Tko je moj bližnji

U vremenima globalizacije, tko je moj bližnji?

Gotovo sve nam je na dohvat ruke, putujemo s jednog kraja kruga Zemaljskog na drugi, često bolje znamo povijest nekih dalekih naroda nego povijest svojeg naroda i svojeg roda.

I vidimo da su sada među nama pripadnici tih dalekih naroda i rasa o kojima smo nekad samo učili da postoje i o kojima smo gledali egzotične dokumentarne filmove.

Da, može nam Nepalac biti prvi susjed.

Ali, da li nam je on bližnji, iako je fizički najbliži?

Znamo Hristovu prispodobu o dobrom Samaritancu koji je bio bližnji onom ranjenom od razbojnika, a ovi njegovi iz njegovog naroda i vjere nisu mu bili bližnji.

Bez daljnjeg možemo zaključiti da fizička blizina ne znači bliskost.

Bliskost znači sličnost, i sigurno je duhovna sličnost jača nego krvna, narodna-jezična ili rasna sličnost.

Braća ako su u zavadi, pogotovo onoj do smrti, premda su od istog oca i majke, više nisu slični, više nisu bližnji.

I može onaj Nepalac stvarno postati nam bližnji ako vidimo u njemu, a on u nama, brata po Hristu, kad se prepoznamo kao udovi istog Tijela.

Bliskost pretpostavlja ljubav, pravu žarku i žrtvujuću ljubav.

Ona nadomješta sve tjelesne i društvene razlike.

Ona na kraju jedina ostaje.

Ima bliskosti koja je prokleta, a to je bliskost ljudi koji po svojoj oholosti počnu sličiti na začetnika oholosti, koji je prvi poželio biti Bogom i koji znajući da ne može to postati samo želi da čim više anđela i ljudi povede za sobom u vječnu propast i samoću.

Prava ljubav teži zajedništvu, bliskosti, dodiru, općenju.

Prava ljubav raduje se radosti bližnjeg, a žalosti se nad žalosti njegovom, i spremna je bezuvjetno oprostiti i trpjeti vremenitu (jer nepravda ne može biti vječna) nepravdu.

Hinjena-lažna ljubav glumi ljubav kako bi zavela djecu Božju od Oca koji jest Ljubav i koji stoga ne može nasilno natjerati svoja stvorenja da Ga ljube i da tako imaju vječno zajedništvo i blaženstvo u Njemu.

Mi živimo u vremenu koji kao nikad dosad jest carstvo lažne ljubavi i lažne bliskosti (dovoljno je znati kako se blud naziva ljubavlju).

I sve više se pokazuje prava demonska narav globalne brige o čovječanstvu jer se sloboda ljudi, koja je Bogom dana, što zakonima, što propisima, što pravosuđem, što policijskim mjerama, ograničava i to ne u cilju dobra, nego suprotno od dobra.

Dobar primjer imamo s javnim molitvama rimokatolika na trgovima i na koljenima i koji redovito prijave državnim-policijskim-gradskim vlastima svoj nenasilni i prilično tihi skup, a ista vlast daje na istom mjestu i u isto vrijeme dozvolu da se tamo skupe oni koji vikom, bubnjevima i provokacijama (za koja malo nedostaje da postanu fizički napad) ometaju javnu molitvu.

I siguran sam da te divljake pitate za bliskost i ljubav među ljudima da bi oni promptno odgovorili da ljube sve ljude, sve narode, sve rase, sve uzraste, sve 'spolove'.

Vjerojatno bi se i među moliteljima našlo onih koji bi rekli da ljube ove koji ih provociraju i koji bi ih sve strpali u zatvore samo da mogu, te da ih smatraju bližnjima.

To je krivo razumijevanje Hristove prispodobe o dobrom i milosrdnom Samaritancu.

Jer slijediti pouku o milosrđu koje trebamo dati bližnjima, ne znači da moramo pomoći našim, a pogotovo ne Božjim, neprijateljima da nas unište, da unište obitelji i ćudoređe, da šire sodomizam i feminizam, da pljuju na naše svetinje, da se rugaju Bogu i svetima.

Ili da konkretiziramo, je li notorni Soroš naš bližnji?

Je li konačno demon koji nas navodi na zlo i silno želi da nas odvede u Pakao, naš bližnji?

Je li vama rimokatolicima bližnji rimski papa Franjo koji vas je pozivao da se pelcujete ako ljubite svoje bližnje, koji vas poziva da štujete pogane i njihove idole kojima se je i on javno klanjao i koji vas poziva da neraskajane sodomite (čak i njihove parove) prihvatite kao normalne ljude? 

Ili, jesu li Ukrajincima bliži religiozno, kulturno, etnički i jezično Zapadnjaci koji su odbacili kršćanstvo, koji preziru svoje predke i svoj narod, koji jedva čekaju da se utope u babilonskoj novoj kuli, koji nemaju nimalo odvažnosti suprostaviti se imigrantima koji ih drsko maltretiraju na 'domaćem terenu', ili su to Rusi?

Po ovim vijestima Ukrajinci, njihova država i njihova nova PC priznata od Carigrada pokazuje i prihvaćanjem gregorijanskog kalendara da im je Zapad bliži od ruske braće.

Ali što kaže narodna mudrost, s kim si takav si.

Naravno, nije sam po sebi problematičan novi kalendar, nego želja Zapada da stalno radi nešto novo, kao i neskrivena želja rimskih papa da budu stalno u koraku s novim vremenima i promjenama.

Što bi se strašno dogodilo da je svijet i dalje ostao po julijanskom kalendaru?

Pa što ako nije ravnodnevnica u isti dan odnosno u isti datum kad je prihvaćen julijanski kalendar u Rimskom carstvu*?

I ako se već mjenjao kalendar, onda je to trebalo biti na ekumenskom-vaseljenskom saboru Crkve, a ne odlukama pojedinih mjesnih Crkvi jer se je tako planirano uvelo nejedinstvo u Crkvu.

I to je pozadina odluke Ukrajine i njihove PC, da se razbije jedinstvo-bliskost s RPC odnosno s Rusijom, a da se priključe Zapadu koji se izgleda sve više povlači od logističkog sudjelovanja u ratu što zbog iscrpljenosti i gospodarske krize, što zbog jasnih naznaka da Ukrajina gubi rat.

I umjesto da Ukrajinci traže mir s Rusijom kako bi opstali kao država i narod, oni ovim potezom šalju suprotnu poruku, da se vide na Zapadu koji je duhovno, kulturno, demografski, religiozno i praktično već mrtav.

Zapadnjake ništa više ne veže osim sodomista, feministikinja i globalista.

A ovi su povezani ili bližnji kao i demoni, ujedinjuje ih mržnja prema Bogu i Njegovim zapovijedima, inače ne podnose sami sebe, a kamoli druge. 

Budućnost i to vječna pripada onima koji žele biti i trude se biti bližnji s onima koji znaju da je Bog smisao i cilj svakog postojanja.

Oni koji još nisu u Hristu, o njima se trebamo truditi kako bi ih pridobili i uputili na spasenje.

Ali oni nam ne mogu nikako biti jednako bliski kao oni koji već jesu braća i sestre u Hristu, to bi bilo neprirodno i protiv zdravog razuma i protiv Boga.

Oni pak koji se otvoreno bore protiv Boga i Njegove Crkve, kako nam takvi mogu biti bližnji?

Tu je stvar jasna, ili smo lažno bližnji s njima odnosno sa svijetom demona, ili smo s Bogom.

Dok netko pljuje na svetinje, kako može kršćanin takvom reći - ljubim te i smatram te svojim bližnjim?

Ali to je nažalost zabluda mnogih, možda i dobronamjernih, modernih kršćana.

Okrenuti drugi obraz može samo odvažan kršćanin, kao što se je sveti Lovro rugao svojim mučiteljima koji su ga pržili na gradelama pa im je rekao da je dobro pečen s leđa, neka ga sad okrenu na drugu stranu.

I često su u takvim slučajevima prisutni stražari i koji put mučitelji, vidjevši neizmjernu hrabrost mučenika-Hristovih svjedoka, uzviknuli - i ja sad vjerujem u Hrista, i ja sam spreman svojom krvlju svjedočiti vjeru (tko čita svakodnevno životopise svetaca to dobro zna).

Onaj tko okreće drugi obraz, on gleda u oči ovog tko ga je udario i govori mu - ja te se ne bojim, radi samnom što hoćeš, ja sam s Bogom i kad me ubiješ biti ću zauvijek s Njim, a ti ćeš se ili gorko pokajati zbog ovog što mi činiš i spasiti se možda istim načinom kao i ja - mučenički, ili ćeš biti beskonačni jadnik u vječnosti jer nema gore stvari čovjeku nego pasti u ruke Boga živoga i pravednoga.

Pisao sam već o onom egipatskom monahu kojeg je udarila posjednuta djevojka, a on je odmah okrenuo drugi obraz.

Demon je trenutno izišao od djevojke jer zna da se ne može suprostaviti onima koji stvarno vjeruju u Hrista, drže se Njegovih zapovijedi i poslušni su do smrti.

Da je monah uzvratio silom prema posjednutoj djevojci, ili da je počeo vikati na nju, ili da je pobjegao, demon bi pobjedio.

Stoga, pojačajmo ljubav i bliskost prema našim bližnjima u Hristu, molimo se za naše krvno bliske koji još nisu u Crkvi da se obrate i postanu udovi Hristovog tijela, molimo se za naš narod i sve koje znamo da bi se i oni preobratili ako još nisu.

Neprijateljima Božjim se hrabro suprostavimo i ne smatrajmo ih bliskim dok se ne obrate jer ćemo u suprotnom sebe vezati s njima i tako otpasti od Hrista.

P.S.

Vijest s istog portala.

SAD šalje novu veleposlanicu u RH .

Kao podršku čedomorstvu.

U paketu ide još femizam, sodomizam i globalizam.

Na SAD kao vjernog saveznika uvijek možemo računati.

Da smo bliski s Bogom, onda bismo bili strani sa SAD.

A ne na strani SAD.

Papa Franjo potpisao globalističku deklaraciju koja zahtijeva postupno ukidanje 'fosilnih' goriva.

Koji ni ne postoje, jer nafta nije nastala od biljnih ili životinjskih organizama.

I prema istoj lažnoj teoriji o fosilnim gorivima u ta vremena je životinjski i biljni svijet bujao baš zato što je bilo toplije i mnogo više ugljičnog dioksida nego sada (a sad je isti plin tobože štetan).

Iako je i to vjerojatno izmišljeno kako bi se 'dokazalo' otkud toliko mnogo fosiliziranih organizama koji se nisu raspali nakon uginuća.

K tome se pretpostavlja da je bila neka velika prirodna nesreća koja je sve te organizme ubacila i lijepo poslagala jedne na druge u utrobi Zemlje gdje su velike temperature i tlakovi kako bi nastala nafta.

Tako su 'znanstvenici', prethodnici ovih što dižu uzbunu zbog 'globalnog zatopljenja', tvrdili pred više desetljeća kako samo što nije nestalo nafte (vjerojatno su neki od njih bili plaćeni od naftne industrije kako bi cijene nafte bile visoke, jer ono čega još samo malo ima postaje skupo).

Jadni su ljudi koji slušaju i slijede znanstvenike i političare.

I vjerske poglavare koji se nalaze u istom globalnom cirkusu.

Šamani su ozbiljniji u svojim prognozama:

I ovaj tekst se je dotakao teme , odnosno hotimično i krivo tumačenje pitanja tko je moj bližnji (ili altruizma kako navodi autor) kako bi se izvršila zamjena stanovništva.

Malo ima kod nas novinara kao što je taj Ristić koji imaju hrabrosti o ovim prevažnim temama pisati.

Samo što je o tome trebalo pisati i govoriti pred nekoliko desetljeća.

* Što ako je julijanski kalendar koji kasni za astronomskim otprilike 10 dana na 1500 godina ustvari savršeniji, jer nam pokazuje koliko je godina prošlo od njegovog prihvaćanja?

Pa onda ljudi mogu eventualno zaključiti - evo ravnodnevnica je bila pred 13 dana, a mi je sad u kalendaru imamo, mnogo je prošlo godina od Hristovog rođenja, vjerojatno se bliži Njegov drugi slavni dolazak. 

Pakao je svjesno odbijanje drugog, Pakao je svjesno odabrana vječna samoća.

Niti kao što mnogi kažu - u Paklu je ekipa, dobra zabava, niti kao što Sartre kaže - Pakao to su drugi (tko tako misli već je u Paklu).

U hedonizmu-orgijama drugi trebaju samo radi zadovoljenja pohote, tu nema niti tragova ljubavi prema bližnjem, a suprotno od teza naopake moderne filozofije subjektivizma koju oslikava ta rečenica Sartra, ili kako je još više izgleda razradio Žižek, Pakao nije u drugima, nego u oholoj i lažno samodostatnoj i paloj ljudskoj ili anđeoskoj-demonskoj osobi koja odbijajući Boga odbija i sav svijet kojeg je Bog stvorio i kojeg održava (premda se takvi u životu zanose s idejom kako je stvoreni svijet njihov, kao da su ga oni stvorili i da ga oni održavaju, ili kao da ga mogu oteti Bogu stvoritelju i svedržitelju).

Zatvorivši se svojom voljom za Beskonačnost, konačni čovjek odriče se i sveg konačnog koje ovisi o Beskonačnom, odriče se u ime krive ljubavi prema samom sebi i samog sebe i živi u vječnom ništavilu.

Moto je takvih prokletnika, ako ne mogu biti Bog, onda želim biti ništa, ne imati veze s nikim i s ničim što je Bog stvorio i biti bog sam sebi u vječnoj samoći.

Slijedeći video odlično objašnjava "tajnu" broja 666, to je broj čovjeka koji je stvoren u šesti dan i koji odbija sedmi dan, dan Gospodnji, dan punine, dan dodira konačnog i Beskonačnog.

To je broj koji će obilježiti kraj svijeta i nakon kojeg dolazi beskonačni sedmi dan.

Jao onima koji srcem ostanu u 'šesticama', koji se zatvarajući za bližnje zatvore i za Bogočovjeka koji dolazi suditi žive i mrtve na Strašnom sudu.

Evo još jedne ilustracije kako ljudi krivo tumače načelo gostoljubivosti i ljubavi prema bližnjem.

Iz dječjeg vrtića u Njemackoj su zvali policiju zbog božićnog drvca.

Tko je bližnji njemačkim (i inim) kršćanima u Njemačkoj, nekadašnjoj kršćanskoj državi?

Nema ih.

Ili ih ima jako malo koji druge kršćane stvarno osjećaju kao svoju braće i sestre, jer da ih ima onda bi javno prosvjedovali radi zaštite kršćanskih simbola, premda božićno drvce to ustvari nije, nego je u dječjem vrtiću trebao biti križ-krst ako ima tamo ikoje kršćansko dijete jer su kršćani u Europi starosjedioci koji po prirodi stvari moraju imati veća prava nego inovjerni došljaci-stranci (to je to naopako tumačenje ljubavi prema bližnjem, strance se mora po toj Zapadnoj ludosti više osjećati bližnjima nego svoje najbliže).

Sunarodnjaci ih sami tuže policiji ako stave božićno drvce u dvorište dječjeg vrtića, tete u vrtiću (a možda su i muški koji se definiraju da su žene), vjerojatno poganski otetovirane i probušene metalima i tko zna s čime još, vrište u panici jer se boje da bi to drvce moglo izazvati traume kod nekršćanske djece ili da će neki muhamedanski roditelj baciti bombu u dvorište u znak neslaganja (koliko god to bila luda konstrukcija, jer 'tete' ionako nisu normalne).

Njemački biskupi ih pozivaju već duže od pola stoljeća da moraju prihvatiti nekršćanske došljake kao svoje bližnje.

Dočim je vjerojatnije da će neki od doseljenih muhamedanaca reći kako je ludost proganjati svako javno manifestiranja Božića, nego da će to izreći netko od domorodačkih vladajućih političara, novinara, poduzetnika, znanstvenika, koji su redom većinom ateisti ili pogani.

Sve ima svoj uzrok, ovoj njemačkoj i zapadnoj sramoti prethodilo je desetljetno ili stoljetno krivo naučavanje kršćanske gostoljubivosti i ljubavi prema bližnjem.

Iskoristiti ću još malo blog za temu.

U RKC na području RH imamo nekoliko svećenika nehrvata.

Znam da je jedan Talijan bio u Rijeci, a ovdje čitamo poruku rimokatolicima crnog svećenika kako su većinom krivo shvatili vrijeme Došašća-Božića. 

Da je RKC na zdravim temeljima biskupi RKC bi zatražili od gradova i države da se ne odvijaju pijančevanja i parade hedonizma po našim gradovima pod imenom dočeka Božića ('malog' Boga).

Neka se to zove npr. čekanje rođenja i dolaska Antihrista ili saturnalije kako se u poganskom Rimskom carstvu izvorno nazivalo ovo što se sad događa u našim gradovima.

Uglavnom vidim po komentarima da dosta hrvatskih rimokatolika radosno prihvaća afričkog crnog svećenika koji je odlučio živjeti kod nas.

Što je naravno u redu i pohvalno kad sve manje ima domicilnih svećenika, a pogotovo ako ovi izvana govore ono što ne žele govoriti oni iznutra.

Duhovna bliskost važnija je od krvne-tjelesne-etničke-rasne i to sam mnogo puta napisao na blogu.

Pa se pitam - što bi bilo kad bi vlč.Odilon Singbo proučavajući tekstove kršćanskih otaca, sabora Crkve otkrio da se je dogodio zapadni, a ne istočni raskol Crkve?

Je li bi ga isti hrvatski rimokatolici koji ga sada hvale tada smatrali izdajicom?

Ne bi smjeli, jer u toj hipotetskoj situaciju za koju bih volio da se dogodi po Božjoj blagodati, Odilon Singbo ne bi izdao Hrista i Njegovu Crkvu, nego je otkrio.

I ovo sam propustio primjetiti (jer ne pratim HRT niti jednu drugu TV):

Koliko shvatih, papa Franjo sa svojom družinom je pomogao za vrijeme plandemije, ovim 'spolnim djelatnicima' koji se odjevaju i mažu da bi izgledali kao žene, da bi dobili pelc i ostale nužne stvari za život.

Varate se ako mislite da im je govorio o ognju koji je pao na Sodomu kao Božja kazna te da se trebaju pokajanjem i prekidom sa sodomijom pripremiti za vječni život.

Ako im je išta govorio o toj temi onda im je rekao da ih njegov 'Bog' voli onakvima kakvi oni jesu (iako je rekao to u ženskom rodu da ih ohrabri na putu u propast) u trenutnom izdanju koji je karikatura ili ruganje slici Božjoj.

Pred izvjesnog vremena narečeni su dobili izuzetno cjenjenu pozivnicu Nezabludivog da s njime ručaju pašta-šutu (iako bi trebao biti Božićni post oni su jeli mesnu hranu) i da tako pred kamerama demonstriraju kako se najsmireniji-najponizniji čovjek na svijetu, ujedno i samozvani Hristov vikar, brine za siromašne ljude bez obzira na spolnu orjentaciju i spol.

'Sveti otac' brine se za svih 66 spolova.

Baš me zanima kako na ovo gleda vlč.Odilon Singbo.

U vrijeme Adventa kako napisah prethodno, u Njemačkoj čovjeku koji je poklonio božićno drvce s darovima za djecu jednom dječjem vrtiću prijeti se kaznom zatvora od godinu dana.

U poljskom parlamentu je pak postavljena i proslavljena židovska menora čije svijeće je pogasio jedan poljski zastupnik vatrogasnim aparatom. 

Ako je božićno drvce kao simbol kršćanstva-rimokatolištva zabranjeno postavljati na javnom mjestu u jednoj državi EU, kako je dozvoljeno u državnom parlamentu jedne druge susjedne države u EU postavljati uz državnu pompu menoru - simbol judaizma?

Zašto glumiti sekularizam i tobožnju religijsku neutralnost države, kad se radi o agendi ukidanja kršćanstva, a postavljanju u državi religijskih simbola onih koji se od početka bore protiv kršćanstva?

Slično je bilo i sa sodomističkom agendom, najprije se je tražilo toleranciju i to često u ime kršćanstva i ljubavi prema bližnjima, a sad se zabranjuje i prijeti zatvorom svakom tko citira Bibliju po pitanju sodomizma, svakome tko kaže da postoje samo dva spola te da brak ne može biti nego samo između muškarca i žene, a roditeljima se prijeti oduzimanjem djece ako ih odgajaju onako kako su stoljećima kršćanski roditelji odgajali svoju djecu.

I ako su jedna država i narod povjesno kršćanski i tako se sad osjećaju, kakva je to ludost došla da se ne smiju u državne institucije stavljati kršćanski simboli, a mogu judaistički?

Tu nema drugog objašnjenja nego da taj narod više nije kršćanski, da je izdao svoje pretke, jer pretci tog naroda to sigurno ne bi nikad dozvolili, i ako je to slučaj s poljskim narodom, kako je tek jadnija situacija s drugim europskim narodima?

Budimo na čistu i bez iluzija, živimo u vremenima apostazije, ili u vremenima stvarnog Adventa-Došašća (koji će trajati godinama), samo mora se najprije pojaviti i zacariti Nepomjanik, prije nego što dođe Hristos da sudi žive i mrtve, da sudi Strašnim sudom svemu stvorenom.

A da bi se ovaj najprije zacario, moraju biti uklonjeni s lica propadljive Zemlje, čije se vrijeme bliži kraju, simboli Hristovi.

I/ili da se izruguju, pa je tako božićni post pretvoren u javne saturnalije i zove se Adventom radi sprdnje.

A radi se o došašću i čekanju na Nepomjanika.

Mnoge sam čuo kako govore da će svoje roditelje kremirati jer je tako najjeftinije.

Jednu ženu sam čuo kako govori da će inzistirati na svojem kremiranju, jer joj je grozno i pomisliti što ako se probudi pod zemljom u grobu.

I rimokatolikinja je.

Nadam se da mjesne PC ne slijede RKC koja je 1963. dozvolila pokapanje kremiranih ostataka svojih vjernika. 

Na toj poveznici čitamo kako je dosad RKC inzistirala da se sav pepeo pokojnika pohrani u grobu-niši, a sad više ni to.

Može se čak pomiješati pepeo više pokojnika.

Ionako tijelo nije važno, samo je važna duša, zar ne?

Krivo, mnogi moderni kršćani su zamjenili platonizam-gnosticizam za kršćanstvo.

Mi kršćani vjerujemo u uskrsnuće tijela te da je čovjek potpun kad su sjedinjeni duša, duh i tijelo.

Omalovažavanje tijela putem kremiranja pokojnika*** kao što su to činili pogani i kako to i dalje čine, znak je da su mnogi kršćani danas samo to po imenu, da su se opoganili, da su se saturnalizirali (da budemo u duhu Adventa).

A kad ih u tome podržavaju oni koji se nazivaju Crkvom Hristovom, znak je da se radi o velikoj apostaziji prorečenoj u Ivanovoj Apokalipsi.

*** I nije čudno što se u RKC ne poštuju relikvije-mošti svetaca. Razlog je isti - heleniziranje-platoniziranje zapadnog kršćanstva koje se je dogodilo pred mnogo stoljeća za vrijeme skolastike.

Sve osim Božje objave je slama

Video zanimljivog pravoslavnog Arapina iz Libanona, Jeema:

Blaise Pascal, vjerojatno najtalentiraniji znanstvenik, pripremao je izdati knjigu kršćanske apologetike, ali ga je smrt spriječila.

Kad su ga našli mrtvog našli su u kaputu napisani papirić:

Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, a ne bog filozofa.

Živi Bog koji se objavljuje ljudima od vremena Adama do danas, i bit će tako u vječnosti.

A ne izmišljeni bog kojeg su u svojem umu stvorili filozofi.

Do istog zaključka su došli B.Pascal i Jeem, usudio bih se reći svaki kršćanin koji ima pravu vjeru te koji je živog Boga osjetio u svom životu.

U grčkom poganstvu, kao i u svakom drugom, demoni su se pretvarali da su bogovi s izrazito antropomorfnim i zlim karakteristikama.

U pravilu su stari Grci bili moralniji od bogova u koja su vjerovali.

Istaknutiji grčki filozofi, počevši od Sokrata, rugali su se vjeri u takve lažne bogove.

Sokrat je između ostalog i osuđen na smrt zbog ateizma, ali to ne znači da je on bio ateist u modernom smislu te riječi, on nije vjerovao u grčke bogove i to se je tada definiralo ateizmom.

Njegov znameniti učenik Platon osmislio je boga koji ne samo da nije stolovao na Olimpu, nego je bio toliko transcedentalan da je bio nepristupačan ljudskim čulima.

To je lažni bog filozofa koji je lažniji od bogova Olimpa, jer ovi su bili demoni, stvarna stvorenja anđeoske naravi, bog filozofa nije nikad postojao niti će postojati jer je izmišljotina uma filozofa*.

U sustavu neoplatonizma transcedentni bog ne može doći u doticaj sa stvorenjima, nego se između nalazi demijurg i slična demonolika bića, demijurg je zli bog koji je stvorio materijalni svijet i tako duše stavio u kavez materijalnog svijeta.

Neoplatonisti-gnostici-manihejci su stoga poistovjećivali demijurga s pravim Bogom koji se je objavio u Bibliji.

Sad kakve ima veze neoplatonizam s modernim kršćanstvem, ili kao što napisa Jeem s modernim zapadnim Pravoslavljem?

Zato što su neki od takvih nastavili tamo gdje je stao Origen, znameniti učitelj kršćanstva iz Aleksandrije koji je htio sjediniti kršćanstvo s grčkom poganskom filozofijom platonizma.

Bio je strahovito utjecajan, ali je zabrazdio u platonizmu i Crkva ga je osudila kao heretika.

Njegov stil je bio manje-više da sva biblijska događanja prikazuje samo kao metafore ili simbole, a simboli upućuju na vječne forme koje postoje u svijetu izvan ovog svijeta, u svijetu koji nije definiran ni prostorom ni vremenom.

Drugim riječima radi se o Božjem umu ili kao što veli Jonathan Pageu koji pripada tom krugu neoplatonista-neorigenista, pripada simboličnom svijetu.

Kako mi možemo kao stvorena konačna bića znati što se nalazi u beskonačnom Božjem umu?

Nikako, ali neoplatonisti vjeruju da su u Božjem umu postojale sve forme-suštine-naravi, a da se iste samo manifestiraju u pojedinim stvorenjima, ili kao što je Platon objašnjavao - mi u ovom svijetu vidimo samo slike vječnih formi kao što ljudi u pećini vide samo sjene na zidu kojeg stvara vatra u pećini iza njihovih leđa, a ne vide ono od čega se stvara sjena, ne vide forme.

I onda kažu zajedno s Platonom - treba izaći iz pećine i ući u pravi vječni svijet formi.

Kako može čovjek ući u Božji um?

I ako nešto postoji u Božjem umu onda to oduvijek postoji, onda je to bog u bogu.

Zato je i Origen mnijevao kako svijet oduvijek postoji budući da postoji u Božjem umu, zato je i Aristotel vjerovao da je materijalni svijet suvječan Bogu, zato je i Toma Akvinski koji je kao i Origen bio opčinjen grčkim filozofima pokušao dokazati da je tvar suvječna Bogu.

Sve su to gluparije koje se slijevaju iz uma filozofa koji filozofiraju o Bogu kojeg nisu nikad osjetili kao što ga je osjetio Adam, Noa, Abraham, Izak, Jakov i svi sveti ljudi koji su se u ovozemaljskom životu obožili**.

Oni nisu ušli u Božji um tražeći od simbola na Zemlji vječne forme jer je to nemoguće, Boga se ne može znati u Njegovoj suštini-naravi, Boga se može znati samo po Njegovoj nestvorenoj energiji,

Petar, Ivan i Jakov nisu na gori Taboru vidjeli Gospoda u Njegovoj suštini, nego su vidjeli Njegovu nestvorenu energiju, nezalaznu svjetlost koja se ne vidi tjelesnim očima, ali je stvarna i osjetljiva.

Ustvari nije se Gospod preobrazio, nego su se njima otvorile oči jer su se dovoljno pročistili uz Božju blagodat da bi upravo vidjeli Božju blagodat (milost na milost kako kaže sv.Pavao).

To je bilo i jest ovdje na Zemlji, ne u nekom izmišljenom svijetu simbola u kojem živi Zubić Vila i Jednorogi Konj i Čovjek-Pas na kojeg je ličio sv.Kristofor kako objašnjava 'simbolist' Jonathan Pageu.

Naš Spasitelj nije uzašao iz Jeruzalema u svijet simbola, nego je uzašao gore i apostoli su polako podizali oči kako je Gospod sve više i više odlazio prema Nebu sve dok Ga više nisu vidjeli.

Nebo je dakle mjesto-prostor kao i Zemlja, kao što je i mjesto Podzemlje-Had.

Ne postoji mjesto koje nije mjesto, ne postoji mjesto u kojem nema 3 dimenzije, kao što ne postoji mjesto s 4 dimenzije ili samo s 2 dimenzije.

To što mi u matematici zamišljamo višedimenzionalne prostore je kao što su neki filozofi zamišljali svijet ideja ili formi bez dimenzija, to je jednostavno izmišljotina ili fantazija njihova uma, to ne postoji.

Jonathan Pageau je 'dokazao' da zato što roditelji govore svojoj djeci da postoji Zubić Vila ili Djed Mraz, pa djeca u to povjeruju pa to onda stvarno postoji. To je malo žešća magijska svijest koju odrasli ljudi više ne bi smjeli imati, ako ja nešto ima u umu, onda to stvarno postoji.

Ili mnogi moderni kršćani koji su povjerovali u Veliki Prasak i bajku znanstvenika o evoluciji Univerzuma i života ne mogu prihvatiti činjenicu da je je Nebo stvarno i opipljivo mjesto, pa onda kažu da je uzlaženje Gospoda prema gore, prema Nebu, bilo samo govor simbola u Bibliji, a da je Hristos samo otišao u neku nama nedostupnu dimenziju ili da je otišao nekamo gdje nema uopće dimenzija.

Nitko ne može otići u neprostor, jer neprostor ne postoji kao što ne postoji nešto što nazivamo ništa.

Kao što ni nitko ne može od ničeg stvoriti nešto, ali Netko kojeg ne možemo ni zamisliti što je jer je beskonačan, može od ničeg stvoriti nešto.

Ima li većih bezumnika od znanstvenika koji kažu da znaju da je od ničeg nastalo nešto?

Ima li većih bezumnika od onih koji vjeruju da je Hristos koji ima stvarno uskrslo tijelo otišao nekamo gdje nema prostora?

Tijelo podrazumijeva prostor, tijelo ne može biti u neprostoru.

Znamo da Boga ne može ništa obuhvatiti, samo Bog egzistira bez prostora i u prostoru, sva stvorenja pak budući su konačna moraju biti u ograničenom prostoru, anđeli nisu beskonačni, i oni imaju tijela samo ne materijalna, i oni egzistiraju u stvorenom prostoru Neba i Zemlje.

Mogu biti nevidljivi našim tvarnim čulima, ali to ne znači da su nestali iz prostora jer ne mogu biti ponavljam u neprostoru koji ne postoji.

Dakle, Boga trebamo tražiti i čeznuti za Njim jer je On najveće dobro i najveće blaženstvo i jedino naše ispunjenje kako kaže sv.Augustin - radi Sebe si nas stvorio Bože, i nemirno je naše srce dok se ne smiri u Tebi.

Boga ne možemo naći u neprostoru našeg uma, u našim fantazijama ili kako to uzvišenije zvuči a jednako prazno, u simboličnom svijetu.

Ne zavaravajmo se da je Bog oduvijek u nama samo Ga moramo otkriti.

To je ista bajka neoplatonista i gnostika.

Bog će se nama otkriti kad budemo zreli i čisti da Ga ugledamo očima duše, to je stvarni organ-čulo, to nije izmišljotina.

Kad bi Bog bio u neprostoru, u tzv. simboličnom svijetu, nikad Ga ne bi mogli osjetiti. 

Boga je stvarno vidio i hodao s Njim Adam, i svi patrijarsi i sveci koji su Ga još za života osjetili, a mi se trebamo truditi, podvizavati da bi bili dostojni da se jednom uspemo na brdo Tabor i ugledamo Hrista kao Bogočovjeka, čovjeka nalik nama u moru nestvorene Božje energije-blagodati.

U tom stvarnom moru je naše vječno blaženstvo.

* Premda su neoplatonisti, koji su imali svoj vrhunac za vrijeme nastanka kršćanstva bili i te kako povezani s magijom, to jest demonima.

** U životopisu Tome Akvinskog stoji da je pred smrt imao neko nebesko viđenje te da je zatražio nakon toga sa se spale sve njegove knjige koje su kao slama prema tom viđenju.

Boga treba osjetiti-upoznati-općiti s Njim, a ne filozofirati o Bogu jer je to uvijek slama ako ne počiva na Božjoj objavi.

Danas Crkva slavi veliki blagdan - Uvođenje Presvete Bogorodice u Hram:

P.S.

Danas je spomendan sv.Cecilije, rimske mučenice i djevice.

Ona se je bila zavjetovala Hristu na djevičanstvo, roditelji to nisu znali jer su bili pogani.

Tako su je obećali Valerijanu, poganu.

I ona je Valerijanu rekla prve bračne noći da je kraj nje njezin anđeo čuvar koji će ga momentalno ubiti ako je samo dotakne nasilno, i da mu to ona ne će dopustiti jer se je zavjetovala na djevičanstvo.

Valerijan joj je rekao da bi on želio vidjeti anđela.

Na to mu je Cecilija rekla da ga ne može vidjeti dok se ne očisti, dok se ne pokaje i ne krsti.

I Valerijan učini tako i vidi anđele, kao i brat njegov kojeg nagovori na krštenje, kao i vođa straže koji povjerova u Hrista na nagovor Valerijana i sva tri posvjedoče svojom krvljom za Hrista i nakon njih i sveta djevica Cecilija.

Anđeli dakle nisu stvorenja izvan stvorenog prostora Neba i Zemlje, i nisu beskonačna bića jer onda ne bi imali tijela i ne bi bili vidljivi sv.Ceciliji, sv.Valerijanu i svim svetima koji su ih vidjeli.

Ali njihova tijela nisu od materije od koje su sastavljena naša propadljiva zemaljska tijela, zato mogu biti našim očima nevidljivi, zato mogu prolaziti kroz zemaljsku materiju kao da je nema, letjeti zrakom (ali ne beskonačnom brzinom).

Uskrsli Hristos ima tijelo koje je vrlo slično, prošao je kroz zatvorena vrata k prestrašenim apostolima i vidjeli su Ga svojim očima, a sv.Toma je stavio svoje prste u Njegove slavne rane, iako je povjerovao čim Ga je vidio i čuo.

Dvojici učenika iz Emausa učinio se je kao nepoznati čovjek, ali su Ga na kraju prepoznali u lomljenju kruha i onda je momentalno nestao od njih.

Pri Uzašašću na Nebo, Bogorodica, apostoli, učenici pratili su Uskrslog, ali Hrista nije nitko vidio osim njih.

I mogao je Hristos pri Uzašašću ne Nebo momentalno nestati pred njihovim očima, ali nije.

Nego im je pokazao da je Nebo stvarno gore i da On tamo uzlazi k Bogu Ocu da sjedne s Njegove desne strane.

Gnostici-neoplatonisti to ne žele prihvatiti kao istinu, za njih je to samo govor simbola koje oni mudri i učeni razumiju, a mi bedasti shvaćamo doslovno.

I tako žive u svojim fantazijama, i ako se ne oslobode svoje prelesti bit će neugodno iznenađeni kad vide svojim očima anđele i demone nakon smrti, i kad ih budu anđeli vodili prema gore ne Nebo, a demoni će ih čekati na mitarstvima na tom putu.

Kako, kako to? Pa mi smo mislili da je to bilo rečeno samo simbolično, ne doslovno.

Zanimljiv tekst o poganstvu koje se krije pod imenom Adventa.

Napisano je - "kad ljudi na selu piju pored dućana onda ih zovu pijančine, a kad to rade u gradu pored kućica onda to zovu Advent".

Primjetio sam da se 'adventisti' boje ne će li im zagrebački gradonačelnik tetejac ukrasti Božić, odnosno Advent, odnosno poganske saturnalije.

I onda ga optužuju da je on protivnik tradicije i kršćanstva.

I on je stvarno protivnik.

Još samo da shvate da su i oni.

Rimokatolici su davno izbacili postove koji su bili i na Zapadu u prvom tisućljeću.

Za Božićni post više i ne znaju (maksimalno što znaju je posljednja vrsta posta - jedenje ribe i to im je obveza samo za Veliki Petak).

Vjeruju da se priprema za Božić, to jest Došašće-Advent, događa kod onih gore navedenih kućica s kuhanim vinom.

I u besmislenom kupovanju božićnih poklona.

Umjesto da se stvarno poklone Božiću, i u pravo vrijeme, ne u vrijeme Božićnog posta.

Plandemija dolazi na naplatu.

U Novom Zelandu i ostalim anglofonskim državama izgleda da je bilo i jest najgore.

Kod nas je 'pojeo vuk magare'.

Niti jedan političar, niti jedan 'znanstvenik', niti jedan liječnik, niti jedan novinar, nije odgovarao zbog sudjelovanja u agendi plandemije (ustvari i te kako se odgovara što vidimo na gornjoj poveznici u videima).

'Odgovarao' je samo Marko Francišković kojeg su više od godinu dana držali u zatvoru jer je htio da vinovnici plandemije budu kažnjeni. 

Što znači da će se agenda nastaviti jer su zasad 'akteri' uvjereni da ih ne čeka sud i kazna (boje se zemaljskog suda, a onog Strašnog se ne boje, toliko su bezumni, a svi znamo da smo i mi često takvi bezumni).

I papa Franjo nema bojazni od zemaljskog suda (dogmatski u RKC rimskog papu ne može suditi niti jedan zemaljski sud) nakon što je aktivno sudjelovao u agendi govoreći da onaj tko se ne pelcuje nema ljubavi prema bližnjima (malo je nedostajalo da proglasi kako je to smrtni grijeh), otpustio s posla one koji se nisu pelcovali, i zatvorio nebrojene rimokatoličke crkve.

Ni u Pravoslavlju nitko od vladika nije odgovarao (koliko je meni poznato), premda ne znam niti za jednu crkvu koja je bila zatvorena, ali znam da su se negdje tražile maske i odstojanje, a negdje se je pričešćivalo s jednokratnim plastičnim žličicama.

Sud ne ćemo izbjeći nikako, i to onaj Strašni.

Zato se pokajmo i ispovijedimo dok još imamo vremena.

U Zagrebu je 1.prosinca održana međunarodna konferencija pod nazivom "Hrvatska i svijet 2024. godine poslije pandemijske oluje ":

Poveznica s podacima o govornicima i temama.

Uspon i pad papinstva

Primjetite da sam u naslovu stavio papinstvo, a ne papizam.

Jer papizam je krivovjerje da Hristova Crkva nije sinodalna-saborna, nego joj je na čelu monarh, rimski patrijarh koji je po tome iznad svih sinoda-koncila-sabora Crkve i konsenzusa autokefalnih Crkvi.

Papizam je razlog pada rimskog patrijahata - papinstva koje je imalo sve do tada vodeću ulogu među patrijahatima zbog toga što je bilo sljednik velikih apostola Petra i Pavla koji su ustanovili najveći broj crkvi i zato što su grobovi odnosno relikvije tih najvećih apostola u Rimu i što je Rim bio glavni grad Rimskog carstva.

Rimski patrijahat ili rimsko papinstvo* (to se je ime-patrijahat, odnosno 4+1 patrijahat, formalno postavilo na Nicejskom saboru Crkve ali je de facto postojalo od prije) prostiralo se je u početku od krajnjeg zapada Europe i Afrike, pripadala mu je sjeverna Afrika (osim Egipta koji je pripadao aleksandrijskom patrijahatu), srednja Europa i Italija, pripadao mu je cijeli Ilirik, Panonija i cijeli Balkan (znači i današnja Grčka i europski dio današnje Turske), grčki otoci uključujući Kretu (ali ne i Cipar).

Rimski patrijahat bio je veći nego svi ostali zajedno.

Problemi su za rimski patrijahat počeli kad su germanska, većinom arijanska plemena, srušila zapadni dio Rimskog carstva čije dijelove je samo jedno vrijeme ponovno povratio Carigrad - Rimsko carstvo kad se za rimske pape može reći da su bili 'bizantski' jer je Carigrad imao veliki utjecaj na izbor i ponašanje rimskog pape.

Pojavila se je tada nova sila na zapadu, Franci, koji su napustili arijanstvo i ponudili rimskom papi zaštitu od agresivnih ostalih germanskih plemena budući Carigrad nije više imao toliku vojnu moć u Italiji. Ugrozu su tvorili uglavnom Longobardi koji su vladali sjevernom Italijom.

Tako su Franci stekli presudni utjecaj na rimskog papu iako su se rimski pape dugo odupirali Francima, primjerice protiv dodavanja filioque u nicejsko-carigradsko Vjerovanje.

Franci su tada bili najveći neprijatelji Carigrada - Rimskog carstva, jer su sami imali ambiciju da oni budu nasljednici Rimskog carstva, a dva Rimska carstva ne mogu postojati (iako je bilo Rimsko carstvo zbog svoje veličine podjeljeno na dvije polovine, istočno i zapadno, ono je bilo jedno carstvo, a ne dva carstva).

Tako je rimski papa odlučio se na neviđeni potez 800-te godine, okrunio je za cara Rimskog carstva franačkog kralja Karla Velikog, pored živućeg rimskog cara u Carigradu.

Premda je uskoro uslijedilo propadanje franačkog carstva, par stotina godina kasnije, Nijemci kao potomci i sljednici Franaka (to se smatraju i Francuzi iako više nisu govorno Germani) i uz asistenciju rimskog pape ustanovili su tzv. Sveto rimsko carstvo njemačke krvi koji je de facto porazio i izbrisao Napoleon početkom 19.st.

Da se vratimo na vrijeme krunjenja Karla Velikog.

Francima je tada geopolitički odgovaralo da se Carigrad optuži da je u krivovjerju, a tu su postavili dva krila za napad.

Prvi je bio da je Carigrad izbacio filioque iz nicejsko-carigradskog Vjerovanja.

Svi znamo danas da je to bila laž, ali stavimo se u poziciju nekog ondašnjeg vjernika u Galiji ili u Britaniji ili kod nas gdje su Franci imali prevladavajući utjecaj, kako je on mogao znati da je filioque protucrkveno (jer se te stvari mogu eventualno donositi samo na općem saboru Crkve) i krivovjerno (jer se protivi prihvaćenoj teologiji kršćanskih otaca o monarhiji Boga Oca) te da nije Carigrad to hotimično izbacio od Vjerovanja?

Drugo krilo je bilo papizam, opet krivovjerje.

Jer i mnogi suvremeni rimokatolici i danas tumače kako je rimski papa nezabludiv i Hristov jedini vikar, da je glava Crkve, da ima momentalnu i potpunu jurisdikciju nad svim kršćanima, laicima i klerom (što znači da ima pravo u svakom trenutku bez obrazloženja raščiniti bilo kojeg episkopa-patrijarha).

I potvrdu imaju u krivoj interpretaciji Evanđelja po Mateju, 16 glava, 18 redak.

Ako sv.Petar nije imao moć koju su kasnije rimski pape uzeli, jer nije nikad nastupao bez suglasnosti s ostalim apostolima te je zato i sazvan sabor apostola u Jeruzalemu, kako se može onda rimski patrijarh pozivati na sv.Petra uzimajući sebi ulogu da je on glava Crkve, netko tko može svakog suditi i osuditi, a njega nitko?

Dakle Franci su na taj način, imajući pod kontrolom rimskog papu i preko falšog argumenta filioque, htjeli obeskrijepiti Carigrad i sebe postaviti kao jedine nositelje Rimskog carstva.

U tom cilju su falsificirali odnosno izmislili Konstantinovu darovnicu i Dekrete svetog Izidora.

Međutim ispostavilo se je da je rimski patrijarh postao, barem na Zapadu, moćniji od franačko-njemačkih careva 'svetog rimskog carstva njemačke krvi', da je rimski papa dobio takvu moć da je 3 dana gledao kako njemački car kleči u snijegu kao znak pokore (ne zbog osobnog grijeha nego je njemački car po dotadašnjoj praksi imenovao biskupe, a papa je rekao da na to više nema pravo, a ovaj se nije odmah pokorio papinoj zapovijedi) prije nego što ga je primio na razgovor.

Nakon toga je rimski papa mogao mjenjati kraljeve, pa je tako naložio Normanima da sruše kraljevstvo Angla i Sasa u Britaniji te da preuzmu njihovo kraljevstvo kao vjerne (par stoljeća kasnije isti Normani su se pobunili protiv rimskog pape) sluge rimskog pape.

Međutim, iako je politički rimski patrijarh bio moćan kao nekadašnji rimski carevi (zato je i izmišljena Konstantinova darovnica po kojoj je car Konstantin kad je prenio prijestolnicu carstva u Konstantinopol-Carigrad predao vlast rimskom papi na zapadni dio Rimskog carstva), on više nije bio pravoslavni rimski patrijarh, prvi u časti među patrijarsima, nego je zbog oholosti prispodobive Antihristu otpao od Crkve u velikoj shizmi 1054. koja je imala korijene 200 godina ranije (ali je u međuvremeno bilo i pravoslavnih rimskih patrijarha poput Ivana VIII koji je dao napraviti dvije velike srebrne ploče s ugraviranim tekstom na latinskom i grčkom u originalu nicejsko-carigradskog Vjerovanja u kojem nema filioque).

Uspon rimskog patrijarha bio je na temelju grobova svetih apostola koji su postavili većinu crkvi u Europi i Africi.

Premda je sv.Pavao postavio crkvu u Efesu, budući da je tamo i poslije smrti sv.Pavla stolovao sv.Ivan Evanđelist, efeska Crkva kao autokefalna kojoj je gravitirala Mala Azija (današnja Turska) nije pripadala petro-pavlinskim crkvama i zato nije bila u rimskom patrijahatu, kasnije se je jednostavno središte autokefalnosti preselilo od Efesa u Carigrad.

I na temelju toga što je Rim bio središte Rimskog carstva.

I što je Rim bio jako dugo bez ikakvih krivovjerja koja su bila često u istočnim patrijahatima.

Pad je započeo kad je rimski patrijahat počeo sebe smatrati kao super patrijahat koji može donositi dogmatske odluke samostalno i bez suglasnosti ostalih patrijahata, kad je počeo utvarati da može mjenjati i postavljati druge patrijarhe koji su kao njemu podređeni.

Inače sam kupio knjigu Patricka Craig Truglie (samo sam zasad pročitao početak knjige) istoimenog naslova koja je nedavno izašla i o kojoj se govori u slijedećem videu:

* Međutim nije niti rimski patrijahat bio jednak ili istoznačan s osobom rimskog pape, i tu se je radilo o sinodi, sinodi biskupa rimskog patrijahata, a na čelu tog sinoda je rimski patrijarh.

Imamo slučaj afričke sinode za vrijeme kartaškog episkopa, sveca i mučenika Ciprijana, koja se je suprostavila ondašnjem rimskom patrijarhu, koji je bio njihov patrijarh, po pitanju valjanosti krštenja kod heretika. Ciprijan je branio tradiciju, to jest da krštenje mora zadovoljavati formu i da ne smije biti od heretika i shizmatika, a sv.Stjepan, rimski papa i mučenik, htio je priznati važećima sva krštenja heretika, čak i bez obzira na formu. Aleksandrijski patrijarh podržao je Ciprijana, i kasnije je Crkva priznala da je Ciprijan bio u pravu. I Rim je vidio da je Ciprijan bio u pravu i uskoro je novi papa ispravio nauk po tom pitanju (dakle nema govora da je rimski papa nezabludiv po pitanjima dogmi, u to nije nitko tada vjerovao, jer da su vjerovali onda se Ciprijan ne bi suprostavio rimskom papi kao i aleksandrijski patrijarh).

Poanta je da niti rimski patrijarh nema posljednju riječ u rimskoj sinodi, nego se i tu traži suglasnost članova sinode (a suvremeni tradicionalni rimokatolici smatraju da je sinodalnost gotovo jednako s bogohuljenjem -  onda neka lijepo i slijepo budu poslušni papa Franji).

Možda je dobro napomenuti da kad neki sinod makne svojeg patrijarha, da se onda o tome traži suglasnost ostalih patrijahata.

Konsenzus je uvijek bio bitan u Crkvi, između patrijahata-autokefalnih Crkvi, kao i među samim patrijahatima.

Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se recimo ponašao carigradski patrijarh koji de facto priznaje rimskog patrijarha, bez obzira na shizmu i što se rimski patrijahat nije odrekao krivovjerja i papizma, kad bi sinod rimskog patrijahata odlučio vratiti se na Pravoslavlje te ekskomunicirati ili raščiniti trenutnog rimskog patrijarha zbog očevidne apostazije (u ovoj hipotetskoj situaciji je kvaka 22, jer ne postoje svete tajne kod heretika i shizmatika pa trenutno nema niti episkopa niti sinode niti rimskog patrijarha). 

Po Crkvenim pravilima raščinjenje patrijarha je valjano kad se s time slože svi patrijarsi.

Prilično sam uvjeren da se s time ne bi složio carigradski patrijarh.

Evo u kakvoj su situaciji tradicionalni rimokatolici:

To se događa kad se Hristova Crkva izjednači s rimskim patrijahatom i onda slijede ovakve misli:

1. Bogočovjek je obećao da vrata Paklena ne će Crkvu nikad nadvladati,

 

2. Rimski papa je nezabludivi Hristov vikar dok se Bogočovjek ponovno ne vrati na Zemlju,

Tko može maknuti ili suditi nekog kojeg je Hrist postavio za svojeg zamjenika koji upravlja s Hristovom Crkvom do kraja ovog svijeta?

Nitko, jer tko je moćniji od Boga.

Svakako to ne smiju činiti kršćani jer se time suprostavljaju Bogočovjeku.

 

3. Vidimo da trenutni papa naučava i prikazuje sodomizam kao normalno stanje, da se kršćani moraju pelcovati ako ljube svoje bližnje, tako je podijelio otkaze u Vatikanu onima koji se nisu htjeli pelcovati napravkom u kojem ima tkiva pobačene djece, pozvao je pogane iz Brazila da donesu idola Pachamame u Vatikan i prisustvovao je poganskom ritualu, izjavio je kako ne zna zašto je Hrist umro na križu ... i da se dalje ne nabraja. Slično se može reći i za njegove prethodnike.

Nešto od prethodno navedenog mora biti lažno.

Ovo posljednje, pod rednim brojem tri je lako provjerljiva činjenica.

Ostaju samo dvije mogućnosti da se nađe lažna teza, 

ili je prva činjenica lažna to jest Isus Nazarećanin nije Hristos pa je dao lažno obećanje kako će Njegova Crkva biti na Zemlji do Njegovog dolaska,

ili rimski patrijahat nije istoznačan s Hristovom Crkvom, odnosno rimski papa nije nezabludivi Hristov vikar.

I tako se pobožni i tradicionalni rimokatolici nalaze u onom što se naziva kognitivna-spoznajna disonanca-nesklad što je ustvari psihički poremećaj koji nosi ozbiljne psihosomatske posljedice, a u ovom slučaju vodi i do duhovne smrti.

A što je duhovni temelj tom bolesnom stanju?

Oholost-prelest kako se oni i njihovi preci nalaze u pravoj Hristovoj Crkvi izvan koje nema spasenja, i ni u kom slučaju ne žele raščistiti vrlo jednostavnu dilemu - vjerujete li u Hrista ili u tobožnjeg Hristovog nezabludivog vikara?

Ne može i jedno i drugo (zbog onog trećeg što je činjenica).

Ali zbog prelesti, duhovne oholosti koja ih spriječava da istraže povijest Crkve, ne mogu i ne žele naći izlaz iz pat ili mat situacije u kojoj su se našli svojom krivicom.

Jer ponavljam, ne žele vidjeti logičnu posljedicu njihovog odabira - ako vjerujete u Hristovog vikara koji je heretik i apostat, ipso facto ne vjerujete da je Isus Nazarećanin Hristos-Mesija i Bogočovjek.

A tu vjeru je eksplicitno izrekao prvak apostola sv.Petar na pitanje Hrista - a što vi (apostoli) kažete tko sam ja (Matej 16 poglavlje)?

I tako rimokatolici zbog svojeg papizma negiraju sv.Petra premda papizam počiva na krivoj interpretaciji uloge sv.Petra.

Papisti u ime lažnog-nepostojećeg Petra negiraju svetog Petra i onda tako negiraju Hrista.

Malo još o već uobičajenim nepodopštinama trenutnog heretičnog i raskolničkog rimskog patrijarha.

Evo dijela njegove nedjeljne poruke:

"Besides war, our world is threatened by another great danger, that of the climate, which puts life on Earth, especially for the future generations, at risk. And this is contrary to the plan of God, who created everything for life. Therefore, next weekend, I will go to the United Arab Emirates to speak on Saturday at the COP 28 in Dubai."

Dakle, klima po njemu prijeti životu na Zemlji, i budući su ljudi po njemu (i svim vladajućim političarima, bankarima, milijarderima, novinarima, pop-rock zvijezdama, influenserima ...) izazvali klimatske promjene mora se nešto učiniti inače će nestati života na Zemlji.

Jezuiti kojima pripada bili su korifeji i promotori zablude evolucije u RKC.

Kad to kaže, kao da opisuje idiotski eksperiment sredine prošlog stoljeća kad su tobož znanstvenici simulirajući gromove, oluje, zračenja ... uspjeli od nežive tvari stvoriti živu, a sad će od žive učiniti mrtvu tvar.

Naravno da nisu, nego su rekli da su stvorili molekule koje se nalaze u živim organizmima (u školama su nas učili da je to dokaz evolucije).

Jednom je isti 'rimski patrijarh' izjavio kako nije Bog mađioničar te je s magičnim štapićem stvorio život na Zemlji.

Ne, Knjiga Postanka se ne smije shvatiti onako kako je napisana - i reče Bog i nastade (momentalno) bilje i životinje na Zemlji, ili bilo što što je Bog stvorio, nego su milijunima godina događale se neke promjene u klimi ili tobožnjem Svemiru pa je tako nastao život.

Samo vjerski fundamentalisti vjeruju da je Bog stvorio svijet onako kako je objavio po Mojsiju u Knjizi Postanka, ti fundamentalisti vjeruju u Boga mađioničara koji ima čarobni štapić.

I kako 'sveti otac' planira spasiti život na Zemlji?

Tako da propovijeda klimatske promjene gdje stigne (kao i ona patetična skandinavska Greta), u medijima, na vatikanskom trgu sv.Petra, i evo sad čujemo da će isto govoriti i na skupu globalista u Dubaiu.

Naravno da pridike ne 'spašavaju' klimu, nego će je 'spasiti' svjetska vlada sa svjetskim mjerama opće kontrole stanovništva.

Ovo što poručuje 'dobri sveti otac' rimokatolicima (Greta je zadužena za ateiste) je suvremena indulgencija, ako pristanete na stvaranje svjetske države i svjetske vlade uz obrazloženje borbe protiv klimatskih promjena, otpuštaju vam se grijesi.

Klimatske promjene su protiv Božje volje kako napisa Nezabludivi, pomognimo 'Bogu' stvaranjem novog Babilona kako bi se mogao zacariti Antihrist.

To je uglavnom poruka 'nezabludivog Hristovog vikara'.

'Rimski patrijarh' počeo je raščinjavati 'biskupe' koji su ga kritizirali i postavljali mu nezgodna pitanja:

Ako poživi još malo i nastavi ovako uskoro ne će biti nikog među klerom RKC koji će se suprostavljati globo-homo-antihrist agendama.

Laici rimokatolici tradicionalnijih nazora morat će primati 'sakramente' od globo-homo svećenika i biskupa.

Što je naravno po nauci RKC i Crkve smrtni grijeh jednak herezi, primati svete tajne od otvorenog heretika znači sjediniti se s njim u herezi.

Alternativa im je da prijeđu u sedevakantiste, ali to je slijepa ulica budući papizam ne može postojati bez pape, ne mogu se rukopoložiti biskupi bez suglasnosti pape.

Sedevakantizam može postojati nekoliko godina, ali ne desetljeća jer će izumrijeti biskupi koji nemaju, po temeljnoj dogmi RKC-papizmu, vlasti zarediti nove biskupe bez pape.

Naravno da to sedevakantisti čine (zaređuju biskupe), i time sebi zadaju autogol, jer to znači da mogu egzistirati bez pape, prema tome pa-pa papizam**.

Nažalost većina od njih ostaje u tom bezizlaznom stanju ili postanu otvoreni nekršćani ili ateisti, umjesto da dođu do jedinog rješenja i istine - Hristova Crkva nije nikad bila izjednačena s rimskim patrijahatom, i nije nikad postojao nezabludivi Hristov vikar koji sve može suditi, njega nitko, koji je iznad svih patrijahata i sabora Crkve.

** Postojali su 70-80-tih godina prošlog stoljeća tradicionalni rimokatolici sedevakantisti koji su odlučili među sobom izabrati rimskog patrijarha-papu.

Što je dakako bila lakrdija koja nije dugo trajala.

Rimskog patrijarha bira sinoda rimskog patrijahata, a ne nekolicina američkih rimokatolika laika.

K tome RKC je donijela dogmu na Prvom vatikanskom saboru RKC da postoji i postojati će do kraja svijeta neprekinuti kontinuitet-niz 'nezabludivih Hristovih vikara'.

Ustvari jedini koji može postaviti novog rimskog patrijarha je ekumenski sabor Crkve, jer ne postoji sinod rimskog patrijahata budući među hereticima i shizmaticima nema djelovotvornih svetih tajni uključujući rukopoloženje episkopa.

Možda se tako nešto i dogodi u posljednjim vremenima.

Amin.

Radilice bez smisla

Pogledajte ovaj video kako se u Pakistanu proizvode radilice za neke motore, naslov kaže za traktore:

Usput ne znam da li se igdje u Hrvatskoj proizvode radilice, a i broj ljevaonica je minimalan.

U Rijeci koja je bila nekad industrijski grad nema više ni jedne.

Ne samo da nema više modelara i ljevača, ima sve manje i tokara, a oni koji se sad uče tom zanatu koriste CNC strojeve (numerički-računalno upravljane) tako da sumnjam da bi itko mogao više kod nas parirati Pakistancima u izradi radilica na taj stari način.

Na istom YT kanalu i u istoj tvornici može se gledati kako rade velike industrijske zupčanike od ljevanja do završne obrade.

Sumnjam da se i to više kod nas može napraviti.

Impresionira kako kod Pakistanaca praktično nema zaštite na radu, vidimo da u ljevaonici neki rade bosi, neki u sandalama (radnik na industrijskoj peći radi u sandalama).

I neka nitko više ni ne pomisli da su Azijati lijeni i slabi radnici.

Također da se primjetiti kako im je sirovina metalni otpad, vjerojatno došao od 'industrijskih' zemalja EU i SAD (pa je vjerojatno i upitna kvaliteta radilice).

Većina zapadne industrijske proizvodnje već se je preselila u Aziju.

Također Indijci, Pakistanci, Kinezi preuzeli su vodeće pozicije u prirodnim znanostima i na zapadnim sveučilištima.

Europljanima su ostale samo društvene niškoristi znanosti, ljevičarenje, ženske i sodomitske studije i slično.

Možemo reći da su ti azijski narodi sada u poziciji u kojoj su bili europski pred jedno stoljeće i više.

I može se pouzdano reć da će doći na sadašnju poziciju europskih naroda.

Premda je tehnologija fascinantna, kao i magija, zašto ona dovodi do društvenog i osobnog rastrojstva i propadanja?

Zato što daje moć ljudima koju po sebi nemaju, i onda se ta moć zbog pale ljudske naravi koristi za autodestrukciju čovječanstva.

Ovi Pakistanci su vjerojatno vrlo zadovoljni s poslom koji rade, ponosni na svoj proizvod.

Taj proizvod je ovdje radilica, nužni dio svakog  motora (premda ima vrsta motora koji je nemaju, samo tih je jako malo) u svim vozilima, ali i u nepokretnim agregatima i slično.

Imamo na taj način transportna sredstva bez kojih više ne možemo zamisliti život.

Brzi transport uz pomoć tehnologije učinio je to da ljudi više ne hodaju kao njihovi preci, da su zbog toga bolesniji ili manje mišićno razvijeni, i što je još važnije, suvremeni ljudi su izgubili osjećaj za prostor i prirodu, postali su strani prirodi kao i svojoj ljudskoj naravi.

Nekad su kršćani odlazili na hodočašća koja obično nisu bila dalje od stotinjak kilometara, malo je bilo onih koji su odlazili dalje.

Ali su hodočastili, ne autočastili ili aviočastili.

Sam put koji je bio naporan je bila molitva i pokajanje, kao i upoznavanje s braćom kršćanima koji su hodočasnika na putu ugostili kao dragog gosta.

I pri tom je hodočasnik osjećao i divio se, ako je bio pravi hodočasnik, krugu Zemaljskom kao Božjem stvorenju, i gorama, i rijekama, i šumama, i livadama, i životinjama i biljkama na koje je nailazio.

Toga više nema od kad imamo 'radilice' da više ne moramo pješačiti i hodočastiti.

U prošlom tekstu sam napisao kako je industrijska revolucija otvorila vrata svjetskoj trgovini, a time i globalizaciji.

Trgovci i bankari su postali moćniji od industrijalaca i država, od cijelih naroda.

Proizvodnja je višestruko povećana, ali je kvaliteta pala, osobito hrane zbog industrijske poljoprivrede i genetskih manipulacija sa sjemenjem bilja (ali i s životinja se rade hotimične genetske promjene i uvijek s lošim posljedicama).

Pala je i negdje dramatično kvaliteta ili čistoća vode, zraka, zemlje.

Time je narušeno zdravlje većine čovječanstva.

Iz tog razloga nastale su nove bolesti, jer je narušen imunitet ljudi, kod mnogih su se pojavile i genetske promjene koje su uvijek štetne, a ne korisne.

Zagađenje je do industrijske revolucije bio nepoznat pojam.

Kao i skupljanje smeća, jer prije indutrijske revolucija ništa se nije bacalo i odlagalo na smetlišta.

Sad nam dokazuju u cilju antihristovske globalizacije kako je industrijska revolucija dovela do promjene klime, što je vjerojatno točno, ali više po tome što se sustavno i planski mjenja klima posljednjih desetljeća radi zločinačkih planova.

Također, zbog mega produkcije preko strojeva stvorilo se je potrošačko društvo i marketing kao vještina laži radi stvaranja kod ljudi ovisnosti o proizvodima industrijske revolucije koji mu u suštini ne trebaju nego ga odvraćaju od prave suštine - oboženja i podviga-asketizma kako bi postao stanovnik vječnog nebeskog Jeruzalema.

Vratimo se naslovu.

Napisah da se one radilice koriste u motorima traktora.

Zar nije traktor dobar jer nam omogućava da proizvodimo više hrane to jest da ne bude više gladi? 

Ne, dugoročno gledano mehanizacija poljoprivrede dovela je do toga da većina seljaka napusti sela i odu u gradove 'raditi radilice za traktore'.

A da su ostali na selu bez traktora i s radnom snagom domaćih životinja mogli su kao i kroz sva prethodna stoljeća proizvesti sebi i svojima dovoljno hrane.

Možda ne previše, možda nekad i nedostatno, ali ta hrana je bila prirodna i sam život na selu je prirodan, za razliku od života u gradovima u kojima najčešće susjed ne poznaje susjeda, često ni svoje najbliže, a za rodbinu i pretke praktično ni ne zna.

I dolazimo do najvažnije zle posljedice tehnologije strojeva.

Strojevi su dali ljudima prividnu moć tako da su dobili iluziju kako su gospodari uz pomoć strojeva i tehnologije nad prirodom, da im je Bog nepotreban ako uopće i postoji.

Ljudi su uz tehnologiju htjeli postati bogovi, ali svi znamo da Bog može biti samo jedan (u oboženju ljudi se volja ljudi slobodnom voljom podredi volji Boga, demonizacija je obrnut proces).

I tako su ljudi prihvatili trku u razvoju tehnologije kako bi onaj tko ima najnoviju tehnologiju bio bog onima koji je nemaju.

Tu je suština tehnologije - želja čovjeka da bude bog nad drugim ljudima (kao i u magiji), ne samo nad prirodom.

Stoga je tehnologija put u propast čovjeka budući smjera porobiti ljude naizgled ispunjavajući im želju da budu bogovi. 

Pa i onaj tko koristi tehnologiju da bi porobio druge ljude nije bog, nego je i on rob tehnologije, budući bez tehnologije ne bi bio u toj poziciji iluzornog gospodara nad drugim ljudima* .

Tehnologija strojeva to jest industrijska revolucija je ključni čimbenik u uništavanju kršćanskog društva, pa čak i onog prethodnog poganskog.

Radilica, traktor, GMO hrana, napuštanje sela i tradicionalnog morala, uništenje obitelji i religije, sve je to povezano u jednom lancu od kojeg je prva karika industrijska revolucija.

Vrijednim Pakistincima bilo bi bolje da se bave poljoprivredom, nego da hrane čudovište tehnologije koje će ih uskoro progutati**.

Neusporedivo je bolje i korisnije raditi s Božjim stvorenjima nego s ljudskim-tehnološkim stvorenjima čiji smisao je otuđiti čovjeka od čovjeka, čovjeka od prirode, čovjeka od Boga.

Radimo na svojem spasenju i spasenju bližnjih, a ne radimo 'radilice' koje nas od toga odvlače.

Premda najčešće ne možemo pobjeći na selo i baviti se samo s poljoprivredom, međutim budimo svjesni da je tehnologija ta koja nas drži radilicama bez smisla i čekajmo prigodu da je se oslobodimo.

Vjerojatno će to biti i prije nego što mislimo, jer pred vratima nam je uvođenje digitalne kontrole bez korištenja papirnatog novca i kovanica, a u tom digitalnom logoru ne će biti mjesta za one koji ne će htjeti prihvatiti žig tehnološke Zvijeri.

* Zapadnjacima se to događa, mislili su da su gospodari radi njihove tehnologije nad drugim narodima, a sad istu tehnologiju koriste drugi narodi, zapadnjaci su sad više kao trutovi i samo je pitanje vremena kad će im gospodari postati narodi koji tu tehnologiju nekad nisu imali. 

** Na polju mogu slobodno raditi u sandalama, ali nije im mudro raditi u sandalama s industrijskim pećima, alatima i strojevima. Tako da simbolično izgleda da se Pakistanci bore u sandalama protiv čudovišta, industrijskih peći, koje rigaju vatru.

P.S.

Prof.Vrčeka vrijedi čitati.

U ovom tekstu objašnjava kako i koliko su štetni bezalkoholni industrijski napici.

Ako ne pijete prirodni sok ili čistu vodu, bolje je piti pivo, vino, rakiju nego bezalkoholne 'sokove'.

I to je posljedica industrijske revolucije, svjetske trgovine (za vrijeme jedrenjaka sigurno ne bi Coca Cola prešla ocean), globalizma (koji uništava raznolikost proizvodnje u malim zajednicama, nekad su nekoliko sela zadovoljavala sve potrebe ljudi u tim selima, sad ako se proizvodi onda se proizvodi samo nešto što se mora prodati na svjetsko tržište, ostalo se ne isplati), marketinga.

Antirevolucija

Krenimo od revolucije kao što je počela autorica zanimljivog videa.

Obično se pod revolucijom smatra neki radikalni preokret od postojećeg stanja, dok riječ revolucija znači obrnuto, sve je isto, sve se vrti u krug, ponovo se vraćamo gdje smo već bili, ničeg novog nema.

Što odmah podsjeća na poganske religije, pogotovo indijske u kojima svijet postoji kao neprekidan niz reinkarnacija, zato je u zastavi Indije kotač ili krug koji nema kraja ni početka i iz kojeg se ne može izać.

Doduše izlazak prema njihovoj religiji postoji - nirvana, ali je sve samo ne trijumfalan i dobar, izlaz je u ništavilu, u nestajanju sveg što postoji osim neosobnog Boga.

Takav život ne pruža nikakve nade, ništavilo nije nikako nada.

Onda se tu dolazi do pitanja dobra i zla.

Logično je pretpostaviti ili zaključiti da je dobro sve ono što liči na Boga, a zlo je nedostatak dobra, to jest kad se nešto događa što nije po Božjoj volji (ali to Bog dopušta jer poštuje slobodnu volju čovjeka).

Ali kako reagirati na zlo koje je usmjereno prema nama?

Prirodno je reagirati obrambeno, a kako smo pod utjecajem strasti onda se gotovo uvijek reagira ne samo obranom, nego i napadom prema onom koji nam čini zlo, ili za kojeg smo uvjereni, često i krivo, da nam čini zlo.

I tako se zlo umnožava i vrti u krug iz kojeg se ne može izaći bez pomoći Boga, samo Bog u suradnji s ljudima može izvršiti antirevoluciju, osloboditi čovjeka od prokletstva besciljnog kruženja u zlu. 

Bogočovjek nam je pokazao put svojim životom i smrću, kao i uskrsnućem koji dokazuje da je put bio slavan i oslobađajući, da je antirevolucija moguća.

Križ ili krst, kako ga god zvali, je znak Puta antirevolucije.

Okrenuti drugi obraz, prihvatiti nepravdu i lažne optužbe, ljubiti neprijatelje, staviti sebe među osam vrsta blaženika (Hristov govor na Gori) - to je jedini način da se pobjedi revolucija i izađe od prokletog kruga zla u slobodu djece Božje.

Paradoskalno, ali istinito, zlo se pobjeđuje vlastitim žrtvovanjem, a ne osvetom nad zlima (jer onda i sami postanemo zli budući naš sud nije nikad bez strasti).

Smatrati sebe najvećim griješnikom je spasonosno jer takav čovjek onda nikad ne će suditi drugog čovjeka nego će imat sućut prema njemu.

I prihvatit će posljedice zla kao vid svojeg pročišćavanja i pokajanja-metanoje.

Pogledajte još jednom taj video koji o tom govori, a isješci su iz filma o suvremenom svecu Nektariju Eginskom naziva "Čovjek Božji" autorice Jelene Popović. 

Sveti Nektarije hodio je Putem kojim je i nama ići ako želimo pobjediti revoluciju zla.

Ako se bojimo ići Putem zbog velike muke koja čeka sve na Putu, onda znajmo da tada nismo sami i tada smo s Hristom dok najviše ličimo na Njega noseći svoj križ.

U tom znaku ćeš pobjediti, objavio je Hrist caru Konstantinu.

Neka tako bude i s nama uz molitve svetog Nektarija Eginskog!

Amin.

P.S.

Nekako u skladu s tekstom na blogu da je odjednom dozvoljeno kritički govoriti o holokaustu, slaže se ovaj video D.P.H.

Overtonov prozor se širi tako da je moguće sad kritizirati židove i cionizam, njihovu kontrolu nad medijima i nevladinim udrugama, naravno i vladama.

Kako to protumačiti?
Možda ću pogriješiti, iako sam to već pisao, izgleda da netko vuče konce tko je moćniji od židova.

I da se taj prozor ne bi trebao zvati po Overtonu, nego po njemu koji prozor širi ili sužava.

Naravno da ne mislim pri tome na Svemogućeg, nego Njegovog protivnika, Satana, kojem Bog dopušta da u posljednjim vremenima ostvari svoje kratkotrajno carstvo Antihrista.

Antihrist ne može biti samo car židova, on mora biti i car nežidova.

Zato mi se čini, ponavljam možda se varam, da se dozvoljava odjednom javna kritika židova i cionizma, kako je to u cilju da bi se pripremilo prijestolje globalnom carstvu koje evidentno ne može biti samo carstvo židova u kojem će svaki židov imati tisuće nežidovskih robova.

I sv.Pavao je objavio da će se na kraju neki židovi ili mnogo njih obratiti kad vide da je Antihrist protiv njih, da nije Mesija kakvog su očekivali.

I još jedna paralela.

Znak da komunizam pada je bio kad se je odjednom moglo kritizirati i ismijavati komuniste, kad se je kod nas recimo pojavio slovenski antikomunistički časopis "Mladina" kojeg niste mogli kupiti na kiosku, ali je netko na ulici ga prodavao, a policija-milicija ga nije strpala u zatvor.

Sjećam se da se je u Rijeci održavalo neko rukometno prvenstvo, i komunistički funkcioner Marijan Kalanj je nešto uvodno govorio prije početka utakmice, a sva dvorana je počela zviždati i rugati mu se, a to se i prenosilo uživo i prijenos nije prekinut.

Svatko tko je imao još zdrave instinkte znao je da je to znak kraja komunizma.

Ali rijetki su, vrlo rijetki, bili oni koji su znali da se u revolucijama ništa suštinski ne mjenja, te da će ekipa kojoj se tada zviždalo, opet revolucionarno ostati u sedlu te da će promjena biti samo izvanjska, od Beograda prema Briselu, od jedne crvene petokrake do mnoštva njih na zastavi EU, od partijske ćelije do masonske lože.

Jel ovo što vidimo znak da se nešto novo priprema, a da se prije toga ruši postojeće?

Vjerujem da, samo ta kratka sloboda kritiziranja židova će se ubrzo pretvoriti u najveće robovanje Antihristu.

I dalje se sve događa kružno, ili spiralno, i dalje se radi o revoluciji ili o novom krugu nakon onog pred 40-tak godina, ali izlaska iz prokletog revolucionarnog kruga ne će biti dok ne dođe kraj ovom svijetu i vremenu, dok se ne stvori vječno Nebo i vječna Zemlja, dok Bogočovjek ne sjedne na svoje prijestolje u nebeskom Jeruzalemu koji će se spustiti na novu Zemlju.

Pojedinačno možemo slijedeći Hrista osobno već sada osjetiti vječnost, možemo već sada izaći iz začaranog kruga-revolucije zla.

Ne samo možemo, nego trebamo.

Danas 22. studenog, a po starom kalendaru 9.studenog je blagdan sv.Nektarija Eginskog, episkopa Pentapoljskog (u Egiptu).

Sveti Nektarije moli za nas!

Potrebni smo molitve, jer eto direktorica MMF izdala je priopćenje vladama da ubrzaju uvođenje zabrane fizičkog novca širom svijeta.

Globalna antihristovska kontrola stišće svoje kandže.

Biti će i sve više napasti s duhovne strane, ne samo materijalne, da se prepustimo strastima i predamo se ovom propadajućem svijetu.

Kao što je Gospod rekao, tko izdrži spasit će se.

A i skratiti će dane velike nevolje koja je pred nama, da ne bi, kad bi to bilo moguće, i izabrani bili izgubljeni.

Jesmo li izabrani?

Znat ćemo na kraju, ali znamo da izbor ovisi o nama kako i koliko ćemo odgovoriti na Božju blagodat i poziv da Mu ostanemo vjerni.

Jer Bog želi da se svi ljudi spasu.

Nikoga nije odbacio, ako taj isti nije prije odbacio Boga svojim upornim služenjem Satani.

Borimo se ne toliko protiv ovih ljudskih slugu budućeg proglašenog Antihrista, nego protiv demona podnebesja, protiv zračnih demona (za koje mnogi misle da su NLO), privremenih vladara nad ovim privremenim svijetom.

Oni su nam najveći neprijatelji, uz naše strasti koje znaju najbolje podstaknuti, i u mjeri svakog čovjeka znaju koji je najbolji način da ga odvuku od Puta spasenja.

Bez molitve Bogu i Čovjekoljubcu, kao i Njegovim svecima i anđelima da nas zagovaraju kod Boga, nemoćni smo u toj borbi.

Nikad to ne zaboravimo!

Zanimljiv tekst Zlatka Miliše o ludilu potrošačkog društva.

I sam navodi da je početak ludila zapravo započeo s industrijskom revolucijom.

Koliko treba od ideje - napravimo strojeve da bismo bili jači, brži, precizniji, neumorniji (jer stroj se ne umara), do posljedice stvaranja potrošačkog i dehumaniziranog društva?

Malo ili ništa,  jer imamo sad puno više potencijala zahvaljujući strojevima, a na što ćemo ga trošiti nego na veću proizvodnju?

Što će nam proizvodnja ako nema tko trošiti ili ako nema volje trošiti nešto mu je nepotrebno, štoviše štetno?

Zato je stvorena znanost ili vještina marketinga, kojoj je očito preteča Zmija u Edenu koja je nagovorila Evu da će joj biti bolje kad uzme zabranjeni plod (marketing je dakle znanost kako lagati ljude i kako im činiti štetu, marketing je đavolska vještina).

Stoga je jasno kako je potrošačko društvo nužno povezano s industrijskom revolucijom, a ova je na kraju dovela do svih drugih revolucija, do sadašnjeg trenutka kad zahvaljući tehnologiji, potrošačkom društvu i otuđenju ljudi od svoje naravi i od Boga je moguće zacarenje Nepomjanika.

Vrijedi citirati iz teksta Miliše:

Zbog nekoliko zaraženih svinja, a niti jednog čovjeka, brzinski je poklano 50 000 svinja, a za nekoliko izoliranih slučajeva zatrovanih Colom, nikome nije palo na pamet uništiti 50 000 boca Cole!

Jesmo li to tražili kad smo 'grlom u jagode' prihvatili napredak i industrijsku revoluciju, ustvari revoluciju?

Nismo, ali smo bili slijepi na suštinu, a zavarala nas je lijepa ambalaža obećanja moderne.

Tako je i plod spoznaje dobra i zla izgledao:

Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7 Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. 

(Knjiga Postanka 3 poglavlje)

I mnogima će se u budućim događajima otvoriti oči i vidjet će da su goli, da su bili prevareni od Revolucije.