Savjeti za teška vremena

Dajem samo poveznicu na vrlo koristan video Roosha i dodajem dvije rečenice, ostalo pogledajte i čujte od Roosha.

Teška vremena možemo iskoristiti da budu za naše vječno dobro.

Teška vremena dolaze za sve, ne mogu se izbjeći i biti će neopisivo gora nego sada, i biti će, vrlo vjerojatno, tako do kraja našeg života.

P.S. Ipak kao kontrapunkt dajem slijedeći video:

Ana Šebalj je već, relativno dugo, prisutna u hrvatskoj (ali i široj "regionalnoj") alternativnoj internetskoj javnosti u borbi protiv političke elite koja rukovodi plandemijom.

Hrabrosti i dobre namjere i volje očigledno ima, kao i neke spoznaje o ovome protiv čega se bori.

Usporedimo je s Rooshem koji je, koliko mi je poznato, prije nje, javno progovorio o plandemiji, i naveo je pripadnike jednog naroda koji misli da je izabran vladati ostalim narodima, kao glavne krivce (zato su ga izbacili sa svih važnijih socijalnih mreža).

Ana Šebalj de facto "poziva na oružje" (da stvarno misli pozvati na oružje onda to ne bi sad javno-okolišno rekla, nego u odlučnom trenutku, ovako je njezin govor više emocionalan nego pragmatičan), na javno suprostavljanje elitama koje treba skinuti s vlasti, dok Roosh govori kako se trebamo okrenuti molitvom i duhom svojim prema Gospodu Hristu, jer je ovo početak posljednjih vremena kad Bog dopušta demonima i njihovim ljudskim pomoćnicima da imaju superiornu moć na krugu Zemaljskom (a u cilju većeg dobra, da bi se neki probudili iz duhovne letargije i shvatili kršćanstvo i svoje krštenje ozbiljno ili da bi se neki obratili i tako spasili u posljednjim trenucima kao desni razbojnik na križu).

Roosh želi svoje slušatelje dovesti do stava pristanka na mučeništvo radi vjere (svaki kršćanin bi trebao i inače imati takav stav), dok Šebalj apelira na rušenje postojećih vlasti koje sudjeluju aktivno u plandemiji.

Ne sumnjam da će verbalno ili deklarativno Ana i ovaj njezin pristup imati više pristalica (dan nakon objave ovaj video ima nešto ispod 80.000 pregleda, nešto ispod 800 komentara što je prilično upečatljivo), ali nitko od tih pristalica ne će prihvatiti vlastitu žrtvu radi tog cilja, većina ne će doći niti na neki javni prosvijed kojeg bi ona sazvala, i to radi straha da se ne zamjere moćnicima koji im mogu ugroziti egzistenciju, radno mjesto i postojeći komfor.

Već se i sad nazire u njezinom tonu i riječima razočaranje u druge ljude koji joj daju samo verbalnu podršku i ništa više.

Slično se može reći i za razne pokušaje u Srbiji u kojima neki monasi pozivaju narod na ulice da sruše vlast koja svira ili pleše po plandemijskim notama, ozakonjuje sodomizam ... sve isto što i radi hrvatska vlast ili vlast u bilo kojoj drugoj državi.

Neki su se od takvih razočarali kao što će se razočarati i Ana Šebalj.

Dakle pogledajmo istinu u oči, vlast je onakva kakav je i narod, sklon hedonizmu, prodaji vjere i ideala za malo materijalnih i propadljivih dobara, koje bi trebalo zvati zlima, a ne dobrima.

Narod kojem je glavni prihod rasprodaja zemlje i prirodnih dobara koje su mu ostavili preci, i turizam kao moderna vrsta socijalne prostitucije pod krinkom gostoljubivosti, ima upravo vlast koju zaslužuje, i da je prosječan Hrvat koji sad nešto brblja protiv "lopova na vlasti" na poziciji vlasti kao ministar vlade, radio bi isto kao i ministar kojeg sad naziva lopovom.

Promjena vlasti u ovakvom bolesnom stanju je samo "sjaši Kurta, uzjaši Murta" (jedan komentator je naveo citat Steva Quaylea "No political solution for a spiritual problem" - ne postoji političko riješenje za duhovni problem, to je ono što čini mi se Ana Šebalj i svi slični njoj ne vide).

I kako je Kurta slušao svjetske moćnike i provodio dogovorenu ulogu u plandemiji ili u sodomizaciji društva, tako će sad raditi Murta.

Stoga ne treba gubiti vrijeme i energiju na organiziranje "pučeva i ustanaka", nego okrenuti se sebi i borbi protiv demona i strasti koje nas odvajaju od Boga, onda se okrenuti svojim bližnjima i pomoći im molitvom, riječju i djelom, da se i oni oslobode za Hrista, a to nikad u moderno vrijeme kao sad, znači biti spreman na mučeništvo.

Smrt mučenika vrijedi više nego sve revolucije, pučevi i ustanci.

Svjedočiti svojom krvlju i životom vjeru, rađa nove kršćane i mučenike, i tako će se pokazati da nije niti plandemija bila zlo, kao niti "prirodne nesreće", te da dobro pobijeđuje i u smrti, a pogotovo nakon smrti, iako je izgledalo pobijeđeno i nemoćno i vodi u depresiju i razočaranje one koji i u tome ne vide prst Božji.

Plandemija je u konačnici dobra, inače je Bog ne bi dopustio.

To dobro može biti u tome da se samo jedna izgubljena ovca vrati u Hristovo stado.

Živjeti koje desetljeće duže ili kraće stvarno je ništavno prema vječnosti.

Stoga ne bojmo se nipošto smrti (bolesti, prirodnih nesreća, gladi, oskudice, demona, zemaljske vlasti, logora, mučilišta ...), jer nju ne možemo nikako izbjeći, ali bojmo se Onog kojeg se stvarno moramo bojati da ne bismo vječno umirali u Paklu kršeći Njegove zapovijedi na krugu Zemaljskom.

Ako budemo ustrajni na Putu, strah od Boga će se transformirati u ljubav prema Bogu, i onda ćemo prigrliti mučeništvo i gledati ga kao dobitak i čast jer nas je Bog odabrao da živimo u posljednjim vremenima i da vlastitom krvlju svjedočimo vjeru i ljubav prema Njemu.

Kršćani ne smiju u vremenima Antihrista razmišljati kako će prolijevati krv Božjih neprijatelja, nego kako se pripremiti za prolijevanje svoje krvi.

I moliti za svoje neprijatelje i mučitelje, pa i za one koji su se deklarirali Božjim neprijateljima, jer i oni se mogu na kraju obratiti i postati mučenici vjere.

Još jedno čudo u požarima poharanoj Grčkoj.

Selo Prokopi dobilo je zapovijed vatrogasaca za evakuaciju.

Episkop je zvao paroha i zamolio ga da učine procesiju-litiju s ikonama i moćima-relikvijama-moštima svetaca.

Tako su u procesiji obilazili navečer selo sat i pol.

U tri ujutro su ponovno došle patrole pozivajući još jednom na evakuaciju, i za sat vremena pojavio se niotkuda oblak, niti metereolozi nisu predviđali kišu i oblake, i iz toga oblaka došla je spasonosna i obilna kiša spasivši tako selo.

Bog nije digao ruke od nas iako zbog naše nevjere i grijeha dopušta apokaliptično zlo.

On čeka da Mu se obratimo u poniznosti, iskrenim i skrušenim srcem, i Bogorodica i sveci kojima se molimo mole za nas (ikone i mošti koje su nošene na procesiji dokaz su da Bog daje milost onima koji štuju Njegove svece i vjeruju u njihov zagovor), svi oni čekaju na naše obraćenje.

Paroh je rekao da su seljaci izgubili u požaru sve od čega su živjeli, maslinike i vinograde.

Dobili su nešto neusporedivo veće i vječno.

I ovo je primjer kako Bog dopušta zlo radi većeg dobra.

Kontra primjer - gvardijan sinjskih franjevaca zabranjuje procesiju i dodirivanje Bogorodičine ikone za RKC blagdan Velike Gospe:

...  želimo biti odgovorni, ako želimo sačuvati naroda od zaraze i ne daj Bože od smrti.''

Koliko je puta gvardijan čuo i pročitao:

Jer svatko tko želi sačuvati svoj život izgubit će ga; a tko dade svoj život za mene, imat će istinski život. (Lk 9:24)

Za njega se može reći - uši ima a ne čuje, oči ima a ne vidi.

I takav slijepac je duhovni pastir RKC stada u Sinjskoj krajini.

Ustvari drugačije se i ne može očekivati kad sekularna i antikršćanska država RH financira iz proračuna RKC, SPC i neke druge religijske zajednice, a rimski papa je jedan od glavnih promotora novog svjetskog poretka uključujući ovu plandemiju, dok rimokatolici vjeruju da je on postavljen od Hrista da vodi zemaljsku Crkvu kao Njegov nezabludivi zamjenik. 

Gvardijan je samo logično zaključio iz krive pretpostavke.

Tako se ruši kuća sagrađena na pijesku, i biti će ruševina velika.

"Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika." (Lk 6,47-49)

Temelj Crkve nije sv.Petar, a još manje rimski papa.

Temelj je Gospod Hristos.

RKC je građena na pijesku (rimskim papama) i zato se ruši.

Ako jedan dio dobro građene kuće otpadne, kuća ostaje jer je sagrađena na čvrstom temelju.

Ako neki episkop uključujući patrijarha otpadne od Crkve zbog hereze i apostaze, Crkva i dalje ostaje jer je Njezin temelj Gospod Hristos, a ne patrijarsi.

RKC se ne može obnoviti ako Nezabludivi Hristov vikar naučava zablude i vodi rimokatolike u hereze i apostazu.

Njega nitko iz RKC ne može smijeniti ili suditi, jer je on pješčani temelj RKC.

Stoga rimokatolici izađite iz te ruševine da ne stradate od njenog urušavanja.

Nešto o klimatskim promjenama iako sam o tome već pisao.

Iako vidimo da ima mnogo vijesti o katastrofalnim poplavama i na neubičajenim mjestima, kao i o katastrofalnim požarima, nipošto ne bismo smjeli povjerovati znastvenicima koji kao proroci kataklizme uvjeravaju nas da će čovječanstvo morati stvoriti svjetsku vladu sa svjetskim porezima i svjetskom policijom i vojskom kako bi se sačuvala "planeta" koju ugrožavaju ljudi svojim nekontroliranim djelatnostima.

Slijedeći video ukazuje kako znanstvenici manipuliraju i mjenjaju podatke o temperaturama kroz dugi niz godina kako bi postigli agendu stvaranja svjetske države.

Fotografija ispod ilustrira kako Zemlja postaje Pakao.

Ne pretjerujem zato što sad i djeca prihvaćaju demonsku inverziju,

a oni bi trebali biti u normalnim vremenima prvi, zbog svoje dječje nevinosti, kojima je to gadljivo.

I nije u pitanju samo dekadentna SAD, slično se događa u Rusiji , pa onda ne smijemo biti retardirani pa misliti da i kod nas nije ista agenda (a nigdje prosvijeda protiv, dok znamo da su svi vladajući političari i oni iz "oporbe", ali i mnogi klerici, na istom luciferijanskom zadatku).

Sveto Pismo jasno osuđuje (mislim da traži smrtnu kaznu) muškarce koji bi se odijevali i ponašali kao žene i obnuto.

Povijesno gledano krenulo je s renesansom kad su neki muškarci počeli nositi duge kose kao žene, za vrijeme baroka muškarci su nosili 'tajice' i duge perike, čak i danas engleski suci nose perike.

Što je to bio nego revolt protiv Stvoritelja koji je stvorio muško i žensko, a ne niti muško niti žensko?

Feministice koje su bile tada sam iz viših slojeva društva, u 19.st. počele su nositi hlače, šišati se na kratko kao i muškarci, biti gologlave kao i mušakrci, pušiti cigarete kao muškarci i tražiti isti status kao muškarci (ne nisu tražile da rade u rudnicima kao muškarci niti da idu u ratove kao muškarci).

Nekoliko desetljeća kasnije bolest se proširila i na plebs.

Za vrijeme seksualne i hipi revolucije homoseksualizam izlazi u javnost, modni dizajneri (obično sodomiti) stvaraju uniseks modu, to jest odjeću koja je ista za muškarce i žene, da se oni više odjećom ne razlikuju.

Zadnjih desetljeća prešlo se na to da muškarci izgledaju i odjećom, izgledom i ponašanjem kao žene, a žene postaju muškobanjaste.

Evidentno se ovaj dugostoljetni trend treba tumačiti dugotrajnim demonskim utjecajem i slabljenjem kršćanstva.

Mislim da smo došli do one faze u kojoj nema povratka, nego će Bog stvoriti novo Nebo i novu Zemlju, a postojeće izgoriti.