O. Daniel Mackay, koji je evidentno škotsko-irskog podrijetla, napravio je zanimljivi odgovor-prezentaciju na to pitanje.
Dajem poveznicu na treći dio koji se tiče duhovnog života.
Prva dva dijela možete lako pogledati na istoj stranici ako se 'upecate' na treći :)
Odgovor je - život u Kristu, međutim stvarno ga samo znaju oni koji mogu reći poput sv.Pavla, ne živim više ja, nego Krist u meni.
Ljudske riječi su nedostatne za to izraziti.
Tražimo, kucajmo na Božja vrata, dobit ćemo odgovor.
Ako smo i prepuni grijeha, ne očajavajmo jer Bog rado prašta i rado odgovora kad Mu iskrena i raskajana srca zavapimo.
U prezentaciji je naglašena 'tajna' kršćanske mistike, prepustimo da nas vodi naš duh (duh nije istovjetan s dušom) po kojem smo stvoreni na sliku Božju.
To nije lako postići i treba vremena i Božje milosti da se to dogodi.
Krenimo tim putem ako već nismo, jer drugog puta do našeg života s Kristom i u Kristu nema.
Poštovani Emile, prateći vaš blog evidentno je da ste se u religiznom smislu dobar dio života dosta tražili da bi se (za sada) našli u okrilju pravoslavlja. Isto tako je evidentno da katolička ipravoslavna crkva već dosta dugo nisu neprijateljske strane i da se posljednjih desetljeća intenzivnije nego ikad vode ekumenski razgovori o ujedinjenju. Pa je tako 2007 god. u Raveni od obje strane prihvaćen dokumenat od 46 točaka koji mnogi smatraju kao temelj ujedinjenja. Čak je papa Benedikt XVI. kazao da je prevladano gotovo 99% teoloških nesuglasica, a jedini kamen spoticanja je nedostatak volje za zazgovor sa strane ruske pravoslavna crkve. To je, sudeći prema trenutačnjoj situaciji, proces koji bi još mogao potrajati ali svemogući Bog i krivim crtama piše ravno pa se za nadati da konaćni dogovor nije neostvariv. Dakle, što bi ućinili da istočna tj.pravoslavna crkva uđe u puno jedinstvo s katoličkom i prihvati Papu kao vrhovnog poglavara?
OdgovoriIzbrišiPrvo moramo, ako smo kršćani, prihvatiti istinu iz Vjerovanja kako postoji jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva koju je utemeljio Gospodin Isus Krist na Pedesetnicu, kojoj je On glava, a nipošto ne neki drugi čovjek, koja je Njegovo Tijelo to jest izvan Nje nema spasenja kako je rekao sv.Ciprijan (kome Crkva nije majka, njemu Bog nije otac).
IzbrišiZa to vaše pitanje to praktično znači da nema ujedinjenja, nego eventualni povratak shizmatika u Crkvu, jer Crkva postoji i uvijek će postojati, ako bi nešto sada nastalo ujedinjavanjem RKC i Pravoslavlja, to onda znači da je nastala neka nova heretičko-shizmatička sekta.
Ili su pravoslavci shizmatici, ili su to rimokatolici.
Treće opcije nema, jer protestanti su nastali 15 stoljeća kasnije i oni nikako ne mogu biti Crkvom.
Proučavajući prvo tisućljeće kršćanstva lako se zaključi kako je rimska parijarhija odstupila od nauka Crkve to jest od nauka ekumenskih koncila Crkve.
Jedan, ako ne i najvažniji otklon-hereza je bila i jest kako je rimski patrijarh univerzalni biskup koji je iznad svih drugih biskupa, što je kasnije u srednjem vijeku kulminiralo s apsurdnom, ali 'dogmatskom' izjavom rimskog pape Bonifacija VIII "Unam Sanctam" kako se nitko ne može spasiti ako ne bude poslušan rimskom biskupu koji se je čak usudio prozvati nezabludivim Kristovim vikarom na Zemlji.
Dakle RKC reba odbaciti papizam, filioque i sve novine koje su nabacili u svojem nauku a koje nemaju temelja u tradiciji Crkve to jest u ekumenskim koncilima Crkve.
Kad bi se to dogodilo, samo bi se konstantiralo da je prestala velika zapadna shizma i nastavilo bi se tamo gdje se je dogodilo raskolništvo.