Plastika

Pedesetgodišnjaci, ako su odrasli na 'rocku' u bivšoj državi, znaju za ovu pjesmu:

VIS "Idoli" iz Beograda su bili malo različitiji od drugih (čak i za vrijeme punka i novog vala), pisali su pjesme koje nisu bile samo ljubavni jadi adolescenata.
Napisali su i antikomunističku pjesmu "Maljčiki" zbog čega je reagirao prosvjedom sovjetski veleposlanik, a čini se da je o njoj raspravljao partijski vrh države, samo nisu imali petlje je skroz zabraniti.

Eto, ugasili su se visoke peći i nema više dima iz industrijskih dimnjaka.
Ali se to ne bi moglo reći za plastiku (radim u tvrtki koja proizvodi plastiku).
Pjesma kaže - ja nosim plastično odijelo, plastika je moja hrana ...
Onda nije čudno da se plastika nalazi i u ljudskom izmetu.

Možete preskočiti druge dvije crne tablete, usredotočite se na crnu tabletu plastike.
Dakle, u nekoliko desetljeća broj spermatozoida muškaraca na zapadu pao je za pola, ali on i dalje pada.
Očito se približava granici kada se više ljudi ne će moći razmnožavati spolno, a pitanje je dal će se moći i 'bespolno' u laboratoriju.
Plastika dokazano loše utječe na muške hormone, smanjuje se testosteron, kako napisah drastično opada kvaliteta sjemena, i ne samo da izvanjski muškarci više ne liče na svoje predke, nego se to odražava i u psihičkom neodrastanju mladih muškaraca, pa sve do povećane tendencije prema homoseksualizmu i želji za mjenjanjem spola.
Plastika nas svugdje okružuje, nju nosimo, nju jedemo, nju dišemo, teško da se može nabrojiti više od 10% proizvoda koje kupujemo, a da isti nemaju u sebi ugrađeno nešto od plastike.
Voda koju pijemo dolazi od plastičnih cijevi, ili ako ne pijemo vodu iz vodovoda, onda opet kupujemo vodu iz plastičnih boca koja se opet tranportira kroz plastične cijevi.
Većina hrane koju jedemo ima doticaj s plastikom.
Je li vrijedilo živjeti lagodnije pedeset godina, kad kroz narednih pedeset možda više i ne će biti života, ili će to biti život nedostojan čovjeka?
Zašto su ljudi tako prokleto naivni kad im znanstvenici obećavaju lagodan život bogova, kad se oduvijek zna da nema kruha bez motike, to jest nema zdrave hrane bez ljudskog znoja i truda?
I pitanje je dal se može uopće ovo kolektivno ludilo zaustaviti osim nekom svjetskom kataklizmom kad će trebati sve krenuti ispočetka?
I nisam siguran da ne bi i taj novi početak završio kao sadašnji završetak.
Da, problem je u posrnuloj čovjekovoj naravi nakon Adamovog grijeha koja se ne može uzdići od duhovno smrtnog stanja bez Božje pomoći, bez ljudskog pobožanstvljenja, bez života u izobilju kako kaže Gospod Hrist i kojeg još nazivamo životom nestvorenih Božjih energija.
Dakle, zalud se rade video uratci koji alarmiraju ljude da smo pred ponorom propasti, ako se ne zna uzrok zašto smo na tom krivom putu i kako možemo odabrati drugi put koji jedini vodi tamo gdje ljudsko srce želi biti, a ne vode ga tamo sigurno zanstvenici u službi svjetskih veletrgovaca i bankara, iza kojih se ustvari nalazi čovjekoubojica od početka i otac laži.
Čovječanstvo se cjelokupno ne će spasiti od propasti, na nama je da se potrudimo i to jako oko svojeg vlastitog spasenja i oko spasenja naših najbližih i naših prijatelja.
Ovo i pišem zato što sam prijatelj onima koji čitaju.
Ta ne upućujem čitatelje prema sebi, nego prema Gospodu Hristu i Crkvi koja je Njegovo mistično tijelo.
Ako nam je Hrist glava, a mi udovi tijela, zar Njegovo tijelo može biti onečišćeno plastikom ili bilo kojim toksinima?
Naravno da se ovo ne odnosi na naše sadašnje propadljivo tijelo koje je još ovdje koje desetljeće ili još i manje, i koje je stvarno zatrovano plastikom.
Još je gore stanje ako smo robovi grijeha, ali ne očajavajmo, Gospod nam je ostavio Njegovu Crkvu po čijem svetotajinskom životu se možemo vječno i nepovratno izliječiti i živjeti božanskim životom u izobilju.
Ovaj svijet je izobilje smeća, plastike (umjetno izazvani elektromagnetski valovi preko kojih mediji vladaju i duhovno truju ljude, također biološki uništavaju život na Zemlji i možemo ih smatrati toksinima) i grijeha, nema razloga da se vežemo za njega kad je on na izmaku, kad je propadljiv, kad mu vrijeme istječe, kad i doslovno, a kamoli duhovno, smrdi.
Utječimo se u svojoj nemoći Bogorodici.

Presveta Bogorodice spasi nas!