K tome svake godine postotak samoubojstava općenito raste.
Možemo li navesti potencijalne razloge?
Članak sugerira kako su to prvenstveno ekonomski; smanjeni prihodi, hipotekarni stres, stres zbog meteroloških nepredvidljivosti kao i nepredvidljivosti na tržištu.
Ali to su sve sekundarni razlozi, jer normalan čovjek se ne će ubiti ako ne padne kiša, ili ako je poplava, ili ako padne cijena robe koju proizvodi i prodaje, ili ako izgubi kuću i imanje na dražbi zbog hipotekarnog kredita, ili ako cijena goriva za njegov traktor vrtoglavo naraste, ili ako mu neke štetočine unište urod.
Kad napisah normalan, onda podrazumijevam ne na prosječnog čovjeka našeg vremena koji nije normalan, nego na čovjeka koji ne živi kao hedonistički leptir leteći od cvijet na cvijet i ne pitajući se nikada koji je u tome smisao, odnosno ima li smisla život ako je materijalna ugodnost života jedino što ga pokreće.
Odgovor je vrlo jednostavan, ako ne vidimo smisao života izvan materijalne stvarnosti zemaljskog života, onda niti jedan život nema smisao.
Pa čak i kad se prepune ne samo silosi žitom ili podrumi vinom, nego kad veliki novac sjedne na račun ili u kasicu prasicu, svatko tko ima imalo životnog iskustva zna kako je lažno i kratkotrajno zadovoljstvo u posjedovanju i konzumiranju nečeg materijalnog.
Milijarder Soros koji je starac i koji si može priuštiti 'cvijetove zla' o kojima drugi hedonistički smrtnici samo sanjaju, ne uživa smirenost i vedrinu staraca koji se raduju smrti jer su dobru životnu trku otrčali, vjeru sačuvali iščekujući susret bez kraja s Onim koji je smisao njihovog života.
Soros tako nalazi posljednje zadovoljstvo u tome što nestaje kršćanski zapad, što nestaju bijeli kršćanski narodi i što nestaju tradicionalne obitelji i religije, raduje se tome kao da je sam već postao pali anđeo kojem je jedina utjeha da nije sam u Paklu.
Dakle, farmeri se ubijaju zato što nisu osmislili svoj život izvan materijalne stvarnosti i materijalne blagodati.
Zato što im se ne ostvaruje njihov san koji ovisi o stanju svjetske burze poljoprivrednih proizvoda, o meteorologiji, o niskim kamatnim stopama ...
Drugim riječima, farmeri se ubijaju zato što nisu seljaci.
Seljaci žive na selu, imaju za materijalni cilj proizvesti sve što treba za njih i njihovu obitelj, a od viška dobiti razmjenom od ostalih suseljana ono što nisu proizveli.
Farmer da bi poslovao mora imati veliko svjetsko tržište za svoju robu, koja je gotovo uvijek samo jedna poljoprivredna kultura u ogromnim količinama.
Farmer se raduje kad drugi farmeri koji proizvode istu robu nemaju dobar urod, jer to će dignuti cijenu njegovoj robi i on će više zaraditi.
Seljak ima za cilj autarkičnost-samodostatnost-samostalnost, želi proizvesti sve što mu treba da čim manje mora ići na tržnicu prodati i kupiti, a ta tržnica nije svjetska burza, nego seoska razmjena dobara.
Selo živo solidarno i rodovski povezano, višak dobara se često daruje i prima bez trgovačkog odnosa.
Seljak se raduje kad cijelo selo ima dobar urod (naravno da ima izuzetaka) jer to znači da ne će morati svoja dobra dijeliti s drugima, odnosno za svih će biti više.
Seljaci su uvijek religiozni (bilo nekad) jer im ne trebaju ateistički posrednici iz gradova odnosno iz gradske i državne uprave, ne trebaju im niti banke niti burzovni mešetari, ne trebaju im 'nevladine' sotonističke udruge, ali im trebaju dobri susjedi na koje mogu bolje računati ako kao i oni vjeruju u Boga koji osuđuje škrtost, trku za profitom, zavist, nedarivanje potrebitima, lakomost, zluradost.
Zato i kapitalistički liberalizam kao i komunizam imaju za cilj uništiti selo i seljake budući je zdravo selo imuno na njihove pošasti.
A selo i seljak su zdravi dok imaju vjere u Boga.
Tehnologija je bila mamac koju je seljak zagrizao i dao se tako upecati od onih koji su željeli njegov nestanak.
Mamac je ovako izgledao - zašto se mučiti s teškim fizičkim radom kad to mogu raditi strojevi.
Biti će više vremena za odmor, ali biti će i više dobara i bogastva.
Cijena?
Gubitak vjere i onda na kraju nestanak sela i seljaka, umjesto kojih su na kraju došli farmeri koji nemaju veze s načinom života seljaka na selu.
Eto to je dakle odgovor zašto se farmeri pet puta više ubijaju nego drugi građani, koji se opet više ubijaju nego što su to činili seljaci nekad.
Drugo što želim podijeliti s čitateljima je jedno moje opažanje koje se može primjetiti kod nas, u državama bivše Jugoslavije, ali i šire na zapadu.
Slično je s dihotomijom farmer-seljak iz prethodnog teksta.
Naime, kako zapad očevidno tone sve dublje, tako se kod nekih nade polažu na istok, preciznije u Rusiju.
I dok neki zapadni kršćani, poput mene, žele pronaći (njima) neistraženo bogatstvo ruskog pravoslavlja, ima ne mali broj onih koji opet polažu lažne nade u 'ruski' lenjinizam-staljinizam.
Jasno je da među njima ima mnogo staraca koji su bivši komunisti pa sad pred smrt sebe vide kao labuda koji pjeva internacionalu na ruskom, ali ima i mnogo mlađih koji su ateisti i revolucionarno-komunistički su nastrojeni.
Nova ruska država koja se zasad uspješno opire zapadu, pogotovo u ratu u Siriji, nije se definirala niti kao kršćanska država kakva je bila carska Rusija, niti se je definirala kao potpuna nasljednica komunističke bivše države.
Najvjerojatnije je to zbog toga što su Rusi, kao i mnogi narodi, duboko među sobom podijeljeni, te taj latentni sukob između sljedbenika Krista i komunista je stavljen ad acta kako ne bi izbio građanski rat.
Ali sukob bez daljnjega traje i završiti će se s pobjedom jedne ili druge strane.
Ipak treba istaći kako su sadašnji ruski komunisti u nečem ipak 'zastranili' od načela ljevice, to jest lenjinizma (u manjoj mjeri Staljina).
Oni se ne bore protiv patriotizma, niti su globalisti, niti su protiv tradicionalne obitelji i morala.
Dakle veći su lenjinisti (čim su boljševici došli na vlast donijeli su zakone protiv obitelji i za širenje spolnog nemorala) među elitom zapada, nego što su to među ruskim komunistima među kojima smo ovih dana mogli pročitati izjavu jedne zastupnice koja poziva Ruskinje da ne ulaze u spolne odnose sa strancima, pogotovo onima drugih rasa, za vrijeme svjetskog prvenstva u nogometu u Rusiji.
Ja se nadam da ne će Rusija završiti kao RH koja je isto utemeljena na 'drvenom željezu' to jest na lažnoj pomirbi jugo-komunista i hrvatskih nacionalista, jer po svoj prilici ovi prvi su za duže vrijeme zacementirali svoju vlast tako da kontroliraju praktično sve stranke u hrvatskom državnom saboru, gospodarstvu, školstvu kao i u medijima.
Razlika je u tome što izgleda (barem meni izvana) da su ruski komunisti vjerni svojem narodu i koliko-toliko tradiciji i moralu, što može značiti da se mogu vratiti u Pravoslavlje, dok kod nas su bivši jugokomunisti posve na strani dekadentne i vladajuće zapadne bankarsko-trgovačke ljevice (ruski komunisti će se protiviti paradama sodomita, dok kod nas su jugokomunisti u prvim redovima parada).
Također može se zapaziti kako kod nas ne ulaže samo Soroš i slični amoralci u medije, čini to i Rusija.
Tako postoji web-portal "Logično" u kojem se pokrivaju 'zemlje regiona', što znači i RH, i u kojem se proruski tumače svjetska zbivanja, pogotovo rat u Siriji.
Nažalost, imam dojam, da se tamo više okupljaju nostalgičari i za bivšom jugokomunističkom državom i za SSSR-om, nego oni koji bi imali kršćansko-pravoslavna stajališta.
Na koncu ponoviti ću smisao naslova.
Niti su farmeri seljaci, niti su ljubitelji komunizma, SSSR i bivše jugo države rusofili (jer obilježje ruskog naroda je Pravoslavlje, a ne Marks i Lenjin), a kamoli oni koji slijede Krista.
P.S.
Zaboravih spomenuti jedno prevažno obilježje sela i seljaka.
U središtu sela uvijek je crkva sa svojim visokim zvonikom i vertikalom prema Nebu.
Zvonjava crkvenog zvona davala je ritam i osjećaj zajedništva u selu, bilo da je označavala zoru za ustajanje i prvu molitvu, podne za kratki odmor od posla i drugu molitvu, sumrak za kraj rada na polju i treću molitvu, ili je označavala poziv na zajedništvo na nedjeljnoj misi, ili poruku da je netko umro, ili da selu prijeti neka opasnost.
Pogledajte više nego zanimljivo predavanje Jonathana Pageua, Kanađanina iz Kvebeka, restauratora crkvenih umjetnina, koji je kao rođenik rimokatolik shvatio da je prava Crkva onu koju smo nekad nazivali istočnim shizmaticima.
Predavanje je o svetosti prostora i vertikalama koje spajaju Nebo i Zemlju.
P.S.
Dodat ću još jedan video da pokažem kako je tehnologija, o kojoj sam prije pisao na blogu i koju sam spomenuo u ovom tekstu kao 'ubojicu' sela i seljaka, neprijatelj čovjeka i gotovo nikako ne može donijeti dobro čovječanstvu.
Tehnologiju, mislim pri tome na pojavu strojeva i pogotovo informatičke eletromagnetske tehnologije, ako bi ju i upotrebljavali ljudi s naivnim-dobrim namjerama, odvaja čovjeka od prirode, a time i od Boga, lišava ga fizičkog rada bez kojeg postaje mekušac i sklon bolestima, i tjelesnim i duševnim, vezuje ga tako da ga veže za izmišljeni virtualni svijet dok mu tobož povećava slobodno vrijeme koje nije nikako u pravoj slobodi djece Božje, nego ropstvu grijehu.
Međutim posve sigurno je kako koriste i koristiti će prvenstveno tehnologiju svjetska elita koja se klanja Sotoni, a ne Bogu.
Tehnologija će tako dati moć zlu kao nikad u ljuskoj povijesti, samo oni spremni na mučeništvo ne će biti njezini robovi.
Pogledajte video o stanju te tehnologije u svijetu i kako ćemo uskoro svi biti prinuđeni da uđemo u matricu poput građana e-Estonije.
Koliko vidim sadašnja Rusija ne pokazuje znakove kako bi se tom trendu suprostavljala.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.