Truljenje i raspad, zombi revolucija

Jučer smo proslavili apostolske prvake, sv. Petra i sv.Pavla.

Usput, ikona ukazuje na istinu kršćanstva kako su ta dva apostola, jedan apostol židova, drugi apostol pogana, nositelji Crkve, a da je temelj ili kamen zaglavni (kojeg odbaciše židovi kako svjedoči sv.Ivan Teolog-Evanđelist) i glava Crkve Gospod Isus Hrist, a nikako niti sv.Petar, a kamoli rimski episkopi.


Pravoslavni vjernici prethodno su imali višetjedni post za vrijeme kojeg je bio blagdan sv.Ivana Krstitelja, za kojeg je Gospod Hristos rekao da je bio Ilija, ili točnije da je bio Ilijinog duha (to je odličan primjer simboličnog govora).
S druge strane vjerujemo kako će pravi Ilija pojaviti se pred drugi slavni dolazak Hristov, a za vrijeme vladavine Antihrista.
Koliko smo daleko ili blizu tih apokaliptičnih događaja?
Svjedoci smo raspada obitelji, naroda, društva, država i religija.
Ali to nije nešto što bi se moglo okarakterizirati vladavinom Antihrista, nego vremenom kad vladavine jedva da ima, jer društvo izgleda kao na najjačem programu centrifuge, praktično nema poveznice među ljudima koji bi trebali tvoriti društvo. 
Bez središta ništa ne može postojati, ili barem ne može funkcionirati onako kako bi trebalo.
Stoga vjerujem da su ova luda centrifugalna vremena pokidanog ljudskog društva idealna za objavu Antihrista koji će obećati, duboko nesretnim i prestrašenim ljudima, smisao oko kojeg će se ponovno ujediniti.
To će biti lažno središte, jer jedino središte može biti Hrist koji je Život, to jest onaj koji sve održava u životu i u bitku jer je jedino nepresušno vrelo života (nestvorene Božje energije).
A sad ću priložiti video odličnog Jonathana Pageaua koji se dotiče često u svojim porukama naizgled nevažnih stvari.
U ovom slučaju radi se o trendu da 'ljudi' na socijalnim internetskim mrežama objavljuju fotografije ili videa na kojima u trgovinama uzimaju sladolede s polica, ližu ih i onda vraćaju na police (ne radi se o tome da oni nemaju novaca kupiti sladoled, nego oni žele poniziti nekog anonimnog kupca koji će taj sladoled kupiti) ili otvaraju boce s pićem i onda pljuju u boce.
Imamo dakle ljude, ili ih se treba ispravnije zvati zombijima*, koji nepoznatim ljudima žele zlo, žele ih poniziti čim više mogu (to nije uopće dalako od toga da im žele smrt s kombinacijom kanibalizma).
Ustvari uvijek je bilo takvih ljudi, ali oni su bili na marginama društva ili su tajili svoje naopake sklonosti jer su se bojali da će ih društvo žestoko kazniti, možda i kazneno usmrtiti.
Sada su ta čudovišta zauzela glavne ulice na kojima paradiraju i otvoreno prijete onima koji ih ne će priznati da su oni glavni.
Suprotna strana od društva nije nenormalno ili naopako društvo, nego anarhija, truljenje i raspad posljednjih tragova društva.
Društvo koje bi vodila čudovišta jednostavno ne može postojati.
Isto tako država koja ne čuva svoje vanjske granice od onih koji nezakonitim putem ulaze u zemlju na sigurnom je putu nestanka.
Dakako ne radi se samo o državi, nego i o društvu.
Ako ne možete vjerovati da nije hrana u dućanu otrovana od nekih zombija, onda dućan više ne može niti postojati, nego eventualno razmjena dobara između dobro poznatih pojedinaca.
Ako policija mora pustiti prijestupnike zakona i prestati štititi granice države, onda de facto u društvu nema policije i države, i ljudi se moraju samorganizirati radi zaštite svojih života i imovine.
Pred par dana sam pročitao kako su u SAD-u policajci koji su mirno ispijali svoju kavu, pozvani od vlasnika ili šefa ugostiteljskog objekta (mislim da se radi o lancu "Starbucks") da izađu van jer je jedan zombi ušao i kad je vidio policajce otišao je do šefa te mu se požalio kako se osjeća nelagodno u istoj prostoriji s policajcima.
Poanta je što taj čovjek nije imao kriminalni dosje, nego je pod utjecajem medija počeo policajce smatrati kao stvarne kriminalce.
I nije to bio neki 'desničar' koji osuđuje policajce što ne čuvaju državnu granicu, nego je to zombi koji ne može tolerirati nikakve policajce jer su oni po definiciji redarstvenici, oni koji se brinu o javnom redu, dok zombi prezire red.
Da ne nabrajam dalje kako se sodomiti smatraju mučenicima i žrtvama ako samo netko na nekoj socijalnoj mreži citira sv.Pismo ili kaže da je protiv braka sodomita.
Ako je nekad bio ideal u društvu biti junakom koji se žrtvuje za neku pravednu stvar, sad je ideal biti zombi koji proganja normalne ljude, a ako mu se netko suprostavi onda taj viče i zapomaže kao da mu se ovaj nije samo verbalno suprostavio ili odgovorio na njegovo provokativno ponašanje, nego kao da mu ovaj kožu čupa kliještima.
Zombi se hrane s normalnim ljudima, ali imaju jedan grdni problem prehrane.
Jer na kraju će svi postati zombi i nestati će zombima hrane.
Postotak zombija zasad ubrzano raste, i znajući Otkrivenje znamo da će ljudsko društvo ipak postojati kad se Hrist u slavi pojavi, da će to društvo biti protiv Njega.
Zombiji su dakako isto protiv Života, ali oni ne mogu tvoriti društvo kao što virusi i bakterije mogu napadati organizam, ali ga ne mogu tvoriti.
Zato ponavljam, zombizam će rasti dok normalni ljudi ne postanu toliko očajni da će prihvatiti i Antihrista da ih izbavi od zombija.
Preostali kršćani ne smiju nikako se identificirati s tim očajnicima (a još manje s zombijima), nego strpljivo, u molitvi, postu i pokajanju, uz svetotajinski život Crkve, čekati Dan dolaska Gospoda Hrista.

* Zombiji su živi mrtvaci. Pojam dolazi od afričkih primitivnih poganskih religija koje vjeruju da se neki mrtvaci, uz pomoć magije-vračeva, vraćaju iz grobova s nadljudskom snagom i de facto besmrtnošću te tako teroriziraju žive ljude (na kojih ih upućuju vračevi - hoće li tako Antihrist upravljati s živim mrtvacima?) kojih ubijaju i hrane se s njihovim mesom i od njih stvaraju nove zombije.
Vrlo je sličan pojam vampira, samo ovdje se ne radi o jedenju ljudskog mesa, nego o pijenju ljudske krvi koja je simbol života.
Naravno, niti zombiji niti vampiri u stvarnosti ne postoje.
Eventualno mogu demoni uzeti obličje nekih mrtvih ljudi i tako glumiti zombije ili vampire (što se je najvjerojatnije dogodilo u slučaju zombija i vampira u kulturama koje u njih vjeruju).
Međutim, simbolično zombiji predstavljaju sve žive ljude koji de facto nisu živi jer su prekinuli doticaj sa Životom-Bogom radi toga što su više voljeli grijeh od života, a kako se od Svedržitelja nikako ne može pobjeći nego jedino u ništavilo (a čak niti to nije moguće jer isti Bog i zombije održava u njihovom mizernom životu), tako su oni umjesto Boga u svom bijednom životu u središte stavili ništavilo i mržnju prema Bogu i općenito životu.
Možemo ipak razlikovati zombije od 'običnih' griješnika zato što ovi drugi znaju da grijeh nije nešto dobro, znaju se kajati zbog grijeha i tražiti pomoć od Boga u borbi protiv grijeha (što je sudbina svih kršćana prije nego što se deificiraju), dok prvi zavole grijeh u toj mjeri da žele i druge ljude zaraziti s tom bolešću.
Oni preziru sve što je dobro, lijepo, sve što ukazuje na red i sklad jer znaju da iza toga stoji Bog.
Takvi nalaze posebni užitak kao i demoni kad unište nečiju nevinost i čistoću.
Sodomiti su tipični zombiji jer svjesno ljube ono što je Bogu i svim normalnim ljudima odvratno, to jest jalovi spolni užitak koji je povezan s ljudskim otvorom iz kojeg izlazi izmet, tvar u kojoj više nema niti života niti hrane i koja stoga s razlogom smrdi jer je Bog tako htio da nešto što je jalovo ljudima smrdi.
Tako i sodomizam smrdi u duhovnom smislu, a oni koji u tom smradu nalaze užitak su živi mrtvaci koji žele svoju boleštinu, s posebnim užitkom, raširiti među djecom i onima koji su normalni i čisti.

Zombi revolucija se izuzetno širi preko svih drugih revolucija, seksualne, (anti)kulturne, drogeraške.
Evo jedan novinski tekst koji u ime razuma i empatije traži legalizaciju svih narkotika u javnoj prodaji.
Možemo samo zamisliti koliko ima takvih još tekstova, knjiga, studija, filmova koji hlebince uvjeravaju kako će svijet biti bolji kad ih okruže narkotički zombi.

P.S.
Ako ste čitali komentare na Pageauev video, onda ste primijetili da ga neki pitaju da objasni što se to događa kad neka ženska 'zvijezda' prodaje svoju prljavu vodu nakon kupanja svojim zomboiranim štovateljima.
Radi se o istoj želji uprljati, poniziti, poništiti bilo kakvo ljudsko dostojanstvo, pa i vlastito (što rade ovi idioti kupujući tu šporku vodu od isto takve žene).
Možda je prava riječ - sotonizam, koji je postao službena ideologija ovog raspadajućeg društva (što nas ne smije iznenaditi jer vidjeli smo kakve se poruke šalju na početku i kraju Olimpijskih igara).

Nisam izdržao ne staviti ovu turbo-folk (ima i techno verzija) parodiju s temom zombija.

Jel to stvarno parodija ili ulazimo u to vrijeme?
Vjerujem da su se autori htjeli narugati, ali su nehotimično postali proroci.
I pitanje je na kojoj je strani 'Horros Biske', ili oni koji slušaju njegovu glazbu, na strani zombija, ovih koji se boje zombija, ili onih koji se jedino Boga boje i Njemu se utječu.
Nešto mi govori da, iako znaju da je to sprdnja, da će na kraju i oni postati zombi.
Ima niz slučajeva kad su oni koji su nešto konstantno parodirali, na kraju to isto prihvatili.

Previdjeti predvidjeti

Kratki osvrt na Augustinovu zabludu predestinacije koju je prihvatila RKC, pa zatim odbacila(?), a koju i dalje drže neki protestanti.

„Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio.“

Rim 8,29-30

Kao što je promijenio smisao Pavlove rečenice Timoteju ("Bog želi da se svi ljude spase" u krivu interpretaciju "Bog želi da se spase (samo) svi Njegovi izabranici") tako je ovdje, hotimično ili nehotimično, previdio da u rečenici stoji kako je Bog najprije predvidio, a zatim predodredio.
Što to znači? 
Prvo ne radi se o nečem u Božjoj suštini, jer bi onda Bog morao (onda bi On bio predodređen od 'Nečeg' da bilo što učini, a to bi bio paradoks i negiralo bi Božju slobodnu volju) ljude stvoriti, predvidjeti, predodrediti, spasiti i proslaviti, nego o nečem što je vezano uz Božju energiju (koju je RKC odbacila budući se ta istina Crkve nije slagala s grčkom filozofijom o apsolutnoj Božjoj jednostavnosti koju je RKC prihvatila).
Dakle, budući je Bog sveznajući, On je i prije nego što je stvorio svijet i ljude u njemu, (pred)vidio ljude koji će prihvatiti Njegovu milost, za razliku od ostalih koji će svojom slobodnom voljom milost odbaciti, i te je ljude predodredio, pozvao, opravdao i proslavio (ili će proslaviti).
Samo jedna riječ koja je namjerno ili nenamjerno previđena, stvorila je zabludu predestinacije po kojoj Bog arbitrarno ne želi da se svi ljudi spase, nego samo neki koje je On iz neznanog razloga, izabrao za spasenje.
Autor knjige "Ognjena rijeka" stoga tumači kako je ista zabluda stvorila na shizmatičnom rimskom patrijahatu uvjete za nastanak ateizma, koji to ustvari i  nije, nego je mržnja prema toj slici Boga.
Zanimljivo je kako me neki rimokatolici, koji na blogu komentiraju, optužuju da sam postao 'pravoslavni protestant', te de facto brane Augustinovu predestinaciju kao da su baš oni protestanti kalvinisti, ili rimokatolici jansenisti, ili da su srednjovjekovni rimokatolici koji još nisu odbacili augustinizam.
Zašto onda ne brane janseniste koji su samo nastavili s augustinizmom kad ga je RKC odbacila?
Na ovom blogu, dok sam bio rimokatolik sedevakantist branio sam i predestinaciju i janseniste (koji nisu ništa novo izumili nego su branili dotadašnji augustinizam kojeg je RKC nekoliko stoljeća ranije odbacila) jer sam bio dosljedan - ako je RKC prava Crkva i koja je prihvatila u prvom tisućljeću predestinaciju, onda ta doktrina je istinita budući Crkva ne može naučavati zablude.
Odgovor na gornje pitanje je - lako je tući po 'pravoslavnom protestantu' ili po jansenistima.
Pokušajte to po 'nezabludivim Hristovim vikarima' s adresom u Rimu koji su najprije prihvatili i onda odbacili augustinizam, ali ne na drugom vatikanskom, nego stoljećima ranije.

P.S.
Također primjetio sam kod rimokatoličkih komentatora da 'zajedno s prljavom vodom bacaju dijete'.
Tako jedan od njih, svjestan valjda kako je Augustin pogriješio s predestinacijom, navodi kako su kršćanski oci redom krivi što je Crkva prihvatila krivo brojanje deset zapovijedi Božjih.
Znači, ako je RKC naučavala zabludu augustinizma, onda treba optužiti Crkvu i kršćanske oce da su zabrljavili s Dekalogom.
Međutim to je lažna optužba, jer Crkva ima Dekalog koji se razlikuje od onog RKC.
Svatko se u to može uvjeriti. 
Problematično je što imate ludu nakanu, ako je RKC zablude naučavala, onda treba pod svaku cijenu naći dokaze kako je i Crkva naučavala zablude.
Jeste li svjesni da time želite dokazati kako je cjelokupno kršćanstvo zabluda?
I prije ili kasnije, ako budete ustrojavali u papizmu, ili ćete postati ateisti ili ćete prijeći u neku neistinitu religiju, umjesto da se vratite majci Crkvi.

Bog je čovjekoljubac, a ne diktator

Kad sam započeo s molitvenim životom kao pravoslavac, što slušajući svetu Liturgiju (i na grčkom jeziku, ne samo na crkvenoslavenskom), što moleći u zajednici Večernje, što osobno moleći ujutro i navečer molitve iz pravoslavnog molitvenika, kao bivši rimokatolik primjetio sam za mene neuobičajeno često spominjanje Gospoda Hrista (ili sv.Trojicu ili pojedinačne osobe sv.Trojice) kao čovjekoljubca (grčki filantrop).
Pitao sam se zašto te molitve koje su napisali u davna vremena kršćanski oci nisu prisutni u molitvenom životu rimokatolika s tim tako određujućim ili definirajućim atributom Boga.
Bog je Ljubav, kaže sv.Evanđelist Ivan nadahnut Svetim Duhom, ali konkretno to za nas ljude znači da nas Bog ljubi, da je On čovjekoljubac.
Evo po mojem zabludivom mišljenju razlog zašto takve molitve nisu prisutne na zapadu, zašto je zapad skrenuo od pravoslavlja.
Augustin koji se u Pravoslavlju smatra kršćanskim ocem, ali blaženim, ne kao svetac (jer je naučavao i zablude), je bio obraćenik s gnosticizma-manihejstva u kršćanstvo kojeg je krstio poznati i sveti kršćanski otac Ambrozije Milanski.
Bio je vješt govornik i pravnik te istaknuti manihejac, te je stoga dočekan u mjesnoj Crkvi kao veliki dobitak.
I zaista, ubrzo je s velikim entuzijazmom krenuo s kršćanskom apologetikom, isprva obračunavajući se s onim što je dobro poznavao, manihejstvo-gnosticizam.
Par riječi o toj zabludi.
Ista naučava kako postoji dualnost između dobra i zla, između duha i tijela, između Boga i demijurga (kojeg je stvorio Bog ili koji je nastao emanacijom Boga) koji je stvorio materijalni svijet.
Međutim, za ovo razmatranje treba naglasiti kako su gnostici-manihejci kao i njima slični stoici naučavali kako de facto slobodne ljudske volje nema, Bog je suveren i On odlučuje koga će prosvijetliti gnozom, a koga će ostaviti u slijepilu zlog materijalnog svijeta.
Dotadašnji kršćanski oci to jest Crkva čvrsto je stajala u obrani čovječje ljudske slobode i volje, tako je i Augustin u svojim prvim spisima odbacio manihejske ideje determinizma (sve je Bog unaprijed odredio što će biti).
I onda se pojavio Pelagije ili pelagijanizam s kojim se je brže bolje Augustin, koristeći svoje vještine, htio obračunati, i uspio je to učiniti na zapadu za cijelih tisuću godina.
Nakon svega pitam se - je li stvarno Pelagije tvrdio kako se čovjek može spasiti bez Božje milosti, ili je Augustin skočio na njega kad je ovaj tvrdio da je u ljudskom izboru ili moći činiti dobro, a odbaciti zlo.
To je temeljno pitanje, jer ako je ljudska narav toliko pokvarena nakon Adamovog pada da ne može ništa činiti nego zlo, u čemu je onda krivica ljudi kad oni samo čine ono što im je u naravi?
Ta smisao Božjeg zakona je - ovo su Božje zapovijedi čovječe, drži ih se i bit ćeš blagoslovljen, ne drži ih se i bit ćeš proklet.
Da znamo kako je nemoguće zbog tog pada obdržavati Zakon, kako ne možemo bez Božje milosti ispunjavati ga, ali barem možemo moliti Boga da nam da milost kako bi ga ispunjavali.
Augustin je povratkom na ideje determinizma manihejstva došao do zablude predestinacije po kojoj je Bog i prije nego što je stvorio svijet, odlučio stvoriti ljude koje je izabrao da ih spasi svojom milošću, i da stvori ljude koji ne će biti spašeni, nego će biti u vječnom ognju. 
Toma Akvinski je to dalje razvio, pa je 'filozofirao' kako Bog mora stvoriti ljude i anđele koji će biti prokleti kako bi tako dokazao da je On pravedan to jest taj koji kažnjava zlo, i da bi tako dokazao da je milosrdan, jer iako su svi zaslužili Pakao, On ipak nekima daje milost spasenja.
Svim tim filozofima i naučiteljima RKC je zajedničko što temelje svoju teologiju na poganskom razmišljanju o Bogu koji ne bi bio Bog ako ne bi sve determinirao, ako ne bi sve imao pod apsolutnom kontrolom.
Međutim to nije tradicija Pravoslavlja, na istoku predestinacija to jest polemika između Augustina i Pelagija nije postojala.
Sv.Ivan Zlatousti koji je bio suvremenik Augustinov (Augustin nije znao dobro grčki) odbacio je ideju gnosticizma-manihejstva kako slobodna ljudska volja ne postoji.
Još prije sv.Irinej (Grk koji je bio episkop u Galiji-sadašnjoj Francuskoj) rekao je kako gnosticima treba Bog koji poništava ljudsku volju, a pravi Bog je toliko veći od tog 'Boga' gnostika-manihejaca, tako da je On suveren usprkos čovječjoj slobodnoj volji koju nikad ne ukida.
K tome ljubav ne može postojati bez slobode izbora.
I tako sad dolazimo do poznate rečenice sv.Pavla Timoteju:
"Bog hoće da se svi ljudi spase."
Augustin je ovdje morao upotrijebiti fiškaliju (u koju sam ja povjerovao i u mnogo tekstova na blogu potvrđivao) kako ta rečenica ne bi glasila onako kako piše, da je Bog čovjekoljubac i žele spasenje svim ljudima, nego da Bog želi spasenje svim ljudima koji su Njegovi izabranici iz svih naroda i rasa.
To je po meni glavni razlog zašto papisti ne koriste u svojim molitvenicima molitve kršćanskih otaca u kojima se u svako toliko naglašava Božja filantropija, Božja ljubav prema svim ljudima, a ne samo prema nekima.
Dakako s tim je u neposrednoj vezi pitanje krštenja djece.
U papizmu, sve donedavno kad su papistički teolozi ipak shvatili da je po ovom pitanju Augustin bio u zabludi, naučava se kako je Adamov grijeh, ne samo posljedice koje priznaje Pravoslavlje, nasljedan.
To jest čim se dijete rodi ili začme, već je krivo pred Bogom.
Sve do Tome Akvinskog papisti su vjerovali da nekrštena djeca završavaju u Paklu, Akvinac je (a neki isto prije njega) stoga izmislio Limbo, dio Pakla rezerviran za tu djecu u kojem nema tjelesnih muka.
Kakav je to Bog koji kažnjava nekog vječnim mukama i drži ga krivim, iako taj nije po ničem se ogriješio o Boga to jest o Njegov zakon?
To je 'Bog' koji nije u Objavi, niti u nauku kršćanskih otaca i Crkve, nego je to 'Bog' teologa, filozofa i pravnika Augustina koji nije proučavao po tom pitanju nauk prethodnih kršćanskih otaca (malo opravdanje mu je što nije znao grčki), nego je stvorio u svom umu nekog 'Boga' koji će zadovoljiti njegovo razmišljanje o Bogu koje je evidentno inicirano od sekte manihejaca kojima je prethodno pripadao.
Da rezimiram:
- Bog stvarno želi spasenje svih ljudi, zato je Bog filantrop,
- Bog svima daje i nudi milost spasenja i pri tome poštuje ljudsku volju, a ne diktira kakva ta ljudska volja će biti jer onda više nje i nema,
- ne postoji Božja milost koju ljudska volja ne može odbiti (jer bi onda Bog bio diktator),
- Bog je suveren i drži sve pod kontrolom bez obzira što postoji slobodna ljudska volja,
- Bog ne optužuje i ne krivi potomke zbog grijeha predaka (ali potomci mogu naslijediti posljedice grijeha predaka),
- Adamov (istočni) grijeh se ne naslijeđuje, nego posljedice,
- nerođena i nekrštena djeca ne završavaju u Paklu,
- ne postoji 'bezgriješno začeće Bogorodice' u smislu kakvog drže papisti, jer inače ne postoji začeće koje bi krivicu dalo bilo kojem djetetu,
- RKC je po ovom pitanju evoluirala to jest približila se je (ne potpuno) nauci kršćanskih otaca to jest Crkve u posljednje vrijeme,
- tom činjenicom (prihvaćanje Augustinove zablude predestinacije, zatim ublažavanje, pa na kraju odbacivanje) dokazuje se kako RKC nije nipošto Crkva, nego jedan patrijahat koji je davno krenuo krivim putem i na kraju završio u shizmi (i dao Bog da se na kraju vrati u Crkvu).

Na koncu jedan video na kojeg mi je jedan čitatelj ukazao.
Protestantizam je djelomično nastao i kao reakcija nekih unutar RKC što je ista počela u to vrijeme odbacivati Augustinov nauk o predestinaciji.
Luther je bio augustinski monah, Calvin nije izmislio kalvinizam nego je reafirmirao Augustinov nauk o predestinaciji, kao što su to kasnije činili jansenisti.
Svi su oni djelomično u pravu, ali u cjelini su u krivu.
Jer stvarno je RKC prihvatila augustinizam, a onda ga išla odbacivati (a prava Crkva ne može naučavati zablude).
U videu protestanti reflektiraju o presudnom utjecaju Augustina na protestantizam kojeg osuđuju kao zabludu pozivajući se na kršćanske oce koji su prethodili Augustinu.
Jedino je čudnovato zašto i dalje onda ostaju 'u protestu' protiv RKC, umjesto da se vrate Crkvi kojoj su isti kršćanski oci pripadali i koja će postojati do konca svijeta i u vječnosti.

 

Za susjeda Juru

Oni koji prate blog od početka i to pažljivo, znaju za mog susjeda Juru.
Jure je nekakav kvaziepiskop jehovih svjedoka na otoku Krku, i moj susjed (ne baš najbliži).
Saznao je pred nekoliko godina da više ne idem u mjesnu RKC crkvu, te se je onda dao na posao.
Uzaludno, jer nisam nikad čuo da je neki sedevakantist postao jehovin svjedok, a najmanje bih to očekivao od sebe :).
Tako sam znao ići baciti u podne smeće usred ljeta (dakle temperatura koja se približava onoj u kojoj će biti JS ako se ne odvrate od arijanizma), a Jure bi me zaskočio i krenuo misionariti kraj kontejnera za smeće.
Nakon toga bih ga pozvao na čašicu uzaludnog razgovora.
Inače Jure nije loše naravi, a bio bi preporođen kad bi odbacio arijanizam američkog tipa koji se krije pod nazivom jehovinih svjedoka.
Uzgred u pravilu JS nemaju pojma o povijesti Crkve i o povijesti hereza (problem je bio što i ja kao RKC sedevakantist nisam znao važne detalje povijesti Crkve prvog milenija) tako da najčešće prvi put čuju da postoji arijanizam kad im ga spomenete (što znači da korov JS teže uspijeva među obrazovanim ljudima).
Pa evo, ako kojim slučajem Jure prati blog, i ako zna engleski, onda neka otvori srce i posluša biblijske argumente koji bez ikakve sumnje ukazuju na istinu koju su sv.Trojica o Sebi objavila Crkvi.

Nevezano za Juru, Roosh je krenuo stopama pravoslavlja:

A na kraju ne samo za Juru, nego za sve nas - odlično predavanje o molitvi Očenaša:

I općenito o molitvi:

Mlada čudovišta

O.Trenham će ovaj tjedan organizirati prisezanje njegovog sina (šesti sin od osmero djece) na prisegu protiv mladenačkog čudovištva.
Čudna stvar, čudna prisega u obitelji čudnog svećenika (a netko će reć - čudan tekst od čudnog blogera).
Neki protestanti će reć da je Bog zabranio prisege.
Odgovor na to je - protestantska zabluda na koju ne treba previše trošiti vrijeme.
Koliko se sjećam, u životu sam dao tri prisege.
Prva, nevažeća, jer sam je podnio kao nezrelo dijete (mislim da su naši roditelji olako dali pristanak da njihova djeca daju prisegu), i bez prizivanja na Boga, je bila tzv. pionirska zakletva.
Paradoksalno, ta zakletva je slična zakletvi koju će dati 13-godišnji djačak-mladić protiv mladenačkog čudovištva, jer se u njoj (pionirskoj) priseže kako će se biti dobar, vrijedan, poslušan.
Ali s jednim velikom razlikom, u sustavu (anti)vrijednosti jugokomunističkog sustava biti dobrim, vrijednim, poslušnim, znači slijediti protubožju i protunaravnu komunističku ideologiju, jer dobar, poslušan i vrijedan pionir treba i svoj roditelje prokazati miliciji ako otkrije da su kontrarevolucionari (ne znam jel bilo takvih slučajeva u Jugoslaviji, ali u SSSR jest i to se je posebno ohrabrivalo, o tome pisalo i slavilo kao nešto dobro što treba naslijeđivati).
Što dakle o.Trentham misli postići ako mu djeca ulaskom u pubertet daju prisegu pozivajući se na Boga da će se boriti da ne postanu mladenačka (tinejdžerska) čudovišta?
Mogu samo pretpostaviti, a to je kako će dijete tim činom urezati sebi u um spoznaju kako sad napušta djetinjstvo te da mu predstoji velika borba, u kojoj ne će pobijediti bez Boga i pomoći roditelja, da ne postane čudovište nakon tog razdoblja. 
Tko se to bori s druge strane da dijete postane čudovište?
Ovaj svijet sa svim svojim sotonskim sjajem, sa svojom medijskom i kulturnom moći, sa svojim protukršćanskim zakonima i isto takvim dječjim pravobraniteljicama (tamo više nema muških) koji bi u nekim zemljama oteli dijete roditeljima zbog ovakve prisege, sa svom svojom sveprisutnošću od koje je teško naći sklonište i utočište.
U videu kojeg ću priložiti, o.Trenham navodi riječi sv.Ivana Zlatoustog o velikoj ulozi roditeljstva to jest odgajanja vlastite djece.
Roditelji nemaju važnijih poslova od tog, štoviše sudbina čovječanstva ovisi o tome da li roditelji taj svoj najvažniji posao obavljaju kako treba.
Sumrak i pad zapadne civilizacije koji je došao do stanja da je zapadnjaku svejedno ili štoviše raduje se što propada njegova civilizacija, posljedica je prvenstveno toga što su roditelji taj svoj najvažniji posao prepustili državi (školi) i medijima koji su u rukama čovjekoubojice od početka.
Pionirska zakletva i cijeli komunistički sustav nije ni približno bio toliko opasan za odgoj djece zato što u to vrijeme nije bilo tehnologije koja bi stvorila medije učinkovitima za stvaranje mladih čudovišta u mjeri kao današnji globalni liberalizam.
Što se može očekivati kad takva mlada čudovišta preuzmu poluge vlasti?
Samo ubrzano propadanje u čudovišni svijet koji ne će moći opstati, jer sve što se odvoji od Boga toliko radikalno ide u sigurnu smrt.
Nemam djece, i ne znam dal bih sad napisao na sreću ili na žalost.
Jer je izuzetno bolno vidjeti svoju djecu koja postaju čudovišta.
Da imam, vjerojatno bih postupao slično kao i o.Trenham, makar znao da slijede progoni roditelja koji ne daju žrtvovati svoje dijete molohu ovog svijeta.
Izuzetno je važno posvjestiti si istinu kako je Božja providnost uvijek na djelu, svugdje i u svim vremenima (pa i u ovim mladenačkih čudovišta), a roditelji koji su Bogu vjerni u najvažnojoj zadaći koju im je dao, to jest odgoju djece da postanu pravi kršćani, nikad ne će dobiti od Boga križ (roditeljstva) kojeg ne će moći nositi.
Bog je uvijek vjeran, i ako nam je On otac po Gospodu Isusu Hristu, onda će naša vjernost Njemu i u ovim teškim vremenima, biti nagrađena vijencem vječne slave. 

O.Trenham govori na Svjetskom kongresu obitelji u Gruziji o katastrofalnom stanju zapada glede sodomizma:

Odlično predavanje o bračnom životu i djevičanstvu.

Gubljenje središta i povratak

Pred desetak godina kupio sam knjigu povjesničara umjetnosti Hansa Sedlmayra "Gubljenje središta".
Koliko se sjećam autor iznosi tezu kako je zapadna umjetnost postala disipativna i neatraktivna ljudima zato što je izgubila središte - Boga to jest kršćanstvo.
Prvo moram reć da sam prihvatio definiciju umjetnosti koju sam čuo od Jonathana Pageaua i koja nije nova niti je njegova, nego je od starih vremena - umjetnost je vještina, 'techne' (otuda i riječ tehnologija, prema tome ne treba bespotrebno mistificirati umjetnost) kako su govorili Grci, ili 'ars' (art) kako su govorili Latini, po kojoj neki kreator-umjetnik čini neki korisni predmet.
Ti predmeti nisu umjetnost, nego umjetnost je ono što čovjek ima u sebi (vještinu to jest sposobnost) da ih učini.
Dakle svaki predmet (ne mora biti to samo materijalni predmet) koji čovjek učini je djelo umjetnika jer odražava njegovu vještinu i njegov duh.
Umjetnik je slikar, skladatelj, glazbenik, ali i arhitekt, dizajner, stolar, zidar, kuhar, klesar ...
I ako umjetnik radi predmete koji su ljudima odbojni i nekorisni, u toj mjeri je on lošiji umjetnik.
Mogu li ljudima biti privlačni predmeti koji su Bogu odbojni?
Na žalost dobro znamo i po sebi kako je to moguće, ali isto znamo, ako smo ikad o tome razmatrali, da nas takvi predmeti ne uzvisuju, nego bacaju u demonsku dubinu, vode prema tjelesnoj i duhovnoj smrti.
Taj sotonski nadahnut duh umjetnika danas u svijetu je prevladavajući, tako da većini ljudi ono što je stvarno ružno, izgleda ljudima pervezno lijepo i atraktivno.
Kao što napomenuh i kao što je pisao autor knjige, kad takav duh prevladava kod umjetnika ili onih koji kupuju umjetničke predmete i dive im se, onda se događa raspad društva, raspad morala, raspad obitelji, raspad sela i grada koji više nemaju središte koje je uvijek bila crkva-katedrala s okolnim trgom.
Moderni gradovi nemaju više središta, sve je jednolično isto na koju god stranu grada otišli.
Sela više nisu sela, ili su pusta ili u njima žive farmeri koji nisu po svojoj suštini seljaci koji pripadaju selu.
Civilizacija kao i umjetnost izgubila je svoje središte i sad silom centrifuge čeka kad će se ogromnom brzinom zaustaviti sudarom na nekom apokaliptičnom zidu.
Jasno je da nakon toga nema ni života, ni civilizacije ni umjetnosti, jer sve to ima jedini izvor u Bogu koji je središte.
Kako onda da se vratimo ili povežemo ponovno sa središtem?
Kao civilizacija možemo jedino ako se prije toga narodi, a prije naroda obitelji, a prije obitelji kao osobe, očistimo od svega što nas odvaja od Središta.
I to tim redom, ako ne bude dovoljno osoba koje će to učiniti, onda nema spasa ni obitelji, ni narodu, ni civilizaciji.
Moramo pri tom stalno imati na pameti kako se Središte ne nalazi u duhovnom smislu na nekim nebeskim visinama, ili izvan stvorenog svijeta, ono se nalazi u samom središtu našeg bića, jer stvoreni smo na sliku i priliku Boga, to jest na sliku i priliku Gospoda Hrista.
Povratak Središtu znači maknuti sve velove, sve ovojnice* oko našeg srca koje zovemo strastima i željama, i u najdubljoj dubini našeg srca naći ćemo Boga.
Ne, to nije gnosticizam, to je nauk kršćanstva koji se ponajbolje ogleda u mističnoj molitvi hezihazma u kojoj kršćanin sebe čisti od svega što nije ta Božja iskra u njemu.
U tom smislu pogledajte odlično predavanje gore spomenutog Jonathana Pageaua:

* Kao što navodi predavač, Zmija se ne nalazi u središtu Edena, ona je omotana oko drveta spoznaje dobra i zla, ona nije to drvo, ona nije središte, ona je omotana oko središta kako bi ga sakrila.
Demoni ne mogu zauzeti to središte ljudskog srca koje pripada samo Bogu, oni mogu samo omotati se oko njega tako da čovjek izgubi središte svog srca, da izgubi Boga.

P.S. Nevezano (možda i nije nevezano) za temu dajem poveznicu na odlično predavanje o.Freemana - postati čovjekom u sekularnom svijetu:

Na koncu jedan video koji je nastao nakon teksta i koji govori o problemu moderne umjetnosti to jest smrti zapadne civilizacije:

Krivi prijevod Očenaša kod hrvatskih rimokatolika

O ovom sam već pisao.
Ponukan ovim videom na kojeg sam slučajno naišao (nije slučajno jer internetski mediji nas profiliraju pa nam serviraju ono što žele na temelju tog profila):

želim se s par riječi osvrnuti na, po meni krivi prijevod molitve Očenaša kod hrvatskih rimokatolika.
Prvo, latinska riječ od kojeg je došao krivi hrvatski prijevod je 'temptare' koja prema ovom poznatom riječniku znači 'iskušati', ali i 'napasti'.
Malo je čudno da jedna riječ ima takva divergentna značenja.
Vjerujem da u grčkom originalu ne postoji tako različito tumačenje.
Uglavnom, netko tko je vjerojatno davno, prevodio od latinskog "Pater noster", preveo je tu riječ na drugo značenje, ne na 'iskušati' nego 'napasti'.
Tako hrvatski rimokatolici mole:
"i ne uvedi nas u napast", dok je prema crkvenoslavenskom i u pravom značenju molitve "i ne uvedi nas u iskušenje'.
Bog iskušava, a ne napastuje.
Stoga je čak možda i razumljiv rimski papa Frane kad pokušava na krivi način spasiti dvojaki smisao riječi 'temptare'.
Možda je nekad stvarno ta riječ značila samo 'iskušati', ali onda je potrebno naglasiti da se radi o tom prvotnom smislu, ili upotrijebiti neku drugu riječ koja ne će imati dvosmislenost, a ne ispravljati Gospoda Hrista u molitvi s izmjenom 'ne ostavi nas u napasti' (ah da, papizam kaže kako je rimski papa Hristov vikar pa onda ima pravo mjenjati Hristove riječi).
Dok kod hrvatskog prijevoda se nikako ne može riječ 'napast' tumačiti nego krivo, pa je treba ispraviti s riječju 'iskušenje'.
Otac naš nebeski nas iskušava-testira, kako naglašava taj protestantski autor videa, da bismo vidjeli jesmo li ili nismo Njegova djeca, te da nakon pada ponovno ustanemo, ovaj put ponizniji i bez lažnog samopouzdanja da smo jaki, te stoga Ga molimo da nas više ne uvodi u iskušenje, nego neka nas izbavi od Zloga (u staroslavenskom od 'lukavoga').
I ovdje zlo ne znači općenito zlo, nego molimo Oca da nas izbavi od demona.
To je urgentnije nego da Ga molimo da nas izbavi od ljetnih vrućina ili klimatskih promjena.