E, ako ste se neki ponadali da je zbog posljednjeg naslova teksta kraj blogu, prevarili ste se. Desetog travnja 1941. nije bila nedjelja, bio je petak. Prema rimokatoličkom kalendaru svetac je taj dan bio sveti Jakov Oldo, ali to nije sveti Jakov Stariji, sin Zebedejev. Svetac je živio u 14. stoljeću, oženjen i imao je troje djece. Nije bio pobožan i kao bogat čovjek više je mario o svom bogatstvu nego o nebeskom kraljevstvu. Bog ga je, kao i njegovu ženu koja mu je bila slična, spasio preko kuge. Naime, pojavila se je kuga, Jakov je sa svojom obitelji pobjegao od grada da se spasi epidemije, ali usprkos sve predostrožnosti, dvije kćerke su mu umrle od kuge. To je bila prekretnica u njegovom životu. Nastavak života je bio njegov rast u svetosti. On i žena ušli su treći red sv.Franje, odrekli su se starog načina života, vršili pokoru, a kad je žena umrla, Jakov se zaredio za svećenika. Ostatak života posvetio je brizi za bolesne i za ratne zarobljenike. Umro je od zaraze koju je dobio od bolesnika o kojima se je brinuo. Naravno, cilj mi je povezati dan osnutka NDH s vječnim nebeskim kraljevstvom, odnosno odgovoriti na pitanje jel NDH bila kršćanska država koja je smjerala olakšati put svojim državljanima do vječnog nebeskog kraljevstva. Mi, kao i svaki narod imamo pravo, ako smo dovoljno svjesni, organizirani, vješti i hrabri, ali i bogobojazni, imati svoju narodnu državu. Ta naši preci su je već imali u prvom tisućljeću i bila je priznata od jedinog mjerodavnog tijela - Svete Stolice. Ali, ovdje dolazi ali, ali ondašnji hrvatski vladari zavjetovali su se na poslušnost papi i Crkvi, prestanak osvajačkih ratova i gusarenja (tu su bili poznati Neretljani). Pokojni kardinal Stepinac je jasno i glasno rekao na jugokumunističkom sudu da bi bio ništarija da nije desetog travnja pozdravio zajedno s većinom hrvatskog naroda uskrs hrvatske države. Najbizarnije je što je to danas 'krimen' koji je glavni 'kamen spoticanja' između novoredne Crkve i shizmatičke Srpske Crkve, jer prvi ionako promoviraju globalizaciju i nestanak nacionalnih granica, a drugi su konstantno u službi velikosrpstva. Novoredna Crkva bi bez imalo grižnje savijesti odbacila pokojnog kardinala, i time se približila shizmaticima, ali to onda povlači za sobom negodovanje ne malog broja novorednih hrvatskih katolika koji bi mogli u krajnu ruku napustiti novorednu Crkvu. Zato traje pat situacija, a mnogi novoredni katolici smatraju osobnim krivcem Bergoglia, jer njihov 'dobri papa Woytila' ne bi sigurno ušao u kompromis sa svetosavskim velikosrpstvom. Samo su zaboravili da je Woytila na zagrebačnom hipodromu u tijeku rata rekao kako Sava teče u Dunav stavljajući, bez ikakve sumnje pred oči onih koji nisu slijepi i ne žele biti slijepima, kako vidi hrvatske novoredne katolike kao most prema srpskim shizmaticima i koji trebaju žrtvovati svoje temeljne narodne interese opstanka u cilju dobrih odnosa Vatikana i shizmatika. Deseti travanj je u bivšoj Jugoslaviji bio dan zbog kojeg je najviše ljudi izgubilo svoju slobodu ako ga nisu spomenuli u optužujućem tonu, ali u takozvanoj sadašnjoj hrvatskoj državi situacija sve više postaje nalik na bivšu jugodržavu. Iako svatko s malo zrna soli u glavi zna da je hrvatska država nezamisliva ne zbog Jasenovca o kojem ću kasnije, nego zbog sila antante koji su još u 19.st. zacrtali rušenje Austro-Ugarske, i formiranje na njezinom području novih država koje će biti pod njihovom, to jest masonskom kontrolom. Te države su bile Čehoslovačka i Jugoslavija. Mogao je Stjepan Radić hodati na trepavicama, ili poslije Ante Pavelić ukazujući na jugoslavenski teror prema Hrvatima i politiku zatiranja istog naroda, Pariz i London bi ostali nijemi. Paradoksalno je da je u to doba, osim djelomične i problematične podrške Mađarske i Italije prema borcima za nacionalno oslobođenje Hrvata, Moskva odnosno komunistički SSSR imao u planu razbijanje Jugoslavije. Zato su i stvorili sredinom 30-tih komunističku partiju Hrvatske koja je uputila proglas podrške hrvatskom ustaškom pokretu nakon Velebitskog ustanka. Naravno, nije bilo u tome ljubavi prema hrvatskom narodu, nego je Jugoslavija do tada bila važnom članicom male Antante koja je bila neprijateljska prema boljševizmu i SSSR-u. Čim je velika Antanta stupila u kontakt sa SSSR-om zbog zajedničke borbe protiv sve jače Njemačke, komunistička internacionala je promijenila za 180 stupnjeva svoju politiku i podržala održavanje Jugoslavije. O ovome se je u RH moglo pričati javno dok je bio rat. Čim je RH priznata i kad se je stavila pod skute EU, to je značilo da pristaje na pokornički odnos prema silama pobjednicama i prvog i drugog svjetskog rata. Stoga kad god mi pokušavamo međunarodnoj javnosti ukazati na teror Jugoslavije prema Hrvatima, ili skandalozno prepuštanje hrvatskih vojnih i civilnih zarobljenika u osvetničke ruke jugoslavenske armije, nailazimo na isti muk na koje je nailazio još Stjepan Radić, a ako dobijemo odgovor onda taj odgovor glasi: vi ste nacisti koji ste gori od njemačkih, ono što ste uradili Srbima nadmašuje sve zločine. Drugim riječima međunarodna javnost sila pobjednica svjetskih ratova daje latentnu ili otvorenu podršku velikosrbima i hrvatskim jugonacionalistima. Već izvjesno vrijeme smatram najvećim i najkorisnijim domoljubom Igora Vukića.
Igor Vukić je podrijetlom srpski shizmatik, ne znam drugo o njemu. Možda je rimokatolik, grkokatolik, istočni shizmatik ili ateist, ne znam. Ali znam da je daleko najvažniji Hrvat (bez obzira na podrijetlo) jer najupečatljije raskrinkava mit o Jasenovcu koji je presudan u ideji zatiranja hrvatske slobode, državnosti i opstojnosti. Njegov otac (možda i majka?) su kao kozaračka djeca prošli kroz Jasenovac, i sve bolnice i prihvatne centre koje je NDH organizirala u cilju zbrinjavanja kozaračke djece koja su lutala šumama nakon sloma pobune protiv hrvatske države. Dakle Jasenovac nije nipošto bio logor smrti, nego radni logor u koji su po presudi suda i u ograničeno vrijeme boravili oni koji su bili antidržavno nastrojeni. I koji su redovito puštani nakon završetka kazne. Poslušajte Igora Vukića kad objašnjava zašto su mnogi zatočenici Jesenovca koji su bili pušteni iz logora, šutjeli o tome i time se nisu suprostavili laži koja je imala za cilj zauvijek spriječiti osnivanje hrvatske države. Toga se i ja sjećam, jer sam koncem 80-tih pratio antikomunističku scenu u Sloveniji u kojoj su se spominjali Dachau procesi. To su bili komunistički sudovi koji su optužili i kaznili za izdaju Slovence koji su pušteni iz Dachau logora u Njemačkoj. Jer, kako netko može izaći živ iz logora smrti, nego ako je bio suradnik ondašnje njemačke države. Da je to netko posvjedočio o Jasenovcu, vjerojatno bi skončao i bez suđenja. Jedan beogradski novinar je prisilno zatočen u psihijatriji zato što je javno posumnjao u broj umrlih u Jasenovcu. Mit o Jasenovcu je laž koja ne šteti samo nama Hrvatima, nego i Srbima koji su često od najranijih dana indoktrinirani u tu laž, pa su mnogi razmišljali 90-te: eto ponavlja se NDH, uslijediti će Jasenovac, bolje je umrijeti s puškom u ruci, nego od kame između bodljikavih žica. Mit o Jasenovcu nije ništa drugo nego odvratna laž koja je potekla od oca laži i čovjekoubojice od početka kako bi se zauvijek zakrvili odnosi između Hrvata i Srba. Zato je velik Igor Vukić i po mojem sudu najpozitivnija hrvatska javna osoba. Ovo 'javna' se mora uzeti s rezervom, jer on se zasad ne može pojaviti na hrvatskoj državnoj TV. To je najbolji dokaz koliko je RH neovisna i hrvatska država. A sad moja kritika NDH. NDH nije bila kršćanska država, iako nije imala posebne antikršćanske zakone. Recimo zakoni su bili začuđujuće ćudoredni za modernog nemoralnog čovjeka, pa je tako javno prostačanje ili psovanje Boga smatrano prekršajem zbog kojeg se je išlo na sud ili u zatvor. Kad bi se takav zakon danas aplicirao, malo koji novinar ili dramski umjetnik ili književnik ne bi bio barem ukoren prvi put na sudu, a ponavljači bi završili na preobuci u radnim logorima. Nema boljeg lijeka onom koji prostači profesionalno, nego da uzme malo motiku u ruke i prigne svoju oholu kičmu i učvrsti meku ruku i prste koje znaju držati samo pero s kojim prostači i bogohuli. Nu, NDH je zbog još Starčevićeve zablude o cvijetu hrvatskog naroda bila i muhamedanska država. Prva džamija u Zagrebu na mjestu Meštrovićeve zgrade u središtu, napravljena je na inicijativu Pavelića, kojeg su bez sumnje, prihvatili mnogi muhamedanci u Bosni kao poglavnika. Samo ja nisam siguran da je to bilo iskreno, jer danas unuci ili praunuci muhamedanskih ustaša su prvi kad treba osuditi ustaški pokret i hrvatsku državu. Proučavajući Muhameda saznao sam kako je on, odnosno alah, pohvalio jednog muhamedanca koji je dao lažnu zakletvu lojalnosti i odricanja od Muhameda ljudima iz Meke koji su ga zarobili. Muhamed dakle uči kako muhamedanci mogu i trebaju lagati neprijateljima kad je to oportuno da ih zavaraju pa ovi prestanu biti na oprezu ili pomisle kako više rata ili džihada ne će biti. Pavelić i Starčević su po ovome djeca liberalnog 19.stoljeća koji su ili odustali od borbe za kršćansku državu ili su joj se protivili. Sumnjiva je i jedna fotografija na kojoj A.Starčević pozira u masonsko-napoleonskoj pozi. Nedavno pokojna kćerka Pavelića, Višnja, rekla je kako je njezin otac bio veliki ekumenist, kako nije imao ništa protiv muhamedanaca ili shizmatika, rekli bismo čovjek ispred svog vremena jer drugi vatikanski koncil je bio tek za 20 godina nakon svršetka NDH. Dakle priče o prisilnom katoličenju shizmatika, a pogotovo o prekrštavanju su besmislene, jer krštenje shizmatika je uvijek Crkva držala pravovaljanim kao i ostale sakramente, a Paveliću odnosno vlastima NDH bilo je skoro svejedno jesu li državljani rimokatolici, grkokatolici, shizmatici ili muhamedanci. NDH je bila tipična država koja je nastala na ideji 19-stoljetnog liberalizma o stvaranju nacionalnih država koje će biti sekularne i ne više kršćanske. Masoni su izbacili tu ideju kako bi potakli nacionalizam koji će uništiti ondašnja multinacionalna kršćanska carstva, ali kad su ta carstva bila uništena, na red je došlo uništenje istih nacionalnih država, brisanje granica i stvaranje svjetske države pod njihovom kontrolom. Samo trebamo vidjeti kako će se ta ideja pomiriti s idejom kalifata. Što je s rasističkim zakonima u NDH? Prvo, moramo znat da ti zakoni po ničemu nisu bili usmjereni protiv Srba ili bilo kojeg drugog europskog naroda čija manjina živi u hrvatskoj državi stoljećima. Svi su oni imali punopravno državljanstvo NDH ako su rođeni u toj državi, odnosno ako su im preci rođeni. Drugo, za one koji nisu bili državljani, to ne znači da su time ipso facto bili hvatani i stavljani u radne logore. Nedržavljanin uživa isto zaštitu države, dakako ne istu kao punopravni državljanin. Dvije skupine koje su bile izložene podozrenju su bili židovi i cigani. Opet moram naglasiti da niti to nije imalo veze s njihovom rasom ili bojom kože, jer žena Pavelićeva je bila židovka, otac i sin Kvaternik su bili podrijetlo židovi, među prvim ustašama bilo je ljudi podrijetlom židova kao Springer koji je, ako se dobro sjećam, sudjelovao još u Marsejskom atentatu ka jugo kralja A.Karađorđevića koji je stajao iza terora nad Hrvatima. Radi se o istom problemu zbog kojeg su mnoge kršćanske države, uključujući i papinsku, kroz povijest protjerivali židove talmudiste koji su se bavili kamatarenjem, podrivanjem države odnosno preuzimanjem financijske i ine vlasti pretvarajući tako domicilni narod u njihovog slugu. Čim bi se takvi iskreno preobratili i postali kršćani, nikakvog podozrenja prema njima više nije bilo i često su nakon toga bili revniji kršćani i veći domoljubi od drugih ljudi. Josip Frank utemeljitelj HČSP je bio jedan od takvih. On je bio predak Kvaternikovih. Dakle, iako su ti zakoni zvučali rasni zbog njemačkog utjecaja, oni nisu bili rasistički. Problem s ciganima nije od jučer. Ono što se već godinama događa u Međimurju gdje cigani teroriziraju domaće, kradu, voze neprijavljena vozila, a policija i sudstvo okreće glavu, znak je kako je država dozvolila da ovi parazitski žive od onih koji redovitio plaćaju poreze, kojima nije na pameti voziti neregistrirani automobil, ili napraviti baraku na tuđoj zemlji. Vjerujem da cigani koji su se asimilirali, koji su bili voljni raditi, obrađivati zemlju i ponašati se kao i svi ostali državljani nisu niti onda imali problema. Svaki narod ima pravo u svojoj državi istjerati nepozvane goste koji se ne žele asimilirati, nego su došli vladati ili živjeti parazitski. Ako mislite da je to nepravedno, onda se pitajte zašto to isto ne dozvoljava cionistička država na bliskom istoku iz koje ne rijetko stižu upozorenja i glasovi kako je NDH bila zločinačka država. Ili, zar je u Svetom Pismu Bog objavio Mojsiju kako im daje Obećanu zemlju, a oni moraju dati bezuvjetnu dobrodošlicu bilo kome i bez ikakvog vremenskog ili prostornog ograničenja? Da, u Izraelu su mogli doći i živjeti oni koji nisu krvi Jakovljeve, ali to su bili prozeliti koji su prihvatili vjeru Jakovljevu, koji su se potpuno asimilirali u Izraelce. Ali nisu niti takvi odmah pripuštani u Izrael punopravno. Prvo, nije ih moglo biti na tisuće, nego to su bili pojedinačni slučajevi, ne najezde stranaca. Drugo, osim što su trebali zatražiti primanje u Izrael, odnosno prihvaćanje vjere, oni su bili na kušnji izvjesno vrijeme. Jer moglo je biti onih koji daju lažna obećanja ili koji će nakon izvjesnog vremena pokazati nešto što ne dolikuje Izraelcu.
Na koncu i vezano sa svecem Jakovom Oldom. Jakov nije bio pravi krščanin dok ga nije pogodila bolest kuge. NDH nije bila kršćanska država. RH je to još manje. Po svoj prilici, nama kao i svim europskim kršćanskim narodima prijeti najveća opasnost od dekadentnog liberalizma koji dolazi sa zapada i iza kojeg nastaje moralna i demografska smrt naroda, kao i sa nadolazećeg vala muhamedanstva koji više ni ne treba davati lažne prisege, nego otvoreno kaže da ne posustaje dok se na cijelom svijetu ne uspostavi kalifat odnosno šerijatsko pravo. Ja se nadam da su čitatelji svjesni kako nisu naši preci iz gluposti ili hira uzeli Habsburgovce za svoje kraljeve, jer za obranu od Turaka nisu bili dovoljni samo habsburgovški novci, nego i vojska koja je došla iz svetog Rimskog carstva njemačke krvi. Isto tako se ne možemo danas suprostaviti liberalizmu, dekadenciji, masoneriji, sodomizmu, kao i rečenom muhamedanstvu, bez vanjskih saveznika. Naravno, bez Boga ništa, ali nismo samo mi Božji. Ima i u drugim narodima kršćana koji su spremni umrijeti za Krista Kralja. Kao što vidimo takvih ima jako malo na zapadu, ali ih ima u središnjoj Europi, u Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, ali i u Rusiji, i ostalim shizmatičkim državama i narodima. Kad bi u Srbiji odustali od velikosrpstva, a oni nažalost sada nama čak negiraju povjestnost i entitet, drže nas pokatoličenim Srbima, zbog Krista bi morali tražiti savezništvo s njima ako odbace shizmu i poslušnost Londonu i Parizu zbog kojeg je i zakuhao i započeo prvi svjetski rat. Apropos shizme i pravovjerja, zar je Bergoglio pravovjerniji od grčkih monaha koji organiziraju prosvjede protiv novog svjetskog poretka i davaju čvrstinu narodu da ne posustane u zaštiti kršćanskih vrijednosti koje su ugrožene sa istog zapada? Zar je Bergoglio 'tkosamjadasudim' sljedbenik Kristov, ali to nisu Rusi koji ne dozvoljavaju u ime Krista širenje sodomije? Nisam prorok kako bih znao što će se događati u posljednjim vremenima, ali ipak kažem slijedeći primjer svetog Jakova, imamo pravo na nacionalnu državu, ali nemamo pravo na nekršćansku hrvatsku državu, jer Krist je kralj sveg vidljivog i nevidljivog. Ako nam je nacionalni egoizam smetnja za pokloniti se Kristu Kralju, onda ga moramo odmah odbaciti kao što je svetac odbacio svoje bogatstvo i dao se u službu Kristu. Ako se razmrvljeni ne možemo suprostaviti pojedinačno, odnosno kao narod sljedbenicima Sotone, onda se moramo udružiti s braćom i sestrama koji ne pripadaju našem narodu. I ako u našem narodu ima neprijatelja Kristovih, zar su nam oni bliži od kršćana iz drugih naroda? Zar su apostolima bili bliži farizeji koji su ubili Krista od kršćana pogana, zato što su prvi bili iz njihovog naroda? Moramo doista prekinuti s lažima o NDH i s mitom o Jasenovcu koji nas smjera poništiti kao narod koji ima pravo biti pod suncem, ali istovremeno ne smijemo zbog slijepe ljubavi prema svojem narodu napraviti nešto kao i Pavelić, prestati se boriti za Krista Kralja. Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat!
Imamo najprije vijest kako se je novoredna bogoslovija KBF iz Zagreba našla na meti organiziranog protivljenja, i to uz fizičke prijetnje, od strane profesora i studenata filozofskog fakulteta u Zagrebu. O čemu se radi? KBF producira mnogo laika teologa koji se jedino mogu zaposliti preko novoredne Crkve kao vjeroučitelji u školama i eventualno kao neki službenici unutar novoredne Crkve. Ali tu je sve više skučen prostor, jer kolikogod se novoredna Crkva željela svidjeti ovom svijetu, taj svijet daje jasne signale kako treba i takav modernistički vjeronauk ukinuti iz škola i izbaciti na krajne margine društva ovakvu novorednu Crkvu. Možete tek zamisliti kakva bi tek reakcija bila kad bi u školama držali vjeronauk pravovjerni kršćani koji bi djeci rekli kako je dogma o spasenju temelj nauka Crkve. Gdje će se onda zaposliti ti laici teolozi? Tako se došlo do ideje kako bi oni mogu predavati u školama druge društvene predmete, tzv. filozofske. Da bi to bilo provedivo, dobro je da postoje zajednička predavanja ili zajednički ispiti između KBF i FF. FF se dakle tome odlučno protivi, jer hoće imati ekskluzivno pravo na 'proizvodnju' nepotrebnih i štetnih filozofa u državnom školstvu koje je ionako samo po sebi ne samo nepotrebno, nego i štetno. Zašto? Zato što je od svojeg početka 'besplatno' državno školstvo zamišljeno kako oduzeti pravo roditeljima na odgoj i obrazovanje svoje djece i koje je naravno pravo, tako da ga spominju i mnogi ustavi sekularnih država. Vjerojatno i naš ustav. Besplatno školstvo je dakako tome kontradiktorno, jer ne odlučuju roditelji u 'besplatnim' školama koje oni neizravno financiraju preko poreza koji će biti predmeti, koji će biti obrazovni programi odnosno svjetonazori u društvenim predmetima i konačno tko će biti učitelji njihove djece. O tome odlučuje država i tako država sama po sebi derogira naravno pravo roditelja o odgoju i obrazovanju svoje djece. Naši filozofi iz uvoda se samo bore između sebe, a kako vidimo novoredna Crkva pruža ruku pomirnicu ateističkim i antikršćanskim filozofima koji tu ruku odbijaju, kako bi i dalje taj nenaravni školski sustav ostao na snazi. Zabrinjavajuće je što većina roditelja ne vidi nakaradnost besplatnog školstva i to mi liči na roditelje koji razmišljaju kako nije važno što se u školama pojavljuju dileri droge, važno je da drogu dilaju besplatno i da je škola besplatna. Ti metaforički dileri su dakako filozofi koje produciraju fakulteti. Jer filozofija s kojom se diče nije ništa drugo nego ono o čemu je upozorio sv.Pavao kršćane, da se klone filozofa jer će izgubiti vjeru. Isus Krist nam je rekao - po plodovima ćete ih prepoznati. Zašto onda kršćani ne pogledaju koje su to plodove donijele filozofije koje se predaju njihovoj djeci i čije su najčešće i oni sami žrtve? Smrt zapada kojoj nazočimo uzrokovana je bolesnim idejima koje se nalaze u filozofiji. Ideje, ako ne dolaze od Boga, smrtonosnije su od bilo kojeg drugog oružja, jer iza tih ideja je otac laži i čovjekoubojica od početka. Drugo o čemu ću pisati, a koje je povezano s prvom apokaliptičnom slikom, je razmišljanje o tome gdje se nalazi Crkva pred Kristov drugi dolazak. Sv.Pavao nam je rekao da je naša vjera najjadnija ako Isus nije uskrsnuo. Jučer sam pisao o tri utjecajna kardinala novoredne Crkve koji ne samo da ne vjeruju u uskrsnuće, nego su o tome napisali knjige koje se predaju na bogoslovijama, pa i na onoj gore spomenutoj. Ako je novoredna Crkva prava Crkva, onda Isus nije uskrsnuo i onda smo ne samo mi jadni, nego su jadni svi apostoli, sveci, mučenici koji su u Krista povjerovali. Jer Crkva ne može naučavati zablude, ne može papa Crkve ili kardinali, ili biskupi, ili svećenici, ili vjeroučitelji u školama koji pripadaju Crkvi naučavati kako nije uskrslo tijelo Kristovo vidljivo našim tjelesnim očima, opipljivo našim prstima, nego se radi o nekim drugim imaginarnim dimenzijama ili kako su apostoli vidjeli uskrslog Krista svojim umom ili srcem, a ne očima. Crkva je besmislena ako može naučavati zablude, sveti Petar odnosno papa je beskoristan, štoviše štetan, ako može kršćane koji mu se moraju podložiti kao vrhovnom učitelju i pastiru, naučavati laži poput ove o uskrsnuću ili one poznatije koja negira dogmu o spasenju i jedan je od oblika još Origenovog krivojerja o općem spasenju (usput, Origen se dakako proučava na novorednim bogoslovijama i to ne pod jasnom naznakom kako se radi o opasnom heretiku). Ako je dakle novoredna Crkva prava Crkva, onda nas je Krist prevario da je vrata Paklena, a to su hereze, ne će nadvladati. Dobro, a gdje je onda Crkva ako novoredna Crkva nije prava Crkva? isto tamo gdje je i bila za vrijeme velike arijanske krize kad su većina biskupa postali heretici. Bila je među onom šačicom progonjenih biskupa i laika koji su se oko tih biskupa okupljali. Sveti Atanazije je jasno poručio svojem malom stadu - Crkva to ste vi, a ne arijanci koji su uzurpatorski preuzeli kontrolu nad nekretninama Crkve i biskupskim stolicama. Kako može onda Crkva postojati bez svoje glave, odnosno pape? To je zabluda, jer glava Crkve nije papa, nego Krist. Kad bi papa bio glava Crkve, onda bi Crkva svaki put umrla kad umre papa i bila bi mrtva dok se ne izabere novi papa. Zar je moguće da će Crkva bez pape i kardinala dočekati Krista? Nema niti jednog retka u Svetom Pismu, ali niti u pisanju kršćanskih otaca koliko mi je poznato, po kojem je proročeno da će živući papa dočekati Krista, ali se spominju dvojica svjedoka-mučenika koji će nakon trećeg dana uskrsnuti pred neposredni dolazak Kristov i znamo da se tu radi o Henoku i Iliji. Po mojem sudu, zemaljska Crkva će se okupljati u antikristovska vremena oko te dvojice Božjih izabranika i poslanika. Vjerujem kako ta vremena nisu daleko. Na koncu o samom sedevakantizmu o kojem sam već pisao. Mnogi tradicionalni katolici se boje sedevakantizma kao vrag tamjana. Zato što ustvari vjeruju da je papa glava Crkve, a ne Krist, odnosno vjeruju kako bez pape Crkva ne može postojati. Zato zatvaraju oči ili se snebivaju na sve otvorene manifestacije krivojerja koje čine novoredni pape. I nema krivovjerja kojeg može počiniti Bergoglio nakon kojeg će reći - e sad je dosta, ovaj čovjek ne može biti papom. Danas Bergoglio objavljuje dokument u kojem će se pokušati dozvoliti pričešćivanje u novorednoj Crkvi javnim preljubnicima i sodomitima. Bez obzira kakav bio taj dokument, za takve tradicionalne katolike Bergoglio će i dalje biti papom. Može Bergoglio nakon križnog puta u rimskom koloseumu u kojem glumata Krista, otići pred kamerama na crnu misu, kvazi tradicionalni katolici će se snebivati još i više, ali Bergoglio će i dalje za njih biti vrhovni učitelj i pastir. Takvi ljudi se jednostavno ne žele suočiti s istinom. Apropos sedevakantizma koji nije sekta nego jednostavna konstatacija da je osoba koja se predstavlja papom heretik, isti se dijeli na dva mišljenja - sedeprivationizam i klasični sedevakantizam. Najpoznatiji u široj javnosti prvog su otac i sin Gibson. Oni dakle vjeruju kako je Bergoglio ili njegovi prethodnici defektni pape, odnosno da nisu pape dok javno ne odbace svoje krivojerje. Po tom mišljenju, da se je primjerice Woytila obratio, da je osudio javno samog sebe što je poljubio kuran i javno navještao mnoga krivojerja i što je promovirao heretički drugovatikanski koncil, on bi postao ipso facto papom kojem bi se trebali podložiti svi kršćani. Ovo mišljenje je problematično zato što netko tko je već bio heretikom ne može biti papom. To nije pitanje propisa Crkve, nego to je po Božjem zakonu kojeg je ipak papa Pavao IV obznanio u vidu bule "Cum ex apostolatus oficio" pred pet stoljeća kad mu je izgledalo vjerojatno da će poslije njegove smrti neki skriveni protestant biti izabran za papu. Drugo što je manje problematično, je što je novoredna Crkva izmijenila obred svećeničkog ređenja i biskupskog posvećenja. Za mnoge ta izmjena je takve naravi, slična izmjeni kod heretika anglikanaca, koja je učinila obred nevalidnim. Tako je Woytila mogao biti posljednjim papom za sedeprivationiste, jer je zaređen po starom obredu za svećenika i po starom obredu posvećen za biskupa. Ratzinger već nije bio po starom obredu posvećen za biskupa, a Bergoglio je po novom zaređen za svećenika i posvećen za biskupa. Klasični sedevakantizam jednostavno kaže kako za sada nema pape, a kako će budući papa biti izabran, tu nema odgovora. Po mojem sudu, nove konklave odnosno novog pape ne će biti, jer ulazimo u posljednja vremena. Neki su pokušali, ali neuspješno s konklavama. Konklave bi prema posljednjim propisima trebali sazvati kardinali Crkve, ali prije kardinala, papu je birao rimski kler. Kardinala više nema jer su svi koji se tako nazivaju heretici. Ne znam koliko još ima pravovjernog rimskog klera. U konačnici, moguće je da se sazove ozbiljna konklava kad bi broj pravovjernih katolika porastao i kad bi bio veći broj pravovjernih biskupa koji bi sačinjavali konklavu. Zasad vidim da ima razmjerno velik broj biskupa na broj laika, ali i na početku Crkve je tako bilo s apostolima. Osobno mislim da bi bilo bolje pričekati znak s Neba da se tako nešto dogodi. A znak s Neba će biti, to sigurno znamo, dolazak Henoka i Ilije. Oni sigurno ne će doći na CNN ili Facebook ili slične medije te objaviti tko su i zašto ih je Bog poslao. Vjerujem da trebamo mnogo moliti i vršiti volju Božju u ovim teškim vremenima da bismo dobili milost spoznaje tko su ta dva velika svjedoka Kristova u posljednjim vremenima. Amen.
1995. novoredni nadbiskup Victor Manuel Fernandez objavio je knjigu naslova "Umjetnost ljubljenja". Kako bi precizirali o kakvoj ljubavi se radi onda treba reć da je 'nadbiskup' izjavio kako se ne radi o njegovom iskustvu ljubljenja, nego o iskustvu drugih ljudi. Zašto? Zar 'nadbiskup' ne umije ljubiti, zar nam nije Gospodin zapovijedio da ljubimo jedni druge? E pa ne radi se o toj pravoj ljubavi, nego 'kako usnama izliječiti ljude'. Tako piše u podnaslovu knjige. 'Duhovni pastir' je stoga ubacio u uvodu knjige kako ne prijenosi svoja osobna iskustva. Time dakako sablazan nije odbačena, ne samo radi pornografske teme, nego radi daljnjih pitanja - zar je novoredni klerik vršio ankete o tehnikama oralnog 'liječenja', ili je to saznao tijekom ispovijedanja, ili ima takve prijatelje s kojima priča o tim intimnim stvarima? Ili je možda u tome uključeno i osobno iskustvo koje nije bilo 'politički korektno' 1995. navesti? Dakle, Woytilina 'teologija tijela' u svom najboljem svjetlu. "Novus Ordo Watch" koji o tome piše i koji je objavio snimak, pretpostavlja kako je isti 'duhovnik' pisac Bergoglijevih poslanica, kao i spornog sutrašnjeg dokumenta o biskupskoj sinodi koji treba odgovoriti na pitanje novoredne Crkve - kako pričešćivati preljubnike i sodomite. Dokument se navodno zove "Amoris Laetitia" ili naški "Radost ljubavi", i vjerojatno ne će trebati biti Sherlockom Holmesom da se nađe veza s "Umjetnosti ljubljenja". U vremenima perverzije nikad više zlouporabe riječi ljubav. Kako kao sedevakantist razmišljam o ovim recentnim događajima? Nisam dakako skandaliziran, jer novorednu Crkvu ne držim pravom Crkvom. U suprotnom, bio bih bijesan i ljut. Ovako držim da je ovo dobro, kako je bolje da čim više ljudi i čim brže progleda i skine masku s onog što se naziva Crkva, ali to nije. Sigurno još ima zavednih novorednih katolika koji ne odobravaju modernizam, i ovo je način da se konačno opredijele po temeljnom pitanju gdje je danas Crkva. Manevarskog prostora će imati sve manje, jer ovo je sve više blatantno kršenje nauka Crkve, i ne samo njega, nego i naravnog morala. Bog šalje sve jasnije signale, magla se diže i uskoro ćemo sve više vidjeti stvari onakve kakvima one jesu. Ako je nekad i bilo opravdanja iz neznanja, sad će to postati prošlost. Ako pak ne bude 'Radost ljubavi' napisana toliko radikalno, nego da zadovolji na modernistički način i tradicionalnije i progresivnije novoredne katolike, kao što je to često bio slučaj dosada, onda će magla i dalje ostati. Negdje će se u novorednoj Crkvi pričešćivati sodomiti i preljubnici, a negdje se to ne će tolerirati. Toliko o jedinstvu Crkve. Nisam prorok, nego mogu samo otvoriti dobro oči i čitati događaje u svjetlu Otkrivenja, te moliti Duha Svetog da me prosvijetli i dadne snage da sačuvam potpuno vjeru do kraja ove zemaljske trke.
Živim na otoku koji gospodarski živi od turizma. Otok je u državi koja gospodarski živi od turizma. Pitam se - jel taj otok i država stvarno diše punim plućima, jel stvarno živi ili životari s obzirom na svoju glavnu gospodarsku djelatnost? Ako slušamo i čitamo medije ili osluškujemo što narod govori, onda se nameće zaključak kako su svi nezadovoljni sa stanjem materijalnog blagostanja, kako se većina ljudi žali na svoje siromaštvo i glavni razlog ne nalaze u sebi, nego u slabo uređenoj državi. Ljudi misle kako je država nešto potpuno izvanjsko od njih, nešto na što žele utjecati, ali vjeruju da su nemoćni u tome. Nešto kao - dobar narod, ali loša država. Naravno da je to laž koju uvijek koristi i taj narod i političari demagozi kad mu se obraćaju s laskanjem kako bi dobili od njih podršku i buduće glasove na izborima. Prvo, ljudi bi trebali znati da život u materijalnom obilju može biti više nego mizeran, da je uvijek prihvatljivije živjeti u materijalnoj oskudici i u duhovnom obilju, i da je to nekako uvijek obrnuto povezano. Drugo, ljudi bi trebali prestati tražiti od države da im vodi gospodarstvo, da im bude socijalna zaštita i sve ono što je uzurpirala moderna država nauštrb organskog društva. Rješenje je dakle povratak organskom društvu, tim više što je to jedini način suprostavljanja osvajanju muhamedanaca koji su jaki zbog svoje lažne religije i zato što još uvijek žive u organskom društvu. U organskom društvu se ne može dogoditi da neki državni službenik ili ministar zacrta kako će glavna gospodarska djelatnost u nekom području države ili u cjelini biti turizam, jer država nema pravo nametati organskom društvu s kojom djelatnosti će se baviti. Niti ima neki poduzetnik slobodu u organskom društvu otvarati po svojoj slobodnoj volji i procjeni bilo koju djelatnost, protivno volji organskog društva. Zajednica uvijek ima prioritet pred pojedincem. Ako je pak zajednica-organsko društvo dovoljno svjesno, onda će znati kako je turizam bolest koji će ga uništiti. Jer turizam pretpostavlja dolazak velikog broja stranaca koji će doći nepozvani i čiji utjecaj je destruktivan za tradicionalno organsko društvo. Turizam je djelatnost trgovaca u Hramu koje je Isus Krist izbičevao i isprevrtao im stolove. Jer ti ljudi bavili su se s davanjem usluga brojnim hodočasnicima koji su za blagdane dolazili iz svih krajeva svijeta. Hodočasnik je morao dati neko živinče svećenicima u Hramu koji bi ga zatim prikazali Bogu kao žrtvu paljenicu. Hodočasnik nije najčešće vodio sa sobom to živinče, nego ga je trebao kupiti, a često je imao novce koje je trebalo razmijeniti u druge valute. Dakle, trgovci životinjama i mjenjači novca bavili su se vjerskim turizmom. I nisu bili jedini, jer to mnoštvo ljudi trebalo je nahraniti, napojiti i dati ležaj za spavanje. Zašto ih je Isus izbičevao, kad je to netko morao raditi radi hodočasnika? Zato što su to radili u Hramu i zato što im je bavljenje vjerskim turizmom postala glavna preokupacija, njima više nije bilo prvenstveno stalo da pomognu hodočasnicima, nego da od njih dobro zarade. Tu je temeljni moralni problem turizma. Turizam znači nekog ugostiti, nekom biti domaćinom i istovremeno od toga zarađivati. A to je kontradiktorno, jer biti domaćinom znači ne naplaćivati troškove udomljavanja, svaki pravi domaćin našao bi se uvrijeđenim kad bi ga gost upitao koliko mora platiti. Gost može i treba donijeti darove svom domaćinu, a ne plaćati račune. Turizam je donekle sličan surogatu ljubavi u prostituciji. Pravi domaćin poziva gosta, često udomljuje i nepozvanog, ali je njegovo suvereno pravo odbiti ga, jer ga ne pozna, jer sumnja da ima poštene namjere, jer je nemoralan i ne želi takvog u svojoj kući. U tome se krije slijedeći moralni problem turizma. Kad se je u prošlom stoljeću pojavio turizam na našoj obali, i kad su počeli dolaziti turisti iz netom 'seksualno' oslobođenih jadnih država zapada, neki ljudi su s pravom prosvjedovali, znajući da će nemoral turista brzo zaraziti starosjedioce. I to se je dogodilo. Tko se bavi s turizmom ne može staviti ulazni natpis - ne primamo goste koji će biti nedolično odjeveni i koji će orgijati. A sad imamo i sodomite. Vi koji se bavite turizmom, jeste li razmišljali da ne možete odbiti sodomite ako pokucaju na vaša vrata, jer ako to učinite, država će vam oduzeti dozvolu da se bavite s turizmom. Ako gledamo stare američke filmove, vidimo da se tada niti u dekadentnoj Americi nije dopuštalo da u istoj hotelskoj sobi budu muškarac i žena koji nisu oženjeni. Koliko se situacija promijenila od tada i kakva će tek biti? Turizam znači dozvoliti da nemoral pod fanfarama ulazi u društvo. Nema države koja je ostala s naravnim zakonima ako se je odlučila baviti s turizmom. Na koncu još jedan moralni problem koji se odražava na gospodarstvo. Kao i u prostituciji, novac zarađen od turizma je kruh ili pogača bez motike. Ljudi koji se bave turizmom mogu kudikamo lakše i brže zaraditi novce nego oni koji se bave industrijskom proizvodnjom ili poljoprivredom. To znači da tamo gdje cvjeta turizam, tamo se guše proizvodne djelatnosti. To mogu pogledati oko sebe. Putevi i klanci koje su nekad čistili moji preci, sada su skoro svi pusti, kao i polja. Klanci se eventualno čiste radi biciklista, odnosno radi turizma. Nekad je bilo na otoku zidara i drugih obrtnika, danas većina od njih mora doći izvana. Ako se negdje i pokušava oživjeti folklor, onda je to zato da bi se imalo što pokazati turistima, kao što havajski domoroci plešu pred američkim turistima u starim filmovima. Slijedeći problem je što u ljetnim mjesecima ima nekoliko puta više turista od domaćih ljudi, a to znači da se moraju tražiti radnici izvan otoka. Dobro je dok su takvi radnici dolazili iz Hrvatske, sad će dolaziti odasvud i budimo sigurni da će tada domaći turistički radnici morati pričati s njima na engleskom jeziku, a u budućnosti i među sobom. Što kad budu počeli dolaziti muhamedanci iz Europe kao gosti? Ne bi bilo ništa čudno da država propiše, slijedeći Njemačku, kako treba izbaciti svinjetinu iz jelovnika. Zaključak. Turizam je negacija gostoljubivosti, jer tu se radi o zaradi i načinu života. Turizam svugdje korumpira ćudoredni život, tradiciju i organsko društvo. Turizam uništava pravo gospodarstvo - proizvodnju. Turizam čini da domicilno stanovništvo postane manjinom. Turizam je kancerogeniji nego GMO hrana.
P.S. Ipak jedan realan savjet. Kršćani koji se bave s turizmom i koji su uložili nemalo svojeg truda i novca u turističke objekte, trebali bi se povezati s nekim agencijama kršćanske provinijencije koje će im jamčiti da ne će poslati pervertite kao goste, a najbolje je, kao što to zna često puta biti, da domaćin upozna dobro svoje goste, te da ih poveže zajednička kršćanska vjera, te da tako dolazi rado viđeni gost bez posredovanja agencije. Mi smo imali goste kojima nismo naplaćivali ništa, ali smo zato mogli kod njih isto tako gostovati. To je najbolje i u duhu pravog domaćinstva i gostoprimstva. S obzirom na situaciju oko nas, na latentni sukob s nadolazaćim muhamedancima, svatko bi trebao dobro promisliti što će biti s njegovom egzistencijom ako turizam prestane.
Demagogija izvorno u grčkom jeziku ima značenje uspješno riječima predstavljati narod. Poznati vođa Atenjana Periklo bio je demagog. Problem s demagogijom nije u tome što ona danas znači služiti se lažima kako bi se dobilo povjerenje naroda odnosno dobilo izbore, nego što istina ne dolazi odozdo, od puka, nego od vrha, od Boga koji je Istina. Svi veliki vođe naroda nisu bili demagozi, nisu povlađivali narodu nego su ga vodili, i ako su ga dobro vodili, onda je to zato što su slijedili Božji glas. Da je Mojsije bio demagog, ili da je organizirao svako toliko referendume, Izraelci ne bi nikad prešli Crveno more, a kamoli došli do Obećane zemlje. Demagogija je gotovo uvijek povezana s demokracijom. Spomenuti Periklo je bio demokrat i republikanac. Kad bi demagog stvarno slijedio Istinu, onda ne bi bio niti demagog niti demokrat, makar koristio demagogiju kako bi došao na vlast i onda uveo svoju diktaturu. Zato što se istina nikad ne služi s lažima, istina je apsolutno netolerantna prema laži, ne postoji laž koja vodi do istine. I kad je narod ogrezao u opačinama i lažima, nemoguće je da itko nad njime vlada doli demagozi i demokrati. Tu leži i odgovor na pitanje zašto Isus nije mogao biti aklamacijom prihvaćen za židovskog kralja, dok je isti narod slijedio licemjerne farizeje koji nisu imali skrupula koristiti se s lažima. Ali laž je uvijek kratkog daha, ona vodi u propast jer života nema u laži. Tako je narod predvođen demagozima odbio obećanog Mesiju, i referendum ili demokracija u Pilatovom dvorištu dovela je do uništenja Hrama, Jeruzalema i pogroma tog naroda. Pravo i vječno kraljevstvo u kojem je Krist kralj počiva na istini i zato najprije započinje u ljudskim srcima koje odbace laž, a prije toga su ponizni jer znaju da su jadni i traže pomoć od Neba. Danas vlada jedna opaka laž - vox populi, vox Dei. Glas naroda je glas Božji. Zar je glas Božji vikao raspni Ga, raspni? Zar je abortus prestao biti ubojstvom nakon što ga je narod prihvatio referendumom ili ga je demokratski izabran sabor proglasio legitimnim? S obzirom na stanje duha u našem vremenu, mogli bismo reć da je glas naroda glas demona, a pogotovo je to glas medija i glas svjetske elite, bogataša i bankara i političara koji su s njima. Nema niti jednog stvarno bogatog čovjeka ili onog koji je na vlasti, a da nije demagog i demokrat, koji će reć istinu pa kud puklo da puklo. Pisao sam već o 'udici' koju su bacili novinari američkom predsjedničkom kandidatu D.Trumpu. Zašto udica? Zato što je narod SAD-a prihvatio laž kako abortus nije zločin, a pitanje je glasilo - ako je za vas abortus zločin, jeste li zato da se kazni 'majka' (u navodnicima jer dijete nije rođeno zato što ga je potencijalna majka zaželjala usmrtiti)? Isto takvo pitanje novinari, ta djeca čovjekoubojice i oca laži od početka, postavljaju već desetljećima svakom političkom kandidatu uvjetno desnijih nazora kojeg žele eliminirati od predsjedničke utrke. I dosad su svi takvi kandidati, svjesni udice koja im je bačena, odbijali je ugristi odgovarajući ili negativno ili kontradiktorno u smislu abortus je ubojstvo, ali i majka je isto žrtva. Kontradiktorno je zato što ako je abortus ubojstvo, onda najveću krivnju za taj zločin ima žena koja je odbila biti majkom i naložila je liječnicima da izvrše zločin. Veću krivnju za ubojstvo ima onaj tko je unajmio profesionalnog ubojicu nego taj isti ubojica koji je samo puki izvršitelj ubojstva. Kako napisah, D.Trump je najprije ugrizao udicu rekavši istinu da bi žena trebala biti kažnjena, a onda je ubrzo to demantirao, shvativši kako ima puno manje mogućnosti dobiti izbore ako se ne ogradi od svoje prethodne izjave. Svijet je danas pod takvom dominacijom zla i demona, da je nemoguće čovjeku koji slijedi istinu dobiti igdje demokratske izbore. Možda tek negdje u zabačenim područjima u kojima još nije došla struja i turizam. Stoga poruka čitateljima, ako slijedite Krista, nemojte nipošto ulaziti u postojeće političke stranke, jer sve su one pod faustovskom pogodbom, sve one imaju udice istine koje ne žele progutati. To nipošto ne znači da plediram kako se trebate povući iz društvenog života odnosno politike, nego beskompromisno širiti oko sebe nebesko kraljevstvo istine, bacati sjeme istine bez obzira što ne ćete možda vi osobno vidjeti ploda oko sebe. Kršćanstvo nije eskapizam odnosno bijeg u svoju nutrinu, Gospodin nam je rekao da trebamo biti sol zemlje. I nemojmo nikad raditi kompromis s lažima, nikad nemojmo dati podršku nekom tko ne slijedi istinu, koji će biti kao D.Trump za istinu ako ga to ne košta i ne boli. Ako se po Božjoj providnosti pojavi neki novi Mojsije, ili dva svjedoka Otkrivenja, njih slijedimo jer tada slijedimo Boga. Svi današnji zemaljski vladari, uključujući i naše hrvatske koji su samo sluge vanjskih, sluge su Nečastivog, svjesno ili nesvjesno, jer nisu od sebe odbacili laž i oca laži.
Ovaj sramotni slikopis djelo je etabliranih Nijemaca i prikazan je na njemačkoj državnoj dalekovidnici ZDF. Ne znam dal je ikad u povijesti i jedan narod u tako velikom broju želio svoj nestanak i ohrabrivao porobljivače da budu nemilosrdni prema njima. Tolika suicidalnost ne može se objasniti bez demonskog opsjednuća. Naši ljudi koji su tamo otišli na pečalbu, pa su se zaboravili vratiti, ako nisu i sami zaraženi tom njemačkom bolesti, vjerojatno će zažaliti što se nisu vratili. Kao u Isusovoj prispodobi o pometenoj kući, duhovnu prazninu poslijeratnih Nijemaca ispunio je čovjekoubojica od početka. Ali i u novorednoj Crkvi Nijemci su imali i imaju veliku, ali u negativnom smislu, ulogu. Neki tradicionani katolici, opisujući drugi vatikanski koncil, naslovili su svoje knjige - Rajna se prelila u Tiber. To rječito govori kako je modernizam bio jak među njemačkim klerom. Narod koji je nekad bio desna ruka Crkve, ili Njezin zemaljski mač koji ju je branio od fizičkih napada heretika i neprijatelja, sad je postao neprijatelj. Možda su ova recentna događanja Božja kazna zbog tog izdajstva.
Nalazimo se u Uskrsnim vremenima. "Novus Ordo Watch" objavio je 'prigodni' tekst o 3 velika novoredna kardinala, od kojih je jedan umirovljeni papa, koji su u svojim pisanim djelima javno zanijekali Isusovo uskrsnuće. To su redom Kasper, koji je dugo vodio politiku novoredne Crkve glede nijekanja dogme o spasenju - ekumenizam i negacija EENS, zatim Mueller koji je trenutni 'inkvizitor', odnosno trebao bi se brinuti o pravovjerju ma kako to neobično zvučalo, i Ratzinger, možda najpoznatiji modernistički teolog čije se knjige proučavaju na novorednim bogoslovijama, osumnjičen prije V2 za krivovjerje, zaslužan za neke heretičke formulacije u V2 dokumentima, zatim inkvizitor za vrijeme pontifikata Woytile i nakon smrti istog, papa - trenutno umirovljen. Što ih povezuje osim što ne vjeruju u dogmu o uskrsnuću? To što su Nijemci. Ne želim nipošto reći da među Nijemcima nema pravih katolika. Ali mogu sa sigurnošću reć, da ako su pravi, da žive već u liberalno-sekularnom kalifatu i da im je puno teže nego ostalim katolicima. Vi koji i dalje pripadate novorenoj Crkvi, morate biti svjesni da vaš 'inkvizitor' Mueller, javno tvrdi da niti ljudske oči, niti ljudske naprave poput fotoaparata ili kamera, nisu mogle primjetiti uskrslog Isusa, jer Uskrslog se može vidjeti samo umom. Drugim riječima - apostoli su toliko žudjeli za mrtvim Kristom i žalili za Njim, da su Ga počeli vidjeti umom. Ne ćemo biti valjda toliko bukvalni pa povjerovati da je sveti Toma apostol stavio svoje prste u Isusove rane, u to vjeruju samo primitivni katolici. Toma se nije isprva najbolje snašao i nije slijedio ostale apostole u njihovom umovanju, ali kad je i on počeo umovati, onda je metaforički stavio prste u Isusove rane. Zar takve hule na Boga od onih koji se nazivaju kardinalima Crkve i papama može proći nekažnjeno? I to je odgovor na pitanje iz naslova. Nijemcima se događa Božja kazna. Dobro pazimo da se tako nešto i nama ne dogodi.
P.S. "Novus Ordo Watch" objavio je još jednu vijest-dokaz kakva se apostazija događa u Njemačkoj. U kelnskoj katedrali održani su zajednički luteransko-katolički sprovodni obredi za umrlog luteranskog bivšeg ministra vanjskih poslova Njemačke, Guida Westerwellea. Tu je već javna sablazan krivovjerja - sprovod u katoličkoj crkvi za protestanta. Međutim još sablažnjivije je što je isti bio javni sodomit koji je bio u 'braku' s drugim isto takvim perverznjakom. Novoredni svećenik je izgleda opisao pokojnika kao sveca pa je pitao retorički - što bi dvojica Isusovih učenika dok su išli u Emaus razgovarala s pokojnikom. Moj je odgovor - ne bi razgovarali uopće, nego ga kamenovali prema Zakonu (malo sam to nategnuo, jer sodomiti su se kažnjavali kamenovanjem nakon što su uhvaćeni u besramnom činu, odnosno kad je bilo svjedoka).
Sigurno se pitamo - zašto nam Bog otkriva buduće događaje putem proročanstava. Prvo proročanstvo se nalazi na samom početku vremena i nalazi se u Knjizi postanka. To je proročanstvo o rodu Zmijinu i rodu Ženinu između kojih će nastati rat do konca vremena. Jel Mojsije znao o čemu se tu radi dok je Božje proročanstvo pisao? Najvjerojatnije nije, ili je tek maglovito vidio o čemu bi se to moglo raditi, jer teško je zamisliti da su to znali Adam i Eva kad im je Bog izrekao proročanstvo, a još manje je to mogao znati Mojsije. Osim ako mu to Bog nije otkrio i zabranio da to detaljnije proročanstvo javno objavi. Jel Mojsije predvidio kako će Bog izabrati jednu poniznu židovsku djevicu za svoju majku i da će sin te djevice pobijediti Zmiju i njezin rod? Mi, koji vjerujemo u Krista, znamo kako se je proročanstvo (djelomično) ispunilo, ali nitko to do Boga (trojstvenog Boga) i Žene nije znao kad se je to događalo. Zmija je sigurno, kao anđeosko biće, mogla bolje predvidjeti kako će se proročanstvo ispunjavati, ali ipak nije do same smrti Kristove na križu znala da je to taj trenutak kad će joj biti srušeno podzemno carstvo (oslobođene duše pravednika iz Pakla), a uvelike oslabljeno zemno. Međutim, to prvo proročanstvo nije u potpunosti ispunjeno, jer kad se ispuni to će biti konac vremena, Zemlja će biti potpuno očišćena od zla, štoviše nastati će novo Nebo i nova Zemlja, Nebo i Zemlja će biti ujedinjeni pod Kristom Kraljem, koji će dakako biti i kraljem Pakla, jer imati će aposlutnu vlast i nitko Mu se ne će više suprostavljati niti na Nebu, niti na Zemlji, niti u Podzemlju. Iako Mu se niti sada nitko ne može suprostaviti ako mu to On ne dopusti, međutim tada više nitko ne će imati dopuštenja činiti zlo, jer zlo će tada biti zauvijek pobjeđeno. Da se vratim na početno pitanje. Zašto nije Bog detaljno iznio Adamu i Evi, ili Mojsiju ili bilo nekom drugom proroku, kako i kada točno će se proroštvo ispuniti, nego je proročanstvo uvijek skriveno pod manje ili više providnim velom? Mišljenja sam da je to radi toga što bi onda ljudi izgubili žarku želju da vrše Božju volju, odnosno postali bi zli. Zamislite da vam Bog kaže točno kada i kako ćete umrijeti. Koliko ljudi bi na temelju toga zaključili kako će se prepustiti svim mogućim užicima i požudama sve do nekoliko dana prije svoje smrti, a onda će se ispovijediti i tobož tako otići u Raj ili Čistilište? Najvjerojatnije takvi bi završili u Paklu, jer svjesno i uporno prepustiti se požudama znači živjeti u paklu na Zemlji u kojem više nema ljubavi prema dobru, odnosno Bogu, pa niti prema sebi. Jer takvim ljudima ljubav prema zlu nadjača ljubav prema samom sebi, takvi ljudi se više ne mogu ispovijediti valjano, jer ne mrze grijeh, nego ga ljube. To je po meni, glavni razlog zašto Bog daje proročanstva koja nisu detaljna. Radi dobra ljudi koji će u proročanstvo povjerovati. Zašto onda ipak daje proročanstva ako ona nisu detaljna? Opet radi istog, radi dobra ljudi koji će u proročanstvo povjerovati. Pobožni židovi koji su vjerovali u sv.Pismo, znali su za proročanstva, od tog prvog pa do kasnijih koja su otkrivala više detalja o Mesiji i Djevici koja će Ga roditi. I zato što su bili ponizni, zato što se nisu umišljali da znaju unaprijed kako će se proročanstvo ispuniti, mogli su u Isusu vidjeti ispunjenje proročanstva. Farizeji, odnosno većina židova, zbog svoje oholosti bili su zavedeni biblijskim proročanstvima, jer su pred očima imali proročanstvo o Isusovom drugom dolasku, o Mesiji koji je lav iz Judeje i koji nad svima vlada, zanemarivši pri tom proročanstva Izaije i slična proročanstva kako Mesija treba trpjeti, odnosno biti Jaganjac Božji. Slikovito rečeno, na križu je raspet Jaganjac Božji, da bi se u trenutku smrti probudio Lav Judejski. Oba proročanstva su se ispunila, zato što nisu bila kontradiktorna. Bog je dao proročanstva kako bi Njegovi izabranici bili spremni, kako bi imali uvijek otvorene oči duše i tijela i prepoznali trenutak kad će proročanstvo postati zbiljom, ili prepoznati događaje oko sebe i u sebi koji su opisani u proročanstvu i shodno tome se ponašati i usmjeriti. Treća stvar koja je važna kod proročanstva je povećanje vjere i ufanja u Božju providnost. Bog opet kaže Svojim izabranicima - sve je pod Mojom kontrolom i sve se događa onako kako Ja hoću, zato vam dajem proročanstvo. Ako vam je poznato sv.Pismo onda znate kako ima niz, a možda i većina, proročanstava koja su izrečena u SZ, tiču se događaja u SZ, ali se isto proročanstvo odnosi i na NZ. Apokalipsa o kojoj piše prorok Danijel, tiče se i desakralizacije Hrama i gubitka vjere za vrijeme Makabejaca, za vrijeme Krista kad se je rascijepila Hramska zavjesa Svetinje nad Svetinjama, ali i budućih događaja koji će se dogoditi na koncu vremena. Gospodin Isus Krist isto tako proriče uništenje Jeruzalema i Hrama, ali u istom proroštvu opisano je slično uništenje prije nego što On drugi puta dođe. Kao kršćani moramo znati za proročanstva koja se moraju ispuniti, moramo ih svako toliko ponovno čitati iz Biblije i čitati događaje oko sebe da bismo znali u kojoj smo fazi Otkrivenja. Proroštva Danijela i Otkrivenje su jako povezana i govore gotovo o cjelokupnoj ljudskoj povijesti, govore nam o carstvima koja su bila i koja će biti, i koja su neprijatelji Izraelu, odnosno Crkvi koja je vječni i novi Izrael. Mnogi, uključujući donedavno i moju malenkost, posljednjeg i konačnog Kristovog i neprijatelja Crkve vide u tzv. novom svjetskom poretku, Antikrist bi bio nešto poput doživotnog tajnika UN s velikim kraljevsko-velikosvećeničkim ovlastima. Važno je znati tko će biti Antikrist kako bismo mu se znali suprostaviti na vrijeme, odnosno onima koji mu pripremaju put. Bez sumnje, ono što nazivamo judeo-masonerijom veliki je neprijatelj Crkve i to već stoljećima. UN i opća globalizacija, uništenje tradicionalnog i naravnog morala, obitelji, vjere i nacionalnih država cilj je takvima jako dugo. Međutim događaji od prošlog ljeta, najezda muhamedanaca u Europu, pogotovo suradnja onih koji su za novi svjetski poredak s muhamedanstvom koje ima ambiciju uskoro proglasiti kalifat i u Europi, pobudilo je u meni sumnju da će Antikrist biti netko tko će biti iz masonsko-ateističke provenijencije. Antikrist će, po svemu sudeći, biti muhamedanac. Jer muhamedanstvo je daleko najbrže rastuća i najagresivnija lažna religija, koja je u prošlosti već nekoliko navrata skoro potpuno uništila kršćanstvo. Antikrist će biti kalif, inače ne će imati vlast nad velikim dijelom Zemlje koji je pod dominacijom muhamedanaca. Liberali, globalisti i ljevičari, drugim riječima većina potomaka nekadašnjih europskih kršćanskih naroda, vrlo su laki plijen za muhamedance. Oni će se kao nekad bosanski bogumili, osunetiti i reći na arapskom kako je Alah jedini bog i kako je Muhamed njegov prorok i time će uzeti krivi lijek za svoj strah od nasilja muhamedanaca. Treba malo pogledati u prošlost pa vidjeti kako je muhamedanstvo, skoro preko noći, osvojilo gotovo čitav ondašnji civilizirani svijet, bilo kršćanski (zapadno i istočno rimsko carstvo) bilo poganski (Perzija i Indija). Većinom u tim osvajačkim bitkama (sve do pojave križara) muhamedanci su bili malobrojniji, ali su bili vješti i okrutni ratnici koji su se služili s terorom kako bi oslabili volju okolnih naroda za otporom. Pri tome je još Muhamed odobrio i ohrabrio muhamedance da se koriste s lažnim obećanjima kako bi zavarali neprijatelje. Slijedeće što su često koristili je taktika 'rezanja salame', odnosno obećali bi lokalnim plemićima kako će im ostaviti sva prava i povlastice, pa i da ostanu i dalje kršćani, ako se priznaju podanicima kalifata. Obećanje je bilo dakako lažno, jer nakon izvjesnog vremena plemići su morali postati muhamedancima, ili postati dio obespravljene kršćanske raje. Tako je Bosna šaptom pala, plemići su postali age i begovi ili raja, a nekoliko stoljeća ranije se je to dogodilo španjolskom vizigotskom kraljevstvu. Sad svjedočimo ponavljanju povijesti, jer EU je šaptom pala, muhamedanci teroriziraju starosjedioce dok ovi ne spadnu na razinu raje ili se ne muhamedaniziraju, s druge strane imaju nekoliko puta veći priraštaj od starosjedioca, tako da bi EU postala kalifatom za koje desetljeće i bez trenutnih bombi i terora. Mislim da je prva opcija izglednija, jer muhamedanstvo je ratnička religija koja će primarno osvojiti sabljom ako joj je to moguće. Drugo što je vrlo slično situaciji pred tisućljeće i pol, je nedostatak pravovjerja među kršćanima. Mnogi nestorijanci, monofiziti, ikonoklasti, arijanci radije su se stavili pod vlast kalifa kao obespravljena 'kršćanska' raja, nego da budu pod vlašću pravovjernog rimskog kršćanskog cara. Slično su istočni shizmatici kasnije imali kao moto - bolje pod turskim turbanom, nego pod papinom trijarom. Pravovjerja na zapadu gotovo da i nema danas. Kršćani koji stvarno žele Krista kralja, ako ih i ima, onda su to individue koje nisu povezani u neke asocijacije koji bi se borile protiv najezde muhamedanca i za obnovu kršćanske države. Ali do Drugog dolaska takvi će morati pripadati Crkvi, jer uslijediti će konačni obračun u kojem nitko ne će ostati izvan. Jesu li došla vremena kad trebamo moliti Gospodina da se skrate dani, jer ako se ne skrate nitko više ne će ostati kršćaninom? Ne brinimo se, jer sve je u Božjim rukama. Križari koji su postali strah i trepet muhamedancima nastali su od nekadašnjih poganskih naroda koji su se kristijanizirali i imali su puno više vitalnosti, srčanosti i volje da umru za Krista nego što su je imali već duhom ostarjeli rimski kršćani u drugoj polovini prvog tisućljeća. Prije konačnog obračuna, biti će novih obraćenja koje će zamijeniti pale i apostatizirane europske kršćane. Ne zaboravimo da će se tada dogoditi i veliko obraćenje židova koje je prorečeno u Bibliji. Vremena još nisu teška kakva će tek biti. Bog koristi muhamedance i dolazećeg Antikrista (kalifa) kako bi prorešetao kršćane, kako bi mlaki otpali, a kako bi se kristijanizirali neki za koje smo mislili da se nikad ne će. Mislim da ulazimo u vrijeme u kojem će svaki kršćanin morati imati krvave biljege na svom tijelu svjedočenja vjere u Krista. Obećao je da će biti s nama do konca svijeta. To znači u daru vjere, u milostima koje nam daje, u svetoj Euharistiji (iako je prorečeno da će za vrijeme Antikrista prestati dnevna Žrtva odnosno Misa), dok Ga ne ugledamo kao Lava iz Judeje.
