Les Brigandes

Kad nema križara, eto križarica iz zemlje Franaka.
Politički najnekorektnija pop skupina koju znam, a ne znam ih uopće :)
Les Brigandes.
Nažalost ne znam francuski, ali neke pjesme imaju engleske prijevode.
Kontrarevolucionarke, vjerojatno rojalistice (da, uzele su na zub i jakobince).
Antiglobalistički nastrojene, u zaštiti tradicionalne kulture i francuskog naroda, jedna pjesma je kritika amerikanizacije, a u drugoj simpatiziraju Rusiju i Putina.
Čini mi se da su u jednoj pjesmi uzeli na drugi zub, ako ste zaboravili na prvi zub su uzeli jakobince, papu Frana.
Što miriše na sedevakantizam .
'Obradili' su i recentnu invaziju muhamedanca, povezujući to s oduševljenjem jednog rabina što se događa uništenje kršćanstva.
Jedna od odličnih pjesmi je 'Antifa' - degenerični antifašisti su odlično prikazani.
Moj prvi dojam je da su kopirale Marka Perkovića Thompsona.
Šalim se.
I glazbeno, i tekstom ga nadmašuju.
Kao da su čitale ovaj blog i dobile inspiraciju :)
Pogledajte, a onda sami tražite dalje.
Dok teta Merkel ne zatraži zabranu na youtube.

Guy Fawkes, terorist ili junak-mučenik?

Ako ne znate tko je Guy Fawkes, čiju masku danas nose mnogi prosvjednici, pogledajte ovaj slikopis:

Dakle, za vrijeme engleskog kralja Jakova I (Stewarta), koji je ujedinio škotsko i englesko kraljevstvo, koji se je rodio od kraljice Škotske Marije Tudor i oca Henry Stuarta koji su oboje bili katolici i praunuci engleskog kralja Henrika VII, i koji se je odrekao svoje majke koju je njezina sestrična kraljica Engleske Elizabeta I držala 19 godina u zatvoru i dala na kraju pogubiti, i kojeg su protestantski lordovi odvojili od majke i odgojili kao protestanta,
dogodila se je (barutna) urota koja je mogla dramatično promijeniti povijest Britanije, a onda i svijeta.
Guy Fawkes bio je na čelu katoličke urote koja je planirala dignuti u zrak cijeli engleski parlament s kraljem i lordovima parlamentarcima.
Sudeći po tom dokumentarcu urota je otkrivena kad su neki katolici koji su bili članovi parlamenta upozoreni pismom da ne idu na zasjedanje, a onda su pismo dali kraljevoj obavještajnoj službi.

Guy Fawkes je tako uhićen u podzemlju parlamenta, ispitivan na spravama (za 'otkrivanje istine') da otkrije ostale članove urote, ali se je prilično dobro držao, tako da je danima mučen a da nije mučiteljima rekao niti svoje ime.

Koliko sam razumio, nije otkrio ostale urotnike, već su njih otkrili na drugi način.
Na kraju je obješen (bila je koji put 'caka' da se osuđenika ne ubije do kraja vješanjem) i njegovo tijelo je zatim rasječeno. Poslije su glave urotnika bile postavljene na javnom mjestu.

Katolicima je bilo tada u Engleskoj zabranjeno ići na Mise, moliti se - otuda potječe 'običaj' kojeg sam vidio u Danskoj kako na kućama nema zavjesa, jer se je sumnjalo da katolici imaju zavjese kako ljudi izvan kuće ne bi vidjeli da mole.

Evo nekoliko poveznica o užasu kojeg su proživljavali katolici tada:

katolička enciklopedija, popis i kratka biografija nekih mučenika, svjedočanstvo redatelja filma o engleskim mučenicima .

Dakle, što reći o Guy Fawkesu, jel on junak-mučenik ili terorist?

(zanimljivost u dokumentarcu je kako o Guy Fawkesu govori neki stručnjak za terorizam koji je muhamedanac, vjerojatno Pakistanac, a vjerojatno će za koje desetljeće muhamedanci raditi u Britaniji dokumentarne filmove o engleskim kraljevima i o engleskoj povijesti - možda je to osveta Guy Fawkesa?)

Ako je Guy Fawkes bio terorist, zar to nije bio i Samson koji je srušio stupove zgrade u kojoj su bili filistejski plemići, drugim riječima filistejski parlament, i tako obezglavio Filistejce za duže vrijeme?

Kako vidimo razlika je u tome što Fawkes nije uspio raznjeti zgradu parlamenta, i u tome što to nije pokušavao svojim rukama, nego s bačvama baruta.

Možda je u tome suštinska razlika, Bog je Samsonu dao nadljudsku snagu, Fawkesu nije, pa možda možemo zato zaključiti kako je Samson radio po Božjem nadahnuću?

S druge strane opet imamo Juditu koja nije bila po ničemu posebno obdarena od Boga kao Samson, nego je mačem, koristeći prije toga svoju ljepotu kao oružje odsjekla glavu Holofernu.

Budimo iskreni, kad bi danas neka muhamedanka tako učinila i odsjekla glavu nekom predsjedniku države koja se bori protiv širenja muhamadanstva, tko od nas je ne bi držao teroristkinjom?

I tko je od muhamedanca (ako su u većini, a ne u manjini kad moraju skrivati svoje stavove) ne bi držao junakinjom kao što su Juditu držali junakinjom Izraelci odnosno Sveto Pismo?

Ili idemo razmotriti slučaj ubojstva prijestolonasljednika Ferdinanda i njegove žene u Sarajevu.

Oni od nas koji su stariji, sjetit će se kako je Jugoslavija ubojice, koji su izazvali time prvi svjetski rat, držala junacima, a to danas drži većina Srba. Srbija je nedavno podigla spomenik Gavrilu Principu.

Ili slučaj ubojstva jugoslavenskog kralja Aleksandra u Marseju.

Za hrvatske nacionaliste ubojice su junaci, za jugoslavenske i srpske nacionaliste oni su teroristi. 

Postoji li onda uopće neki apsolutni kriterij po kojem je neko djelo junačko, a neko drugo terorističko?

Sigurno da postoji, kao što je sigurno da postoji Bog kojeg zovemo još  Istinom.

Junačko djelo se razlikuje od terorističkog u odgovoru na pitanje - tko stoji iza tog djela, tko je nadahnuo počinitelja?

Ako je Bog, onda je jasno da se radi o junačkom djelu.

U svakom drugom slučaju nasilni akt koji nije izveden u otvorenom ratu, je problematičan i usudio bih se reći da je teroristički.

Problem je u tome što mi ne možemo znati jel Bog inspirirao Guy Fawkesa, kao što je inspirirao Samsona i Juditu, ili kao što je zapovijedio Izraelcima da istrijebe Kanaance, što bi danas gotovo svi ljudi osudili kao zločin genocida.

Ako pratite ovaj blog, i ako prihvaćate neka moja stajališta, onda ste dakako svjesni kako pripadate manjini.

Može li test biti - ako je junak uspio učiniti junačko djelo, onda je to djelo inspirirano od Boga?

Možda, ali nisam potpuno uvjeren da je to u svim slučajevima.

Jer i Gavrilo Princip je uspio u atentatu, a učinio je to pod utjecajem i nalogu masona (Crna ruka).

Jer Bog može tražiti od nekog spremnost na žrtvu i junačko djelo, iako to djelo ne će biti realizirano.

Što je moglo biti u slučaju Fawkesa.

Bitna je dobra volja čovjeka koja se prepušta Božjem nadahnuću.

Međutim dobro znamo kako je Božja volja bila da ne nestanu muhamedanci niti protestanti, kao što nije Božja volja bila da Sotona ne bude u zmiji u edenskom vrtu.

Bog dopušta zlo, kao što kaže sv.Augustin, zbog većeg dobra.

Stoga ako ste očekivali od mene da izrečem presudu Guy Fawkesu, prevarili ste se :)

Samo Bog zna tko je Fawkesa nadahnuo na to djelo.

Junak-mučenik ili terorist, znat ćemo na Sudnjem danu.

U svakom slučaju nama katolicima sigurno treba biti bliži Fawkes koji je htio osloboditi engleske katolike od terora protestanata, nego npr. engleska kraljica Elizabeta koja je organizirala teror nad katolicima i utemeljila karipske pirate kako bi napadali i pljačkali španjolske brodove i posjede, ili ostali engleski protestanstki kraljevi koji su upleli prste i u našu hrvatsku sudbinu (neizravno su i oni krivi zbog sarajevskog atentata). 

Znamo da se povjesni filmovi i knjige pišu kako bi se opravdala protestantska revolucija, ustvari bilo koja revolucija.

Na koncu, ispravak jedne povjesne zablude i izreke.

Povijest ne pišu pobjednici, nego Pobjednik - Krist Kralj.

Kao u dane Noine

Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega.
Mat 24

Mislim da nema starca koji, kad se osvrne na svoj život, ne kaže sebi ili sugovornicima, začas je sve prošlo. 
To je misterij vremena o kojem je pisao sv.Augustin.
Prošlost više ne postoji, ona živi samo u nečijem sjećanju, i dok smo izgovorili ovu rečenicu, ona je već otišla u nepovratnu prošlost. Budućnost ne znamo i ne možemo ju kontrolirati, i ona kao i prošlost ne postoji nego je samo kao predviđanje u nečijem umu, dok ne dođe u sadašnjost koja ju brže bolje pošalje u prošlost. Vrijeme teži svojem nestajanju, pješčani sat je puno bolja slika naravi vremena nego sat s kazaljkama koji se neprestance okreće i stvara lažni dojam kako se vrijeme vrti u krug.
Prvi kršćani su imali veliku nadu kako će još za svojeg života ugledati Dolazak Sina Čovječjega.
Jesu li se stvarno prevarili, ako bivstvuju u vječnom sada u kojem svi događaju simultano žive bez svog kraja i početka?
Mi smo u vječnosti, iako nismo svjesni toga, bez obzira jesmo li u Raju ili u Paklu. Zemaljski život nije privid, mi stvarno patimo, radujemo se, radimo zlo i dobro, međutim to je gotovo ništa prema vječnosti, kao zrnce pijeska u pustinji.
Stoga ne samo da možemo, nego moramo vidjeti Dolazak Sina Čovječjega kao da će se dogoditi danas, prije nego idemo spavati, upravo sada.
Ludost bez premca je živjeti bez pomisli o vječnosti i prolaznosti vremena.
Ne kaže nam Gospodin kako ne smijemo jesti i piti, ženiti se i udavati, nego da i na svadbi, dok držimo zdravicu i želimo sebi i drugima dug život i zdravlje, mnoštvo djece i djece od djece, ne ispustimo iz vida činjenicu života kao pješčanog sata.
Sv.Pavao isto kaže - uživajmo dobra zemaljska kao da ih ne posjedujemo i kao da ih ne uživamo, to čak kaže i za bračni život.
Ako imate iskustvo prave molitve, onda znate kako nam ona daje pravi mir i spokoj, one brige koje su nas morile prije molitve, zbog nečijeg narušenog zdravlja, nemoralnog života, oskudice, potrebe za obraćenjem ..., bivaju kao poništene, kao bačene u nepovratnu prošlost.
To je zato što nas je molitva uzdigla do vječnosti, do Boga u kojem nema ničeg osim beskonačnog blaženstva. Nema veće utjehe od spoznaje kako je Bog svemoguć i kako drži sve pod kontrolom.
Kako nam je poručio, i svaki naš vlas je Njegova briga, i vlasi svih naših najmilijih za koje molimo. Zato je breme Njegovo lako koliko god izgledalo nevjernicima strašno i okrutno. 
Nemojmo nikad pitati zašto netko pati, ili zašto patimo, jer nikad ne ćemo dobiti odgovor bez pogleda uprtog na Raspetoga. Raširene, čavlima probodene ruke čekaju da padnemo u njihov zagrljaj. Sjedinimo se s raspetim i uskrslim Kristom, i već sada okusit ćemo djelić nebeskih dobara.

Nu, želim ovo razmišljanje ipak usredotočiti na naše apokaliptično vrijeme.
Žive li danas ljudi kao u dane Noine? Mojsije je napisao kako su tada ljudi živjeli u takvim opačinama, da bi Bog, kada bi to bilo moguće, zažalio što je uopće išao stvarati svijet. I uništio je sav taj svijet s potopnom vodom, osim Noine obitelji. Obećavši Noi da više nikad ne će svijet uništiti vodom.
Jer ostao je drugi element za konačno uništenje, vatra.
Vrhunac zla je kad se cijelo ljudsko društvo otvoreno i javno klanja demonima umjesto Bogu. Sveto Pismo kaže - jao onima koji zlo nazivaju dobrim, a dobro zlim. To je definicija sotonizma.
Siguran sam kako je to bio slučaj u dane Noine.
Pogledajte ovaj slikopis:

Novoredni papa Frane javno je primio dvojicu sodomita 'koji se vole' i to upravo u dane kad je primio američku matičarku Kim Davis koja je odbila vjenčati sodomite i zbog toga je bila u zatvoru.
Koliko sam čitao, papa Frane nije niti jednom osudio američke zakone koji dozvoljavaju vjenčavanje sodomita, pa nakon javnog grljenja sa sodomitima, susret s Kim Davis je ništa više nego bacanje prašine u oči onim zabrinutim novorednim katolicima koji mole Boga kako barem jednom u tjednu papa Frane ne učini neku javnu sablazan.
Kad se čovjek koji se naziva nasljednikom sv.Petra javno grli sa sodomitima, onda barem možemo mu reći i onima koji ga slijede kao pravog papu - jao onima koji zlo nazivaju dobrim.
Ovo još nije vrhunac zla, ali svijet se brzo uspinje do njega.
Na slikopisu ste mogli primijetiti kako su perverzni novinari-voditelji odnosno mediji. Uopće nije teško zamisliti takve ljude da jedan dan najave Antikrista kao rješenje svih svjetskih problema i da biblijska grozota pustoši započne.
Znamo, po Isusovom proročanstvu, da to još nije kraj, nego početak kraja, i da se trebamo radovati jer je tada Dolazak Sina Čovječjega stvarno blizu.
Drugo Isusovo proročanstvo je Isusovo retoričko pitanje - hoće li Sin Čovječji kad drugi puta dođe naći još vjere na Zemlji?
Poruka je jasna, broj pravih kršćana će tada biti minimalan, šačica njih.
Volio bih kad bismo mogli reći - šačica nas.
Ne zavaravajte se kako je taj dolazak jako daleko jer novoredna Crkva ima milijarde svojih sljedbenika.
Jer oni ne slijede Krista, nego čovjeka koji se javno grli sa sodomitima, odnosno one heretike čiji nauk nije isti s nezabludivim naukom Crkve, koji se žele svidjeti ovom svijetu, a ne Kristu.
Gdje vam je, dragi čitatelji, arka u kojoj će se spasiti oni 'kao u dane Noine'?
Kamo ćete skloniti glavu kad bude vatra padala s Neba i kad se potresu sile nebeske i temelji Zemlje i kad budu ljudi molili brda i Zemlju da ih progutaju?
Ako znate sv.Pismo onda znate da je ta arka izvan kojeg nema spasenja Crkva. 
Pronađite je dok još imate vremena.

P.S. Evo jednog drugog slikopisa-komentara o grljenju papa Frana sa sodomitima.
Hvala Bogu, još ima hrvatskih blogera koji pišu o istom - "O dosta toga i što dublje" .
Na koncu, dramatična, strašna i veličanstvena pjesma o "Danu gnjeva".

 

Kuc-kuc, jesi li spašen?

Protestantski heretici tako kucaju na naša vrata, bilo ona prava, ili 'vrata' naših računala dok gledamo njihove pokretne slike ili čitamo njihove knjige.
I uslijedi pitanje domaćinu - jesi li spašen?
Ako je domaćin ateist vjerojatno se zapita - od čega spašen, od poplave, potresa, epidemije ptičje gripe, od navale protestantskih misionara koji kucaju na vrata?
Većina ljudi će ipak razumijeti da se pitanje 'čita'- jesi li spašen od Pakla?
Pitanje je jako dobro, ali koliko god protestanti radosno išli od kuće do kuće s tim pitanjem koje će tobož otvoriti im srca novoobraćenika, nitko tko je živ na Zemlji ne zna odgovor na to pitanje.
Dakako da ga ne znaju niti ovi koji to retoričko pitanje postavljaju i misle da su spašeni jer su urbi et orbi rekli jasno i glasno kako je Isus Krist njihov osobni spasitelj, niti ovi u kući koji bi na pitanje trebali odgovoriti.

Martin Luther je bio njemački augustinac, redovnik u redu koji se je prozvao po sv.Augustinu.
Živio je u vrijeme dekadentne renesanse koja je osobito cvala južno od Njemačke, u Italiji. Tamo se je događao povrat i procvat neopoganstva, veličao se je užitak, čak su se i poganski bogovi u sablažnjivim scenama postavili na velika ulazna vrata bazilike sv.Petra u Rimu*.
Poganstvo je usko povezano s humanizmom, religijom koja čovjeka stavlja na mjesto Boga. 
Sveti Augustin, najveći kršćanski otac i naučitelj Crkve čijem trudu i borbi zahvaljujemo slamanje pelagijskog krivojerja u petom stoljeću, nije više bio autoritet u kršćanstvu kakav je bio sve do kasnog srednjeg vijeka.
Ljudi su htjeli opet postati gospodari svoje sudbine, a to je značilo odbaciti nauk o istočnom grijehu i o predestinaciji svetaca.
I tako je taj redovnik, vjerojatno iz motiva da osudi nemoralne pape, novo poganstvo renesanse i da obrani sv.Augustina čiji je redovnik bio, odlučio reafirmirati nauk poznatog Afrikanca**.
I učinio je to više nego aljkavo, odnosno katastrofalno. Sjever i zapad Europe bili su izgubljeni za Crkvu, ali niti novonastali heretici i shizmatici - protestanti nisu reafirmirali nauk sv.Augustina nego su ga u bitnom dijelu potpuno izokrenuli.
Tako dolaze na vrata s dobrim pitanjem i krivim odgovorom.

Pred desetak godina, nakon svojeg preobraćenja i okretanja k Bogu, mene je počelo mučiti jedno pitanje za koje nisam nalazio zadovoljavajući odgovor, iako sam pitanje postavljao ljudima koji su završili bogosloviju. Novorednu dakako.
Naime, ako je Bog sveznajući, svemogući i ako želi da se svi ljudi spase, zašto se svi ljudi ne spašavaju? Tu kontradikciju sam pokušavao riješiti na način za kojeg je Einstein odgovorio Heisenbergu, samo obrnuto, Bog baca kocku.
Tako sam nastojeći obraniti dobrog Boga koji nije uspješan u želji da svih ljudi spasi, tumačio kako se je u onom početnom trenutku stvaranja Bog oslobodio svog sveznanja kako bi mogao stvoriti bića sa slobodnom voljom, anđele i ljude, ne znajući tako hoće li biti spašeni ili ne. Nakon toga je opet postao sveznajući i vidio kako je stvorio mnoge, odnosno većinu, koji se ne će spasiti, ali On ih i dalje voli i želi im spasenje.
Naravno da je to rješenje šuplje kao ementaler, ali boljeg rješenja nisam nalazio. Prva primjedba koja skroz ruši taj model je što Bog nikad ne može prestati biti Bogom, ako bi Bog samo jedan trenutak bio bez sveznanja, onda On ne bi bio Bog, jer Bog je nepromjenjiv i jedino što Bog ne može je da ne može prestati biti Bogom, Bog kao ni nitko, ne može zanijekati svoju narav.
Sve teorije i sve teologije koje ne polaze od Boga kao pravoga Boga koji je apsolutan u svemu, koji je apsolutno dobar, sveznajući, svemogući, su odmah u početku na krivim temeljima.
U čemu je dakle bio moj problem, zašto sam izradio krivi model koji nije mogao zadovoljiti osnovni preduvjet o tome kakav je Bog?
Zato što sam krivo razumio poslanicu sv.Pavla Timoteju:

"Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine."

Sveti Pavao kaže Timoteju, odnosno kršćanima da ne mole samo za sebe, za svoje bližnje ili samo za kršćane, nego da mole za sve ljude, za one koji su na vlasti i koji ih progone, jer i među njima ima budućih kršćana (ali ako ih i ne bude, Bog im može omekšati srca tako da ne progone više kršćane).
Sveti Augustin je odmah uvidio kako krivo tumačenje te izjave sv.Pavla može imati dalekosežne posljedice, a to je nevjera u Boga ili vjera u krivoga Boga koji nije pravi Bog jer nešto želi što se ne će ostvariti, Boga koji je izgubio kontrolu nad onim što je stvorio, Boga kojem se događaju iznenađenja i razočarenja.
I kao što Bog ne može prestati biti sveznajuć, tako ne može prestati biti potpuno blažen i sretan, jer ako Bog nešto želi, a to se ne ostvaruje, onda je Bog vječno nesretan. Što je apsurd.
Tako sv.Augustin piše kako Bog želi da se spase svi ljudi koji su Njegovi izabranici, koji su predodređeni za spasenje, iz svih naroda i rasa, i iz svih staleža.
Moderni čovjek, još od renesanse (a prije toga za vrijeme pelagijskog krivojerja) ne želi prihvatiti takvog suverenog Boga, njemu je draži hipi Isus ili neka istočna filozofija ili religija u kojoj je čovjek u glavnoj ulozi, a Bog samo posredan lik ili Ga uopće nema.
Postavite si sami pitanje - želim li da postoji suvereni Bog koji me je možda izabrao pa ću biti spašen, ili želim da postoji krnji Bog koji želi da se ja spasim, ali to ne znači da ću se spasiti, nego to ovisi o meni, o mojem trudu i zalaganju?
Dok čovjek nema spoznaju vlastite slabosti i griješnosti, dok je ohol, uvijek će izabrati drugu lažnu opciju.
Naravno da postoje oni koji su uvijek željni kompromisa, koji uvijek misle da se istina nalazi na sredini, ali i Buridanov magarac je umro od gladi na sredini mosta na čijim krajevima su bili stogovi sijena, a on se nije mogao odlučiti na koju će stranu.
Takvi rade kompromis između sv.Augustina i heretika Pelagija, pa kažu kako se nitko ne može spasiti bez Božje milosti, ali Bog tu milost svima daje, a samo oni koji surađuju s tom milošću se spasavaju.
To je ustvari opet pelagijanizam, ali samo s tankom krinkom, jer u konačnici izbor je opet na čovjeku koji želi ili ne želi prihvatiti milost Božju, pa Bog opet ne vrši izbor, nema svoje izabranike, nego ljudi izabiru Njega. 
Ali Gospodin je rekao niste vi izabrali Mene, nego Ja vas.
Bog daje ne samo moći, nego i htjeti dobro, kako nam kaže sv.Pavao.
To znači da ako netko želi biti dobrim, ali to neuspijeva, i tu je već na dijelu Božje milosrđe, ali ga još više treba kako bi i mogao činiti dobro.
I dobijati Božje milosrđe svaki dan, svaki čas, kako bi sačuvao to stanje dobra u sebi.
Gdje je tu moja slobodna volja pitat će mnogi, ako sve ovisi o Božjoj milosti?
Bog nije ukinuo slobodnu volju, nego Bog preko milosti oslobađa slobodnu volju koja je rob grijeha, te iako je slobodna, ne može nego uvijek izabrati zlo, jer joj se zlo sviđa, jer u zlu nalazi svoju kratkotrajnu sreću. 
Naravno, onaj tko nije dobio dar vjere od Boga, ne želi tu istinu nikako priznati, on želi i dalje vjerovati kako je slobodan činiti dobro, a to dobro se uvijek svodi na utilitarno dobro, činiti dobro radi koristi, izravne ili malo skrivene, ali nikad činiti dobro radi dobra, radi Boga koji je apsolutno dobro.
Sveti Pavao zato kaže - a čime se hvastaš (dobri čovječe) a da to nisi dobio kao dar (milosni, i nezasluženi) od Boga.

I kako onda glasi odgovor na pitanje koje me je mučilo?
Bog je stvorio anđele za koje oduvijek zna da će postati demoni, isto tako i ljude koji će završiti vječno s demonima, zato što onaj tko nije nikad bio u mraku, ne cijeni svjetlo kao onaj tko je imao iskustvo mraka.
U konačnici Bog sve što stvara i čini, čini to radi Sebe, radi svoje slave.
I nitko Mu to ne može osporiti, jer sve što postoji, osim Boga, je Bog stvorio, odnosno sve je Njegovo. Grijeh je sve što čine ljudi ili demoni u cilju negiranja Božjeg apsolutnog suvereniteta. Bog nije stvorio grješne ljude ili anđele, jer Bog ne može ništa stvoriti defektnim, zlim, ali je Bog predvidio i dopustio da se anđeli pobune, a nakon toga dopustio istočni grijeh Adamov, kako bi se očitovala u stvorenom svijetu Njegova milost i pravda.
Jer milost je nepotrebna i ne postoji, ako nema krivnje i grijeha kojeg se milosrdno oprašta, isto tako pravda je samo pojam bez života ako ne postoji zlo kojeg treba kazniti.
Kako kaže sv.Augustin, Bog dopušta zlo radi većeg dobra.
Bez Adamovog grijeha, Bog se ne bi utjelovio i podnio otkupiteljsku žrtvu križa. Niti bi Adamovi potomci koji su sveci, imali takvo blaženstvo u Raju znajući kako su zaslužili Pakao, ali ih je Krist otkupio, nego da su bez grijeha živili i tako bili bez potrebe za Otkupiteljem.

I da se sada spiralno vratimo Luteru koji je s pravom osudio tendenciju kako se naglasak sve više pelagijevski daje na djela, a ne na milost i vjeru.
Umjesto povratka na nauk sv.Augustina, on je Božju milost i Božje izabranje nedopustivo i blasfemično oduzeo Bogu i dao ga ljudima, protestantima.
Naravno da nije mogao ništa Bogu oduzeti, nego je sam sebe, a onda i milijune sljedbenika, zavarao kako su već spašeni, jer su od vječnosti izabrani, i ne moraju se više brinuti zbog grijeha, ispovijedi, pokajanja, trapljenja, odlaska na sv.Mise, činjenja djela milosrđa ili brige zbog muka Čistilišta.
I dok su renesansni pape vodili dvostruki život, imali tajne ljubavnice i svašta uz to, ali barem nisu javno opravdavali grijeh, Luter je prekinuo to licemjerstvo na krivi način i otvoreno prekršio svoj zavjet čistoće i zavjet jedne redovnice, a nakon toga na silu natjerao redovnike i redovnice da krše svoje zavjete. Jer što će nam zavjeti čistoće i siromaštva, ako smo već spašeni zato što smo Božji izabranici. Dakle, kataklizmička katastrofalna teološka greška i sprdnja od pravog kršćanstva i nauka sv.Augustina.
Isusovci pak s druge strane, kao vid borbe protiv protestanstkog krivojerja, su de facto nauk sv.Augustina 'bacili pod vlak', odnosno revitalizirali su staro pelagijsko krivovjerje. I dok je Pelagije bio asket, oni su bili više nego laksivni u moralu, što je dobro raskrinkao B.Pascal u "Provincijskim pismima".
Takav stav je po mojem sudu na kraju rezultirao liberalizmom, modernizmom i novorednom Crkvom.
To se dobro očituje u dogmi koja je kamen zaglavni i kamen spoticanja, nema spasenja izvan Crkve.
Dok je sv.Augustin čvrsto branio stav o predestinaciji svetaca, odnosno o Božjim izabranicima koji ne mogu biti izgubljeni, koji ne mogu ne biti kršteni i članovi Crkve jer Bog nije prestao biti svemogući i sveznajući da ne može spasiti svoje izabranike i omogućiti im krštenje i ostale sakramente Crkve,
prikriveni pelagijevci (jer nisu se usudili otvoreno ići protiv velikog naučitelja Crkve) su počeli raditi rupe u toj dogmi. 
Pokriće im je bilo - humanizam i briga za druge ljude. Kako dakle spasiti neke pogane koji nisu nikad čuli za Krista i umrli su u tom neznanju, nego reć da bi se oni sigurno krstili da im je netko navjestio Krista za vrijeme njihovog života, ali kako se to nije dogodilo, onda su oni bili kršteni tom nepostojećom željom i tako su spašeni.
Moderni heretici 20-tog vijeka poput Rahnera su skovali pojam anonimni kršćanin. Ljudi koji ni ne znaju ili ni ne žele biti kršćanima, ovdje ih modernisti 'na silu' krste i proglašavaju spašenima iako su možda obavili glavosjeke kršćanima i nisu se nikad pokajali zbog toga.
Tu su korijeni i tzv. ekumenizma i međureligijskog dijaloga u novorednoj Crkvi koja drži kako se ljudi svih religija spašavaju, pa nema smisla gubiti živce, glave i vrijeme u misionarenju, kad se svi možemo primiti za ruke i moliti se svim mogućim bogovima(demonima) koji postoje.
Na koncu modernisti rezoniraju, možemo reći cjepidlakama (tradicionalnim katolicima) kako mi vjerujemo u dogmu EENS, samo Crkvi izvan koje nema spasenja pripadaju mnogi anonimni kršćani, tako da su izvan Crkve de facto samo oni koji vjeruju u tu dogmu (tradicionalni katolici) onako kako je ona definirana i kako su je uvijek ljudi zdravog razuma razumijevali, vojujućoj zemaljskoj Crkvi pripadaju samo oni koji su se krstili i koji vjeruju u nezabludiv nauk Crkve, a slavnoj, nebeskoj, ti isti koji umru bez neispovjeđenog smrtnog grijeha.  

Što odgovoriti na koncu na kuc-kuc, jesi li spašen?
Čvrsto se nadam da jesam, zato i ovo pišem.
Ne da bih pisanjem zadobio spasenje ili naklonost Božju, nego da bih Ga služio sada i u vječnosti.
Amen.

* Ne podržavam sve stavove autora, ali ne možemo negirati kako je u pravu što se tiče desakralizacije bazilike sv.Petra koju je R.J.M.Ibranyi obradio u knjizi "Desakralizacija katoličkih crkvi" .
** Afrika je bila rimska provincija u sjevernoj Africi, nije uključivala Egipat, Libiju, dakako niti današnju subsaharsku Afriku. Sveti Augustin je najpoznatiji Afrikanac.

Risika - 75 godina kasnije

Risika je pred 75 godina bila najveće selo na najvećem hrvatskom otoku, na otoku Krku.
Brojala je tada oko tisuću duša, i seoska crkva je bila premalena primiti Risičane, jer gotovo nije bilo nikog koji nije od njih išao u crkvu.
Uz dobru organizaciju, dobrotvore, nebrojene besplatne nadnice Risičana, nova i prostrana crkva se je napravila u vrijeme dok je trajao drugi velerat, iako još tadašnja jugoslavenska kraljevina nije bila uključena u rat.
Risičani su morali biti tada ponosni na sebe. Jer izgraditi takvu crkvu u relativnom siromaštvu i u kratkom roku nije bila mala stvar.
Sigurno se je pjevao svečani Te Deum dok je taj dan biskup posvećivao oltar crkve svetog Jeronima. Nekima je izgledalo kao da su se spojili Nebo i Zemlja.
I s pravom, jer nema većeg čuda od transubstancije koja se događa na svakoj svetoj Misi, nema svetijeg mjesta na svijetu, nego Svetohraništa u kojem je pod prilikom kruha pravi Bog i pravi čovjek, u svom potpunom božanstvu i čovještvu.
Danas je Risika spala na oko sto duša, većinom staraca, umirovljenika, i nedomorodačkih stanovnika koji su u Risiki pronašli mir za uživati zasluženu mirovinu.
Sad bi i stara crkva bila prevelikom.
Povod mojem pisanju nije samo obljetnica crkve u rodnom selu, nego što sam pred 25 godina, na 50-godišnju obljetnicu posvećivanja crkve napisao članak u župnom listiću o tome. Prvi svoj članak koji je tiskan, ako zanemarimo školske novine.
Zamolio me je ondašnji, a sad pokojni risički župnik Ivan Brusić.
Ne sjećam se točno naziva, pretpostavljam da se je zvao 'korijeni' ili slično, budući da sam, u to vrijeme kad se je osjećao krah komunizma, i postavljalo naravno pitanje - kamo i kako dalje, osjećao kako to naprijed treba biti s povratkom natrag, na korijene koji su nestali u 45 godina vladavine komunizma.

Manje više svi ljudi idealiziraju svoju mladost, nostalgični su za njom, bez obzira što možda nemaju razloga dičiti s tim razdobljem svojeg života.
Mnogi idealiziraju ne samo svoju mladost, nego to čine i s životom predaka o kojem su čuli samo priče, i dok gledaju stare njihove fotografije, zamišljaju kako je onda bio bolji život, siromašniji, ali bolji ljudi, više zajedništva u radosti i u tuzi, bliži Bogu i svecima na Nebu nego mi.
Vjerujem da je to nešto iskonsko u čovjeku, podsvjesna spoznaja kako je nekad Zemlja bila raj zemaljski, nešto što nam svjedoči o groznom i kataklizmičkom događaju kojeg zovemo istočnim grijehom i koji je uništio savršenstvo koje je Bog stvorio.
Međutim, znamo da ima slučajeva kad to naše idealiziranje prošlosti je naše umjetno uljepšavanje nečeg što nije bilo tako lijepo kako se nama čini.
Gdje je onda istina? Kakvo je bilo stanje duša Risičana pred 75 godina?
Nekad su župnici vodili knjigu o župljanima koja se je zvala kolokvijalno stanje duša, ali sam siguran da nije u nju župnik unosio stvarno stanje duša kojeg zna samo Bog i kojeg ćemo znati i mi kad Jaganjac Božji otvori zapečaćenu Knjigu života.
Mene to pitanje svejedno muči, jer bih volio dokučiti što je bio uzrok i komunizmu 45 godina, i neoživljavanju Risike posljednjih 25 godina.
Čitatelj pretpostavljam da zna kako je Risika metafora za sva naša sela. 
Iz razgovora sa starijima, znam da je Risika bila pretežitim dijelom na strani HSS-a - mačekovci, da je neznatni dio Risičana bio za jugo-monarhističku opciju - jeftićevci, koji su u pravilu bili iz bogatijih obitelji i na kraju su postali ili otvoreni komunisti ili njihovi simpatizeri. 
Nije to bilo samo pasivno glasanje, bilo je odlazaka na mitinge u druga mjesta, naravno pješke, sukoba s neistomišljenicima, neki su završili u zatvoru.
Isto je evidentno kako Risika nije bila jedinstvena, nije bilo nekog tko bi se uzdignuo kao neprijeporni autoritet kojeg se sluša i posluša, netko tko je kao sudac iz biblijske knjige o sucima.
Jasno je da su Risičani barem u užim obiteljima živjeli kao organsko društvo (iako je već i tu bilo problematično-svađe i mržnja unutar obitelji) ali nije bilo nadogradnje, nije bilo osim formalne rodbine, pravog klana ili roda, ili kneza koji će biti na čelu klana, mudrog vođe koji će pravedno presuđivati sporove, koji će osjetiti na vrijeme koje se opasnosti za selo iza brda valjaju, koji će znati naći obranu pred tim napadajima na selo, koji će prepoznati saveznike i neprijatelje na višim razinama društva. 
Neprijatelj kojeg nisu osjetili na vrijeme Risičani je bio liberalizam.
Pitanje je dal bi ga osjetio i 'risički nepostojeći knez', ali bez kneza, odnosno bez razvijenijeg organskog društva, nemoguće je niti detektirati liberalizam kao opasnost za cijelo selo, niti se liberalizmu zajednički suprostaviti.
Kako znamo, nemoguće je da se samo jedno selo može suprostaviti liberalizmu, sva sela i gradići (veliki gradovi su neorganski), svi klanovi u jednom narodu, i narodi međusobno, morali su se suprostaviti liberalizmu da bi ga pobijedili.
Jer, kako kaže sv.Pavao, to nije borba protiv drugih ljudi-liberala, to je borba prvenstveno protiv vladara ovog svijeta koji nisu ljudi, koji su zračni i podzemni demoni.
Da su to Risičani znali pred 75 godina, s puno više žara bi pjevali "Te Deum", i molili Boga da im dadne svoju milost bez koje ne mogu nadvladati neprijatelja Risike i svakog današnjeg pustog sela Hrvatske i Europe.
Nisam niti ja pred 25 godina znao za opasnost liberalizma, ta svi smo onda vjerovali kako nam je neprijatelj bio na istoku, a kako je zapad naš saveznik.
I tako nekadašnje selo koje je bilo gotovo autarkično, koje je imalo dovoljno svoje pšenice, kukuruza, ulja, vina, krava i ovaca i sveg nužnog za život, sad živi od mirovina i ušteđevina koje su često steknute prodajom zemlje i kuća, ustvari djedovine strancima, i iznajmljivanjem apartmana turistima, čega će biti sve manje jer stranci kupuju i grade svoje apartmane, a ako izbiju neredi u Europi zbog najezde muhamedanaca, ne će više niti toga biti.
Tko će slaviti 100-tu obljetnicu posvećenja crkve sv.Jeronima u Risiki?
Možda ću još biti živ i lamentirati kao i sada, ali me ne će biti tko saslušati od nativih Risičana čiji su djedovi svojim rukama izgradili crkvu.

Crkva je pravi i istinski protivnik liberalizma.
Znamo kako je modernizam u Crkvi bio samo produžena ruka liberalizma.
Ne znam koliko su toga bili svjesni župnici prije nego što se je crkva izgradila.
Sudeći kako je novoredna Crkva pred 50 godina preuzela sve nekretnine Crkve i porazbijala oltare, maknula Svetohraništa s oltara i sakrila ih sa strane, a da nisam čuo od nikog da se je i jedan Risičan pobunio, onda sumnjam da su takvi župnici, ali i ondašnji biskup krčki obavljao kako treba ulogu duhovnog pastira.
Bez seoskog kneza, i bez pravog duhovnog pastira koji znade prepoznati sve đavolske zasjede i spreman je dati svoj život za zaštitu povjerenog mu stada, nemoguće je bilo očekivati da će se Risika obraniti.
Pojedinci naravno da, ali ne i cijelo selo.
Molim Boga da živi Risičani, bili u Risiki ili negdje u Hrvatskoj ili u tuđini, ne prestanu voljeti svoje selo, ali da spoznaju kako, ma gdje god nastavili živjeti, nema im sigurne budućnosti, a pogotovo ne vječne, ako ne odbace liberalizam i ako ne postanu udovi Kristovog tijela, prave i vječne Crkve čiji su članovi mnogi, davno preminuli Risičani i naši preci! 

P.S. Jučer je prošla obljetnica. Crkva je bila puna, došli su gosti iz drugih sela, došli su iseljeni Risičani, neki i iz Zagreba. Bio je tamo novoredni biskup  i svećenici, časne sestre iz reda koji je imao uoči izgradnje crkve svoju kuću u Risiki.
Risičani i njihovi gosti su popričali i zabavili se nakon N.O. Mise. Ali ostalo je latentno pitanje - tko će slaviti okruglu obljetnicu, kako će crkva tada izgledati. 
Želio bih da izgleda kao što je izgledala pred 75 godina, s pravim oltarom i Svetohraništem, s pričesnom ogradom, i što je najvažnije s pravovjernim katolicima i pravim svećenikom u crkvi koji će slaviti pravu tradicionalnu svetu Misu, bilo na latinskom ili na staroslavenskom jeziku.
Makar unutar crkve bili ljudi koji nemaju krvne veze s Risičanima koji su crkvu izgradili. Nismo ni mi Hrvati čakavci oduvijek na otoku Krku, bilo je kršćana prije nas, i nadam se da ne ćemo nestati.
Ali ako se to dogodi, da će doći na naše mjesto naša braća u Kristu koji će govoriti da su poslije romaniziranih Ilira i Rimljana, na otok došli Hrvati čakavci i obilježili ga sa svojom kulturom i kršćanstvom tisućljeće i pol i da su u selu Risika podigli lijepu i prostranu crkvu svetog Jeronima davne 1940. godine.

U obrani Boga i nasilja

Povod ovom razmišljanju je članak Božidara Mrakovčića "Problem Božje 'okrutnosti' u Bibliji" koji je izašao u 'Kvarnerskom vezu' mjesečniku Krčke biskupije za mjesec rujan.
Autor se trudi dokazati kako Bog nije nasilan, ne zapovijeda nasilje i ne kažnjava.
Kako cijelo sveto Pismo svjedoči suprotno, naš je vrli doktor teologije i profesor na riječkoj Bogosloviji, slavodobitno na kraju zaključio kako ne postoje arheološki nalazi koji bi potvrdili sv.Pismo u navodima gdje je Bog zapovijedio Izraelcima herem nad Kaanancima, ljuto uništenje do posljednjeg čovjeka i njihovih idola i sve njihove kulture.
Zdrav razum bi mu trebao reći kako je mogući razlog nepostojanja arheoloških nalaza u tome što su Izraelci poslušali Boga i uništili temeljito Kaanance i njihovu kulturu, odnosno poganske hramove, oltare, svetišta.
Mislim da je slijedeći korak u dokazivanju lažnog hipi Isusa Krista kojeg navješta novoredna Crkva, ukazivanje kako nema arheoloških nalaza Sodome, Gomore i ostalih spaljenih gradova, pa prema tome Bog ne osuđuje sodomizam i sodomite, niti je spalio te gradove zbog grijeha sodomizma.
Ustvari nešto već slično rade, kažu kako je Bog kaznio Sodomu zbog grijeha negostoljubivosti, jer Sodomljani nisu dobro ugostili posjetitelje-anđele*.
Bjelodano je što žele postići, negirati da postoji grijeh sodomije kojeg prava Crkva imenuje jednim od četiri grijeha koji vapi Bogu u Nebo za osvetom.
Kako bi to mogla biti Božja osveta, ako nam doktori objašnjavaju da je Bog protivnik nasilja i da nikad nije nasilan?
Sveto Pismo nam kaže da je osveta svojstvena Bogu, da Bog ne želi i zabranjuje da se ljudi osvećuju, odnosno zapovijeda ljudima da osvetu prepuste Njemu.
Nadalje B.Mrakovčić, tipično modernistički objašnjava kako se sveto Pismo ne smije shvatiti onako kako u njemu nešto piše, nego treba znati kontekst kojeg zna on i modernisti, i kojeg ćemo zahvaljujući njegovoj dobroj volji i milosrđu, mi neupućeni i telci koji čitamo onako kako piše i razumijemo doslovno napisano, saznati.
Tako on kaže kako je Knjigu u Jošui napisao neki zasužnjeni židov u Babilonu, i kako je taj anonimus izmislio priču o heremu i uništenju Kaananaca kako bi potaknuo židove da budu vjerni Bogu.
Odbacimo sad kršćanstvo kako je učinio doktor teologije i razmišljajmo zdravorazumski.
Kakve veze ima tobož izmišljena priča o heremu s idejom vjernosti Bogu?
Ako doktor pokušava negirati Boga koji je zapovijeda nasilje, pretpostavljam u namjeri da neupućeni puk povjeruje u hipi Isusa i odbaci biblijskog Boga odnosno pravoga Isusa Krista, zašto bi pisac Knjige o Jošui izmišljao laži o nasilnom Bogu kako bi podstaknuo vjernost i ljubav prema Njemu?
Kakva je to perverzija lagati o Bogu koji je Istina, da bi Ga ljudi više ljubili i bili mu vjerni?
Doktoru Mrakovčiću i sličnima bi bilo bolje da, ako su iskreni i ako nisu potpuni antropofili, odbace sveto Pismo i priključe se nekim istočnim religijama u kojima nema Boga**.
Konačno, ako je pisac Knjige o Jošui lagao i to tako grdno o Bogu, kako možemo znati da nije isto Mojsije lagao u Knjizi postanka?
Pretpostavljam da bih uz ne baš veliki trud, našao dokaze kako doktor bogoslovije ne vjeruje ni u Knjigu postanka, nego da vjeruje kako je Mojsije bio ili  primitivac prema današnjim znanstvenicima koji vjeruju u Veliki prasak i evoluciju i/ili da je lagao o postanku kako bi nam dao neku drugu poruku koju znaju samo modernistički teolozi, i neprosvjećeni puk kad se modernisti udostoje otkriti pozadinu Mojsijeve laži.
Ako je pak Mojsije lagao, zašto to nisu mogli i evanđelisti?
Jel onda Isus stvarno bio na križu i uskrsnuo, ili su evanđelisti to izmislili kako bi nam prenijeli neku sasvim drugu i skrivenu poruku koju znaju samo gnostici, arijanci, lažni prorok Muhamed i modernisti?
Nu, da ne idemo previše u širinu, vratimo se na temu Boga koji po novorednoj Crkvi nije nasilan, zato što je Bog ljubav.
Nasilje nije ništa manje ni ništa više nego primjena ili prijetnja nadmoćne sile nad nekim stvorenjem koji ima slobodnu volju, tako da taj, nad kim se vrši nasilje, ne može po nekom pitanju više realizirati svoju slobodnu volju.
Najočitiji primjer o čemu se radi je smrt. Čovjek želi živjeti, ali Bog koji je gospodar života i smrti jednostavno kaže - dosta je i čovjek umre.
Bog je učinio nešto što je protivno slobodnoj volji čovjeka, i ima na to pravo zato što je Bog, zato je to dobro nasilje.
Čovjek kad ubija drugog čovjeka čini izvanjski gledano isto nasilje kao Bog, ali na to nema pravo jer mu to pravo nije dao Bog koji je stvorio život i koji održava život, takvo nasilje je zlo i Bog će upotrijebiti pravedno nasilje nad ubojicom kažnjavajući ga vječnim paklenim prokletstvom.
Država kad izvršava smrtnu kaznu nad zločincem onda ona čini dobro nasilje, ako je za taj zločin Bog zapovijedio smrtnu kaznu.
Zato je herem bio dobro nasilje kojim je Bog, koristeći i iskušavajući Izraelce, kaznio kaananske pogane.
Nasilje mogu činiti sva bića sa slobodnom voljom, odnosno Bog, anđeli, demoni i ljudi***.
Nasilje se može činiti nad anđelima, demonima i ljudima.
Jer Bog je svemoćan i nitko Njegovu slobodnu volju ne može umanjiti.
Nasilje nad Bogom je nemoguće, Bog niti ne može trpjeti jer je vječan, jer kad bi trpio, onda bi vječno trpio.
Kad Bog ne bi bio nasilan, onda On ne bi bio Bog, što je apsurd.
Doktor  i modernisti su doktori apsurda, a ne doktori bogoslovije.
Kad Bog ne bi primjenio svoju beskonačnu moć, odnosno nasilje, u svijetu bi vladali demoni koji bi svoju nadmoćnu silu primjenjivali nad ljudima.
To bi bio pakao na Zemlji, i tomu se sve više bližimo zato što Bog, u svojem vječnom naumu, dozvoljava da se sve više moć demona nad ljudima manifestira kako bi zlo bilo na vrhuncu pred sam konac vremena kad će biti zauvijek pobjeđeno.
Zdrav razum nam kaže da nasilje po sebi nije ni dobro ni loše.
Presudno je po tom pitanju tko i zašto primjenjuje nasilje.
Ako je Bog upotrijebio nasilje ili zapovijedio nasilje ili ako Bog kažnjava, to je dobro nasilje bez imalo traga zloće, jer Bog je savršeno dobar.
Ako je Bog zapovijedio Izraelcima herem nad Kaanancima, onda svakom tko vjeruje u Boga to mora značiti kako su takvu kaznu istrebljenja Kaananci zaslužili.
Ali mala kaananska djeca nisu ništa kriva, reć će nam doktori teologije?
To samo dokazuje kako ne vjeruju u nauk Crkve o istočnom grijehu.
I da ne vjeruju kako je poganstvo i davanje ljudskih žrtava, pa i vlastite djece, poganskim bogovima koji su svi demoni kako nam kaže sveto Pismo, velik grijeh protiv Boga.
Također, nasilje koje su anđeli učinili nad demonima kad su ih izbacili s Neba na Zemlju, je dobro nasilje, jer su time poslušali zapovijed Boga.
Nije Bog tada prestao biti svemoguć, pa je zamolio pomoć dobrih anđela kako bi skršio pobunu demona, nego je Bog time iskušao anđele, i anđeli koji su odbili pobunu koji je potaknuo Lucifer, su uz vođu Mihaela što na hebrejskom znači 'tko je kao Bog', radosno i blaženo učinili nasilje nad pobunjenim anđelima.
Zašto radosno i blaženo, a ne smrknuto jer su morali upotrijebiti nasilje, umjesto da vode pregovore s demonima i pokušavaju s njima naći sporazumno rješenje uz obostrano uvažavanje i toleranciju?
Zato što je blaženstvo klanjati se i služiti Bogu, i to vječno. Zato se Božja zapovijed mora bespogovorno izvršiti bez vaganja i kalkukliranja kako ju izbjeći jer će nam tobož izvršenje zapovijedi izazvati neugode.
Biblijski proroci nam svjedoče kako je blaženo izvršavati Božje zapovijedi, imati ih stalno na pameti, ne radi samih zapovijedi, nego radi toga što su one izraz volje Boga od kojeg izvire svako dobro u izobilju.
Boga se mora slijepo slušati, a ne doktore koji nam davaju 'uljepšanu' sliku Boga koji nije pravi Bog, nego je njihova iskvarena želja kako Bog ne smije krojiti pravdu i upotrebljavati nasilje, a sve kako bi onda umjesto Boga i pravde, vladali demoni, nered, zlo, svakojaka perverzija i grozota pustoši kako sveto Pismo opisuje ljudsko društvo koje odbaci Boga i prihvati tobož u ime slobode čovjeka i borbe protiv nasilja, najcrnju dominaciju Sotone.

Na prethodnoj stranici 'Kvarnerskog veza' od stranice na kojoj je članak doktora teologije, je pismo anonimne kršćanke s otoka Krka koja se je deklarirala kao 'konzervativna kršćanka'.
Što je za plakat i pokazuje kako oni koji se zovu kršćanima nemaju blage veze što je kršćanstvo.
Dotična gospođa se je osvrnula na recentno 'vjenčanje' dvoje sodomita ženskog spola**** u Puntu na otoku Krku.
Anonimna 'doktorica teologije' ponavlja uobičajenu frazu novoredne Crkve, osuditi grijeh, a ne griješnika.
Dakle, ona nipošto ne želi osuditi to dvoje sodomita koji se u lice rugaju cijeloj tisućgodišnjoj kršćanskoj tradiciji Krka, i svim ljudima koji još imaju tragove naravnog morala, ona samo osuđuje čin perverznog vjenčanja, i život neka teče dalje kako god hoće.
Štoviše ona kaže: 'zar bismo trebali pograbiti kamenje i bacati ga na njih, podignuti transparente po cijelom otoku?'
Ne, ne i ne, nipošto nasilje prema sodomitima i neprijateljima Kristovim.
Krist je protivnik nasilja, a ako sodomiti postanu sve bezobzirniji i bezobrazniji, pa budu ljude izbacivali s posla koji se ne budu slagali s njima, ako budu djecu oduzimali roditeljima koji će ih učili da je sodomija zlo, onda ćemo se moliti da nas Bog spasi i sačuva od nasilja sodomita i države koja ih štiti i propagira.
Kako? 
Neka pošalje anđele. 
I što će onda anđeli? 
Oni će nas braniti.
Kako će vas braniti ako je nasilje zlo? 
Dobro, onda neka to učini Bog tako da promijeni srca sodomita, te ga oni prihvate i tako odbace od sebe sodomizam i nas puste na miru.
Bog to doista može učiniti, jer kako kaže sveto Pismo, On može od kamenja stvoriti ljude, od srca kamena, opet učiniti srca ljudska. Zato i molimo za obraćenje griješnika, zato molimo i za naše neprijatelje da im Bog promijeni srce te da nam prestanu biti neprijateljima.
Ali, zašto bi vam to Bog učinio?
Po čemu ste vi zaslužili da vam Bog usliša tu molitvu?
Pa vi niste spremni jedan transparent staviti kako se protivite sodomizmu, jer se bojite posljedica, jer se bojite da će vas mediji ocrniti, da ćete tako steći neprijatelje među moćnicima koji su zaštitnici sodomita.
Izdali ste Krista, a onda Ga molite da se bori za vas i umjesto vas.
Jer vi ste se umislili kako ste veći i milosrdniji od Boga, jer vi ste veći od Boga po tome što uvijek osuđujete nasilje makar nasilje dolazilo od Boga.
Osim kad vas neki razbojnik napadne i onda zovete u pomoć policiju kako bi ista primijenila nasilje nad razbojnikom.
Farizeji pred dvije tisuće godina nisu bili u takvoj mjeri farizeji.
Autorica na koncu završava s molbom Bogu da se smiluje tisućama izbjeglica, a da njih, novoredne katolike, oslobodi zla.
Nije imala hrabrosti reć Bogu - oslobodi nas najezde muhamedanaca, niti moliti Boga neka da milosti preobraćenja muhamedancima, što dobro zna da je politički nekorektno i da se kosi s postavkama novoredne Crkve.
Kojeg zla da vas oslobodi, kad ste vi sami prihvatili zlo, izdali Krista i sad vas Bog kažnjava najezdom muhamedanaca i sa sodomitima!


* Moguće je da u svijetlu invazije muhamedanaca objasne kako je grijeh sodomije ustvari grijeh negostoljubivosti kršćana prema muhamedanskim osvajačima.
** Učinili bi to oni, samo kome će ostaviti katedre na bogoslovijama i biskupijama i prihode od župljana i države? Ne valjda pravovjernim katolicima kojih su davno protjerali.
Oni ta oteta mjesta nastoje svim silama (uključujući državno nasilje, protiv kojeg su samo formalno) zadržati dok se ne stvori jedna svjetska religija u kojoj će se otkriti kako su hipi Isus, Buda, Muhamed ili bilo koji lažni prorok isti, jer Bog je ljuuubav i koji nema ništa protiv čovjeka koji se postavlja na mjesto Boga.
*** Nadam se da ne moram objašnjavati kako životinje ne mogu biti nasilne jer nisu umska bića, jer nemaju slobodne volje. One reagiraju instiktivno, one nemaju pojam dobra i zla, ustvari one nemaju nikakav pojam. Na opću žalost vjernika religije ekologije i majke Zemlje koja isto ne može biti nasilna, iako ti moderni pogani kažu - Zemlja trpi, Zemlja će se osvetiti ljudima zbog toga što joj čine.
 ****Sodomizam ne znači analni blud, nego protunaravni istospolni blud.

Papolatrija

Obično želim napisati tematske članke, kritizirajući neke stavove, donoseći svoje sudove i doumljivanja.
Ali u ovom slučaju gotovo da i ne trebaju moje riječi, dovoljno je postaviti poveznice.
Evo prve .
Kongresmen Bob Brady je ukrao čašu s vodom iz koje je pijuckao papa Frane dok je govorio u parlamentu SAD-a.
Pio je tu vodu, dao ju je svojoj ženi ali ne tako da je ona sama držala čašu, nego joj je on slijevao u usta kao da ju pričešćuje.
Svoje unuke će poškropiti s tom slinavom vodom smatrajući da će im to dati blagoslov .
Najgore je što je vrlo moguće da je to istina.
Jedan drugi je cmizdrio dok je papa Frane govorio i nakon toga odlučio dati ostavku. I on je kongresmen. Prilično sam siguran da nije nikad plakao dok je čitao ili čuo evanđelje, a sad kao kišna godina zato što je papa Frane spomenuo kako se bla, bla ... sve ono što prosječni masončić političar govori u duhu političke korektnosti, brige za siromahe, beskućnike, izbjeglice, nezaposlene, ugrožene manjine poput sodomita ... koja ne može biti efikasna bez globalne države.
Možda sam propustio nešto budući ne gledam TV. Možda je papa Frane bacio neku magiju pa kongresmeni odjedanput podjetinje. Ili je hipnoza u igri pa djeluju na daljinu preko dalekovidnica.
Ili se je pojavio Antikrist.
Samo ne vjerujem nikako da je to papa Frane. Antikrist će biti jako inteligentan.

Primjer broj tri. 
Stotine tisuća ljudi se je okupilo u Philadelphiji kako bi pozdravili najdražeg gosta (kad nema Tita, može i papa Frane).
Nije važno što idol nije ništa novo rekao što im ne kaže i Obama, niti je jednom spomenuo Isusa Krista, osudio abortuse, sodomiju, javni nemoral, sotonsku ulogu medija, industrije zabave i holivuda pogotovo,
ali koga to više zanima. Bitno je neka bude cirkusa i zabave. A zabavu su planirali i učinili roditelji male bebe koju su obukli da izgleda kao papa.
S očitim ciljem da ih mediji primijete, ili čak, što nije teško za pretpostaviti, uz znanje protokola papa Frana kako bi se odglumila spontanost i još više napuhao lik i djelo papa Frana kao humaniste bez premca koji više voli malu djecu od pedofila.
Eto kako malo treba da roditelji postignu svjetsku slavu uz malu pomoć papa Frana. Nije li to divno!

Primjer broj četiri.
Kako zadnje vrijeme vabim čitatelje na blog pišući komentare na dnevno.hr susrećem se tamo s mnogim vidovima papolatrije. 
Najbolje je ovog citirati, jer je moguće kako će se mnogo toga s facebooka izbrisati zbog 'govora mržnje', a A.Merkel, prijeti kaznenim progonom.
Zar da se već unaprijed radujem zbog progona radi Krista?
Evo teksta nakon moje primjedbe da ako je Woytila bio pravi papa, a ne heretik, zbog toga što je poljubio kuran, da nas je Krist prevario kad je rekao da Crkvu vrata paklena, odnosno heretici ne će nikad nadvladati:
"Ded Miko (to mi je facebook ime) zamolila bi te da ne pljuješ po pokojnom papi. Dragi naš papa Ivan Pavao II je sve vjere pokušavao privući u katoličku crkvu da vjeruju u Isusa i primjerom je dao da se ljube neprijatelji i da nas Isus uči ljubiti druge. Papa nije nikada kršio crkveni nauk i padre Pio je rekao koji je imao nadnaravne moći da će papa Ivan Pavo II - Woytila biti jedan od najboljih poglavara ikada. On je svetac i molim te da ga ne vrijeđaš jer je to najbolja osoba koja je hodala zemljom."

Eto, sad znamo da papolatristi vjeruju kako je papa kuranoljubac bio bolji i od Isusa Krista, i od Njegove Majke, svetog Ivana Krstitelja za kojeg je Gospodin rekao da nema većeg rođenog od žene, svetog Josipa, svetih apostola, mučenika i mučenica, ispovjedalaca i naučitelja Crkve, jednom riječju taj papa je bio superbog, jer je veći od pravoga Boga Isusa Krista.
Teško je to zamisliti, ali najvjerojatnije ta osoba se ne šali niti sprda, ona u to stvarno vjeruje i naziva se katolikinjom.
Još jedno za primijetiti što je vrlo važno, jer to ne piše netko s facebooka, nego novinar Dražen Bušić, koji je vrlo blizak novorednoj Crkvi, možda je i bogosloviju završio.
On je naslovio članak:
"ZNAK OSPORAVANJA:Tko bi želio atentat na Papu Franju?"
Ako smo praktični kršćani onda znamo da upotrijebiti riječi 'znak osporavanja' za neku osobu znači aludirati da je ta osoba Krist, jer starac i prorok Šimun rekao je Majci Božjoj, kad je ona dijete Isusa donijela u Hram prikazati Bogu Ocu, kako će to dijete biti znak osporavanja u Izraelu.
Ne znam jel D.Bušić to piše podsvjesno, svjesno ili nesvijesno, ali iznosi aluziju kako je papa Frane novi Krist, odnosno Antikrist.
Svi papolatristi će ne kraju obožavati i klanjati se Antikristu.
 


Nastavlja se ...