Kao u dane Noine

Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega.
Mat 24

Mislim da nema starca koji, kad se osvrne na svoj život, ne kaže sebi ili sugovornicima, začas je sve prošlo. 
To je misterij vremena o kojem je pisao sv.Augustin.
Prošlost više ne postoji, ona živi samo u nečijem sjećanju, i dok smo izgovorili ovu rečenicu, ona je već otišla u nepovratnu prošlost. Budućnost ne znamo i ne možemo ju kontrolirati, i ona kao i prošlost ne postoji nego je samo kao predviđanje u nečijem umu, dok ne dođe u sadašnjost koja ju brže bolje pošalje u prošlost. Vrijeme teži svojem nestajanju, pješčani sat je puno bolja slika naravi vremena nego sat s kazaljkama koji se neprestance okreće i stvara lažni dojam kako se vrijeme vrti u krug.
Prvi kršćani su imali veliku nadu kako će još za svojeg života ugledati Dolazak Sina Čovječjega.
Jesu li se stvarno prevarili, ako bivstvuju u vječnom sada u kojem svi događaju simultano žive bez svog kraja i početka?
Mi smo u vječnosti, iako nismo svjesni toga, bez obzira jesmo li u Raju ili u Paklu. Zemaljski život nije privid, mi stvarno patimo, radujemo se, radimo zlo i dobro, međutim to je gotovo ništa prema vječnosti, kao zrnce pijeska u pustinji.
Stoga ne samo da možemo, nego moramo vidjeti Dolazak Sina Čovječjega kao da će se dogoditi danas, prije nego idemo spavati, upravo sada.
Ludost bez premca je živjeti bez pomisli o vječnosti i prolaznosti vremena.
Ne kaže nam Gospodin kako ne smijemo jesti i piti, ženiti se i udavati, nego da i na svadbi, dok držimo zdravicu i želimo sebi i drugima dug život i zdravlje, mnoštvo djece i djece od djece, ne ispustimo iz vida činjenicu života kao pješčanog sata.
Sv.Pavao isto kaže - uživajmo dobra zemaljska kao da ih ne posjedujemo i kao da ih ne uživamo, to čak kaže i za bračni život.
Ako imate iskustvo prave molitve, onda znate kako nam ona daje pravi mir i spokoj, one brige koje su nas morile prije molitve, zbog nečijeg narušenog zdravlja, nemoralnog života, oskudice, potrebe za obraćenjem ..., bivaju kao poništene, kao bačene u nepovratnu prošlost.
To je zato što nas je molitva uzdigla do vječnosti, do Boga u kojem nema ničeg osim beskonačnog blaženstva. Nema veće utjehe od spoznaje kako je Bog svemoguć i kako drži sve pod kontrolom.
Kako nam je poručio, i svaki naš vlas je Njegova briga, i vlasi svih naših najmilijih za koje molimo. Zato je breme Njegovo lako koliko god izgledalo nevjernicima strašno i okrutno. 
Nemojmo nikad pitati zašto netko pati, ili zašto patimo, jer nikad ne ćemo dobiti odgovor bez pogleda uprtog na Raspetoga. Raširene, čavlima probodene ruke čekaju da padnemo u njihov zagrljaj. Sjedinimo se s raspetim i uskrslim Kristom, i već sada okusit ćemo djelić nebeskih dobara.

Nu, želim ovo razmišljanje ipak usredotočiti na naše apokaliptično vrijeme.
Žive li danas ljudi kao u dane Noine? Mojsije je napisao kako su tada ljudi živjeli u takvim opačinama, da bi Bog, kada bi to bilo moguće, zažalio što je uopće išao stvarati svijet. I uništio je sav taj svijet s potopnom vodom, osim Noine obitelji. Obećavši Noi da više nikad ne će svijet uništiti vodom.
Jer ostao je drugi element za konačno uništenje, vatra.
Vrhunac zla je kad se cijelo ljudsko društvo otvoreno i javno klanja demonima umjesto Bogu. Sveto Pismo kaže - jao onima koji zlo nazivaju dobrim, a dobro zlim. To je definicija sotonizma.
Siguran sam kako je to bio slučaj u dane Noine.
Pogledajte ovaj slikopis:

Novoredni papa Frane javno je primio dvojicu sodomita 'koji se vole' i to upravo u dane kad je primio američku matičarku Kim Davis koja je odbila vjenčati sodomite i zbog toga je bila u zatvoru.
Koliko sam čitao, papa Frane nije niti jednom osudio američke zakone koji dozvoljavaju vjenčavanje sodomita, pa nakon javnog grljenja sa sodomitima, susret s Kim Davis je ništa više nego bacanje prašine u oči onim zabrinutim novorednim katolicima koji mole Boga kako barem jednom u tjednu papa Frane ne učini neku javnu sablazan.
Kad se čovjek koji se naziva nasljednikom sv.Petra javno grli sa sodomitima, onda barem možemo mu reći i onima koji ga slijede kao pravog papu - jao onima koji zlo nazivaju dobrim.
Ovo još nije vrhunac zla, ali svijet se brzo uspinje do njega.
Na slikopisu ste mogli primijetiti kako su perverzni novinari-voditelji odnosno mediji. Uopće nije teško zamisliti takve ljude da jedan dan najave Antikrista kao rješenje svih svjetskih problema i da biblijska grozota pustoši započne.
Znamo, po Isusovom proročanstvu, da to još nije kraj, nego početak kraja, i da se trebamo radovati jer je tada Dolazak Sina Čovječjega stvarno blizu.
Drugo Isusovo proročanstvo je Isusovo retoričko pitanje - hoće li Sin Čovječji kad drugi puta dođe naći još vjere na Zemlji?
Poruka je jasna, broj pravih kršćana će tada biti minimalan, šačica njih.
Volio bih kad bismo mogli reći - šačica nas.
Ne zavaravajte se kako je taj dolazak jako daleko jer novoredna Crkva ima milijarde svojih sljedbenika.
Jer oni ne slijede Krista, nego čovjeka koji se javno grli sa sodomitima, odnosno one heretike čiji nauk nije isti s nezabludivim naukom Crkve, koji se žele svidjeti ovom svijetu, a ne Kristu.
Gdje vam je, dragi čitatelji, arka u kojoj će se spasiti oni 'kao u dane Noine'?
Kamo ćete skloniti glavu kad bude vatra padala s Neba i kad se potresu sile nebeske i temelji Zemlje i kad budu ljudi molili brda i Zemlju da ih progutaju?
Ako znate sv.Pismo onda znate da je ta arka izvan kojeg nema spasenja Crkva. 
Pronađite je dok još imate vremena.

P.S. Evo jednog drugog slikopisa-komentara o grljenju papa Frana sa sodomitima.
Hvala Bogu, još ima hrvatskih blogera koji pišu o istom - "O dosta toga i što dublje" .
Na koncu, dramatična, strašna i veličanstvena pjesma o "Danu gnjeva".