Ljudska prava

Nije ga nikad bilo, niti ga ima, niti će ga ikad biti.
Radi se o tobožnjem pravu na izražavanje mišljenja.
Pogledajmo kako to izgleda u 'zemlji hrabrih':

Vidimo kako neki crnac, po kapici rekli bismo pristaša predsjednika Trumpa, pokušava zalijepiti na stup u Berkleyu, poznatoj ljevičarsko-studentskoj četvrti, neki politički propagandni listić.
Očito se radi o poruci koja je desnijeg karaktera, jer tu se pojavio neki ljudski stvor, niti muško niti žensko, koji to uporno spriječava.
U naslovu videa se spominje sotonizam, vrlo je moguće kako je taj stvor sotonist.
Video ukazuje kako biti LGBTQ daje danas veće privilegije 'žrtve' nego biti crncem.
Međutim, gdje je nestala u toj zemlji hrabrih razvikana odredba ustava o slobodi izražavanja?
Jer malo je vjerojatno kako je sotonski stvor komunalni redar koji vrši neke mjesne odredbe o zabrani postavljanja listića na javne stupove.
Video odlično demonstrira kako je ustav SAD bio i ostao samo slovo na papiru.

Drugi slučaj.
Izbornik BiH nogometne vrste R.Prosinečki  izbacio je nogometaša O.Vranješa zato što isti ima pročetničku tetovažu.

I jedan i drugi slučaj dokazuju prvu rečenicu.
I da se krivo na zaključi, nisam nipošto za pravo na izražavanje mišljenja, nego samo pokazujem kako je vrlo licemjerno kad se to pravo promovira kao neka posebna vrijednost, dok ga se istovremeno onemogućuje.
Kao u onoj priči o H.Fordu koji je rekao da možete naručiti njegov automobil T koje god hoćete boje ako je ta boja crna.
Možete reći što god hoćete, napisati što god hoćete, zalijepiti plakat s bilo kojim sadržajem,  ako je taj sadržaj politički korektan.
I izgleda, barem prema prvoj priči, sotonizam je politički korektan.

Nitko nas ne može štititi osim Boga po bilo kojem 'pravu'.
Bog ne daje prava, nego obveze.
I sama činjenica što postoji Bog lišava bilo kojeg stvora drskosti da kaže sebi odnosno drugima kako ima neka prava.
Imaš prava?
Tko ti ih je dao?
Ustav.
Pa onda neka ti ta prava da ta hrpa papira.
Ne postoji niti pravo na život, jer Bog je dao život, održava ga i oduzima.
Samo jao si ga onom tko se pravi Bogom pa drugom čovjeku oduzima život.
Dakle, ne tražimo prava koja ne postoje, nego vršimo volju Božju i onda ćemo imati sve jer ćemo imati Boga.
Ne živimo u iluziji zvanoj ljudska prava jer će nas to skupo koštati.

Kao u Noino vrijeme

Samozvani rimski patrijarh Franjo, miljenik medija, masona i LGBTQ, i afroazijskih imigranata u Europu, objavio je kako živimo u vremenu prispodobivom vremenu Noe prije Općeg potopa.
Mislim da će se svaki kršćanin otvorenih očiju s time složiti.
Ali ne će s obrazloženjem 'papa' Franje.
Jer on veli kako postoji glad i neimaština, postoje djeca vojnici (koliko sam čitao oni znaju biti često svirepiji od odraslih, ali Franjo predmnijeva da zato što su djeca da su zato nevini).
Daleko od toga da nije zlo kad se hrana baca, a neki su gladni, ili kad djeca ratuju, međutim nikad nije bilo da nije bilo gladnih i siromašnih. Ta sam Gospod kaže u Evanđelju kako će siromašnih uvijek biti.
Prema tome 'Hristov vikar na Zemlji' govori nešto drugo od Hrista, za njega je zlo ono što je posljedica stvarnog zla, a ne ono pravo zlo.
Ili drugim riječima ili slikom, 'papa' kaže kako je izgon iz Edena zlo, i time prikriva pravo zlo koje je izgonom kažnjeno, to zlo jest kršenje Božjih zapovijedi.
Jer i glad, i bolesti, i neimaština i konačno sama smrt su posljedice grijeha, one nisu uzrok zla.
Također, svaki kršćanin zna da će te posljedice biti dok god Gospod drugi put ne dođe.
Tko bi pak govorio i navještao da će se na Zemlji ponovno postaviti raj prije toga, nije Hristov nego Antihristov, jer ovaj drugi će ljude prevariti kao Zmija Evu, raja ne će biti nego će biti samo još više nevolja.
To je dakle prva prevara tobožnjeg nasljednika sv.Petra.
Druga je iskrivljanje slike o Bogu.
Jer Franjo predstavlja Boga kao nekog sentimentalnog čovjeka, iako u istom tekstu kaže kako 'to nije sentimentalnost'.
Da, nije šija nego vrat.
I zanimljivo je da on kao tipičan modernist riječi sv.Pisma tumači doslovno tamo gdje se ne mogu tumačiti doslovno, a tamo gdje se moraju tumačiti doslovno, tamo ih tumači metaforički i iskrivljeno kako bi opravdao svoju masonsku agendu.
Tako Franjo kaže da se je Bog doslovno razljutio na ljude i požalio što ih je stvorio.
Jednom sam kao mali izrađivao neki jedrenjak kojeg sam planirao pustiti na jedrenje u obližnjoj lokvi.
Međutim nisam predvidio da jedrenjak mora imati nisko težište, pa mi se je stalno prevrtao.
Iako sam dosta vremena utrošio dok sam ga učinio i bio zadovoljan njegovim izgledom, bio sam tada toliko ljut da sam uzeo sjekiru i raskomadao ga.
Može li se takvo nezrelo ponašanje usporediti s odlukom Boga da uništi svijet Općim potopom?
A to upravo čini 'Hristov zamjenik', Bog je htio da Adam i njegovi potomci budu savršeni, a kad je vidio da je najprije Adam pao u grijeh, a kroz nekoliko naraštaja svi njegovi potomci osim Noine obitelji, onda se razljutio sam na sebe što je uopće išao stvarati Adama, pa je na kraju odlučio cijeli svijet potopiti.
Naravno, Franjo je svjestan kako je njegovo tumačenje Boga kao nezrelog djeteta nije baš privlačno ljudima kojima želi biti lažni prorok, pa kaže kako je Bog više patio što je odlučio otvoriti nebeske ustave vode od ljudi koji su se potopili zbog toga, i to zato što mu je bilo žao ljudi.
Pa zašto ih je onda potopio?
Da bi više patio od ljudi koje je potopio?
Meni nije bilo žao drvenog jedrenjaka kojeg sam dao na komadiće.
Posve je jasno da Franjin 'Bog' ne postoji, jer Bog je sveznajući i ne može ništa učiniti za čim bi poslije žalio.
Franjo se dakle silno trudi prikazati Boga kao da je On nemoćni, sentimentalni stvor.
U jednoj rečenici kaže kad Bog kažnjava ljude da ih onda udara svojim srcem koje onda više pati od onog kojeg udara.
Tko bi se takvog 'Boga' trebao bojati u skladu s istinom Objave kako je strah Božji početak mudrosti ili s rečenicom sv.Pavla kako je strašno pasti u ruke Boga živoga?
Bog ne može trpjeti, štoviše Boga ni ne možemo niti smijemo uspoređivati sa stvorenjima za koja znamo da trpe.
Bogu ne smijemo niti pripisivati, kako Franjo reče, osjećaje, jer ako nismo telci i ako imamo imalo životnog iskustva onda znamo kako osjećaji nas znaju zavesti i dovesti u zlo (jer laž je zlo i dovodi do drugog zla).
Osjećati nešto prema nekom ili prema nečem ne znači znati istinu o tome.
Bog pak sve zna, Bog stoga ne može imati osjećaje u stilu 'osjećam da je ovaj čovjek dobar pa ću ga uzveličati, ispuniti mu srce i biti blizak s njim'.
Ljubav nije osjećaj, nego je stvarno djelovanje prema nekom.
Prava ljubav (koja je kod Boga, a mi je trebamo naslijedovati) se ne može niti razočarati.
Razočaraju se oni koji samo misle da su ljubili (ili osjećaju da su ljubili), ali su imali samo osjećaj kojeg su nazivali ljubav.
'Vikar' pak pokazuje uobičajenu zabludu koja je kod mnogih na zapadu prisutna tako da Gospoda Hrista tumači kao ljudsku osobu, a što je ustvari nestorijanizam.
Hrist je čovjek po svojoj ljudskoj naravi i volji koju je dobio utjelovljenjem, ali On je nadasve i iznad svega Osoba koja postoji od vječnosti, On je božanska osoba s božanskom naravi.
U Hristu je patila, i to samo za vrijeme zemaljskog života (nažalost mnogi vjeruju da i sada Hrist pati, takvima gode laži koje izriče ovaj lažni prorok), Njegova ljudska narav.
Drugačije ne može biti, i zato se je Bog utjelovio, radi prinošenja žrtve za oproštenje ljudskih grijeha.
Tvrditi pak da Gospod Hrist i dalje pati znači de facto širiti ideju anatemiziranog carigradskog patrijarha Nestorija koji je u Hristu vidio dvije osobe.
Nešto ipak treba reći o Franjinom stalno ponavljanju pojma 'srce'.
Ideja da nas Bog ljubi zato što ima ljudsko srce raširili su na zapadu jezuiti u borbi protiv jansenista.
Tako se je napravio kult Isusovog srca, a kasnije je tome pridodano Marijino srce.
Dakako da je to novina koja nema temelja niti u Objavi niti u tradiciji kršćanskih otaca.
To se je događalo nakon renesanse i uoči francuske revolucije iza koje je uslijedilo moderno doba.
A to moderno doba obilježeno je nedostatkom straha Božjeg i sentimentalnom duhovnošću koju nam je Franjo u tom tekstu prilično dobro manifestirao.
Po mojem sudu to je priprema za dolazak Antihrista, koji će, dobro pogađate, igrati i dobiti svoju moć na ljudima putem sentimentalnosti.
Imamo ovdje lažnog proroka koji se poziva na Opći potop, negira postojanje ljudima nedokučive Božje suštine i sveznanja, Boga predstavlja kao sentimentalnog i nerazumnog (najprije stvori čovjeka a onda se pokaje) čovjeka, i negira ono istinsko zlo koje znači suprostavljanje Bogu odnosno Njegovim zapovijedima, dok zlo definira kao posljedice pravog zla.
Kako napisah na početku, jedino je u pravu da živimo u vremenima kao u dane Noine.

„A kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega“ (Matej 24,37)

'Hristov vikar na Zemlji' nas ne poziva da se pripremimo za taj dolazak, nego da stvaramo raj na zemlji boreći se protiv gladi i neimaštine i ostalih vjetrenjača. 
Kao u dane Noine, spasenje je samo u Arci, u Crkvi.
Ovaj lažni prorok ne može nikako biti u toj lađi spasenja, a kamoli da je u njoj kapetan.

P.S.
Kao što sam i pretpostavio, mnogi misle kako je ljubav osjećaj-emocija.
U tekstu sam obrazložio da to nisu isti pojmovi.
Kršćanin treba ljubiti, a ne osjećati da nekog ljubi.
Ljubav ima izvor u Bogu.
Božja suština o kojoj ništa ne možemo znati nije ista s Božjom energijom (djelovanjem) ali ona čini da ova druga ljubi, to jest Bog ne može odbaciti ljubav kao što to ljudi mogu.
Ljubav je čin volje, a volja nije ontološki pojam.
Stoga ono što Bog čini, kao u ovom slučaju ljubi, nije Božja suština, nego je energija koja jest Bog i koja je nestvorena (vječna) i beskonačna i koju mi i anđeli vidimo kao Boga.
Ako ljudi žele istinski ljubiti, onda moraju prestati slijediti svoj ego, svoje srce ili osjećaje kako se kaže, nego slijediti Ljubav koja je kod Boga.
Oduvijek je put odricanja od samog sebe, put askeze, bio jedini put za doći do Boga.

Stoga kad 'papa' Franjo se poziva na emocije ili na tobožje srce Boga, on vodi one koji ga slušaju u suprotnom smjeru.
Naveo sam u gornjem tekstu kako je to sentimentalno 'kršćanstvo' obilato naraslo s kultovima 'srca Isusova i srca Marijina' u 18.st. i koji impliciraju kako Bog nije toliko milosrdan i ne ljubi toliko koliko ljubi ljudsko srce (nije važno čije).
'Papa' Franjo propagira humanizam koristeći sentimentalne razloge tobožnje brige za siromašne.
Ne rade li isto i masoni koji često imaju propagandističke akcije pomoći siromašnima?
Svi smo mi, osim rijetkih izuzetaka, siromašni pravom ljubavlju za koju je Gospod rekao 'ako Me ljubite onda ćete držati Moje zapovijedi', a bogati u svom srcu, u svom egu tako da nam golicaju riječi 'Hristovog vikara' koji relativizira Božje zapovijedi i govori kako Bog silno pati kad kažnjava grješnike.
Ta i većina bi dala dobar dio svojeg imetka siromašnima ako bi to im omogućilo da i dalje uživaju kršeći Božje zapovijedi i usput tako kupe ulaznicu za Raj.
Ne sumnjam da je to i najćešći motiv bogatih zapadnjaka kad šalju materijalnu pomoć siromašnim zemljama (možemo usporediti moderne akcije prikupljanja pomoći za Afriku i slično sa srednjovjekovnom prodajom oprosta grijeha).
Umiriti ćemo si tragove nekadašnje kršćanske savijesti što živimo u grijehu tako da ćemo pomoći siromašne šaljući im čekove (u pravilu pomažu one koji su na drugoj strani svijeta, a potrebite oko sebe ne vide).
Onaj tko slijedi Hrista, taj će pomoći potrebitom bez velikih zvona, i bit će s njim u molitvi i fizički ako treba, znajući da to čini radi Hrista i radi svojeg pokajanja, ne radi toga da nastavi s grješnim životom uz alibi pomoći siromašnima. 

P.S.S.
I evo ilustrativnog primjera kako su emocije varljive i kako se iza njih krije zlo.
Prošle godine u Irskoj je održan referendum o legalizaciji čedomorstva.
Dvije trećine glasova su podržali kršenje Božje zapovijedi.
Mnoge žene su u ushitu i u ganuću plakale na trgovima slaveći pobjedu njihovog 'prava'.
Dobro da nije Irska bila potopljena od suza.
Dakle ludost je povoditi se za osjećajima ili vjerovati suzama.
Da, raskajana grešnica suzama je prala Isusove noge, ali Gospod je znao, jer je Bog, da su to suze pokajničke koje nisu odglumljene ili da su to sentimentalne suze Irkinja  koje se prolijevaju u emociji kako je konačno došla 'pravda' da mogu ubijati svoju djecu.

Bijeg od jednolične raznoličnosti

Živim u gradu kojeg, iako sam u njemu proveo većinu života, ne držim svojim, ne mogu se s njim identificirati, osjećam se kao tuđinac u  gradu koji se hvali kako u njemu tuđinaca nema.
I da, grad je 'europska prijestolnica kulture', valjda ove godine ili iduće, pa su se gradski oci potrudili grad obogatiti besmislenim parolama, u stilu 'volim grad koji teče', ili da bi zvučalo  'plemenito' na svjetskom imperijalnom jeziku 'port of diversity'.
Kamo može rijeka oteći ako ne u more? Samo postoji i mrtvo more.
Rijeka je imala čudnu povijest, najveći dio vremena bila je njemački grad.
Zvuči bizarno onima koji nisu upućeni u povijest.
Treba razlikovati Trsat (Sušak) od Rijeke, ova posljednja nije nikad bila u posjedu nekih hrvatskih plemića kao što je Trsat bio frankopanski grad, nego su gospodari Rijeke bili njemački plemići čiji se grobovi nalaze u nekadašnjem augustinskom, a sada dominikanskom samostanu u samom sredistu grada.
K tome Rijeka je bila posljednji grad na jugoistoku nekadašnjeg franačkog carstva (zato su gospodari Rijeke bili njemački plemići), južnije od Rijeke, ili preko puta Ričine bilo je hrvatsko kraljevstvo.
Rijeku stoga obilježava ta graničnost, mješanje raznih okolnih naroda i kultura.
Ali samo mješanje nije stvorilo neku novu riječku kulturu i identitet.
Premda je bilo dosta pokušaja u 19. i 20.st. (autonomaštvo), dok ove akcije gradskih vlasti (u simbiozi s gradskim kulturnim pregaocima) oko 'europske prijestolnice kulture' su najnoviji jalovi pokušaj da grad koji toliko teče nađe neko smirenje u moru, u svom potencijalnom identitetu.
Zašto je to jalovo?
Zato što kapitalizam, koji je buknuo u Rijeci i to svjetskih razmjera nakon što je austrijski car proglasio Rijeku slobodnim gradom (slobodnim od dotadašnjih njemačkih vlasnika) ne može stvoriti ništa novo s čime bi se ljudi-građani duže vremena identificirali.
Ljudi se mogu identificirati i uvijek se identificiraju s nečim nematerijalnim, s nekom tradicijom u običajima, plesovima, prehrani, odjevanju, pjevanju i nadasve u odnosu prema religiji, dočim se nitko ne može identificirati s torpedom ili s poduzetničkim duhom  nekakve polubescarinske zone, s odlično smještenom lukom koji je doveo do proizvodnje torpeda i drugih industrijskih proizvoda (Rothschildsi su tada napravili u Rijeci jednu od prvih rafinerija nafte).
I kao što se vidi, gradski oci upravo taj bivši i davnopočivajući poduzetnički internacionalni kapitalizam drže okosnicom riječke kulture.
Ako ništa drugo moramo im priznati da drugog izbora nisu ni imali.
Jer kult komunizma i titoizma  koji živi i dalje, ili i dalje teče u gradu koji teče, izgleda poput Musolinijevog brodića koji se je kasnije nazvao Galebom na kojem je orgijao onaj po kojem je titoizam dobio ime.
Brodić još nije potonuo, vezan je u riječkoj luci kao dragocijeni brod poput relikvije svetaca, i ako niste znali, EU rascvala imperija financira milijune kako bi se odgodilo ili potonuće ili odlazak u staro željezo.
Kao u najluđem nadrealizmu obistinila se je 'kletva' - Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska.
Jer eto te kapitalističke zemlje brižno poput majke vode računa o brodiću faraona koji se je predstavljao vođom proletera.
Ipak to nije nadrealizam, vođe proletera bili su i ostali su braća u ložama s najbogatijim bankarima i kapitalistima.
Teoretski nemoguća (jer je teorija kriva) simfonija i simbioza međunarodnog kapitalizma i međunarodnog komunizma teče gradom koji teče.
Samo tko će, ako se još nije zombirao, biti ponosan što u tom gradu živi?
Normalni ljudi se znaju ponositi ako je u njihovom mjestu živio neki znameniti svetac, junak, vojskovođa, pjesnik, umjetnik, ali malo tko će se hvaliti što je u njegovom gradu bio neki veliki svjetski trgovac ili poduzetnik.
Nadalje, dva oca Rijeke (ili možda otac i majka?), kapitalizam i komunizam  neumoljivo potiču uništavanje različitosti.
Nije to specifikum Rijeke, svaki megapolis (grad koji je neprirodno i nabrzinu izrastao poput tumora) je kao moderna farma koja će na livadi s raznim cvijećem posaditi samo tulipane i to samo jedne boje i oblika.
Tako da se parolu 'luka različitosti' kojom je Rijeka postala 'europoska prijestolnica kulture' treba čitati:
- u našu luku dolazite kao različiti, ali kad prođete luku i uđete u grad onda ste jednolični tulipani.
Dok se tobož hvali različitost, ispod stola se ista gazi kako bi sve bilo jedna jednolična zgažena smjesa.
I kao što se može nazrijeti, Rijeka je samo paradigma, isti procesi se svugdje na krugu Zemaljskom događaju.
Dok sam se vozio u automobilu i čitao  parole (o kojima pišem) na gradskim autobusima (na kojima više izvana ne možete vidjeti živa lica putnika nego vidite samo merkantilističke ili političke poruke na neprozirnim prozorima - i to je apsurd, neprozirno prozirno) slušao sam radio na kojem je prenošen koncert neke jazz skupine.
Izvođači su bili vrsni, međutim sama muzika je bila bezobrazni sinkretizam, kako u čim kraćem vremenu izvesti čim više različitih glazbenih idioma iz različitih kulturnih tradicija.
To je bilo nakaradno kao što su i megapolisi nakaradni.
Sinkretizam se hrani od različitosti, ali ništa novo ne može stvoriti, sinkretizam je grobar onog što je dobro i  različito.
Očita je povezanost između 'luke različitosti' (megapolisa), sinkretizma u umjetnosti kao i u  religioznom  svijetu ideje monizma i panteizma.
Povezuje ih ideja kako je nekakav defekt u činjenici da postoji različitost, da je različitost zlo.
Nositelji te zablude znaju fiškalski  zavarati protivnike pa to što uništavaju različitost prikazuju kao borbu za različitost.
Primjerice borba za prava potlačene rase se na kraju svodi na nestajanje i te rase u novoj 'smeđoj' rasi koju lakše vlast kontrolira upravo radi toga što je mješana pa nema pravog identiteta.
Zombije je na kraju krajeva lakše kontrolirati nego ljude, jer ove prve vode prvenstveno najprimitivniji nagoni pa ako se ima sredstva voditi nagone onda se tako vodi cijeli zombi.
Različitost pak ne može postojati ako nije zaštićena od mješanja s nečim drugim što je različito.
U čaši možete, ako pažljivo ulijevate neka pića različite gustoće, imati jedno piće iznad drugog, ali ako ih izmiješate oni se više ne mogu razdvojiti.
Kapitalizam, komunizam, sinkretizam, panteizam-monizam drže kako se od više različitosti treba stvoriti samo jedna izmješana različitost, ili od 'mnogo' stvoriti 'jedno' tako da nestane 'mnogo' i ostane samo 'jedno'.
U naslovu i tekstu je kontradikcija jer ne može nešto biti istovremeno jednolično (ima jedno lice) i različito (ima više lica).
Međutim, uzimam pjesničku slobodu :).
Upravo da bih suprostavio kršćansku triadologiju (tri lica, a jedna suština) s jednim licem i mnogim suštinama.
Ulazimo u posljednja vremena u kojima će svijet imati jedno antihristovsko lice s mnogim verzijama i varijacijama, izgledati će kao različita lica, ali de facto biti će to lice Antihrista. 
Stvara se lažno jedinstvo i lažna različitost, zato za to opisati navodim apsurd.
Kršćanstvo je tome fundamentalno suprostavljeno i u samoj teologiji o sv.Trojici, troje ih je ali su jedno po svojoj suštini, ipak nisu isti, nego su različiti, dok su istovremeno nerazdvojivi.
Kao što Jay Dyer govori, istina koji put se ne smije gledati dijalektički budući je Bog jedan i istovremeno trojica, a to je najveća istina iz koje sve ostale proizlaze, pa i ove koje su dijalektičke.
Kršćanska eshatologija je suprotnost istočnom panteizmu-monizmu, stvorenja (anđeli i sveci) su uronjeni u beskonačnom moru Božanskih energija, ali nikad ne prestaje razlika između Boga i stvorenja kao i između samih stvorenja.
Blaženstvo ne nastaje kad nestane 'mnogo' i ostane samo 'jedno', jer i to 'jedno' (Bog) već ima u sebi 'mnogo' (sv.Trojica), blaženstvo podrazumijeva odnos, a za odnos je nužno 'mnogo' to jest raznoličnost.
Jednolična različitost je drugo ime za smrt.
Ta i drugi zakon termodinamike kojeg su znastvenici otkrili u 19.st. govori o toplinskoj smrti koju zatvoreni sustav postigne kad više nikakve temperaturne razlike nema među dijelovima sustava, kad se više nikakva promjena unutar sustava ne može dogoditi jer je nastupila maksimalna entropija.
Različitost je bogastvo i ljepota, a ne defekt i zlo.
Upravo je obrnuto, oni koji rade protiv različitosti a za stvaranje 'jednoga', oni rade zlo jer rade protiv Boga koji je sam u sebi  'mnogo'(Trojica) i koji je stvorio 'mnogo' i različito objavivši onima koje je stvorio na vrhuncu - i vidje Bog da je dobro.
Rijeka kao paradigma modernih gradova bez identiteta od 'mnogo' stvara 'jedno', a to 'jedno' je jadno, zato što je na ratnoj nozi s Bogom.
Po svoj prilici u Rijeku će se kao u 19.st. naseliti mnogi stranci (vjerojatno mnogi iz neeuropskih kultura i religija)  tako da Rijeka ne će imati identitet niti okolnog hrvatskog čakavskog stanovništva, niti talijanskog, niti bosanskog niti dalmatinskog niti slovenskog, nego će biti slično kao što su nekad riječki komunisti nazivali grad koji teče i reče o sebi - "jugoslavija u malom", a sada isti (komun)isti  za isti grad će reći - "svijet u malom".
To će biti svijet koji se je ujedinio protiv Boga.
Zato se ne mogu niti ću se identificirati s gradom koji otiče u 'mrtvo more'.

P.S.
Upravo pročitah da će u EU, to jest onda i u RH stupiti na snagu Direktiva Bolkestein.
Ako je vijest istinita onda se EU pretvara u centraliziranu državu u kojoj će središnja izvršna vlast imati mogućnost upravljati s onim što su od pamtivijeka imali pravo lokalne zajednice - komune - općine:

"Direktiva pokriva dosta širok raspon pitanja, od zakona o prostornom uređenju i urbanističko planiranje, mjere opskrbe stambenim objektima, opskrbu energijom i vodom, upravljanje otpadom i još mnogo toga."

Nekako bi bilo normalno za očekivati kako će se protiv te direktive pobuniti lokalni šerifi jer time gube važnu polugu svoje vlasti.
Međutim stvar tako ne funkcionira, lokalni šerifi su kao nekadašnji lokalni partijski funkcioneri (koji put su to iste osobe) koji su dobro znali kako njihova pozicija ne ovisi prvenstveno o 'bazi', nego o 'drugovima' na vrhu, to jest da svaku njihovu odluku mogu poništiti oni iznad njega.
Stoga ne očekujte kako će se gradski oci grada koji teče pobuniti što im vlada iz Brisela može poništiti njihovo lokalno muljanje, jer su oni duboko svjesni kako se vlast koju su nekad bespogovorno slušali preselila iz Beograda u Brisel (iako na vrhu te vidljive hijerarhije je skrivena antihristovska koja nema službenog sjedišta).
Praktično to znači kako će oni i dalje moći raditi isto, osim u slučaju kad dobiju signal iz Brisela da imaju novi diktat ili direktivu.
Poduzetnici, domaći ili strani, ako žele dobiti komadić torte lokalnih proračuna, kao u 'dobra stara' vremena morat će biti smjerni pripadnici loža koje lože odluke na svim razinama (javna je tajna kako u posljednjim desetljećima niti jedna tvrtka nije mogla dobiti javni posao ako nije 'dragovoljno' plaćala neke sportske klubove).
Usput, masonerija je u gradu koji teče bila izuzetno jaka u vremenima industrijsko-trgovačkog razvoja u 19.st. jer su tako strani industrijalci, veletrgovci i bankari imali sredstvo da nevidljivim nitima upravljaju s gradom.
Kako nam je moderna tehnologija svijet pretvorila u selo, ili bolje rečeno megapolis, to su onda te niti sada puno jače, brže i brojnije.
I tu leži odgovor na pitanje zašto niti jedan industrijalac ili općenito rečeno bogataš ne može imati tradicionalne nazore, ili odgovor na naizgled apsurdno pitanje kako to da najbogatiji ljudi podržavaju lijeve pokrete, stranke, političare, umjetnike, kad se ovi posljednji bore za jednakost svih ljudi u svemu, pa bi to značilo da bogataši financiraju one koji će ih lišeti bogatstva.
Bogataši su kao prvo svjesni da njihovo bogatstvo ovisi o njihovom statusu u očima stvarnih skrivenih upravljača svijeta, i ako ti upravljači imaju lijevu agendu koja maže masama oči da se bori za njihovu korist, uz cijenu da se isti odreknu tradicionalnih nazora i religije, onda bogataši nemaju drugog izbora nego podržavati takvu ljevicu.
Ali nisu tu niti mase nevine, jer i one znaju ili osjećaju kako postoji lijeva agenda u cijelom svijetu, u njihovom gradu, te ako žele imati dobar status u društvu onda moraju napustiti tradicionalne svjetonazore i moral, ako su ga uopće imali.
I eto nam odgovora zašto u gradu koji teče uvijek na izborima pobjeđuju lijeve opcije.
I tu je Rijeka paradigma, jer isti trend je u svim velikim gradovima.
Imamo onda i odgovor na pitanje zašto su sela nestala, jer ona su planski do toga dovedena, i ona su uništena radi lijeve agende budući je selo po svojoj definiciji sklono tradiciji.
Međutim, gradovi se hrane od sela, ne samo hranom nego i ljudima koji se sele iz sela (selo se seli, valjda se zato zove selo) u gradove, pa kad nestanu sela iz okolice grada, onda dolaze na red sela iz daljne okolice, kad se ona isprazne, dolaze sela iz drugih država i naroda, na kraju i drugih rasa.
Tako da svijetu dugoročno (za nekoliko desetljeća) prijeti smanjivanje pučanstva, iako trenutno isto raste.
Kad nestanu sela u Africi i Aziji, tada više ne će biti imigranata i tada će gradovi sami sebe pojesti.
Lijeva agenda je dakle protuživotna i zato je protiv Boga koji je život.
Svi gradovi teču, ali u mrtvo more.

Starovjerci

Pred nekoliko godina sam na blogu pisao o njima.
Pogledajte ovaj odličan dokumentarni film o ruskim starovjercima iz Rumunjske.

Nakon pada komunizma mnogi od njih se vraćaju u Rusiju.

Agafia je vjerojatno najpoznatija starovjerka, posljednja preživjela od familije Likovih koji su se desetljećima skrivali u nepristupačnoj tajgi od komunističkih vlasti, tako kad su 70-tih godina prošlog stoljeća slučajno na njih naišli geolozi, prvi put su čuli da je bio drugi velerat.
O njoj je snimljeno puno dokumentarnih filmova od kojih sam nekad neke dao na blog.
Sad dajem poveznicu na jedan ruski koji je duhovniji od prethodnih (jer je Amerikance prvenstveno zanimalo kako jedna žena može sama preživiti u toj divljini):

Na koncu malo o toj reformi u Rusiji u 17.st. 

Koliko sam informiran, kršćani su se nekad stvarno križali s dva prsta, a promjenu s tri prsta su donijeli križari u Grčku, a zatim je ruski car i patrijarh tražio da se uvede i tamo.

Starovjercima je reforma bila skandalozna jer je njima značila kako su sv.Trojica bila na križu, dok je križanje s dva prsta značilo kako je to bio Gospod Hrist, božanska osoba s dvije naravi, božanske i ljudske (zato križanje s dva prsta).

Također, nisam upućen da su starovjerci prihvatili i jedno krivovjerje.

Netko će reć da su shizmatici jer su se odijelili od moskovskog patrijarha, dok oni utvrde da je patrijarh uveo novine u obrede koji su neprihvatljivi sa stajališta pravovjerja.

U jednom videu se kaže kako sada u RPC drže da je valjan i stari i novi obred, vjerojatno u cilju da se ne dijeli ruski narod.

Međutim, što je s krivovjerjem ekumenizma kojeg evidentno manifestira moskovski patrijarh?

Veličanstvena sveta Liturgija u Petrogradu:

Iz stolice u ropotarnicu

Ovo pitanje se stalno ponavlja, pa je red da se samo o njemu nešto napiše.
Izraz 'ex cathedra' znači 'iz stolice'.
Radi se o biskupskim stolicama (ali može i carskim ili kraljevskim ili bilo kojim drugim).
Dakle, ako recimo dobijete pismo od predsjednice RH, gdje jasno stoji naznačeno da to nije privatno pismo K.Grabar Kitarović, onda znate kako ste dobili službeno pismo, bez obzira tko je trenutno na dužnosti predsjednika RH.
Dakako, to se odnosi i na niže strukture, pa sve do recimo predsjednika Mjesnog odbora, ako je na pismu pečat i oznaka neke 'stolice' onda je to službeno pismo.
RKC je de facto kult rimskog biskupa koji je zauzeo mjesto Boga, zato se je i nazivao i naziva Hristovim vikarom na Zemlji.
Što znači riječ vikar?
To znači osoba koju netko tko ima vlast predstavi svojim podčinjenima kao za svog zamjenika kojeg trebaju slušati kao njega samog.
Kad se počeo upotrebljavati u RKC definicija rimskog biskupa kao Hristovog vikara?
Od kraja 12.st., znači kojih sto godina nakon zapadne shizme.
Zašto tek tada?
Zato što bi rimski car zasigurno uhitio rimskog biskupa kad bi se ovaj usudio nazivati Božjim vikarom, optužen bi bio zbog blasfemije.
Vjerojatno bi ga uhitio i sudio ne samo rimski car iz Carigrada (koji je imao vlast i u Rimu) nego i franački kraljevi koje je rimski biskup proglasio rimskim carevima.
Tek kad je papizam nadvladao u borbi s franačkim carem, tek tada se je rimski papa proglasio Hristovim vikarem (zato se je prvi puta samoproglasio koncem 12.st.)
Kulminacija bolesti prelesti rimskog pape kulminirala je vjerojatno s objavom bule Bonifacija VIII - "Unam Sanctam" u kojem je 'ex cathedra' objavio kako se svi ljudi moraju povinuti autoritetu rimskih papa inače idu u Pakao. Tada se je ta 'nezabludiva' izjava odnosila na francuskog kralja koji se nije htio podvrgnuti papi, papa nije mu rekao konkretno da mu 'poljubi noge', nego da svi ljudi moraju poljubiti noge rimskih biskupa inače im ne gine jezero ognjeno.
I ako je stvarno rimski biskup vikar Hristov, ili kako mu je tepala naučiteljica RKC Katarina Sijenska - 'on je slatki Hrist na Zemlji', onda bi zaista svi ljudi željni spasenja trebali ljubiti noge rimskih papa.
Bergoglio ljubi noge travestita i muhamedanaca na Veliki Četvrtak, međutim kad bi on stvarno vjerovao u nauk RKC, onda on nikad to ne bi činio, jer je to kao da se ruga Bogu budući Njegov vikar ljubi noge ljudima, umjesto da bude obrnuto.
Posve je jasno da bi u tom slučaju nastupilo opće zgražanje, rimski papa dopušta da mu ljudi ljube noge, i jamačno bilo bi vrlo malo papista koji bi to učinili 'Hristovom vikaru na Zemlji'.
Zato što u stvarnosti ni sami papisti ne vjeruju u papizam, a još manje vjeruju u to rimski pape.
Da, dragi papisti, ako ste to stvarno, onda se morate odnositi prema Bergogliju ili bilo kojem drugom čovjeku koji nosi bijelu kapicu u Rimu a nije pekar ili Albanac, kao prema Bogu.
Ako se ne odnosite, onda se prestanite nazivati rimokatolicima, jer RKC je sama sebe definirala nezabludivom i to zato što je rimski papa nezabludiv, pa ako je RKC u srednjem vijeku držala dotičnog 'slatkim Hristom na Zemlji', onda je to nezabludivo pa vrijedi danas kao i jučer, i vrijediti će dok se 'Hrist' ne zahvali svom vikaru kako ga je dobro predstavljao na Zemlji i kako je dobro upravljao sa Zemljom.
To je u navodnicima, zato što nikad i nigdje nije Gospod Hrist objavio Zemljanima kako je rimski biskup Njegov vikar kojeg trebaju slušati kao i Njega.
Jeste li sad svjesni zašto bi rimski car zbog bogohuljenja uhitio i osudio svakog čovjeka, pa bio on i rimski biskup ako bi se on predstavljao zamjenikom Boga?
I sad da se vratimo 'u stolicu'.
Prvi vatikanski koncil RKC objavio je dogmu o nezabludivosti rimskog pape.
To ne bi trebala biti nikakva novost u srednjovjekovnoj RKC, ipak to je tek tada donešeno.
Zašto?
Zato što je nakon pobjede nad franačkim carevima rimski papa stvarno imao gotovo apsolutnu vlast u zapadnoj Europi, mjenjao je kraljeve kako je htio (možda najsramotniji primjer je onaj kad je blagoslovio Normane na čelu s bastardom Wiliamom da osvoje kršćansko kraljevstvo Angla i Sasa), svi su mu se klanjali.
Ipak, s dolaskom protestantizma i prosvjetiteljstva, ta apsolutna vlast je brzo kopnila tako da je zamalo za vrijeme napoleonskih ratova rimski papa ostao i bez stolice i bez grada i bez glave.
K tome su mnogi rimokatolici počeli sumnjati u nezabludivost rimskih papa.
Trebalo je brzo djelovati i ponovno učvrstiti autoritet i vlast rimskih papa inače će papizam ostati zauvijek izgubljen.
Tako je donešena ta dogma na apsurdan način.
Zabludivi koncil RKC proglasio je kako je rimski papa nezabludiv.
Tko može to pročitati i da ne primjeti kontradiktornost, tome ću prodati krčki most vrlo jeftino.
I što su se sjetili da bi vuk bio sit i sve ovce na broju?
Promijenili su smisao riječi 'ex cathedra'.
Jer rimski papa nije nezabludiv kad nešto potpiše s pečatom rimskog pape, nego kad to izgovori svečanim tonom (možda su trebali dodati da pri tome su čuju fanfare) i kad se to odnosi na pitanje vjere i morala.
Inače kad direktor piše svojoj ljubavnici pismo s pečatom tvrke koju predstavlja, onda se to naziva zlouporaba položaja.
Ako bi papa napisao pismo i udario pečat u kojem kaže koji talijanski nogometni klub treba pobijediti u prvenstvu, onda se i to naziva zlouporaba položaja.
Ta o čemu će rimski papa pisati službena pisma ako ne o pitanju vjere i morala?
Ne, ne. Papisti se pretvaraju kako su time izmislili kvaku 22, sve što rimski papa piše i naučava protivno kršćanstvu (a puno puta i naravnom moralu u agendi podržavanja sodomije), oni to brže bolje proglašavaju kako to nije pitanje vjere i morala ili da se nisu čule fanfare te da se stoga ne radi o nezabludivosti ex cathedra.
Bergoglio se je mogao u Emiratima sada javno pred kamerama osunetiti, i prije nego što bi bila zaustavljena krv, već bi netko u Vatikanu objasnio kako to nije bilo ex cathedra, iako je cijeli svijet vidio da je to glavom i bradom (na kraju i penisom) rimski papa s poznatom bijelom kapicom na glavi, za koju ponavljam da nije kapica pekara ili Albanaca.
Neki idu tako daleko u spašavanju vojnika s bijelom kapicom da kažu kako su bile samo dvije ex cathedre izjave do sada, proglašenje dogme o Bezgriješnom začeću BDM i Njezino uzašašće na Nebo.
A to što je recimo Bonifacije VIII poslao cijeli svijet u Pakao jer mu se nisu svi poklonili, e to nije bila ex cathedra izjava, iako je imala olovni pečat kao i svaka papina bula.
Konačno, definicija prvog vatikanskog sabora RKC je idealno pripremljena za potencijalni dolazak
Antihrista na poziciju 'nezabludivog Hristovog vikara na Zemlji'.
Jer on može javno pred kamerama i s bijelom kapicom na glavi (znate već da to nije ...) govoriti najveće sotonističke odvratnosti, ali on će i dalje ostati 'sveti otac' jer to nije izjavio ex cathedra.
Zaključak:
RKC koja je nastala shizmom pred tisuću godina uspjela je za kratko vrijeme uspostaviti u srednjem vijeku potpunu dominaciju u Europi (osim pravoslavnog istoka) poglavito s time jer je rimski papa dostigao apsolutnu vlast kad je nadjačao franačke careve.
Ta vlast im je pomutila zdrav razum te su povjerovali kako su zamjenici Boga na Zemlji (svaka sličnost s faraonima nije slučajna).
Ipak, od renesense (posebno su bili razvratni 'Hristovi vikari' za to vrijeme) nadalje njihova vlast i autoritet kopne, te su koncem 19.st. tu muku htjeli riješiti s dogmom o nezabludivosti.
Kvaka te fiškalije je u tome što se svako krivovjerje i bogohuljenje rimskih papa može pravdati kako to nije bilo rečeno 'iz stolice', nego valjda iz trbuha.
U 20.st. rimski pape su osjetili kako su došla nova vremena globalizma, te su oni opet htjeli biti prvi.
Ovaj put prvi u širenju stvaranja jedne nove i jedine svjetske religije po mjeri judeomasonerije.
Mnogi rimokatolici vide u tome dakako nekonzistentnost s prijašnjim naukom rimskih papa, ali tu se opet pojavljuje magične riječi 'ex cathedra'.
I posve je nevažno hoće li ostati ex cathedra ono što su prijašnji pape naučavali ili suprotno što sadašnji naučavaju, kad je ostalo ono što je za njih najvažnije, biti prvi (makar u služenju Antihristu).
I na koncu ako niste znali što je ropotarnica.
To je prostorija u kojoj se odlažu nevažne stvari.
Tako je papina nezabludivost išla iz stolice u ropotarnicu.

P.S.
Zanimljiva je činjenica kako se prvi puta, koliko sam informiran, u 19.st. pojavljuje podjela na zabludivo i nezabludivo učiteljstvo RKC, kao i na redovno i izvanredovno učiteljstvo RKC.
Ustvari bilo bi bolje da su u RKC ponovno prihvatili pravoslavni nauk po kojem postoje vječne, nepromjenjive i objavljene istine - Objava, te da postoji isto također ekonomija (dobro upravljanje s kućom, u ovom slučaju s Crkvom) koja je promjenjiva, budući su ljudi i vremena promjenjiva.
Ali nikad ekonomija ne može ići nauštrb ili protivno Objavi.
Zašto su dakle latinski teolozi modernog vijeka išli s tom novotarijom, umjesto da su prihvatili drevni nauk Crkve?
Zašto nisu kršćanski oci nikad vršili te podjele koje su učinili RKC teolozi 19.st.?
Zato što je istina istina, a laž nije nikad istina, i onaj tko ima titulu biskupa to jest sv.Petra, nikad nije imao privilegiju naučavati laž, a da i dalje ostane biskupom, da i dalje bude u stolici.
Stoga je trebalo naći načina da rimski pape ostanu i dalje u stolici rimskog biskupa iako je svima jasno kako naučavaju krivovjerje ili kako se protive naučavanju prethodnih papa.
Tako se je našao taj magični mehanizam kako bi vuk bio sit i ovce na broju.
Rimski papa po toj novoj nauci može naučavati zablude, i sve RKC ovce mu i dalje trebaju biti poslušne, jer je ovcama rečeno kako je to papino redovno, ali zabludivo učiteljstvo.
Carigradski patrijarh Nestorije bio bi 'spašen' od anateme da su mu na raspolaganju bili vatikanski teolozi 19.st., jer bi patrijarhov glasnogovornik nakon poznate izjave da Marija nije Bogorodica (nestorijanizam negira kako je Gospod Hrist božanska osoba s dvije naravi, jer je po Nestoriju Marija rodila čovječju osobu) rekao kako je to samo redovno i zabludivo učiteljstvo Nestorija, i ne treba se nitko zabrinjavati, a kamoli tražiti da rimski car izbaci Nestorija iz stolice carigradskog patrijarha.
Nestorije bi i dalje nastavio govoriti isto krivovjerje koje je nazvano po njemu, a Crkva bi umjesto stupa i temelja istine postala antički forum u kojem svi mogu govoriti što god im padne na pamet, dakako najčeće su to laži.
U sličnoj situaciji je sad RKC, tamo postoje ultramodernisti koji podržavaju sve liberalno-sotonističke agende i koji imaju praktično vlast u RKC, zatim imamo 'konzervativce' koji su pred nekoliko desetljeća bili modernisti, ali nisu se dovoljno brzo mjenjali pa su ostali na tom starom modernizmu (kao jugokomunisti koji su i dalje vikali 'živio Staljin', a nisu shvatili da je tad došao na vlast mali Staljin), pa imamo one koji bi se vratili u srednjovjekovni papizam sa 'slatkim Hristom na Zemlji' koji bi mjenjao kraljeve kao čarape i usput imao na raspolaganju staru dobru inkviziciju, te koji stoga drže kako su suvremeni rimski pape heretici modernisti, ali što možemo nego ih držati papama jer bez papa ne može postojati RKC.
Na kraju su sedevakantisti kojima sam i ja pripadao, i koji su u zabludi da se može obnoviti nešto što nije nikad ni postojalo, ali se to niti praktično ne može dogoditi jer nema rimskog klera koji su sedevakantisti i koji bi izabrali rimskog papu nakon što ga nije bilo neki kažu 50, neki 60, neki 100, ..., neki skoro tisuću godina.
A pravi i istiniti odgovor je - nikad nije Gospod Isus Hrist imenovao svojeg nezabludivog vikara na Zemlji, niti da Njegova Crkva počiva na osobi rimskog biskupa koji je taj vikar.
Bog nas ne može prevariti i dovesti u zabludu, pa ako je stvarno htio imenovati rimskog biskupa svojim vikarom, onda bi to jasnim riječima objavio apostolima, a oni bi to dalje prenijeli u sv.Pismo.
Dakle, papizam je ista povjesno-teološka krivotvorina, kao što su papisti krivotvorili Konstantinovu darovnicu, praveći taj falsifikat kako bi se opravdali što su u zemaljskoj vlasti preuzeli ulogu rimskog cara.

P.S.S.
Google je promijenio politiku stavljanja komentara, zato ću ovako odgovoriti na komentar A.Srzića:

Gospod nije stvorio Crkvu na jednom čovjeku koji bi kao trebao biti stijena na kojoj Crkva počiva (i sam pišeš kako je isti Petar imao slabosti, pa kakva je to slabašna stijena na kojoj počiva Crkva, a tek kad kažemo da Crkva počiva na stijeni zvanoj Bergoglio).
Ali, recimo da je to istina, da Crkva počiva na sv.Petru.
Odakle je i tko je ovlastio rimske biskupe da se smatraju nasljednicima sv.Petra?
Ima li igdje izjava Petra kako on proglašava rimskog biskupa i sve buduće rimske biskupe svojim nasljednicima?
Niti jedan ekumenski sabor Crkve, niti jedan patrijarh Crkve (štoviše sveti rimski papa Grgur Veliki je pisao kako se biskupi Antiohije i Aleksandrije mogu smatrati nasljednicima sv.Petra - jer je tamo Petar rukopoložio biskupe, a u Antiohiji je sam stolovao) nije vjerovao u ludost papizma kako su rimski biskupi nasljednici sv.Petra te da su oni stijena na kojoj Crkva počiva, pa da su nakraju k tome i nezabludivi Hristovi vikari na Zemlji.
I nadalje, Crkva je stvarno nezabludiva, ako to RKC nije, to ne znači da nije i Crkva.
Crkva ne može naučavati zablude zato što Crkvu vodi Gospod Hrist (koji joj je glava) po Duhu Svetomu koji se očituje prvenstveno na ekumenskim saborima Crkve (to je jedino od ljudskog, ali zato što ih vodi Duh Sveti, što je nezabludivo).
To je temelj-stijena Crkve, a ne neki zabludivi čovjek.
Uostalom, sv.Pismo (poslanica sv.Pavla) jasno kaže kako je Crkva temelj i stup istine, dok rimokatolici vide kako njihov 'nezabludivi' stalno bludi pa kažu kako je onda i Crkva zabludiva.
Apropos 'stijene' o kojoj su tobož kršćanski oci pisali kako je to osobno sv.Petar ili da su to rimski biskupi pročitaj ovaj tekst i nastavak koji dokazuje kako u to nisu vjerovali latinski kršćanski oci, a kamoli grčki.
Izvadak iz teksta, konkretnije izvadak iz Traktata o Evanđelju sv.Ivana bl.Augustina iz Hippa:
For the Rock (Petra) was Christ; and on this foundation was Peter himself also built. For other foundation can no man lay than that is laid, which is Christ Jesus.
Tko je dakle prema najpoznatijem latinskom kršćanskom ocu Stijena-Petra Crkve?
Sam Gospod Isus Hrist. 
A što je na Stijeni sagrađeno? Crkva.
Kako pak Augustin naziva Crkvu? Petrom, jer kaže kako je Petar izgrađen na Stijeni, na Hristu.
To znači da bl.Augustin izjednačava sv.Petra sa svim biskupima, i to je pravoslavna eklesiologija, Crkva je tamo gdje je Petar, to jest gdje je pravovjerni biskup.
Ako pak papisti i dalje žele vjerovati kako je Stijena  Bergoglio i oni prije njega, neka se dobro paze što čine, jer na mjesto Boga stavljaju čovjeka.
To je kršenje prve Božje zapovijedi. 
 

Kad istina više nije subverzivna

Netko je napisao u prošlosti da će u budućnosti, to jest u naše vrijeme, iznošenje istine biti revolucionarnim činom.
Bilo je to samo još jedno lažno proroštvo.
Jer je pretpostavljalo kako je ljudima stalo do istine, pa kad im netko otkrije istinu da žive u laži, da će onda to izazvati lavinu buntovništva.
Davno, davno su prošla vremena kad su ljudi bili spremni mrijeti za istinu.
Ljudi su danas kao prasci koji se valjaju u blatu laži, pa de facto kažu - baš nam je dobro živjeti u laži, slobodno pustite da svatko priča što god hoće, makar to bila i istina, jer to se nas ne tiče.
Lagali su nas da su bili na Mjesecu, ništa zato, bar smo gledali filmove o pustolovinama u svemiru, slušali smo i pop glazbu o tome, stvarala se je atmosfera samo što čovječanstvo nije nastanilo izmišljene svijetove, bilo je više nego dobro (pogotovo zato što smo tada bili mladi).
Hajmo i dalje vjerovati u tu laž kad nas to ništa ne košta, a usput možemo uživati u fantaziji i zarađivati na tome.
Kad sam počeo s blogom kojeg sam s razlogom nazvao kako već jesam, mislio sam da treba ljude samo potaknuti da eksperimentiraju ili da vide tuđe eksperimente po kojima se vidi kako Zemlja nije lopta, barem ne s radijusom o kojem su nas učili u školi.
I da će ih ta istina otrijezniti, a ako su ateisti, da će onda shvatiti kako nema ništa od slučajnosti ili bijega od Boga, jer Nebo je neusporedivo bliže nego što su nas učili, ali ipak nedostupno zbog neprobojnog nebeskog svoda o kojem piše sv.Pismo i koje su sve do tada 'znanstvenici' ismijevali kako je to samo maštovita bajka koja nema veze s istinom.
Mislio sam da će ti novi(za dobro upućene i nisu novi) podaci biti kao kad se slijepoj ptici koja je u krletki, a misli da su oko nje beskonačna prostranstva te da je sama, otvore oči i spozna da ju je netko stavio u krletku i da je cijelo vrijeme hrani to jest da ne može živjeti bez njega.
Dakle, malo tko je bio uzbuđen s nedostatkom dokaza o sferičnosti Zemlje, malo tko je rekao - ako su me od malih nogu lagali o globusu, onda im više ništa ne vjerujem, sve provjeravam i u sve sumnjam što su me učili te odbacujem ih kao autoritete i otkazujem poslušnost onima koji su me tako dugo lagali.
Zašto se nije dogodilo ono što bi se dogodilo pred 50 godina da se je tada ista istina u javnosti objavila?
Mediji i svemoćna država (to jest oni koji stoje iza država i multinacionalnih tvrtki) drže u šaci većinu čovječanstva, i toga su implicitno svi svjesni, a k tome ih drže u dragovoljnim lancima hedonizma.
Zato prosječni čovjek ili bježi od istine ili ju ignorira, jer nije spreman umrijeti za istinu, jer mu je laž draža iako će ga laž zaista na kraju i to vječno uništiti.
Ali koga briga za vječnost, važan je samo sadašnji dan ili sadašnji trenutak i ako će isti biti ugodan, žrtvovat će se bez prevelikog dvoumljenja istina i vječnost.
Ovo pišem inspiriran pitkim pop pjesmama koje govore o velikoj laži Lopte, i znajući da one ne će izazvati veliku reakciju.
Svojevremeno je, pop glazbenik Thomas Dolby koji je naginjao eksperimentalizmu napravio album "The Flat Earth", ali većina koji su ga slušali nisu bili stvarno svjesni da je autor odbacio Loptu.

On nije bio eksplicitan u tome, pa je album prihvaćen kao dozvoljena umjetnička sloboda.
Sad pak imamo eksplicitne tekstove u pop pjesmama:

Ali reakcije ne će biti.
Junci su dobro utovljeni i spremni na klanje (o kojem ne razmišljaju), vrata su im otvorena, ali oni radije ostaju u štali laži.

P.S.
Ne radi se dakako samo o kozmologiji i obliku Zemlje.
Još veća apatičnost je u kudikamo važnijoj stvari, u pitanju spasenja.
Neshvatljivo je kako rimokatolici ne poznaju doktrinu RKC.
Većina njih nije ni svjesna temeljne doktrine papizma, to jest kako je rimski biskup nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji kojem se trebaju svi podvrgnuti ako se žele spasiti.
Jer kad bi to znali, i ako su istinoljubivi, onda bi morali zaključiti kako primjerice Franjo (Bergoglio) to svakako nije, pa bi dalje slijedio zaključak kako je stolica rimskog biskupa prazna.
Nakon toga bi trebali početi istraživati od kad su to rimski biskupi naučavali hereze, od kad su to jedan drugom proturiječili.
I ako su ustrajni došli bi tisuću godina unatrag do shizme, a onda još i dalje u prošlost jer nije nikakva povjesna tajna kako su neki rimski biskupi bili heretici i kao takvi anatemizirani od Crkve i u prvom tisućljeću.
Slijedi normalan zaključak kako rimski biskup nije nipošto nezabludiv niti ima vrhovnu vlast u Crkvi, jer eto ekumenski sabori Crkve su ih anatemizrali, oni su onda iznad rimskih biskupa (i svih biskupa).
Nema onda druge nego vratiti se od dugog lutanja u Crkvu.
Zašto se to ne događa u većim razmjerima budući su današnjim naraštajima rimokatolika kudi kamo više dostupne povijesne i teološke istine nego što je to bilo njihovim precima?
Zato što ih nije briga za istinu.
Preci su mogli imati opravdanje zbog nedostatka informacija, ali ovi više nemaju.

Plastika

Pedesetgodišnjaci, ako su odrasli na 'rocku' u bivšoj državi, znaju za ovu pjesmu:

VIS "Idoli" iz Beograda su bili malo različitiji od drugih (čak i za vrijeme punka i novog vala), pisali su pjesme koje nisu bile samo ljubavni jadi adolescenata.
Napisali su i antikomunističku pjesmu "Maljčiki" zbog čega je reagirao prosvjedom sovjetski veleposlanik, a čini se da je o njoj raspravljao partijski vrh države, samo nisu imali petlje je skroz zabraniti.

Eto, ugasili su se visoke peći i nema više dima iz industrijskih dimnjaka.
Ali se to ne bi moglo reći za plastiku (radim u tvrtki koja proizvodi plastiku).
Pjesma kaže - ja nosim plastično odijelo, plastika je moja hrana ...
Onda nije čudno da se plastika nalazi i u ljudskom izmetu.

Možete preskočiti druge dvije crne tablete, usredotočite se na crnu tabletu plastike.
Dakle, u nekoliko desetljeća broj spermatozoida muškaraca na zapadu pao je za pola, ali on i dalje pada.
Očito se približava granici kada se više ljudi ne će moći razmnožavati spolno, a pitanje je dal će se moći i 'bespolno' u laboratoriju.
Plastika dokazano loše utječe na muške hormone, smanjuje se testosteron, kako napisah drastično opada kvaliteta sjemena, i ne samo da izvanjski muškarci više ne liče na svoje predke, nego se to odražava i u psihičkom neodrastanju mladih muškaraca, pa sve do povećane tendencije prema homoseksualizmu i želji za mjenjanjem spola.
Plastika nas svugdje okružuje, nju nosimo, nju jedemo, nju dišemo, teško da se može nabrojiti više od 10% proizvoda koje kupujemo, a da isti nemaju u sebi ugrađeno nešto od plastike.
Voda koju pijemo dolazi od plastičnih cijevi, ili ako ne pijemo vodu iz vodovoda, onda opet kupujemo vodu iz plastičnih boca koja se opet tranportira kroz plastične cijevi.
Većina hrane koju jedemo ima doticaj s plastikom.
Je li vrijedilo živjeti lagodnije pedeset godina, kad kroz narednih pedeset možda više i ne će biti života, ili će to biti život nedostojan čovjeka?
Zašto su ljudi tako prokleto naivni kad im znanstvenici obećavaju lagodan život bogova, kad se oduvijek zna da nema kruha bez motike, to jest nema zdrave hrane bez ljudskog znoja i truda?
I pitanje je dal se može uopće ovo kolektivno ludilo zaustaviti osim nekom svjetskom kataklizmom kad će trebati sve krenuti ispočetka?
I nisam siguran da ne bi i taj novi početak završio kao sadašnji završetak.
Da, problem je u posrnuloj čovjekovoj naravi nakon Adamovog grijeha koja se ne može uzdići od duhovno smrtnog stanja bez Božje pomoći, bez ljudskog pobožanstvljenja, bez života u izobilju kako kaže Gospod Hrist i kojeg još nazivamo životom nestvorenih Božjih energija.
Dakle, zalud se rade video uratci koji alarmiraju ljude da smo pred ponorom propasti, ako se ne zna uzrok zašto smo na tom krivom putu i kako možemo odabrati drugi put koji jedini vodi tamo gdje ljudsko srce želi biti, a ne vode ga tamo sigurno zanstvenici u službi svjetskih veletrgovaca i bankara, iza kojih se ustvari nalazi čovjekoubojica od početka i otac laži.
Čovječanstvo se cjelokupno ne će spasiti od propasti, na nama je da se potrudimo i to jako oko svojeg vlastitog spasenja i oko spasenja naših najbližih i naših prijatelja.
Ovo i pišem zato što sam prijatelj onima koji čitaju.
Ta ne upućujem čitatelje prema sebi, nego prema Gospodu Hristu i Crkvi koja je Njegovo mistično tijelo.
Ako nam je Hrist glava, a mi udovi tijela, zar Njegovo tijelo može biti onečišćeno plastikom ili bilo kojim toksinima?
Naravno da se ovo ne odnosi na naše sadašnje propadljivo tijelo koje je još ovdje koje desetljeće ili još i manje, i koje je stvarno zatrovano plastikom.
Još je gore stanje ako smo robovi grijeha, ali ne očajavajmo, Gospod nam je ostavio Njegovu Crkvu po čijem svetotajinskom životu se možemo vječno i nepovratno izliječiti i živjeti božanskim životom u izobilju.
Ovaj svijet je izobilje smeća, plastike (umjetno izazvani elektromagnetski valovi preko kojih mediji vladaju i duhovno truju ljude, također biološki uništavaju život na Zemlji i možemo ih smatrati toksinima) i grijeha, nema razloga da se vežemo za njega kad je on na izmaku, kad je propadljiv, kad mu vrijeme istječe, kad i doslovno, a kamoli duhovno, smrdi.
Utječimo se u svojoj nemoći Bogorodici.

Presveta Bogorodice spasi nas!

Unigenitus

Unigenitus  je ime bule, dokumenta koji je zapečaćen olovnim papinskim pečatom radi autentičnosti, koju je izdao rimski papa Kliment XI 1713.g.
Po običaju bula je dobila ime po prvim riječima dokumenta 'Unigenitus ...' - jedinorođeni.
Ta je bula trebala biti obračun RKC s jansenizmom, u njoj su redom nabrajane anatemizirane zablude jansenista.
Međutim, nije tu spor bio samo po pitanju tumačenja nauke o Božjem milosrđu bl.Augustina (predestinacija), nego je još više bio spor ekleziološki.
Jer mnogi francuski rimokatolički biskupi, laici i parlamentarci držali su kako je Galikanska Crkva neovisna od Rimske, da rimski papa nije nezabludiv te da nema vlast nad francuskom Crkvom.
Štoviše, mogli bi reći kako je tadašnji stav 'galikanaca' bio stav pravoslavne eklesiologije (što je bila u prvom tisućljeću praksa istoka i zapada) u nauci kako je ekumenski koncil Crkve najviše tijelo Crkve koje je jedino nezabludivo i jedino ima vlast nad pojedinim biskupima (a ne da tu vlast ima rimski papa), te da rimski papa nema vlast nad Crkvom u Francuskoj tako da u istoj može mjenjati i postavljati biskupe, određivati što je pravovjerno, a što nije.
Jansenizam je bio tada još vrlo živ i jak, ali iza brda se valjala druga dugovječna latentna hereza koja će biti donešena na prvom vatikanskom koncilu, tzv. dogma o nezabludivosti rimskog pape.
Osim što se je blasfemično jednom čovjeku daje nezabludivost, tu se je radilo i o evidentnoj kontradikciji.
Jer ako je samo rimski papa nezabludiv (dodajmo i onu kvaku 22 - u svojem redovnom i izvanredovnom učenju) onda ekumenski sabor Crkve nije, a ako nije, kako je nešto zabludivo (sabor) moglo definirati da je nešto drugo nezabludivo (rimski papa)?
To je apsurd, tim više što niti jedan čovjek niti skup ljudi (makar cjelokupno čovječanstvo) ne može niti sam sebe, niti nekog drugog čovjeka, definirati nezabludivim - što je božanski atribut.
Eventualno bi Bog mogao definirati da je neki čovjek nezabludiv, ali ni od toga nema ništa.
Zato što bi u tom slučaju Bog trebao tom čovjeku ili oduzeti slobodnu volju (jer svaki griješnik može pasti u napast da laže, hotimično ili nehotimično) i diktirati mu cijeli život što je istina.
Bog je djelovao neko vrijeme (ali ne cijeli život) tako na svete pisce Biblije, ili na proroke, ali i jedni i drugi nisu bili nezabludivi, a vjerojatno bi odbacili kao sotonsku podvalu kad bi ih netko htio proglasiti nezabludivim.
Ipak, Crkva je stup i temelj istine, ali ona to nije po niti jednom čovjeku, nego po Duhu Svetomu koji djeluje u Crkvi, kao što su apostoli na svom prvom i jedinom koncilu u Jereuzalemu rekli - 'Duh Sveti i mi smo zaključili', a nikako rimski biskup ili bilo koji drugi čovjek može reći - pažnja, pažnja, ovo što ću sada reći je nezabludivo.
Tako je dakle navedeni rimski biskup Kliment objavio niz točaka koje su 'nezabludivo' anatemizirane.
Točka 80. glasi:
"Čitanje sv.Pisma je za sve."
Ako niste dobro razumijeli, 'nezabludivi' rimski papa objavio je 'Crkvi' kako nije čitanje sv.Pisma za sve, jer to je bio popis anatemiziranih zabluda koju su širili jansenisti.
To nije rekao Kliment u nekom privatnom razgovoru ili je to napisao u nekom privatnom pismu, nego je 'nezabludivi Hristov vikar na Zemlji' službeno objavio kao istinu zapečaćenu papinskim pečatom.
I to samo potvrđuje ono za što su protestanti optuživali papiste, da su branili kršćanima čitati sv.Pismo.
Bez sumnje, sv.Pismo se ne smije čitati-interpretirati na protestantski način, nego onako su ga interpretirali kršćanski oci i Crkva.
Međutim, daleko od toga da je Crkva ikad zabranjivala čitanje sv.Pisma.
Kad smo već kod jansenista, B.Pascal je napisao kako je sv.Pismo tako napisano da onaj tko nema vjere (a čita ju radi sprdnje ili da nađe 'rupe' u njoj kako bi se izrugivao kršćanima), još će više biti slijep za vjeru nego prije čitanja, a tko je čita s vjerom, tom će Bog postepeno otkrivati, koji put skriveni, smisao.
Dakle nema štete od čitanja sv.Pisma, onaj tko vjeruje (kršćanin) biti će prosvijetljen, onaj tko nema vjere (ali ima zlobe) biti će još više zaslijepljen.
Anatema rimskog pape prema čitanju sv.Pisma nema traga u nauci kršćanskih otaca niti u dokumentima ekumenskih sabora Crkve, nego je rimski papa još jednom demonstrirao kako mu nema premca u oholosti.
Vjerojatno su neki od papa stvarno vjerovali da su nezabludivi, ali to je teški duhovno-psihički poremećaj (u pravoslavlju se naziva prelest), dok drugi nisu vjerovali da su nezabludivi, ali su htjeli iskoristiti položaj 'nezabludivog' kako bi imali gotovo nadzemaljsku vlast nad ljudima.
Ne zna se koje je od ta dva stanja gore.
Kako napomenuh, tom 'greškom u koracima' Kliment je dao za pravo onima koji su optuživali RKC da je u srednjem vijeku branila kršćanima čitanje sv.Pisma.
Stoga nije začudila reakcija mnogih rimokatolika koji su se dotad branili kako je to bila protestanstka laž i propaganda u vjerskim katoličko-protestantskim ratovima.
Prema ovoj poveznici koju mi je jedan čitatelj dao, Francuska je nakon bule bila na rubu shizme, austrijski car je zabranio čitanje bule u svom carstvu, s pravom su mnogi tumačili kako je s tom bulom rimski papa dokazao nehotimično kako rimski papa nije nezabludiv.
Kako je u tom stoljeću i slijedećem RKC bila podijeljena po pitanju papine nezabludivosti, možemo čitati u toj poveznici.
Primjerice tada je izašao katekizam koji je na pitanje trebaju li rimokatolici vjerovati u nezbludivost pape odgovorio kako je papina nezabludivost izum protestanata jer tako nešto u RKC ne postoji.
Kako nije bio izum protestanata branjenje čitanja sv.Pisma u srednjem vijeku tako i to nije bio protestantski izum.
Jer za stoljeće i pol, upravo se je taj apsurd dogmatizirao u RKC i tako je praktično postalo nemoguće da se RKC kao cjelina vrati u Crkvu.
Što je po meni dobro, zato što RKC nema samo zabludu papizma, nego i mnoge druge koje su izašle iz nje.
Unigenitus dokazuje kako je RKC u shizmi, kako ona nije 'jedinorođena' Crkva Hristova, nego da je najvjerojatnije bludnica iz Otkrivenja.