rimska Crkva nezabludivo naučava, a sad to vi raspravite i osudite heretike koji su protivni tome*.
Činjenica je isto tako da su sva istočna središta patrijarhija, Antiohija, Aleksandrija, Jeruzalem, Carigrad redom dobijala patrijarhe koji su po različitim pitanjima bili heretici, a da se to nije događalo s Rimom.
Sve te patrijaršije su imale arijance, nestorijance, monofizite, monotelite, ikonoklaste.
I na kraju su gotovo svi pometeni od muhamedanaca.
Vjerujem da je to bila Božja kazna za hereze koje su 'cvale' na istoku.
Isto tako vjerujem da nisu Arapi mogli u par desetljeća osvojiti cijeli istok, a da nisu mnogi heretici postali muhamedanci (kao što se kod nas u Bosni dogodilo s bogumilima).
Mislim da se slično sada događa s jedinim preostalim sjedištem patrijarha koje nije palo pod muhamedancima - s Rimom.
Invazija muhamedanaca na zapad je Božja kazna zbog krivojerja katolika u moderno doba.

7. Nauk o Božjim energijama

Ovo mi je bilo donedavno najmanje poznato.
Naime istočni raskolnici imaju nauk po kojem se različitim molitvama,
ustvari različitim tehnikama molitve može postići svetost i savršenost (hisihazam).
Prvi put sam se s tim pojmom suočio pred dosta godina kad sam čitao
knjižicu koja se je prilično širila medju novorednim katolicima (tada sam i ja bio n.o.), "Ispovijesti ruskog hodočasnika".
Dakle, propisano je koje kratke rečenice (najčešće je to tzv. Isusova molitva: Isuse, smiluj mi se) i na koji način treba izgovarati, i koji je broj repeticija tih molitvi, da bi se svetost postigla.
U tome me je zasmetalo što mi je to bilo previše nalik hinduističkom mantranju.
I nisam, koliko mi se sada čini, bio daleko od istine.
Istočni shizmatici imaju teologiju koja takvo moljenje opravdava:
- postoje nestvorene Božje energije koje su beskonačne,
- postići svetost znači prikupiti tu božansku energiju u dovoljnoj mjeri,
- to se postiže gore objašnjenom molitvom i uzimanjem božanske energije na svetim liturgijama.
Mogli bi reć u obrani ove teologije kako je Božja energija ustvari Božja milost.
Ali takva obrana je kratkog daha.
Jer Božja milost je Njegovo osobno djelovanje kojeg daje kome želi.
Energija je po svakoj definiciji moć da onaj tko ju posjeduje učini nešto.
Božanska energija kako ju objašnjavaju istočni raskolnici je poput električne mreže po kojoj struji božanska energija koja posvećuje ljude, a ljudi se trebaju samo utaknuti na tu mrežu putem tzv.Isusove molitve ili bivanjem na svetim liturgijama i postati će sveci.
Iako se u molitvi izgovara: Isuse, smiluj mi se! ustvari spasenje dolazi od čovjeka koji je bio dovoljno mudar pa se je priključio na utičnicu božanske energije.
Sv.Augustin odnosno zapadna Crkva sasvim drugačije objašnjava spasenje odnosno predestinaciju svetaca.
Spasenje je djelo Boga koji svojom milošću mjenja slobodnu volju čovjeka kojeg okreće prema Sebi, kojem daje darove vjere, ufanja, ljubavi i ustrajnosti u toj vjeri do kraja života.
Razlika između Božjeg milosrđa i božanske energije je u stvarnosti kao razlika između kršćanstva i hinduističkog panteizma.
I Pelagije je bio asketski monah, kao i brojni istočni monasi koji besprekidno ponavljaju Isusovu molitvu.
I sve bi bilo u redu s tim monasima kad ne bi vjerovali da je ta molitva utičnica za božansku energiju.
Jer izgovoriti 'Isuse, smiluj mi se!' je dakako po sebi dobro ako se stvarno vjeruje da se Isus može, ali i ne mora smilovati, za razliku od krivovjerja da se tu radi o utičnici, o mudrosti čovjeka koji na taj način, svojim izborom i svojim djelovanjem, postiže svoje spasenje.
Drugi problem s ovim krivovjerjem je što se njime negira sveto Trojstvo.
Jer ako u vječnosti postoje Trojica (tri božanske osobe) i nestvorena beskonačna energija koja iz njih proizlazi, onda ih je četvero, tri osobe i jedna energija.
Zanimljivo je kako je i u ovom slučaju novoredna Crkva postala bliska istočnim shizmaticima.
Jer u drugovatikanskom dokumentu "Nostra Aetate" se kaže kako (N.O.) Crkva cijeni i respektira budizam i hinduizam kao načine da se čovjek oslobodi ovog promjenjivog svijeta i postane savršeno slobodan te postigne najviše prosvjetljenje.
Što je poganizam nego vjera kako čovjek može uz različite tehnike molitve, prosvjetljenja, gnozu, magiju ... postići božanstvenost, odnosno svetost?
Modernom čovjeku je blizak takav način razmišljanja, jer pod prividom poniznosti kako bi se oslobodio navezanosti, uz mantranje i slične tehnike, postiže cilj humanizma, pobožanstvljenje odnosno postavljanje čovjeka na mjesto Boga.
Naravno kad bismo nekom istočnom shizmatiku rekli kako je nauk o božanskim energijama blizak starom grčko-rimskom poganstvu ili današnjem istočnom budističko-hinduističkom, on bi se uvrijedio i vjerojatno rekao kako zapadna rimska Crkva nema veze s kršćanstvom.
Ali logika je neumoljiva, ili u vječnosti postoji samo sveto Trojstvo, ili sveto Trojstvo ne postoji nego postoji Četvorstvo, Otac rađa Sina, iz Oca izlazi Duh Sveti, a iz svih njih (ili samo iz Oca?) nastaje nešto što nije osoba, a zove se beskonačna nestvorena-vječna božanska energija.
Ili postoje Božji izabranici, ili ne postoje nego ljudi biraju Boga.
Jer ako je Bog predvidio one koji će Njega izabrati, onda On nije te izabrao, oni su Njega, pa je kontradiktorno takve nazivati Božjim izabranicima.
Ili je istočni grijeh grijeh u kojem su sudjelovali svi Adamovi potomci, pa je Gospodin rekao - tko se krsti i uzvjeruje spasit će se, a tko ne, već je osuđen, ili istočni grijeh nije stvarni grijeh Adamovih potomaka pa sva nekrštena djeca idu u Raj i čovjek može bez Božje milosti, uz dobru tehniku (pravu utičnicu u božansku energiju) i trud, postati svecem.

Zaključak

Međutim, sve što sam nabrojao, ustvari je uzrokovano samo jednim grijehom, grijehom oholosti koji je istočne kršćane odvukao u razne hereze i shizme.
Toliko je evidentno u sv.Pismu kako je Gospodin izabrao sv.Petra kao kormilara Njegove lađe - Crkve, da to negirati dovodi do negiranja i drugih istina u sv.Pismu.
Nema drugog razloga negiranju te istine, nego u oholosti nekadašnjih kršćana koji nisu htjeli prihvatiti Petrov autoritet koji je ustvari Kristov autoritet, budući je Krist postavio Petra da bude vidljivi autoritet Crkve.
Mržnja mnogih istočnih shizmatika i heretika je bila takva da su radije prihvatili vlast muhamedanaca, nego da bi se stavili pod Petrov autoritet. Kod nas su, kako sam napisao, iz istog razloga oholosti, bosanski bogumili postali muhamedancima.
Vidimo iz suvremene povijesti kako istočni raskolnici radije idu u savez s protestantima, ali i masonima, nego što bi se približili katolicima (ali više od rimokatolika mrze jedino grkokatolike, oni su im najveći izdajnici).
Poznati ekumenski sabor Crkve u Firenci je bio velika mogućnost da se ukine istočna shizma, i de facto, biskupi istočnih shizmatika su na tom saboru prestali biti shizmaticima, vratili su se u Crkvu.
Koliko sam čitao, Turci su strahovito strijepili od mogućih pogubnih  posljedica po njihovo carstvo, pa su uspjeli, uz još neke ohole glave shizmatika, nagovoriti te biskupe da odustanu od onog što su potpisali u Firenci.
Da se to nije dogodilo, Tursko carstvo bi bilo uništeno još u 15.st., Carigrad ne bi pao u njihove ruke, dakako da ne bi Turaka i muhamedanaca bilo na našoj granici, i vjerojatno bi se Sveta zemlja opet vratila pod kontrolu kršćana. Što se babi htilo, to se babi snilo :). 
Božja providnost očito je imala drugačiji plan, puno bolji od ove moje lamentacije nad nesretnom istočnom shizmom.

Sad živimo u puno gorim vremenima nego što je to bilo za vrijeme Turaka.
Jer je Rim izgubio vjeru kako je rekla BDM u ukazanju u La Salette.
Oni koji su u Rimu i kažu da predstavljaju sv.Petra, kažu istočnim raskolnicima kako nisu u shizmi, kako ne trebaju priznati papinu nezabludivost i autoritet, i kako ne trebaju odbaciti krivovjerja koja sam nabrojio.
Istočni shizmatici koji su nekako opstali pod muhamedanskom vladavinom tisuću godina, sad doživljavaju kataklizmičke progone koji bi mogli značiti njihov nestanak. Tako je i s onima koji su se vratili u Crkvu, koji su napustili shizmu (ali su prihvatili heretički V2 koncil pa su se tako opet izbacili iz Crkve).
Na zapadu ništa novo, ako smatramo da nije novost kako kršćanstvo na zapadu konstantno gubi svoje pozicije, utjecaj i vjernike.

Može li se očekivati preobraćenje istočnih shizmatika kako je 'najavljeno' u Fatimi, tako da nekadašnji istočni shizmatici postanu pravi katolici istočnog obreda i da sjedište Crkve bude u 'trećem Rimu' - Moskvi**?
Jer bez obzira na sva ona nabrojana krivovjerja, istočni shizmatici su se pokazali otpornijima prema novom svjetskom poretku nego što su to novoredni katolici.
Oni se drže tradicije tamo gdje treba i ne treba (a ne treba u onim stvarima koje sam nabrojao).
Što je dobra podloga za preobraćenje na apostolsku vjeru.


* To je bila osuda Nestorija i njegovog krivojerja. Sv. Ćiril Aleksandrijski je to pismo iskoristio da se obračuna s tim krivovjerjem.

** Naišao sam tekst koji kaže kako su ruski shizmatici pisali (poluafirmativno) u 18. i 19.st. o sv.Augustinu. Što se gotovo nikad nije dogodilo s mediteranskim i balkanskim shizmaticima.
Moguće je da ruski raskolnici nemaju tako negativan stav prema katolicima.
Sjetimo se da je ruski car nudio papi pomoć i zaštitu kad su masoni i Francuzi divljali po apeninskom poluotoku.

P.S. nakon obraćenja:

Dakle nekad stvarno nisam razumio što je to energija u izvornom (grčkom) smislu te riječi, pa sam analfabetski držao da se nestvorena Božja energija definira kao osoba (premda sam znao da pravoslavni ne vjeruju u Četvoricu, nego sam naivno i neupućeno pitao - a što vam radi tu energija?)

Bio sam papist, krivo sam tumačio Mt 16,16-18.

Pravoslavci i sederenegati

Ja sam pravoslavac.
Dok mi netko ne dokaže kako nisam.
Pravoslavlje znači pravovjerje.
Svi kršćani su katolici i pravoslavci. 
Katolik ne može biti nitko ako nije ujedno i pravoslavac.
I obrnuto.
Stoga pravi pravoslavac ne može reć istočnom shizmatiku kako je pravoslavac.
Jer pravoslavac je svaki kršćanin, a kršćanin ne može biti izvan Crkve. Shizmatici ili raskolnici su oni koji su bili u Crkvi, a onda su se od Nje odijelili. 
Mogu li sedevakantisti biti raskolnici?
Mogu, ako je papa Frane (i njegovi prethodnici) pravi papa, i ako je novoredna Crkva prava Crkva.
Istočni shizmatici, kao i protestantski heretici, ne priznaju nauk Crkve po kojem je nasljednik svetog Petra Kristov vidljivi zamjenik, vikar, namjesnik, onaj tko upravlja sa zemaljskom, vojujućom Crkvom dok Krist drugi put ne dođe.
Jesam li propustio navesti još nekog osim 'pravoslavaca' i protestanata koji ne priznaju papu kao Kristovog vikara?
Pogodili ste, ako znate da niti papa Frane ne priznaje da je papa, a onda s njime milijarda onih koji ga drže pravim papom.
Ne, nisam kontradiktoran, nego je to papa Frane i ova milijarda ljudi.
Nisam dakako niti oholica zbog toga, jer biti sedevakantistom, odnosno pravim pravoslavcem danas je više nego teško i takvi ljudi su prezreni u društvu, ako se uopće za njih i zna.
Zamislite da vas netko unajmi za pastira i povjeri vam stado ovaca.
I ovce idu za vama dok 'pastoralno' svirate frulicu.
Ali malo pomalo, broj ovaca koji idu za vama se smanjuje, jer neki drugi pastir, kojeg je zaposlio drugi vlasnik, ljepše svira te one odlaze u njegovo stado.
Ali vi se ne date smesti, ne pokušavate vratiti te ovce, nego svirate i dalje bez obzira što više niti jedna ovca ne ide za vama.
I tako se vratite kod vlasnika koji vas začuđeno gleda i pita gdje su njegove ovce. Vi mu lakonski odgovorite neka se ne brine, jer se sad o njima brine pastir koji bolje svira frulicu. 
Naravno da Bog nikad ne će povjeriti svoje stado, svoje izabranike, pastiru koji će mu rasturiti stado, odnosno papi koji će one koji su otpali od Crkve, koji su prešli u drugo stado i kod drugog vlasnika nazivati kršćanima i onima koji su u Crkvi.
To se je kuhalo stoljećima ranije, a formalno se je dogodilo na drugom vatikanskom koncilu. Papa i biskupi su tada javno i formalno rekli kako oni ne vode jedini stado izabranika koje im je povjerio Krist, nego se Kristovi izabranici nalaze i kod shizmatika, i kod protestanata, a dodali su da se nalaze i stadu onih koji slijede lažnog proroka Muhameda, zatim kod onih koji su pogani. Dakako, rekli su da za židove i dalje vrijedi Mojsijev zakon, ne moraju se krstiti i povjerovati da je Isus pravi Krist-Mesija.
Papa Frane je k tome dodao da su Kristovi izabranici i ateisti, oni koji ne samo da Njega negiraju, nego negiraju da On može uopće postojati.
Pape, biskupi, svećenici i laici novoredne Crkve vjeruju kako se ljudi mogu spasiti izvan novoredne Crkve.
I tu su sasvim u pravu. Mogli su još dodati - pogotovo ako nisu u toj Crkvi.
Osobe koje se nazivaju papama novoredne Crkve ne vjeruju u papinstvo, kao što u to ne vjeruju niti istočni shizmatici i protestanti.
Nasljednik svetog Petra nema niti jednu vlast iznad sebe osim Krista.
Kad je novoredni papa Pavao VI* predao papinsku trostruku krunu - trijaru skupštini UN, to je bio znak urbi et orbi kako više rimski biskup, patrijarh zapada, nije Kristov zamjenik na Zemlji, kako više nije papa Crkve izvan koje nema spasenja.
Zato sam skovao pojam sederenegati.
Sede - stolica, renegare - negirati, opovrgavati.
Oni koji negiraju da stolica Kristovog vikara na Zemlji uopće postoji, odnosno oni koji vjeruju kako ne postoji niti je ikad postojao Kristov vikar, oni koji negiraju papinstvo odnosno riječi našeg Gospodina Isusa Krista kako će na Petru sazdati svoju Crkvu,(dodao je i - pasi ovce moje) i što god Petar sveže ili razveže na Zemlji, tako je i na Nebesima.
Prvo se odnosi na to da je Petar na čelu zemaljske Crkve kao Kristov zamjenik, a drugo se odnosi na istinu papine nezabludivosti**.
Papa Frane primjerice ne priznaje istinu da su svi kršćani pod autoritetom pape, isto tako ne priznaje papinu nezabludivost jer negira nauk kojeg su nezabludivo dali pape u povijesti Crkve.
Papa Frane je sederenegat i na čelu je sederenegatske Crkve.
Vratimo se pravoslavlju, vratimo se pravovjerju tako da najprije odbacimo od sebe zabludu sederenegatsva.
U slijedećem tekstu napisati ću zašto mislim da tzv. pravoslavci, ustvari istočni shizmatici nisu samo shizmatici nego i heretici (osim zablude sederenegatsva).
Ali nemojmo biti u iluziji da su novoredni katolici veći katolici ili da su pravoslavniji-pravovjerniji od njih.
Neka nas Bog očisti od svih naših grijeha i svih naših zabluda kako bismo bili Njegovi, očišćeni od grijeha i pravoslavci-katolici.

* Ustvari trebao bi se zvati samo novoredni papa Pavao, jer on je prvi papa tog imena u novorednoj Crkvi.
** Kako gore, tako dolje - to je slogan okultista hermetista o kojem sam pisao ovdje . Međutim to nije isto, štoviše suprotno je od onog što je Gospodin rekao svetom Petru. Papa ne može mjenjati istinu, odnosno ono što je na Nebesima, nego tu istinu objavljuje nezabludivo na Zemlji. Dočim okultisti vjeruju kako mogu uz pomoć magije mjenjati nešto što je na Nebesima.
Slično bi bilo kao kad bi papa Frane objavio ex cathedra kako se ateisti mogu spasiti i onda bi to postalo nekom magijom istinom na Nebesima.

P.S. nakon devet godina.

Eto znao sam i onda da ću biti pravoslavac.

Čvrsto sam vjerovao u lažnu dogmu RKC kako je rimski papa nezabludivi Hristov zamjenik.

Stvarno sam propustio se zapitati, a kad je to Hristos izabrao bilo kog rimskog episkopa za svog vikara?

Mogao sam rezonirati - Hrist je izabrao Petra kao svog zamjenika prema Mt 16,16, a onda je kao svemogući Bog utjecao na svaki izbor rimskog pape tako da je uvijek izabran onaj kojeg je On želio za svog zamjenika.

Ali avaj, izabran je bio i papa Honorije kojeg je ne samo sabor Crkve osudio kao heretika, nego su rimski pape stoljeće, ako ne i duže, prilikom krunjenja ponavljali anatemu papi Honoriju.

Ne, to 'ne drži vodu'.

Također tada još nisam došao do spoznaje kako je ekumenske sabore Crkve jedino sazivao rimski kršćanski car sa prijestoljem u Carigradu, te da su se svi sabori Crkve održali u okolici Carigrada, jer ni Efes nije tako daleko od Carigrada. Niti jedan nije sazvan na europskoj-zapadnoj strani. I niti na jednom saboru nije bio prisutan osobno rimski papa.

Kako to ako je rimski papa nezabludivi Hristov vikar te iznad njega nema niti jedne vlasti na Zemlji?

Dakle trebalo mi je vremena da tražeći povijesne istine otkrijem kako je papizam grdna zabluda, doslovno antihristovska, jer se jedan čovjek samozvano poziva kako je baš on zamjenik Hristov i ima svu vlast na Zemlji u odsutnosti Hrista koji je na Nebesima.

Sin-oda

Najprije o naslovu. 'Sin' na engleskom znači grijeh, kršenje Božje zapovijedi.
'Oda' označava svečanu pjesmu, a na turskom sobu u haremu.
Mnogim konzervativnim novorednim katolicima je laknulo kad je završila sinoda n.o. Crkve prošli mjesec.
Jer očekivalo se je kako će biskupi s papom dopustiti pričešćivanje javnih preljubnika i sodomita, ali se to nije eksplicitno u završnom dokumentu spomenulo, osim naravno, vruće želje novorednih biskupa kako se posebna briga treba posvetiti tim neraskajanim i javnim grješnicima.
Zanima me jel itko od tih konzervativnih n.o. katolika vjeruje kako se takvo pričešćivanje ne će događati i da će moći, ako to primijete u svojoj župi ili negdje drugdje, požaliti se biskupu koji će onda ukoriti takvog svećenika i zabraniti mu da dalje tako nastavlja  pričešćivati?
Živi bili pa vidjeli.
Nadam se da ćemo biti življi od pacijenta koji čeka da sazna dijagnozu. Pa mu liječnik kaže da ima dvije vijesti za njega.
Prva dobra, je kako ima raka, ali da će živjeti još mjesec dana. 
Loša vijest je - što mu je zaboravio reći dobru vijest pred isto toliko vremena.

Najprije bi trebali vidjeti koji je stvarni motiv sodomita da se ozakoni besmisleni sodomitski brak ili da se oni pripuste na pričešćivanje.
Nadam se da čitatelji nisu naivni pa da misle kako se sodomiti koji ulaze u brak jako ljube i spremni su vjernost u obavljanju gnjusnog sodomitskog čina obećati svom 'partneru' do kraja života, dok ih smrtna spolna bolest ne rastavi. 
Dva su prava motiva iza toga.
Prvi je natjerati društvo da ih prizna kao normalne članove društva. Brak je javni čin, ako društvo prizna sodomitski brak onda društvo priznaje kako je sodomizam prihvaćen kao normalan u društvu.
Drugi motiv je mržnja prema braku odnosno obitelji koja je temelj naroda, odnosno društva-države. Svrha braka je stvaranje i učvršćivanje obitelji, rađanje i odgoj djece koja su budućnost jednog naroda. Zato je besmislen brak sodomita, i kad se tako nešto ozakoni u jednom narodu, taj narod je odbacio smisao odnosno zdrav razum, osuđen je na propast.
Drugi motiv znači mržnju prema svemu što je zdravo i naravno, mržnju prema svojem narodu i svim narodima. Zato globalisti guraju 'vesele parade' i traže promjenu zakonodavstva u državama.
Zašto pak traže onda sodomiti pričešćivanje u novorednoj Crkvi?
Iz istih razloga. Da ih novoredna Crkva prizna kao normalne katolike, kao i da time pokažu mržnju prema Bogu koji je objavio kako mu je sodomizam odvratan grijeh, jedan od četiri grijeha koji vapi za Božjom osvetom.
Ne znam koliko su sodomiti upućeni u činjenicu da postoji još uvijek prava Crkva koja se nalazi u šačici preostalih kršćana, ali sigurno ne bi ni pokušali tražiti pravo na pričešćivanje u Njoj koja čvrsto vjeruje da se doktrina Crkve ne može mjenjati jer je Bogom dana, jer je Crkva nezabludiva i ne može od istine učiniti laž i obrnuto.
Sama činjenica da je novoredna Crkva sazvala sinodu na kojoj se raspravlja o mjenjaju Bogom dane istine, znak je da to nije Kristova Crkva.
Možete li zamisliti da bi apostoli na prvom koncilu Crkve u Jeruzalemu, osim teme obdržavanja Mojsijevog zakona na preobraćenim poganima, a što nije bilo posve jasno iz dotadašnje Objave koja je završila kasnije sa smrću posljednjeg apostola, raspravljali o tome dal mogu pogani, neraskajani sodomiti, postati kršćani i pričešćivati se? Ili da se o tome raspravljalo u Niceji i ostalim poznatim ekumenskim koncilima Crkve kad je Objava bila završena? Sveti Nikola je nokautirao heretika Arija na drugom koncilu, što bi tek učinio taj veliki svetac njemačkim biskupima ili papa Franu koji kaže za sodomizam - tko sam ja da sudim? Ili što bi učinili starozavjetni proroci, što bi učinio sveti Ilija koji je pobio osam stotina pedest demonskih svećenika? Jer veći grijeh imaju ti 'Baalovi' svećenici koji opravdavaju sodomizam, nego sami sodomiti za kojih je Bog zapovijedio smrtnu kaznu ako se uhvate u protunaravnom spolnom činu.
Zato nisam pretjerao kad sam napisao naslov sin-oda, taj skup je poput svečane pjesme o grijehu koji je odvratan Bogu ili kao skup u sobi harema turskog sultana predviđen za orgije.

Drugi javni grješnici o kojima sinodalni oci žele posebnu brigu su javni preljubnici. Javni preljubnici nisu samo oni koji prekinu živjeti sa svojim zakonitim supružnikom u Crkvenom braku i sada žive u stalnom grijehu preljuba s drugom ženom ili mužem, nego i oni koji to učine u građanskom. Jer su obećali vjernost do smrti. Jedino opravdanje koje postoji je tzv.Pavlovljeva povlastica kad su u građanskom braku nekršćani, a onda se jedan supružnik obrati, a drugi ne želi više živjeti s kršćaninom.
To je bio čest slučaj u prvoj Crkvi kad su se odrasli ljudi krstili, ili u sličnoj situaciji kad Crkva misionari u nekršćanskim zemljama.
Ima i danas takvih slučajeva, ali puno manje (s tendencijom rasta, jer sve manje ima kršćana).
Novoredno poništenje Crkvenih brakova je postalo karikaturom.
Gotovo svi razlozi koje priznaje građanski sud, ili koje je nekad priznavao, budući sad postoji razvod građanskog braka bez ikakve krivnje, samo želja supružnika da se rastave, važi sad i u novorednoj Crkvi.
Papa Frane je štoviše posljednjim Moto Proprio-m ubrzao i pojeftinio novorednu rastavu. Kao bizarnost u toj odluci je navedeno, da razlog za presudu kako Crkveni brak nije nikad bio sklopljen, može biti kad žena u braku učini abortus.
Kako može bilo koji grijeh, uključujući taj teški grijeh čedomorstva, poništiti Crkveni brak? Zašto onda ne bi taj grijeh bio krađa, laganje, preljub, nepoštivanje roditelja i starijih, neodlazak na nedjeljnu Misu i drugi grijesi?
Pravi razlozi za procjeniti da brak nije nikad sklopljen su vrlo jednostavni.
Jedna od strana u braku prešutjela je ili lagala nešto o sebi što spriječava sklapanje Crkvenog braka. Takvi slučajevi su nekad bili velika rijetkost, ali mislim da ih danas može biti više zbog opće dekadencije društva.
Ali toj dekadenciji uvelike doprinosi zakon koji legalizira razvod, i koji nije tako star jer pred pola stoljeća u mnogim državama je razvod bio nelegalan, a poseban doprinos dala je novoredna Crkva u svojoj lažnoj doktrini po kojoj nije više primarni cilj braka rađanje i odgoj djece.
S pričešćivanjem sodomita i preljubnika, iako se ne radi o pravoj Crkvi i o pravom sakramentu, put u provaliju bit će još brži.
Kao i u slučaju sodomita, ne vjerujem da javni preljubnici imaju pravu vjeru u Krista i u Njegovu Crkvu.
Da imaju, onda bi prestali s preljubom i bili bi raskajani tražeći povrat u pravu Crkvu izvan koje nema spasenja.
Bog dopušta zlo kako bi iz zla izašlo veće dobro.
U ovom slučaju zlo zvano sin-oda može kod mnogih izazvati dobro koje je u spoznaji da Crkva ne može naučavati zablude, odnosno da novoredna Crkva nije prava Crkva.
Čitajući komentare o sinodi naišao sam na ovaj tekst .
Autor Atila Sinke Guimarães iznosi zanimljivu tezu, glavni motiv sinode nije pitanje pričešćivanja sodomita i preljubnika, nego demokratizacija novoredne Crkve. A.S.Guimaraes spada u tradicionalne katolike tipa SSPX, recognize & resist, priznaj papu i novorednu Crkvu, ali ih ne slušaj.
Sigurno je da nešto ima i u tome. Ako se sjećamo, pred ovu sinodu, papa Frane je uputio upitnike biskupima i župama da odgovaraju na pitanja u obliku što mislite o pričešćivanju sodomita i preljubnika. Moglo je biti i pitanje - što mislite koje zapovijedi iz Dekaloga treba najprije izbrisati.
Ali to nije ništa novo u novorednoj Crkvi koja naučava kako se doktrina Crkve treba prilagoditi novim vremenima. Većina novorednih katolika koje poznajem je posve prihvatila tu zabludu, i spremni su odbaciti bilo koju istinu ako im se ta istina ne sviđa.
To je i glavni razlog globalne popularnosti papa Frana.
Mogao je slobodno ponoviti za Beatlesima, ja sam popularniji od Isusa.
Inače bi se događalo nešto neobjašnjivo, u svijetu koji dopušta sve veće perverzije, koji javno riječima, djelima i propustima niječe Božje zapovijedi, Isus je najpopularniji.
Stoga se želi donijeti kriva slika o Isusu Kristu kao o onom koji ljubi griješnike ma kakvi oni bili, bili oni raskajani ili neraskajani, bili oni sodomiti koji se bore protiv svog grijeha i protunaravne požude, ili sodomiti koji traže brak i pravo na pričešćivanje, bili oni preljubnici koji se kaju i napuštaju svoje konkubine vraćajući se pokornički svojoj ženi i djeci, ili preljubnici koji bježe od priznanja svog grijeha tako da traže pravo na pričešćivanje i status pravovjernog katolika u Crkvi.
I na koncu odgovor r&r tradicionalnim katolicima, Crkva je doista monarhija, zato što je Krist Kralj, a ne zato što je to papa.
Papa je 'samo' vidljivi upravitelj s vojujućom, zemaljskom Crkvom u ime pravog kralja našeg Gospodina Isusa Krista koji je uzašao na Nebo i koji će uskoro doći suditi žive i mrtve.
Ako privremeni upravitelj-namjesnik zemaljske Crkve zaniječe Krista Kralja, tako da kaže katolicima - što mislite koje zapovijedi Krista Kralja bismo mogli zanemariti ili tumačiti ih u skladu s vašim željama, a ne kako ih je Kralj izrekao i objavio, onda se tu ne radi o pravom papi  Kristove zemaljske Crkve, nego o onom tko je protivnik Krista Kralja i Njegove Crkve.
Kad se Kralj vrati, oni koji slušaju lažnog papu ili ga priznaju papom, ne će imati opravdanja zašto su zanijekali Kralja i Njegove zapovijedi povodeći se za lažnim namjesnikom koji je Kristov renegat. 
Ako je ova vijest istinita, ona ne bi smjela nikog iznenaditi.
Lažni Kristov namjesnik je svom dragom ateističkom novinaru Scalfaru poručio kako će se preljubnici, koji to zatraže, moći pričešćivati.
Sinoda je imala za cilj napraviti predstavu kako biskupi, odnosno ljudi odlučuju o istini, kako se o istini odlučuje glasovanjem delegata-biskupa ili neposredno referendumom.
Dobro znamo kako u demo(no)kraciji ne odlučuje narod, nego onaj tko zavodi narod i navodi ga na pobunu protiv istine, protiv Boga.
Budimo svjesni kako živimo u vremenima najveće prijevare i da Bog nikad ne će, pa ni u ovim prijetvornim vremenima, napustiti one koji Ga se boje i koji Ga ljube.

Sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih

Čitamo na blagdan Svih svetih dio iz Ivanovog Otkrivenja 7:2-12.

I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: "Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!" I začujem broj opečaćenih - sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih: iz plemena Judina dvanaest tisuća opečaćenih, iz plemena Rubenova dvanaest tisuća, iz plemena Gadova dvanaest tisuća, iz plemena Ašerova dvanaest tisuća, iz plemena Naftalijeva dvanest tisuća, iz plemena Manašeova dvanaest tisuća, iz plemena Šimunova dvanaest tisuća, iz plemena Levijeva dvanaest tisuća, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuća, iz plemena Zebulunova dvanaest tisuća, iz plemena Josipova dvanaest tisuća, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuća opečaćenih. Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!" I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen." 

'Problem' s Ivanovim Otkrivenjem je što se tu knjigu Objave tumači na različite načine, i pravovjerne i krivovjerne.
Posljednja knjiga Biblije je tajanstvena, kao da se radi o 'skrivanju', a ne o otkrivanju.
Međutim to možemo reći i za dobar dio ostalih tekstova Svetog pisma.
Štoviše sama Biblija kaže - 'oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju', dočim je na drugom mjestu Gospodin rekao apostolima da mnoštvu govori u parabolama kako ne bi svi razumjeli, a da njima govori izravno, ili naknadno tumačeći te parabole.
Blaise Pascal je napisao kako je Biblija napisana mudro ili lukavo, tako da onaj tko ju čita i tko je duševno slijep još više oslijepi (pod slijepošću mislim na oholost), a onaj tko je mudar (ponizan ili siromašan duhom) postane još mudriji, odnosno takvom se otkrivaju tajne koje su napisane između redaka.
Stoga je nužno sabrati se prije čitanja Svetog pisma, pomoliti se Bogu i priznati mu našu grješnost i neupućenost, zamoliti Duha Svetoga da nam prosvjetli dušu kako bismo razumjeli ono što čitamo, i ako ne budemo razumjeli, opet biti zahvalni Bogu koji nam otkriva u pravo vrijeme ono što trebamo znati, a većinu stvari ne ćemo saznati do Sudnjeg dana, Božanske tajne nikada.
Krenimo najprije s krivovjernim tumačenjem citiranog teksta.
Jehovi svjedoci tumače kako će na kraju biti 144.000 Jehovih svjedoka koji će onda, kad dođe drugi puta Isus Krist, otići u kraljevstvo Božje. Ostali će umrijeti i nestati kao da ih nikada nije ni bilo.
Prvo što je krivovjerno kod JS je odbacivanje Pakla o kojem se na tako mnogo mjesta govori u Svetom pismu kao mjestu vječnog škrguta zubiju, mjestu vječne muke, jezeru ognjenom.
Drugo što je krivovjerno je njihova ideja kako će biti samo 144.000 spašenih od vječnog nestajanja. Što je onda s mrtvima? Što je s mnoštvom kojeg nitko nije mogao izabrojati i koji se dalje spominju u tekstu, koji su u bijelim haljinama, iz svih naroda, koji se zajedno s anđelima klanjaju Bogu?
Neki pak, koje uvjetno možemo zvati pravojernima (jer ne znamo jesu li odbacili neke druge dogme Crkve) kažu kako se radi o simboličnom broju koji označava mnoštvo, milijunske mase spašenih ili Božjih izabranika.
Ne bih se složio s time, jer mnoštvo spašenih odnosno Božji izabranici se dalje spominju u tekstu, a očito se u nečemu razlikuju 144.000 opečaćenih od tog mnoštva.
Zato trebamo krenuti od početka, odnosno od početka konca vremena.
Četiri anđela apokalipse koji trebaju uništiti Zemlju, odnosno njezine stanovnike ne će to činiti proizvoljno kako stignu, nego kao i u starozavjetnoj slici apokalipse, pomoru egipatskih prvorođenaca koje je učinio anđeo zatornik, postojali su neki kojih anđeo nije dirao, nije ulazio u njihove kuće.
Kuće su bile opečaćene krvlju jaganjaca, Izraelci su po nalogu Mojsijevom nadvratnike ulaznih vratiju kuće polili s krvlju jaganjca kojeg su po pashalnom obredu blagovali uoči dolaska anđela zatornika.
Što dakle može biti znak, pečat Boga živoga koji će spasiti te tisuće ljudi nego znak križa, znak Sina čovječjega, koji je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta, koji je dao svoju Krv kao naknadu za grijehe?
I ne smijemo zanemariti činjenicu da se u tekstu spominju ne bilo koji ljudi, nego Izraelci, svih dvanaest plemena. Znači ne samo oni iz plemena Judina i Benjamina, nego i deset ostalih plemena na sjeveru koji su misteriozno nestali još za vrijeme prvih izraelskih kraljeva kad se je Izrael podijelio na sjeverni dio nazvan Izraelom i koji je uskoro osvojen od Asiraca* koji su odveli Izraelce u ropstvo iz kojeg se nikad nisu vratili, i južni dio uključujući Jeruzalem koji se je nazvao Judejom*.
Vjerujem da se ovdje ne radi o Ivanovoj metafori, nego da se stvarno radi o Izraelcima koji će se u posljednja vremena obratiti na kršćanstvo kako nam je napisao sveti Pavao zabrinut što njegovi sunarodnjaci i suvremenici odbacuju Isusa Krista. Crkva oduvijek vjeruje da će se na kraju Izraelci obratiti. To znači, ako dobro razumijem, 12.000 židova iz plemena Judina, i eventualno još njih 12.000 židova koji su iz plemena Benjaminova koji su isto pripadali judejskom kraljevstvu, i 120.000 Izraelca iz ostalih plemena koja su nestala iz povijesti, ali to znači da su sad pripadnici drugih naroda* koji sad nisu kršćani***.
Postavlja se naravno pitanje dal su brojke 12.000 i 12*12.000=144.000 simbolične ili stvarne brojke pripadnika Izraela koji će dobiti pečat Boga živoga prije destrukcije Zemlje?
Vjerujem da je i jedno i drugo.
Dvanaest predstavlja savršen broj, označava Božju svemoć i autoritet kao i savršeno upravljanje, kompletnost. Čim postoji Bog ništa nije slučajno. Nije slučajno Jakov imao dvanaestoro sinova kao i Isus dvanaest apostola.
Modernisti bi rekli - možda ih je bilo manje ili više, ali biblijski pisac je napisao da ih je dvanaest radi simbolike tog broja.
Time implicitno kažu kako Bog ne upravlja sa svijetom kojeg je stvorio, kako Bog nije svemoguć, kako je možda Bog htio da Jakov ima dvanaestero sinova, ali tko zna dal ih je stvarno toliko bilo.
Takvi otprilike kažu, Bog je ljubav, zato Bože prestani upravljati sa svijetom i događajima, pusti ljude na miru da imaju djece koliko žele, ili koliko ne žele, ali nisu uspjeli spriječiti začeće ili počiniti čedomorstvo. I tako sa svim događajima u povijesti. Umjesto Boga stavljaju slučajnost.
Draži su mi ateisti koji otvoreno negiraju postojanje Boga, nego modernisti koji misle kako Boga drže u kavezu humanizma i ostalih đavolskih zabluda.
Dakle nema razloga sumnjati da se stvarno radi o tim brojevima.
Neki će reć - ali to je tako malen broj u odnosu na milijarde ljudi.
Prvo, ne radi se o ukupnom broju Božjih izabranika, nego o Izraelcima koji će postati kršćani u posljednja vremena.
Drugo, a tko smo mi da Bogu određujemo broj ljudi koje treba On izabrati i spasiti? Ako pak mislimo da su milijarde ljudi ustvari dobri ljudi (što podrazumijeva da to sigurno mislimo i za sebe), onda takvima ne treba spasitelj niti im je potreban pečat Boga živoga da bi se spasili od anđela apokalipse. U tom slučaju poveli smo parnicu s Bogom koji je objavio po Svetom pismu da su svi ljudi zli i da svi ljudi zaslužuju Pakao. Tu parnicu ne možemo niti započeti, osim u svojoj ludoj glavi, a kamoli je dobiti.

Što je s nama koji smo kršteni i koji bismo trebali imati već pečat Boga živoga? Pripadamo li tom mnoštvu čiji broj nitko ne mogaše izbrojati?
Moramo najprije vidjeti da se ne radi o beskonačnom broju, jer samo taj broj je ljudima nemoguće izbrojati.
Radi se o tome što ljudi ne mogu znati broj Božjih izabranika prije Posljednjeg suda, a ne da je taj broj beskonačan, ili da se većina ljudi spašava.
Gospodin Isus Krist nam je poručio kako će Ga drugi put dočekati šačica vjernika (hoće li Sin čovječji naći vjere još na Zemlji kad drugi puta dođe).
Mnoštvo koje se spominje ne će biti mnoštvo živućih koje će dočekati Krista Kralja, nego to će biti svi Božji izabranici, od kojih većina su sada mrtvi i uskrsnuti će u onaj posljednji dan.
Ako bude 144.000 novokrštenih Izraelaca, koliko će osim njih još živih ljudi biti u vojujućoj Crkvi? Po tekstovima koje sam čitao, bit će ih manje od tog broja.
Kao što je prva Crkva bila većinom sastavljena od židova, a nakon toga ih je bilo sve manje, a sve više preobraćenih pogana, tako će biti i na kraju.
To se simbolično može vidjeti s misalom za vrijeme tradicionalne svete Mise, koji je prvo vrijeme na desnoj strani oltara zaključno do čitanja Poslanice, zatim bude na lijevoj strani koja se još zove evanđelskom stranom, da bi se na kraju svete Mise misal opet vratio na desnu stranu.
Simbolika je jasna, Objava je najprije bila dana Izraelu, zatim je Objavu prihvatio poganski svijet, a židovi odbacili, na kraju se misal opet vraća na 'izraelsku', desnu stranu što se može tumačiti da će Crkva na kraju većinom biti sastavljena od pokrštenih Izraelaca.

Na koncu pitanje - koliko smo daleko od tih apokaliptičnih događaja, koliko će vremena još proći prije nego se obrate Izraelci i ne započne kažnjavanje Zemljana preko četiri 'jahača apokalipse'?
O Sudnjem danu nitko ne zna kad će biti osim Boga. Moramo stoga odbaciti bilo kog čovjeka ili anđela-demona koji bi nam najavljivao datum Sudnjeg dana.
Međutim, moramo znati čitati znakove vremena. Gospodin nam je rekao da će biti znakova na Nebu i na Zemlji. 
Ustat će narod protiv naroda. Ali ratova je bilo oduvijek. Jel se možda radi o recentnoj najezdi muhamedanaca u Europu u kojoj je jedan narod - muhamedanci, ustao i došao pokoriti drugi narod bez otvorenog rata kako je dosad uvijek bilo u povijesti?
Jesu li među njima pripadnici deset izgubljenih plemena Izraela koji će se pokrstiti prije dolaska Antikrista?
Koliko ustvari ima pravih kršćana u Europi?
Mislim da će se pred našim očima razotkrivati tajne Otkrivenja u narednom razdoblju.
Ali prije toga, kako napisah, moramo imati Duha Svetoga, moramo biti djecom Božjom, moramo biti, ako to bude za našeg života, među šačicom kršćana koji će dočekati Gospodina.

* U današnjoj Siriji postoji još asirska kršćanska manjina koja je pred nestajanjem zbog terora muhamedanaca.
** Otud potječe riječ židov. Židove su kasnije osvojili i uzeli u ropstvo Babilonci, ali su se židovi, za razliku od sjevernih plemena, vratili iz babilonskog ropstva.
*** Pretpostavljam da su oni sada pripadnici nekog od muhamedanskih naroda Bliskog istoka, najvjerojatnije Sirijci.