Zločin i kazna

Na jednom forumu kojeg pratim pojavila se je tema na temelju ovog teksta:

Zašto ne kažnjavati porodice?

Ovdje je bitna razlika između obitelji i porodice, obitelj je definirana zajednicom ljudi koji u istoj kući i domaćinstvu žive, dok je porodica zajednica ljudi povezana s krvnim srodstvom koja ne mora živjeti u istom domaćinstvu.

Ovo drugo je puno jača zajednica jer u prvoj zajednici mogu biti i hipici koji žive privremeno zajedno.

Primjetljivo je kako autor teksta osuđuje kažnjavanje pripadnika porodice za zločin koji je učinio neki član porodice jer on smatra nedopustivim da se kažnjava nevin, dok istovremeno smatra opravdanim da se A.Hitlera neprekidno i svirepo muči, ako je moguće da ga se izliječi pa muči, izliječi pa muči ...

Autor međutim sam priznaje kako je tradicionalni način kažnjavanja pripadnika porodice bio i jest učinkovit, jer nitko ne će pripadati porodici ako svjesno učini štetu porodici, to jest onaj tko planira učiniti zločin, znajući da će ako se on sakrije odgovarati za njega njegova porodica, najvjerojatnije ni ne će počiniti zločin. Barem ga ne će hladnokrvno planirati ako zna da je vladar države sposoban, da ima dobru redarstvenu službu i sudstvo, te da će time naškoditi svojoj porodici.

Ako pak svjesno to učini, onda mu nije stalo do svoje porodice, i onda je to trebalo biti vidljivo i prije i onda se takvog porodica odriče i prije nego što je postao zločinac.

Ima jedna zgoda iz povijesti Crne Gore kad je pripadnik jednog klana ubio nekog čovjeka i sakrio se je kod svojih. Knez je došao kod vođe klana i dao mu rok do kad mora predati ubojicu, inače će on i njegovi biti ubijeni. I vrlo brzo je izručen knezu ubojica.

Dakle kažnjavanje pripadnika porodice za zločin učinjen od bliskog rođaka vrlo je učinkovit da bi se kaznio zločin i tako spriječilo preventivno buduće zlo.

Moderni čovjek se obično raspekmezi nad sudbinom zločinaca koji više ne robijaju, nego često uživaju u slobodnom vremenu u zatvoru imajući na raspolaganju ono što siromašni ljudi na ulici nemaju.

Međutim zločin ili zlo i kazna su usko povezani.

Ako kazna ne prati zločin, ako zločin ostaje nekažnjen, onda društvo srlja u eskalaciju raznih vrsta zločina.

A zločinci postaju junaci, što je čest slučaj u modernom vremenu, počevši još od holivudskih crno-bijelih filmova koji su idolizirali kriminalce i njihove bande.

Kad smo već kod bandi kriminalaca, oni su u pravilu više povezani preko zločina nego što su bliski s članovima svoje porodice, te u tom slučaju je jasno da bi trebao svaki član bande biti osuđen za zločin nekog drugog člana bande, jer oni su porodica zločinaca.

Drugo zlo koje proizlazi iz nekažnjavanja zločina je to što se time zločincu čini najveće moguće zlo.

Jer onda je on najdalje od pokajanja i ispaštanja svojih zločina, onda on biva de facto nagrađen za zločin od zle zemaljske i tobož čovjekoljubive države, a zato će izgubiti blaženu vječnost i zadobiti sudbinu demona u jezeru ognjenom.

Dakle autor teksta ustvari daje podlogu za zlo i sve to u ime humanizma i brige da ne nastradaju nevini.

Odbacuje tradicionalno kažnjavanje pripadnika porodice koje je preveniralo u velikoj mjeri zločine*, a istovremeno otvoreno govori kako bi neke ljude koje nije nikad ni upoznao, nego o njima zna iz druge, pobjedničke ruke drugog velerata, sadistički mučio.

I što je najgore u tome ne vidi kontradikciju.

Tradicionalno kažnjavanje pripadnika porodica ili klanova nije bilo iz hira, nego su pripadnici raznih porodica vidjeli da se na taj način može najbolje spriječiti zlo.

I koliko se može nazvati nevinim vođa onog klana iz Crne Gore ako je skrivao ubojicu zato što je bio njegov krvni srodnik?

I koliko su bili nevini članovi tog klana koji su to znali i vidjeli?

Dakle priča ili argument o nevinosti ne drži vodu.

Ako smo pak kršćani, onda znamo da smo svi griješnici i svi do jednoga zaslužujemo kaznu od Boga.

Primanje na sebe kazne ili epitimije nakon ispovijedi je način pobjede nad zlom.

O tomu uostalom piše F.Dostojevski u "Zločinu i kazni".

Samo mi se čini da moderni ljudi uopće ne shvaćaju o čemu se tu radi i nakon što pročitaju roman više puta.

Netko će možda reć - u modernom društvu besmisleno je govoriti o kažnjavanju porodica kad porodice više ne postoje.

Točno.

I zato Zapad nestaje jer je individualiziran, i zato se zapadnjaci ne mogu suprostaviti i obraniti od imigranata koji su čvrsto povezani u porodicama i klanovima.

I dok se zapadnjaci na socijalnim internetskim mrežama bune protiv nasilja emigranata nad njima, nikako im ne dolazi do uma zašto i kako je došlo do toga**.

* I daje krivi primjer kažnjavanja porodice. Jer ako nakon zločina nekog sikha nad hindusom, hindusi počnu redom ubijati sikhe, ne radi se o nikakvom tipičnom kažnjavanju porodice koju treba sprovesti legitimni vladar, a ne pobješnjela rulja.

Kažnjavanje porodice nije anarhija, jer u tome postoje pravila ili zakon kojeg poštuju sve porodice i smatraju pravednim i možda jedinim načinum da fukcioniraju kao društvo ili narod.

Opća korupcija društva dokaz je također da ili nema više porodica ili one više ne funcioniraju kako treba.

Jer kao što porodice-klanovi štite svoje članove i svoje vlasništvo, tako smatraju da i vladar nad svim porodicama, a to je obično kralj ili knez, mora paziti i štititi dobro i vlasništvo svih porodica, i time oštro kažnjavati korumpirane članove državne uprave.

Demokracija je zato uvijek vlast neodgovornih i korumpiranih.

Demokraciji odgovara rasulo porodica jer demokratima-licemjerima odgovara da se organsko društvo rastroji i ostanu samo nemoćne individue s kojima je lako manipulirati.

Dok hijerarhijsko-organsko-patrijahalna društva načelno smatraju korupciju svojim neprijateljem.

** U Njemačkoj postoji muzej u kojem je svaku subotu 4 sata zabranjen ulazak bijelcima. 

Takvih trendova ima u SAD i na cijelom Zapadu. Sjećam se snimka 90-tih godina s Clintonom kad se na nekom političkom skupu objavila preko razglasa vijest da se u bolnicama rađa manje od pola djece bjelaca, i gotovo su samo bijelci bili u publici, i digli su se i radosno pljeskali što njihova rasa odumire. To je posve suprotan stav od pripadanja porodici. Bijelci osim muhamedanca u Kavkazu, možda još i u Albaniji, i nekih vjerskih skupina poput amiša u SAD i starovjeraca u Rusiji, su se okrenuli protiv porodica, patrijahalizma, protiv rađanja, protiv života i mrze sami sebe. Kao da su već u Paklu.

Možda ima i veze s temom - Mao je bio povezan  sa Skull&Bones sveučilišta Yale.

Znao sam od prije da su tajne SAD službe vrlo zaslužne što su komunisti pobijedili kineske nacionaliste u građanskom ratu, kao i da su međunarodni bankari odpočetka povezani s projektom komunizma, a u slijedećem videu govori se o konkretnijim vezama:

A ovo svakako ima i dobro je staviti da se ne bi pomislilo kako kršćani trebaju tražiti osvetu, a ne praštati. I to nije u suprotnosti s činjenicom da kršćansko društvo-država mora radi javnog mira i reda kažnjavati pravedno zločince. Idealno je kad se zločinac pokaje i radosna srca prihvati kaznu očekujući tako da će mu grijesi biti oprošteni. A kršćanin od srca oprosti zločincu i vidi u njemu raskajanog brata u Hristu.

Pravoslavni 'izgubljeni' apel za rađanjem:

O.Josija je iznio veliku istinu - moderni ljudi slave svoje rađanje i istovremeno se bore da se drugi na rađaju. Od toga može samo smrt i zlo izaći. 

Od mojih djedova, baka, pradjeda i prabaka nitko nije slavio svoj rođendan, a tako je bilo kod svih prethodnih naraštaja.

Slavio se je svetac zaštitnik kao imendan.

Kod pravoslavnih Srba, ali sam čitao da je to bilo i kod nekih južnih Hrvata, slavio se je svetac zaštitnik porodice. 

Drago mi je da ima među nama onih koji ne nasjedaju na trik usporedbe i izjednačavanja Hrvatske i Ukrajine u ratu.

Anonimni autor koji se predstavlja kao dinarski katolik razobličava one koji žele hrvatske rimokatolike staviti u ratno stanje protiv Rusije, i istovremeno ih staviti u "svetu antirusku alijansu" sa zapadnim sotonistima koji su već uvelike duhovno otrovali Hrvate i čiji otrov nas ubija doslovno kao narod pred nestajanjem, a ne da su nam prijetnja ruski tenkovi.

Naš novinar koji živi u Poljskoj, Goran Andrijanić, očito je postao, mislim da mu je žena Poljakinja, poljski nacionalist.

I nije problem u tome ako se zavoli neki narod i želi se dobro tome narodu, ali je problem ako se nema malo šireg povjesnog diskursa i ne vidi kako je taj narod imao imperijalističke pretenzije i kako mnogi u tom narodu nisu od tog odustali, pa se onda bespogovorno i slijepoposlušnički slijedi taj nedobri nacionalizam.

Poljska je imala u prošlosti, ali ima izgleda i sada, imperijalističke ciljeve, zato se je počela uvelike oslanjati na SAD i s figom odnositi prema EU (što nije loše, ali obje te super globalističke i liberalne države su negativne, ne samo EU), i koja ima ambicije da 'vrati' teritorije koje je nekad imala imperijalistička poljsko-litavska država na račun današnje zapadne Ukrajine i možda Bjelorusije.

Tako da osim nekih židova koji planiraju ponovnu uspostavu Kazarije na crnomorskom području Ukrajine i Rusije i kojima i te kako odgovara trenutni rat, isti rat odgovara i velikopoljacima jer slabi Ukrajinu i Rusiju, a bez tog slabljenja ne mogu sanjati o ponovnom uzimanju tih teritorija.

A pri tom ni ne pomišljaju da bi trebalo vratiti zapadne pokrajine koje su vjekovno pripadale Njemačkoj i koje su dobili kao plijen prvog i drugog velerata. 

Doduše Nijemaca i njemačke države praktično više nema, pa se nema kome vratiti tu zemlju.

Tako će izgleda doskora biti ne samo s Nijemcima, nego sa svim narodima koji su prigrlili Zapadne 'vrijednosti', biti će kao i nama koji smo oslobodili 'krajinu', a onda je ostavili pustu, štoviše pusto je i ono što i nije bilo okupirano, nestajemo ne samo na selu, nego i u gradovima.

A neki nas plaše s ruskim tenkovima koji niti sad ne mogu dobiti rat u Ukrajini.

Blago krotkima, oni će baštiniti Zemlju (Matej 5:5)

Ne oni koji imaju tenkove i rakete, ili oni koji sanjaju kako će obnoviti stara svoja carstva i ispraviti 'povjesne nepravde', nego krotki koji se prepuštaju volji Božjoj i koji ne bježe od rađanja i žrtvovanja.