Kako se ruši vjera prihvaćanjem religije znanosti

Jonathan Pageau je kanadski ikonopisac, preciznije ikonorezbaritelj, koji se je usredotočio na tumačenje simbola u Objavi i njihovo pronalaženje u povijesti i u suvremeno doba te objašnjavanje istih suvremenicima.

Poznavatelji ovog bloga znaju da sam njime bio oduševljen, i dalje sam, te da sam njegova brojna videa stavljao na blog pod mnogim temama.

Tako sada dajem i ovaj kojeg ću komentirati:

U njemu dakle Jonathan P. odgovora na pitanje koje je postavio Sam Harris - gdje je Nebo koje propovijedaju kršćani budući oni vjeruju da je Isus Hrist uskrsnuo, to jest ima fizičko tijelo i uzašao je tijelom na Nebo dok su apostoli gledali kako se uspinje na gore udaljujući se dok nije nestao od vidokruga?

Odgovor kršćana sve do modernog vijeka bi bio vrlo jednostavan - Nebo je iznad nas, ova plava boja koju vidimo je boja Neba, tamo su Gospod i Bogorodica u tijelu, tamo su duše svetih koje nisu materijalne kao što su materijalna tijela Gospoda i Bogorodice, tamo su anđeli koji silaze na Zemlju i uzlaze opet na Nebo i koja nemaju materijalna tijela nego spiritualna.

Međutim, nakon Kopernikanske revolucije koja nije bila novost budući su i neki drevni poganski narodi vjerovali u heliocentrizam, kršćanima je sve teže i teže pronaći odgovor na to pitanje, pogotovo ako su već prešli u kopernikanske revolucionare.

Ovaj video je odličan primjer kako će se kršćani morati odlučiti - vjerujete li Objavi i tradiciji-predanju Crkve, ili vjerujete Koperniku, koji je bio rimokatolički svećenik-jezuit, i njegovim nastavljačima revolucije koje je sveprisutna, kojoj su ljudi izloženi od malih nogu kad im tete u vrtiću predstavljaju Zemlju kao loptu, ili kad gledaju holivudske i ine filmove i na samom početku filma kao zaštitni znak vide rotirajuću Loptu, ili kao nekad ili možda i sad, budući ne gledam TV, dnevne vijesti započinju s rotirajućom i okruglom loptom, pa onda indoktrinacija u osnovnoj obveznoj školi i onim kasnijim neobveznim, pa indoktrinacija SF romanima i isto tako izmišljenim filmovima koje mnogi pobožno slijede kao vjernici SF religije.

I ja sam bio žrtva te indoktrinacije sve nekako do početka pisanja bloga.

Jonathan Pagaeau je i dan danas.

Vjerujem da ga pitamo jesu li se događaji koje spominje sv.Pismo i koje on odlično tumači kroz jezik simbola stvarno dogodili, da bi on pravoslavno odgovorio - jesu, ali imaju i simbolično značenje koje je vrlo važno.

Budući je žrtva indoktrinacije kopernikanske revolucije, J.P. je "prisiljen" tumačiti sve događaje u knjizi Postanka, ali i u bilo kojoj knjizi Biblije koja se referira na Nebo, pa tako i Evanđelje koje opisuje događaj Uzašašća ili što neki pravoslavni zovu Spasovo, kao simbolični događaj koji se nikako nije mogao dogoditi onako kako ga opisuju i iznose sveti Evanđelisti.

Bogorodica, apostoli i ostali učenici nisu dizali pogled sve više i više kako se je Gospod Hristos uzdizao prema Nebu, dok im više nije bio vidljiv ali su oni i dalje gledali prema Nebu pa su im se objavila dva anđela s riječima - ovako kao što vidite da je uzašao na Nebo tako ćete vidjeti na kraju vremena da i silazi s Neba.

Ne, sve to je samo simbolički govor koji se nikako ne može bukvalno shvatiti.

Uskrsli Gospod u svojem tijelu je uzašao nekamo gdje bi se moglo nazvati nigdje, jer Nebo za takve moderne kršćane nije stvarno mjesto, možda je to Platonov svijet ideja-formi, ili je to neki paralelni svijet kojeg mi ne vidimo i ne osjetimo jer ne osjećamo tu nama nedostižnu dimenziju ili je to u "srcu" svakog vjernika koji će sebi prelesno reći - u meni je Nebo, drugog Neba koje bi bilo izvan Zemlje nema.

Međutim tu se radi o slijedećem o čemu suvremeni kršćani sljedbenici kopernikanske revolucije ne mogu naći odgovor:

1. "U početku Bog stvori Nebo i Zemlju". To znači da je Nebo kao i Zemlja stvorenje Božje, otpada onda pjesničko objašnjenje Nebo je tamo gdje je Bog, jer Bog postoji oduvijek i oduvijek je bezgraničan, tako i kad je odlučio stvoriti Svijet, nije mogao Sebe ograničiti na Nebo, ili na Zemlju, ili na Nebo i Zemlju zajedno, zato što ništa ni nitko ne može ograničiti bezgraničnog Boga.
2. Nebo je dakle stvorenje Božje, ali svako stvorenje mora nužno imati granice, stoga Nebo ima granice, bilo prema Zemlji bilo "prema van", u bilo kojem smjeru, materijalnom ili spiritualnom, Nebo mora imati granice.
3. Nebo mora imati prostor u kojem se nalaze duhovna bića anđeli koji su isto stvorenja, to jest moraju isto imati svoje granice, svoje tijelo, i kao što dva materijalna bića ne mogu istovremeno zauzimati isti prostor, tako niti anđeli ne mogu svojim duhovnim tijelom zauzimati isti prostor koji zauzima drugo duhovno biće. Samo Bog koji je beskonačan i bezgraničan se nalazi svugdje i može ako hoće da Ga stvorenja primjete preko Njegove beskonačne i nestvorene energije, preko Njegove aktivnosti-djelatnosti, ali Ga stvorenja ne mogu nikad primjetiti u Njegovoj suštini, ni sada ni u vječnosti.
4. Nebo mora imati prostor u kojem se mogu nalaziti materijalna-tjelesna bića, budući se na Nebu nalazi Gospod Isus Hristos u svojem uskrslom materijalnom tijelu, kao i Bogorodica u svojem tijelu (jer apostoli kad je zakašnjeli Toma došao pokloniti se već pokopanoj Bogorodici nisu našli Njezino tijelo u grobu - to smo jučer slavili, Uspenije Presvete Bogorodice).
5. Iz toga proizlazi da se Nebo nalazi u ovom našem vidljivom i materijalnom svijetu, onako kako su vjerovali uvijek kršćani dok se nisu zarazili kopernikanskom revolucijom. Ali nije samo problematičan heliocentrizam koji automatski otpada jer je Sunce prema Postanku stvoreno nakon stvaranja Zemlje i dan nakon što je stvoreno kopno, životinje u moru i biljke na kopnu. Nebo ne može biti oko Lopte jer je Gospod uzašao u jednom smjeru dok na Lopti nema smjera, i pojavit će se tako da će Ga vidjeti svi ljudi kad se rastale nebeska načela (nebeski svod) i padnu zvijezde na Zemlju, a na Lopti je nemoguće da vide Gospoda s druge strane Lopte.

Sad nešto o Platonovom svijetu ideja-formi.

Platon je svojom pronicljivošću zaključio kako je sve tvarno što postoji odprije postojalo u ideji-formi.

Otprilike on je tumačio kako je svako materijalno tijelo ili biće sastavljeno od ideje-forme i materije, ideja je ono što je bitno i po čemu se razlikuju razna tijela i bića.

Međutim gdje se ideje nalaze?

U svijetu ideja koji je za njega pravi svijet, materijalni svijet je kao u onoj njegovoj slici život unutar pećine u kojoj ljudi ne gledaju stvarni svijet nego se u pećini nalazi vatra koji oni unutar pećine ne vide nego vide svoje i tuđe odraze-sjene na zidu pećine uzrokovane  vatrom kao izvorom svjetlosti.

Pravi svijet je po Platonu izvan pećine, u kojima je svjetlost-vatra-ideja-forma u vidu Sunca.

Mnogo ljudi je stvarno povjerovalo u ovu priču da se u ovom životu, ali svakako poslije smrti, ili nakon reinkarnacija, ulazi u taj svijet ideja odlazeći od pećine u kojoj su lažne sjene, lažni privid.

Ako ste čitali oporuku pokojnog hrvatskog višedesetljetnog uznika i borca za hrvatsku slobodu Zvonka Bušića, on je baš to napisao, njemu se je smučila Hrvatska  za koju se je cijeli život borio, te je nakon razočaranja što i hrvatski biskupi stoje uz bok zagrebačkom gradonačelniku Bandiću, koji ujutro stavlja titinu značku na rever, a poslijepodne komemorira braniteljima Hrvatske, odlučio samoubojstvom izaći iz pećine i ući u svijet ideja.

U čemu je greška Platona, nažalost i pokojnog Zvonka Bušića?

U tome što ne postoji svijet ideja u koji može bilo koji stvor ući i egzistirati (ne može niti Bog, jer tu se radi o nestvorenoj Božjoj energiji, a ne o nekom bitku u kojem može egzistirati stvarno biće), ali to ne znači da ideje ne postoje.

Ideje nisu niti vječne, jer bi to značile da su bogovi, a samo Bog je vječan.

Ideje-forme su nastale u trenutku kad je nastalo vrijeme i prostor, one su misao Boga koji je zaželio stvoriti svijet, one su kao nepromjenjivi nacrti Boga kakav će svijet stvoriti, kakva stvorenja će stvoriti, kakva će im narav biti, kako će se odnositi jedni prema drugima i tko zna što još drugo što samo Bog zna.

Stoga se stvarno može s Platonom reći da sve stvoreno što postoji je ideja-forma više materija, ali ideje ne postoje nigdje drugdje nego u umu Boga, konkretnije u Logosu, Riječi Božjoj, kao i u umu stvorenja koja je stvorio sebi sličnima, anđelima i ljudima koji su umska bića i u čije umovima se mogu nalaziti ideje iz Božjeg uma.

A to je i cilj anđeoskog i čovječjeg života, u svoje umove dozvoliti da uđu ideje ili logoi boga Logosa, tada umovi stvorenja imaju pravo znanje o stvorenom svijetu i manje više apofaktičko ("negativno") znanje o Bogu, doduše nikad potpuno jer ono je samo u Logosu koji je beskonačan.

Ako čovjek ima u umu ideje koje nisu sadržane u Logosu, tada to i nisu prave ideje, nego fantazija tog čovjeka, neispunjive i utopijske ideje*.

Takva ideja to jest fantazija je kako postoji neki paralelni svijet u kojeg je Hristovo tijelo ušlo, ili da je Hristos ušao u neki svijet ideja ili simbola.

O tome fantazira J.P.* zato što je žrtva kopernikanske revolucije i onda se čak i ljuti na S.H. zato što je tobož glup pa ne vidi da takav svijet postoji i koji je Nebo kojeg ne vide samo glupani i materijalisti.

Međutim, iako je S.H. vjerojatno ateist i materijalist, on je potpuno u pravu kad traži od modernih kršćana da izađu na čistac, vjerujete li u Uskrsloga to jest u stvarno materijalno Nebo, ili nam prodajete pričicu sličnu Platonovoj pećini.

Nadalje čitamo u komentarima da "produhovljeni" kršćani, a ustvari gnostici na tragu manihejstva i platonizma, kažu S.H. ili nekom anonimnom ateistu materijalistu - eto postoji ljubav koja nije materijalna, stoga postoji Nebo koje nije materijalno niti je mjesto, i tamo se nalazi Gospod Hristos u svom uskrslom tijelu.

Problem je što kad god kažemo ili odgovaramo "tamo" onda se radi o mjestu gdje nešto što ima granice, a Hristovo tijelo je stvorenje pa nužno ima granice (inače sv.Toma ne bi osjetio Hristovo tijelo), se može nalaziti.

Stvorenje se ne može nalaziti u umu ili u ljudskom srcu, jer to nisu mjesta.

Ideje ili forme su misli, i one su u umu, a to nije mjesto.

Ljubav je energija, djelatnost, aktivnost između dvije osobe, ljubav nije stvorenje, ljubavi ne treba mjesto, osim što pjesnik poetski stavlja ljubav u srce, ali ona se tamo ne nalazi jer se nigdje ne može nalaziti. Ona je energija (koju ljubljena osoba može osjetiti) kako napisah, a energija je uvijek i jedino svojstvo osoba, bilo svojstvo sv.Trojice između Sebe, bilo između sv.Trojice i nekog stvorenja, bilo između dvoje ili više stvorenja.

Gospod Isus Hristos u svojem uskrslom tijelu ili čak i bez njega, nije niti ideja niti svojstvo osobe tako da bi "produhovljeni" kršćani mogli odgovoriti S.M. ili ateistima - eto tamo je naš Gospod Hristos.

Što su simboli o kojima često govori J.P. i koji je svoj kanal nazvao simbolički svijet?

Simboli su materijalna tijela, bilo opipljiva bilo naslikana na nekom umjetničkom djelu, koja kao manja u smislu važnosti upućuju na nešto veće što stvarno postoji, ali nam nije u tom trenutku dostupno iz bilo kojeg razloga. Kao što fotografija drage osobe predstavlja - simbolizira tu osobu, ali u stvarnosti nije ta osoba, iako možemo ljubiti fotografiju s osjećajem da ljubimo osobu koju fotografija simbolizira.

Idiotizam bi bilo ljubiti fotografiju drage osobe kad je ta osoba s nama, tako i simboli nemaju više funkciju onda kad je s nama to što simboli predstavljaju.

Ikone su isto simboli stvarnih osoba i zato ih ljubimo ne ljubeći pri tom materijal ikone, nego osobu koja ta ikona predstavlja.

Ta i sv.Pavao kaže da nam vječnost i Bog i carstvo Nebesko, pa i sami mi, izgleda kao u zrcalu, ali kad dođe eshaton, kad se stvori novo Nebo i nova Zemlja , vidjet ćemo "stvari" onakve kakve one jesu.

Tada više ne će biti ikona niti drugih simbola jer će biti s nama osobe koje su sada predstavljene ikonama ili simbolima.

Onda će biti nepotreban govor simbola, onda nam simboli više ne će biti potrebni.

Stoga je opet krivo ako neki "produhovljeni" kršćani odgovaraju da je Uskrsli otišao u svijet simbola, jer je upravo obrnuto, On je otišao tamo gdje su simboli nepotrebni, dok su nama ovdje u ovom prolaznom svijetu simboli potrebni da bi mogli pojmiti ono što nam još nije niti umski dohvatljivo. 

Zaključiti ću ovo razmišljanje o ovoj temi iako se razmišljanje proteže od početka bloga.

Kršćanstvo je vjera utjelovljenog Boga, kršćanstvo nije manihejizam koji odbacuje materiju kao nešto zlo, naša je vječnost u materijalnom svijetu, u novom Nebu i Zemlji koji će biti u jednom mjestu i za koje nam je otkriveno u Otkrivenju koje će dimenzije imati i kako će izgledati, i da će se spustiti s Neba kad se rastale sile nebeske i kad padnu zvijezde s Neba na Zemlju, a pomrače Sunce i Mjesec (koja su svjetlila, a ne lopte puno veće ili malo manje od lopte Zemlje).

Koliko razumijem svod nebeski će se rastaliti i tada će zvijezde koje su na svodu kao svjetlila pasti, i iza svoda kojeg će nestati otkriti će se Znak-Simbol Sina Čovječjeg, Krst časni i životvorni, kojeg će vidjeti svi ljudi na Zemlji i koja stoga ne može biti sfera.

Tada će Uskrsli Gospod Hristos pojaviti se sa svom nebeskom vojskom anđela i sveca, i spustit će se u slavi, svima vidljiv, onako kako su rekli dva anđela apostolima za vrijeme Uzašašća.

A ne da će iznenada iskočiti iz nekog paralelnom svemira, ili iz svijeta ideja ili svijeta simbola.

Govorim dakle o nebeskom Jeruzalemu, novom Nebu na Zemlji.

* U "mudrim" komentarima videa nadobudni kršćani kažu; brojke, logika, matematika postoji, a znamo da sve to nije materijalno. I onda izvode "s neba pa u rebra" zaključak, eto Hristos je tako u sličnom mjestu koje nije materijalno, zar je to tako teško shvatiti. Znači takvi mudraci misle da je sada Bogočovjek u svijetu matematike kao neki broj, vjerojatno misle da  će i oni takav vječni život imati. Koje sve lude ideje dolaze od tih hvalisavaca iz idiotske premise kako postoji svijet ideja u koji onda mogu ući duše ljudi, jer ne mogu shvatiti da ideje, pa i sama matematika nije vječna, one su nastale u Božjem umu kad je zaželio stvoriti svijet, i jedna važna ideja je - stvorenja koja su po svojoj suštini sva ograničena, omeđena, moraju imati tijelo, moraju biti u nekom prostoru koje je opet stvorenje.

** Neki fantaziraju da je Nebo izvan standardnog modela Univerzuma s kojim nas indoktriniraju znanstvenici, svećenici moderne religije znanosti, i koji je toliko velik da milijarde i milijarde svjetlosnih godina treba da bi svjetlost došla s jednog kraja na drugi kraj.

Međutim kako se sva stvorenja kreću s konačnom brzinom, jer i anđeli ne dolaze momentalno od Neba na Zemlju, ne mogu niti momentalno prijeći primjerice od Rijeke do Zagreba, a kako je Hristovo uskrslo tijelo isto stvorenje jer je Gospod pravi čovjek i pravi Bog, onda bi po toj ideji kako nasititi vuka i da sve ovce budu na broju, trebale još milijarde godina da Hristos uzađe na Nebo, da izađe od ovog standardnog modela Univerzuma.

Onda još nitko od ljudi nije na Nebu, niti će to biti još milijardama godina.

Jednostavno trebamo odbaciti od sebe religiju znanosti kao što su nekad naši preci odbacili poganstvo.

P.S.

Muhamed je bio površno upućen, ili ga je demon koji se predstavio Gabrijelom debelo prevario.

Jer u kuranu se brka Marija sa sestrom Mojsijevom istog imena.

Ovaj hodža valjda vjeruje da se u Međugorju ukazuje Mirjam-Marija navedena u kuranu.

Franjevci i vidioci Ukaze su ionako objavili da je Bog samo jedan, a da su se ljudi protivno Božjoj volji podijelili u različite religije.

Očito su i jedni i drugi spremni za Antihrista i sjedinjavanje svih religija, ne možda u jednu novu, nego da sve religije priznaju jedna drugoj da su prave i da vode do "jednog Boga" koji će biti predstavljen u Antihristu.

Inače nemam ništa protiv, dapače podržavam, ako se ljudi međusobno poštuju iz raznih religija.

Međutim, to poštovanje ne smije prijeći na negiranje Puta, Istine i Života.

Sad nešto o vječno mjenjajućem nauku RKC.

Riječki svećenik Zeba je, a gdje drugdje nego na Facebook-u , postavio svojim vjernicima pitanje - treba li RKC krstiti dijete čiji su tobožnji roditelji dvije lejzbijke, što je samo po sebi laž jer ocu se rađa dijete, a žena ga porađa, dvije žene ili dva muškarca ne mogu biti roditelji.

Otprilike, ako bude više lajkova ili pozitivnih mišljenja, onda će to nadobudni svećenik proslijediti prema Rimu, i onda će rimski papa možda donijeti nezabludivu odluku kako treba prihvatiti zahtjev sodomitskih parova da se krsti dijete koje ustvari nije njihovo (to je već praksa na Zapadu, a sad se puštaju probni baloni i u RH ili možda svugdje u RKC).

U Srbiji su pak održane prilično posjećene Litije koje to baš nisu ni bile jer nije bilo zajedničke molitve koju bi vodili svećenici, u znak prosvjeda protiv skorašnjih dana srama-smrada sodomita u Beogradu.

Vlasti tamo očito osluškuju hoće li biti još brojnijih prosvjeda pa će onda svojim gospodarima u Briselu, koji su i hrvatski gospodari, dati izvješće kako ne mogu organizirati ili dati sigurnost sudionicima parade smrada, pa će je otkazati da se ne bi dogodio veliki sukob koji bi i njih mogao odkotrljati s vlasti, pa se može dogoditi briselskim gospodarima da im u Srbiji dođu na vlast oni koji ne će želiti biti njihove sluge. 

Vladika SPC Nikanor je inače anatemizirao političare koji podržavaju paradu i neutemeljeno i besmisleno lejzbijsku predsjednicu vlade optužio da je potomak "ustaških zločinaca", čak insinuirajući/implicirajući da njoj je grijeh to što je podrijetlom Hrvatica, a inače se tamo kod mnogih smatra da je svaka borba za hrvatsku slobodu i državu ipso facto neoprostiv zločin. Čak neki koji bi trebali biti ozbiljniji iznose nebuloze kako su u Srbiji na vlasti ustašo-komunisti, primjerice djed predsjednice je bio istovremeno partizan, komunist i 'ustaša' koji je živio poslije rata u Beogradu kao i Tuđman, iako je taj vjerojatno opravdao masovno ubijanje zarobljenih ustaša i njihovih obitelji bez suđenja. Eto i takav je mnogima u Srbiji ustaša. Naravno da je i Tuđman takvima ustaša, iako se ne zna javno još kakvu je ulogu imao u masovnim zločinama na kraju rata i poslije rata, ali se zna da je do kraja života štitio svojeg zapovijednika S.Heršaka koji je osobno pobio desetak sjemeništaraca i svećenika i umro bez optužnice i suđenja pred nekoliko godina u zagrebačkoj vili koju je zbog "zasluga" dobio nakon "oslobođenja" Zagreba od ustaša.

Ono što je još važno za tu spomenutu anatemu Nikanora je njegova neizravna optužba predsjednici vlade da je dovela do toga da otac bude sinu brata, što je prilično zagonetno na što je mislio.

Onda se je otkrilo ili se pretpostavlja da je brat predsjednice donator sperme "ženi" predsjednice tako da je onda Ana Brnabić "otac" djeteta svojeg brata.

Tako da se stvarno o tome radi, ne reagiranje i ne stavljanje brane na perverzije koje nam nameće Zapad dovodi do takvih abnormalnih (dakle protivnih Logosu o čemu pišem u ovom tekstu) situacija za koje priješnje naraštaji nisu mogli niti pretpostaviti da su moguće.

Zapad je mrtav, i tko je dugo u doticaju s tim mrtvacem i sam postane takav.

Jonathan Jackson je uistinu nadahnuće:

Sad pak opet povratak u simbolični svijet Jonathana Pageaua.

Postoji li Djed Mraz i Zubić Vila?

Ne Jonathane, to što u tvom umu ili u umu djece i odraslih postoji ideja da ta bića postoje, ipak ne može tu ideju aktualizirati u stvarno biće kao što su se ideje-logoi-forme u Logosu realizirale u Stvaranju (ideje su prave ako su u Božjem umu, a ljudi imaju dobre ideje ako ih dobiju od Logosa, sve ostalo je fantazija).

To je samo fantazija vaša, makar svi ljudi svijeta, djeca i odrasli, vjerovali u Djeda Mraza i Zubić Vilu i poput idiota komunicirali sa fantazijama kao da su to stvarne osobe, oni ne mogu stvoriti ta bića iz svoje fantazije.

Zato je između ostalog fantazija opasna i kršćanski oci su savjetovali kršćanima da nikako ne odlutaju mislima u fantazije jer će ih tamo demoni odvesti od stvarnog života, a nadasve odvesti od Puta.

U Večernjoj molitvi molimo Gospoda da ne dozvoli da imamo snove prilikom spavanja (osim ako snovi nisu od Boga, a to je vrlo,vrlo rijetko), jer je to područje u kojem nas mogu zaskočiti demoni, uvjeriti nas da je nešto istina što nije, poručiti nam da su neki ljudi naši neprijatelji kako bi ih mrzili, poticali u nama bludne strasti i uvjeriti nas da stvarno komuniciramo s izmišljenim bićima, kao što su Djed Mraz i Zubić Vila, iza kojih će se nalaziti demoni, i slično.

Sv.Nikola je stvarna osoba koja se moli za nas na Nebu ako ga zamolimo, i jedno je kad se neko djete moli sv.Nikoli da mu podari dar makar će mu taj dar dati roditelji (nadahnuti živom i stvarnim osobom sv.Nikolom koji je na Nebu), a drugo je ako se moli, komunicira i vjeruje da stvarno postoji Djed Mraz ili Zubić Vila (i neka onda J.P. objasni zašto je dobro vjerovati da su Djed Mraz i Zubić Vila stvarna bića, a nije dobro vjerovati da su Zeus, Apolon ... stvarna bića, ili zašto možda pretpostavlja da se u Djeda Mraza neće prikazati neki demon, ali u Zeusa hoće, ili da je možda i jedno i drugo dobro i nije štetno za naše spasenje) .

J.P. je nažalost i meni tek sada postao sumnjiv kad je negirao da stvarno postoji Nebo kao mjesto, a nisam prije primjećivao kako širi platonizam pod vidom pravoslavnog kršćanstva.

Sad nešto o demografiji Zapada.

U užem dijelu britanske vlade ne će biti niti jednog bijelog muškarca, odnosno događa se i dogodila se je velika zamjena stanovništva Europe u kojem će oni koji su pred drugi velerat bili apsolutna većina ili se može reći da drugih osim njih nije ni bilo, postati manjina i to obespravljena.

Zakon o zaštiti manjina važi samo do onda kad domoroci postanu manjina.

Da bude još bizarnije, takve zakone su donijele vlade kad su domoroci imali veliku većinu u društvu, a domoroci se nisu bunili.

Nešto kao program za samouništenje im je prodan i oni su ga prihvatili.

To dakako ima veze s rezultatom drugog velerata, jer u tom ratu UN je pobijedio, izgubila je ideja nacionalne i suverene države.

Eksperiment Zapada star tisuću godina privodi se kraju, ništa nepredvidljivo, nego programirano i planirano. 

Za rimokatolike koji znaju engleski

 

A za ovaj video ne treba znati engleski:

Ukrajinac Aleksandar Uzik je inače i đakon, o tome sam već pisao.

Sad nešto o čemu sam dosta pisao u početku:

Sad opet nešto za one koji znaju engleski, a koji imaju problem kako se skoncentrirati na molitvu (uključujem tu sebe):

Ipak ću prevest na hrvatski ove nadahnute riječi blaženog starca:

Kad ustaneš na (jutarnju) molitvu, zamisli da je Hristos došao (ponovno) na Zemlju, i Sud je završen.

Zamisli da Hristos odlazi sa svojim izabranicima, a ti ostaješ.

Zamisli sebe kako vapiješ i vičeš za Njim  ... i onda se pomoli.

Sad opet nešto za one koji znaju engleski.

Odlična i kratka analiza stanja Zapada povodom snimljenog i javno publiciranog ponašanja predsjednice Finske.

Zapad je toliko bolestan koliko smatra da je to normalno ponašanje vladara neke zemlje.

Natalitet žena u Južnoj Koreji pao je na novi (niski) svjetski rekord 0,81 djeteta po ženi, prema ovom tekstu.

Evo kako je jedan komentator na Hacker News to prikazao brojkama za natalitet 1.0 po ženi i na primjeru zamišljenog društva od 100 novorođenih koji u 20 godini rađaju jedino djete i žive do 80 godine:

Year 0: 100 newborns

Year 20: 100 twenties, 50 newborns

Year 40: 100 forties, 50 twenties, 25 newborns

Year 60: 100 sixties, 50 forties, 25 twenties, 12 newborns

Year 80: 50 sixties, 25 forties, 12 twenties, 6 newborns

Year 100: 25 sixties, 12 forties, 6 twenties, 3 newborns

Year 120: 12 sixties, 6 forties, 3 twenties, 1 newborn

To znači da u početku raste broj stanovnika i izgleda kao - eto rastemo i to naglo.

U 80-toj godini broj ljudi je skoro isti kao i u nultoj godini, i izgleda - ništa strašno, ima nas kao pred 80 godina samo malo, malo manje.

Ali se je struktura stanovnika s obzirom na starost drastično promjenila i onda "iznenada", iako je stopa nataliteta konstantno bila ista, broj stanovnika eksponencijalno pada i društvo nestaje.

To se događa danas svuda na Zapadu, a kad kažem Zapad onda mislim na sva društva diljem kruga Zemaljskog koja su prihvatila Zapadne "vrijednosti", kao što vidimo to društvo je i Južna Koreja*.

Nažalost i naša Hrvatska, a onda se još stalno samohvalimo kako smo uvijek bili Zapad, kao da je to nešto dobro.

Ako nešto ne promijenimo, ako ne odbacimo "vrijednosti" Zapada, slijedimo s malim zakašnjenjem J.Koreju.

Društva koja imaju pak visoku stopu nataliteta su religiozna, tradicionalnog morala, antifeministička, patrijahalna i neindustrijalizirana (znači agrarna bez moderne neprirodne poljoprivrede).

Ovo posljednje znači da su luditi i po pitanju nataliteta odnosno opstanka društva bili u pravu.

I poveznica na prethodni video o finskoj presjednici.

Društvo koje se ponaša kao finsko, a to su sva zapadna feminizirana i dekadentna društva, slijedit će stope Koreanaca, i ako budu imigranti, koji dolaze na Zapad da se ne bi primjetilo katastrofalno demografsko stanje Zapada, prihvatili zapadne "vrijednosti", imat će istu sudbinu kao i domoroci koji nestaju.

* I Sjeverna Koreja je prihvatila Zapadne vrijednosti, jer je komunizam došao sa Zapada.

Njihova je sreća što se nisu još industrijalizirali kao ovi na jugu, inače bi im bilo isto.

Kao što je u SSSR-u u početku bio pozitivan natalitet zbog inercije društva koje je postojalo za vrijeme carske i kršćanske Rusije i nije odmah nestalo, ali s vremenom se je počelo događati sve isto kao i na Zapadu, doduše usporenije jer je ipak industrijalizacija bila manja, iako su vođe države željeli suprotno.

Komunizam i liberalna demokracija su djeca Zapada i u suštini ih vodi isti materijalizam i ista želja za hedonizmom.

Okultne zamke materijalizma

Upravo čitam knjigu grčkog profesora i svećenika Nikole Ludovikosa "Euharistijska ontologija" u kojem autor tumači svojim (našim) suvremenicima kozmičko-ontološku bogosloviju znamenitog sv.Maksima Ispovijednika usko povezanu sa svetom Euharistijom kao lijekom besmrtnosti budući tijelo Hristovo-Crkva stvarno postoji (ima bitak rečeno ontološki) i na njega se moramo nakalemiti ako se želimo pobožiti i sudjelovati u vječnom blaženom životu sv.Trojice (pojednostavljeno - Hristos je Bog Logos, a onda je i Njegovo Tijelo božansko, zato cilj ljudskog života nije biti moralno ispravni stoik, nego postati ud tog Tijela).

Uvjet za to je Euharistija, najveća sveta tajna i cilj svakog kršćanina (zato je Gospod rekao tko ne jede Njegovo Tijelo i ne pije Njegovu Krv nema život vječni).

Nažalost moderni svijet duboko je zaglibio u materijalizam tako da bi većina naših suvremenika mahom odbacila ideju kako postoji u svemu stvorenom pojedinačni logos-princip-načelo i kako ništa ne može biti a da nema prethodni vječni logos koji je vječno sadržan u drugoj božanskoj Osobi koju zovemo Logosom, Bogom Slovom (Riječi).

"Kakav logos, to nije ništa opipljivo, ta znamo kako sve što postoji sastoji se od atoma, tu nema nikakvog muljanja i mistike" - takav odgovor bismo čuli.

Znanstvenici odkad su ispali iz skolastike ne priznaju da postoji išta drugo osim onog što oni mogu svojim instrumentima ispitivati, iz čega mogu indukcijom dovoditi hipoteze i teorije koje danas jesu, sutra ih pobija nova teorija.

Međutim znastvenici su uvijek bili blizu okultizmu zato što ih veže isti cilj s okultistima - kako spoznati načela prirode tako da ih stavimo sebi u službu i budemo tako bogovi prema drugim ljudima koji to znanje nemaju.

U ovom slučaju potpuno je sekundarno da li takve gorde osobe koje vide sebe kao bogove koriste matematiku, teleskope, mikroskope, bilo kakve druge instrumente, ili koriste "čarobne" riječi i prizivaju demone.

I jedni i drugi su u vlasti demona, makar ovi prvi i ne vjerovali u postojanje demona.

I jedni i drugi vjeruju u evoluciju, i jedni i drugi vjeruju da se svijet usavršava ili sam po sebi, ili demoni vode o tome brigu.

Kako vrijeme vulgarnog materijalizma prolazi ili je već prošlo, tako se i u znanosti pojavljuje ideja kako postoji ipak nešto što nije opipljivo i što se ne da instrumentima zabilježiti, ali i dalje vjeruju kako "to" proizlazi iz materije, samo na način tako da se je materija-tvar našla u evoluciji u posebnim uvjetima i u posebnom međusobnom odnosu.

Tako danas nije čudno da moderni znanstvenici govore o svijesti, i kako se ulažu ogromni napori da bi se napravilo računalo koje će imati svijest o sebi (i odmah bi svi materijalisti postali dragovoljni robovi takvom nemogućem biću, jer nešto materijalno ne može imati svijest, dok bi se u tom slučaju najvjerojatnije radilo o demonu koji bi "progovarao" iz tog računala).

Ono što ustvari znanstvenici traže i što su tražili njihova braća alkemičari i čarobnjaci je logos.

Mudriji ljudi od znanstvenika su još u staroj Grčkoj znali da postoji logos, da postoji svijet ideja-formi koji je stvarniji od materijalnog svijeta.

Platonizam je svoje ispunjenje našao u kršćanstvu, jer Logos za kojeg su intuitivno znali da postoji, se je utjelovio (što je i za njih bila ludost, a mnogi od njih nisu niti vjerovali da je osoba) i objavio svijetu što izravno, što preko svojih apostola.

K tome, a ustvari najvažnije, Gospod Hristos se uvijek utjelovljuje u svetoj Euharistiji (Toma Akvinski u jednoj pjesmi Hrista uspoređuje s pelikanom koji otkida od sebe meso i daje mladuncima kad nema ništa drugo dati im za jest, ali to je zabluda budući Hristos ne otkida od Sebe meso niti vadi krv, nego se svaki put utjelovljuje, i nadalje se krivo implicira da Hristos pati na svakoj Euharistiji, da je svaki put tada na križu, jer pelikan uvijek pati kad od sebe otkida meso), i tako daje vjernima mogućnost sudjelovanja u božanskom životu.

Do Logosa se jedino na takav način dolazi, zajednica Boga i ljudi postoji, ali do nje se ne dolazi niti znanstveno-tehnološkim metodama niti prizivanjem demona.

Znanstvenici su u prošlom stoljeću otkrili da kod živih bića postoje molekule koje se brinu o naslijeđivanju i onda su pomislili kako će manipulacijom na tim DNK molekulama uspjeti mjenjati čovjeka.

Međutim logos čovjeka je i dalje isti, on je nepromjenjiv zato jer je vječno kod vječnog i nepromjenjivog Logosa, a ono što pokušavaju učiniti znanstvenici ne će biti dobro, budući se želi stvoriti savršeniji čovjek od onog što je savršeni Božjim Um imao o čovjeku.

Stvoriti će se čudovišta, kao što su pomoću tehnologije koju su neki iskoristili da povećaju sebi moć i bogastvo, oduzelo ljudima prirodan način života i prehrane, te danas teško je i naći nekog čovjeka koji nema neku manju ili veću alergiju ili neku drugu bolest.

Logos čovjeka je ostao i dalje isti jer je nepromjenjiv, ali se je odvajanjem i udaljavanjem od Njega stvorio čovjek koji više nije savršen, doduše niti Adam više nije bio savršen nakon grijeha, međutim ovo sada prelazi to iskustvo praroditelja.

Ustvari dolazimo po svoj prilici do onog dijela Knjige Postanka kad su sinovi Božji zavedeni ljepotom ljudskih kćeri s njima općili i stvorili nefilime, ogromna čudovišta nalik na ljude. 

Sinovi Božji su bili pobunjeni anđeli, i kao nematerijalna nevidljiva bića, nisu mogli stvarno općiti s ženama, ali su mogli napraviti tjelesni privid i manipulirati s oplodnjom, današnjim riječnikom mogli su činiti genetske manipulacije nad fetusom.

U danas aktualnoj ideji transhumanizma radi se suštinski o istom, o zabludi kako ne postoji logos sveg pojedinačnog što postoji, pa se misli i želi stvoriti nešto savršenije od postojećeg što na kraju rezultira katastrofom.

Logos čovjeka se ne će promijeniti, ali kad se oživotvori uz pomoć demona transhumanizam, svijet će se opet napuniti nefilima i onda će doći kraj ovom svijetu kao što je onda bio kraj u Potopu.

Mi, ako smo kršćani, znamo gdje je naša Arka, ali Ona je i više od Arke, Ona je stvarno-ontološko tijelo Hristovo, nikako samo metafora.

U ovom tekstu se nalazi podatak da je još 2015.g. parlament EU usvojio legislativu po kojoj kukci postaju ljudskom hranom.

Inače studija na poveznici govori o patogenim parazitima koji se nalaze u tim insektima te koji su onda opasni za ljudsku konzumaciju (insekti imaju i neorganske otrove u sebi).

Nema više teorija zavjere, nego se radi o provođenju zavjere u (ne)djelo.

Kako smo u Veliko Gospojinskom postu iščekujući blagdan Usnuća (uspenija) Bogorodice, dobro je poslušati i vidjeti slijedeći video u kojem se objašnjavaju ikone Usnuća:

Nakon Uspenija Bogorodice koji se slavi kao mali uskrs, slijedi kraj Crkvene godine.

Ekumenizam je mrtav, živio perenijalizam

S time da je ekumenizam kao dijete 'protunaravnog bluda' između protestanata, rimokatolika i nekih pravoslavaca, mlađi od renesansnog perenijalizma (iako je ovaj ponovno zaživio među nekim utjecajnim intelektualcima u 19.st.), i evidentno je kako nije zaživio onako kako su se istom nadali ekumenisti konca 19.st., pa sve vrijeme 20.st.

U početku su lučenoše ekumenizma bili protestanti koji su se misionareći diljem golemog britanskog carstva suočili s retoričkim pitanjem domorodaca - o kakvom to jedinstvu vjere u Isusa Hrista nam govorite kad ste vi sami podijeljeni na mnoge 'denominacije'?

I tako je nastao ekumenistički pokret u kojem su se od samog početka uključili rimokatolici, premda su ondašnji rimski pape formalno osuđivali pokret kao prijetnju 'dogmi' o nezabludivom Hristovom vikaru iz Rima koji ima vlast nad svima,  ne samo kršćanima, nego i nad svim zemaljskim vladarima (to je smisao papske trijare - trostruke krune koju je papa Pavao VI predao UN simbolično tako govoreći kako tu vlast više nema rimski papa nego UN kao tijelo novog svjetskog poretka i buduće svjetske vlade, nešto što tradicionalni rimokatolici smatraju izdajom na vrhu jer oni i dalje misle da su bila zlatna vremena u srednjem vijeku kad je rimski papa faraonskim očima gledao na njemačkog cara dok je ovaj tri dana klečao na snijegu da tako pokaže pokajanje što se je usudio protusloviti 'nezabludivom Hristovom vikaru')

Međutim nikakve anateme nisu dolazile prema biskupima koji su sudjelovali u ekumenističkim skupovima što je evidentan znak vremena kako su rimski pape bili svjesni, pogotovo nakon što su bili zarobljenici u Rimu od talijanske vojske (a  nije bilo nekog zemaljskog vladara-vazala na kojeg su mogli računati da ih tog ponižavajućeg stanja oslobodi), da je vrijeme europskog srednjovjekovlja i apsolutističke vlasti rimskih papa nad Zapadom prošlost koja se više ne će ponavljati.

Međutim, od sredine 20.st. vodstvo ekumenističkog pokreta su upravo preuzeli rimski pape vidjevši u tome mogućnost da se ipak na taj način zadrži primarnost rimskog pape kao vođe svjetskog ekumenističkog pokreta.

I dodali su tome još jednu novost koja nije ustvari novost, nego je bila novost u renesansi u kojoj je nastala ideja perenijalizma među filozofima neoplatonistima i okultistima s kojima su i te kako bili povezani rimski pape tog vremena.

Ideja perenijalizma je da oduvijek postoji jedna drevna mudrost-filozofija koja vodi do Boga, a sve religije su samo putevi koji vode natrag u to blaženo stanje samo izvana različitim načinom, a suštinski i iznutra radi se o putevima koji vode do istog cilja. 

Budući u Trismegistosa više nitko nije vjerovao kao u vrijeme renesanse, rimski pape su sad naveli muhamedanstvo i indijske religije kao one koje su istinske religije kao i RKC, ali koje su predviđene za druge narode i kulture, a vode do istog 'dobrog cilja'.

Naravno radi se o dokumentima drugovatikanskog sabora RKC koji su upravo perenijalistički i ekumenistički, a što je rezultiralo na kraju s poznatim događajima u Asiziju koje je predvodio rimski papa Ivan Pavao II i u kojima su isti status imale sve religije uključujući i one otvoreno šamanske, primitivno poganske (nažalost i neki pravoslavni episkopi su u tome sudjelovali, dok su rimski pape zauzeli 'položaj' rimskog patrijahata iz prvog tisućljeća, primus inter pares, prvi među jednakima, ali sad se nije radilo o kršćanskim patrijarsima, nego prvog među jednakim vođama svjetskih ravnopravnih religija).

Međutim nakon toga, iako je bilo ponavljanja, tako spektakularnog ekumenističkog globo događanja nije više bilo i sad se neki pitaju nije li ovo vrijeme kad se prestaje s ekumenizmom, a prelazi se na otvoreni perenijalizam? 

Postojeći akteri-zvijezde ekumenizma kao da su izgubili sjaj, pogotovo nakon COVID testa na kojem su pali, te kao da dolazi novo vrijeme s novim glumcima koji, kao što sam prije naveo, nisu baš tako novi.

Slijedeći video govori tome isto u prilog:

Dakle lik koji je otvoreni sodomit (a ima i takve manire), kao i osnivač Sotonističke crkve u JAR, svjedočio je pred kamerama kako je bio duboko taknut (iako se radi o nevješto glumatanim suzama) kad su ga neki protestanti zagrlili i rekli mu da ga 'Isus' voli baš takvog kakav jest, a nakon toga je u uobičajenom sotonističkom ritualu (on nije odustao od sotonizma, dapače on ga i dalje promovira ali sad kao nešto što je isto kao i kršćanstvo - znači radi se o praktičnom perenijalizmu) imao susret s 'Isusom Hristom' s nevjerojatnom količinom 'ljubavi-energije'.

Protestant koji to komentira također ganut je do suza i kaže kršćanima koji ne osjećaju 'ljubav' kao i on prema tom izgubljenom u sotonizmu i sodomizmu liku, da su farizeji i saduceji.

I nije bio samo jedan takav 'kršćanski' video kao odgovor na suzno svjedočenje sotonista, bilo ih je pregršt i s mnogim gledateljima i pozitivnim komentarima (što govori o trendu da je svijet spreman prihvatiti perenijalizam kao jedini ispravan religijski stav - znači vrijeme za zacarivanje Antihrista se bliži).

I stvarno, ako su 'stari ekumenisti' zadnjih desetljeća objeručke dočekivali sodomite od kojih ne traže nikakvo pokajanje, nego samo što je dozvoljeno je nuditi beskonačnu 'kršćansku ljubav' prema njima, zašto se to isto ne bi sad događalo sa sotonistima koji su na kraju krajeva na Zapadu uglavnom priznati od država kao religija?

Ne radi li se onda o jednoj novoj fazi apostazije Zapada koja je najsličnija s onim što se je događalo u renesansi kad su i neki rimski pape odlučili odgoditi stavljanje trijare na glavu dok im se horoskop-zvijezde ne poklope, kad su filozofi bliski rimskom dvoru pisali kako nema razlike između Mojsija, Isusa Hrista i Trismegistosa?

Bez sumnje buduća vladavina Antihrista, koji prema o.Turbu, koji komentira video, i prema nekim kršćanskim ocima, će biti sodomit, nužno zahtijeva da se stvori lažni mir i uvažavanje svjetskih religija, uključujući onda i sotonizma, baš nekako prema obrascu perenijalizma - sve religije vode prema vječnoj mudrosti-filozofiji, prema Bogu, a oni koji se tome suprostvaljaju su fanatici i farizeji kojih treba odstraniti iz društva kao prepreku prema budućem raju na Zemlji u kojem će vladati 'ljubav'.

Sodomizam je de facto prihvaćen na Zapadu kao nešto poželjno, ako se držite kršćanskog nauka o tom protunaravnom grijehu i to javno ispovijedate, možete zaboraviti na bilo kakav viši položaj u društvu, i to je najmanje što vam se može dogoditi.

Ako se budete držali 'farizejskog' stava kako je Crkva tijelo Hristovo i što onda iz te činjenice normalno proizlazi - onaj tko se ne nakalemi na to sveto Tijelo ne će biti spašen, onda ćete gore proć, što se ovog svijeta tiče, nego ako odbijate prihvatiti sodomizam (a ako nas ovaj svijet ne proganja onda se tek trebamo zabrinuti za našu vječnu sudbinu).

Jeste li spremni primiti na sebe žig farizeja, fanatika i vjerskog fundamentaliste i sveg onog što će slijediti nakon takve optužbe?

Ako jeste i ako tako živite, onda ćete bi među onim proganjanima, mučenima koji će činiti malo Hristovo stado kad se On drugi put javi u slavi.

P.S.

U skladu s marksističkom propagandom pred nekoliko desetljeća, sad možemo umjesto "socijalizma s ljudskim likom" reći "sotonizam s ljudskim likom".

Možda je i kanibalizam isto nepravedno bio ocrnjen u bespućima patrijahalne prošlosti?

Kanibalizam s ljudskim likom ili bolje rečeno jelovnik s ljudskim likom je postao aktualan i promovira se od svjetski poznate novinarske kuće "New York Times".

Doduše, još nije objavljen tekst u samim novinama, nego je objavljen na socijalnim mrežama ovako:

Kad bi sad neki u gnjevu reagirali na ovaj tekst (ili počeli spaljivati novine), oni bi se branili - mi nismo promovirali kanibalizam, nego smo konstantirali da je kanibalizam povjesna činjenica, i da neki kroz filmove, knjige i slična sredstva govore kako dolazi opet vrijeme za kanibalizam.

Mi smo samo o tome izvijestili i na kraju pitali - možete li kanibalizam prihvatiti, usput prikazujući ga u ilustraciji na jezabelski zavodljiv način (sve mi se čini da su prostitutke 'časnije' zanimanje od presstitutki - novinara, roditelji bi trebali se posuti pepelom po glavi i zaridati kad čuju da im sin ili kćerka odlazi u novinare).

Što nas dovodi do Jezabele, žene zavodnice i bludnice koja je motala oko malog prsta slabog izraelskog kralja Ahaba tako da se je u Izrael vratilo poganstvo, žrtvovanje djece i sve prateće opačine (što je Bog kaznio s uništenjem Izraela od Asirije).

Tko je veći krivac za zlo u ondašnjem Izraelu, kralj Ahab ili njegova žena Jezabela?

Kralj Ahab, on je morao od sebe odstraniti Jezabelu koja je od njega učinila slabića, i istovremeno je takav postao i Izrael, jer grijesi otaca i kraljeva, prenose se na djecu i na narod.

Ahab je kao kralj bio odgovoran pred Bogom za Izrael, vlast dolazi odozgor, a ne od dolje, od naroda (kontradikcija je da onaj nad kime se vlada (narod) ima vlast nad onim tko vlada (kralj ili izvršna vlast), to je apsurd koji prolazi u moderno vrijeme kao nešto normalno).

Jezabelina klopka, ustvari Sotonina klopka u kojoj su uvučeni muškarci preko zavodljivosti ženskog tijela je danas prevladavajuća i što se bukvalno očituje u nedostatku testosterona (i neobuzdani rast sodomizma je samo druga strana iste "jezabeline" medalje), i u ponašanju muškaraca koji su ahabski sretni ako nad njima vladaju žene uz uvjet da to vladanje bude putem zavodljivosti i čara žena.

Time muževi više nisu muževi i očevi, ali niti žene prave žene i majke, jer se ne poštuje poredak koji je Bog uspostavio, nego se je dragovoljno sve okrenulo sotonski naopako.

Zar se treba onda čuditi da civilizacija Zapada (ne samo u zemljopisnom smislu) umire te da nam dolaze velike nevolje koje će možda biti apokaliptične - kakav svijet još nije vidio niti će više ikada biti?

Vezano za Jezabelu neki "kršćani" će je možda pravdati - ali nije ni Isus osudio preljubnicu nego ju je oslobodio kamenovanja.

Stoga ne bi bilo u redu da je kralj Ahab osudio i usmrtio Jezabelu.

To je istovjetno razmišljanju onih koji plaču od lažnog "kršćanskog" ushićenja gledajući sotonista i sodomitu dok roni suze govoreći o "Isusovoj ljubavi" koju je doživio u sotonskom ritualu (isto ponašanje imaju oni koji u ime kršćanstva prihvaćaju sodomite kao sodomite, a ne kao griješnike koji se podvizima-asketizmom moraju osloboditi protunaravne strasti).

Preljubnica koja nije bila kamenovana imala je srce pokajničko, i to je Isus vidio i oprostio joj grijehe.

Ali baš taj isti Isus Hristos je Bog koji je zapovijedio Mojsiju da se u Izraelu preljub kažnjava kamenovanjem (Bog ne traži kamenovanje radi Sebe u smislu krive RKC teologije koja kaže da je Bog uvrijeđen grijesima i onda traži nadoknadu za iste grijehe, nego je Bog zapovijedio usmrćivanje preljebnika (i primjerice sodomita) kako bi se u Izraelu čim više iskorijenili ti grijesi, radi dobra samih Izraelaca budući tamo gdje je grijeh tamo se Bog povlači, a kad se Bog povuče onda dolazi bolest, nevolja, smrt).

Pokajnici ako su pak iskreni u pokajanju ne bježe od kazne, nego je štoviše koji put i traže da bi se tako oslobodili osjećaja krivice (to je na kraju osjetio Raskoljnikov u romanu Dostojevskog "Zločin i kazna", on nije osjetio mir dok se nije prijavio policiji za počinjeno ubojstvo).

Vezano za perenijalizam još jedan zanimljiv video razgovor:

Slijedeća tema - kako se je preko konvertita obično iz anglikanizma, kao i utjecaja SAD na one pravoslavne koji su generacijama-precima već pravoslavni i u toj babilonskoj državi žive, uvukla sodomistička agenda među neke zapadne pravoslavce - ovo je trebalo izazvati anatemu od pomjesnih Crkvi prema takvim pojavama u SAD, ali sam mišljenja da takve anateme ne će biti te da će oni koji su stvarno pravoslavni uskoro se naći u katakombama jer pomjesne Crkve su već uvelike kompromitirane s ekumenizmom, pa će nastaviti put perenijalizma prihvaćajući i sodomizam i tako se po ničemu ne će razlikovati od protestanata, rimokatolika koji već jesu "odgriješili" sodomizam.

U Srbiji organizira se idući mjesec velika parada i festival sodomizma koji će trajati nekoliko dana uz mnoge "inozemne goste".

Koliko sam upoznat,  SPC nije još to osudila i anatemizirala one koji na bilo koji način pomažu organizirati taj "velebni događaj".

Nije dopustivo niti da se nije dala opomena pred anatemom svima onima koji surađuju sa sodomističkom predsjednicom srpske vlade, a koji misle da su pravoslavni.

Pojedinačnih istupa protiv sodomizma ima, ali to nije dovoljno, SPC treba preko sinode ili patrijarha izreći osudu, i po mojem sudu izreći anatemu* onima koji na bilo koji način u širenju sodomizma sudjeluju bilo aktivno bilo pasivno (a trebali bi reagirati budući su na poziciji vlasti).

* Anatema je izbacivanje nekog iz Crkve zbog velikih javnih grijeha, primjerice širenja hereza, a da se taj isti nije pokajao za te svoje čine iako je na vrijeme upozoren da ih više ne čini.

Anatema je prvenstveno čin ljubavi prema onima koji su u Crkvi da ne bi bili više sablažnjivani i dovođeni u nedoumicu javnim (zlo)djelima neraskajanih heretika-grešnika (ne postoji pravoslavac kojeg ne sablažnjuju oni zapadni teolozi, svećenici, episkopi, monahinje koje promoviraju sodomizam).

Ona je ujedno i čin ljubavi prema samom heretiku jer mu se sad jasnije stavlja do znanja da je na putu propasti i da se više ne nalazi u jedinoj Arki spasenja, u Crkvi.

Anatema je trebala biti izrečena i svima koji su surađivali s otvorenim bogobornim pokretima i režimima, poput komunizma, te se je tako povratak istih u Crkvu morao uvjetovati javnim kajanjem zbog svojih prethodnih judoiškariotskih djela.

Ako netko nije htio javno iskajati javno učinjeni grijeh, onda se tog grijeha nije ni oslobodio te ni ne može biti u Crkvi.

U slučaju širenja agende sodomizma u kojoj aktivno sudjeluju neki zapadni klerici (i ona monahinja koja pred kamerom glumi monahinju, a izvan skida monaško odijelo i ne razlikuje se od nemonahinja, dok istovremeno proziva kao lažne pravoslavce one koji se protive sodomističkoj agendi), dok se neki drugi ponašaju pasivno iako su episkopi - grčka riječ za onog tko nadgleda ili stražari (a ne da zatvara oči nad perenijalizmom ili širenjem sodomije u društvu i Crkvi), trebalo bi se stvarno, ako već nije kasno, ako nije već prava Crkva u katakombi, poslati posljednja opomena pred anatemom.

Preuzimanje resursa zemlje, vode (zrak nam oduzimaju kad nas prisiljavaju nositi brnjice) je u punom tijeku.

S GMO sjemenjem znanstvenici su već praktično uništili prirodno sjemenje, poljoprivrednici više ne mogu samostalno saditi i sijati jer sjeme koje imaju-kupuju je jalovo - plodi se samo jednom (i ljudi su sve više jalovi, ne mogu imati potomstva).

Moderna poljoprivredna mehanizacija je digitalizirana tako da praktično je više poljoprivrednici ne posjeduju, imaju metalne i plastične dijelove mehanizacije koje su kupili, ali software bez kojeg više mehanizacija ne funkcionira nije njihov.

Ali možemo se vratiti na radnu snagu stoke?

Pitanje je koliko možemo ili koliko ćemo dugo moći jer vidimo da je na Zapadu akcija uništavanja farmi i uklanjanja stoke kao tobožnjih velikih uzročnika "klimatskih promjena".

Iako se tek stidljivo najavljuje povratak kanibalizma, uvelike se propagira zabrana proizvodnje prirodnog mesa, mliječnih proizvoda i jaja, a sve to treba zamjeniti laboratorijska-umjetna proizvodnja mesa, insekata i tko zna čega već ne.

Događaju se ponegdje prosvjedi, ali nikako u broju i na odgovarajućem "jeziku" s obzirom na ozbiljnost ove globo-home agende, većina ljudi bi radije i dalje jela prirodno meso (pitanje koliko je i sadašnje meso prirodno s obzirom što se sve stoci daje jesti i da ih se šopa antibioticima) a ne insekte, ali ako se treba osobno žrtvovati, onda će sami sebe uvjeriti da nisu tako loši insekti, pa čak i da je šteta umrle pokapati kad se njihovo meso može iskoristiti.

Bez Boga čovjek juri u dubinu pakla s utjehom da ne ide sam (i ona priča - u paklu je ekipa za zabavu).

Ne znajući ili znajući ali ipak ignorirajući kako bez Boga čovjek je suštinski sam i prezire ne samo sve oko sebe (pakao to su drugi, a ne nikakva ekipa za zabavu), nego i samog sebe.

I sve to radi gordosti i lažne ljubavi prema sebi (svojim strastima) zbog čega nije spreman učiniti nikakvu žrtvu da bi se izliječio i približio Bogu.

Nevolje pred nama su blagoslov po kojima možemo vidjeti u kakav ponor zla dolazimo zbog naše oholosti i okretanja leđa Bogu (Bog kao da pokazuje slojeve pakla čovječanstvu ne bi li nekako ljudi shvatili da trebaju ići u suprotnom pravcu) .

Zato ne gubimo vrijeme u jalovoj mržnji prema globo-homo eliti koja je samo đavolji instrument, nego zahvaljujmo Bogu na svemu, i na dobrim danima i na zlim danima, jer i jedni i drugi su u Božjoj providnosti, u Božjoj volji koji želi da se svi ljudi spasu.

Ako nevolja nekog navede na pokajanje-spasenje, onda neka je blagoslovljena. 

I u mas medjima se sve više propitkuje COVID - koji je sad kažu vrsta prehlade, i otvoreno se ukazuje da je vakcina uzrok mnogim smrtima i opasnim posljedicama za čovječanstvo:

Ako ovaj YT video nije obrisan od 16.srpnja i ne bude doskora, to znači da su oni na vrhu odlučili da više ne skrivaju što im je cilj.

Ja shvaćam to ovako - evo na socijalnim mrežama koje mi kontroliramo prestajemo cenzuirati sadržaje o onoj prehladi i vakcini, a vi ne ćete poduzeti ništa da nas optužite i osudite jer mi smo sveprisutni, u svim vladama, tvrtkama, službenim i neslužbenim organizacijama i moćniji smo od vas.

I u pravu su.

Zlo se ne može pobijediti bez Boga, to je razlog zašto Bog dopušta da nas zadesi zlo.

DPH se je također osvrnuo na 'burevjesnike' kanibalizma:

Iznio je povijest tog najvećeg tabua u ljudskoj povijesti, i što je vrlo važno naveo je suštinske razlike između kanibalizma i Euharistije. Razlika ne može biti veća.

Zato možemo reć - nakon legalizacije kanibalizma ništa gore se više ne može legalizirati.

Onda smo stvarno na dnu.

I koliko god zvučalo paradoksalno, onda je dolazak Hrista stvarno blizu.

Jesmo li spremni ili će nas najveći događaj u povijesti koji će značiti i kraj povijesti, iznenaditi?

Čitajmo znakove vremena, legalizacija kanibalizma je veliki znak.

Još jedan dobar video o istom:

Autor videa Tristan Haggard je inače odličan u tumačenju suvremene dekadencije i pada civilizacije tumačeći to iz povijesne perspektive.

U slijedećem videu analizirajući roman "Bijesovi" (staroslavenska riječ za demone) od F.Dostojevskog u kontekstu liberalizma, nihilizma i revolucije, daje psihološko-teološki profil revolucionara koji je i dan danas aktualan, odnosno i više nego ikad prije jer je Veliki reset oduvijek želja svih revolucionara:

Danas 18. srpnja po starom kalendaru, a 31.srpnja po novom, slavimo svetog mučenika Emilijana koji je stradao za vjeru 18.srpnja 362.g. u vrijeme progona kršćanstva za vrijeme cara odstupnika-apostate Julijana.

Dakle taj car i unuk svetog cara Konstantina je bio kršten i odgajan kršćanski (zajedno s nekim od kapadocijskih otaca) i onda kad se je zacario odbacio je kršćanstvo, vratio se na poganstvo i započeo sa žestokim progonom kršćana.

Emilijan je bio sluga gradonačelnika u trakijskom (današnji središnji Balkan) gradu Dorostolu.

Ne znam koliko je bilo tada kršćana u tom gradu, ali kad je carski poslanik započeo istragu nitko se nije javio da je kršćanin, tko god je bio je od straha zatajio vjeru.

Carski poslanik je bio oduševljen što u gradu nema kršćana i naložio je da se pripremi veliko opće veselje i slavlje uz prinošenje žrtava bogovima drugi dan.

Mladić Emilijan je pak uzeo malj i noću polupao sve idole u gradu. 

Ujutro je bio šok i žalosno iznenađenje za pogane i carskog poslanika te su uhvatili nekog seljaka optužujući ga da je on polupao idole - što je značilo da ga čeka skora smrt.

Ne znamo da li je Emilijan prethodno zatajio vjeru, pa se onda pokajao i odlučio porazbijati idole, ali znamo iz životopisa da je nakon toga sam se prijavio ne samo da je kršćanin, nego da je on porazbijao idole, ne želeći da ima na duši život tog seljaka.

Hrabro je svjedočio i izdržao šibanje, razno drugo mučenje i na kraju smrt u ognju.

Osim što imam njegovo ime, smatram da imam potencijalno nešto što me može, ako se udostojim, povezati sa svetim mučenikom. 

Naime i ja živim u vrijeme apostazije, najveće apostazije u povijesti.

Još nije došlo do toga da se radi straga kršćana, ali nam je tu pred vratima.

Ne će nas pitati odbacujete li Gospoda Isusa Hrista i Crkvu, nego odbacujete li od sebe vjerski fanatizam, fundamentalizam i farizejstvo (FFF) tako da priznate da se ljudi mogu spasiti i u drugim religijama?

Možda nas ne će niti pitati pojedinačno - nego ima li među vama koji FFF ?

I vrlo je moguće da će mnogi zašutjeti od straha ili od uvjerenja - hereze.

A možda će biti među nama onih koji će tada šutjeti i onda shvatiti da su izdali vjeru, pa će se odlučiti uzeti neki metaforični malj i porazbijati idole modernog doba, i učiniti će to opet anonimno (npr. napisati anonimnu knjigu protiv novog poganstva - perenijalizma).

Međutim ako smo stvarno vjerni, onda ćemo morati izaći iz anonimnosti i reći u lice gospodarima ovog svijeta da preziremo njihove bogove.

U međuvremenu, u Birminghamu, VB, otvorene su sportske igre Britanskog carstva (koje se sad nekako drugačije zove, ali bolje ga je zvati pravim imenom).

Otvorio ih je Bik (koji ne sjedi i ne gubi vrijeme).

Vidimo najprije je ušao Bik u arenu izazivajući paniku zbog svojeg paklenskog i prijetećeg izgleda. Paničari su izašli sa scene bježeći glavom bez obzira.

Nakon toga stupaju na scenu oni koji obožavaju Bika, jedna djevojka (vještica?) se približava strašnom biću koji spušta glavu i dopušta joj da ga pomiluje po nozdrvi, Bik više ne izgleda strašno, ali djeluje i dalje moćno i suvereno.

Svi su oduševljeni i ushićeni tad s Bikom i počinje slavlje.

Video se tu prekida, ali znamo kako će slavlje sotonista (koji su jedino tada ostali na sceni) na kraju završiti.

Dakle kao na 'slavlju' pri otvaranju onog tunela kroz Alpe pred nekoliko godina u kojem je sudjelovala vrhuška EU i u kojem se je slavio Jarac, radi se de facto o istom.

Politička elita više ne krije da očekuje svojeg gospodara.

Vlasti u RH su dakako samo drugi (ili treći) ešalon istih.

Grijesi kralja-vlasti prenose se na narod s kojim vladaju, osim kod onih koji se takvoj vlasti suprostave.

Ali svi trpe posljedice i mislim da živimo u tom vremenu i prostoru. 

RKC nije nikad mijenjala “dogmu” o nerazriješivosti ženidbe?

“A Christian man denied Christ out of hatred for his wife and united himself to a pagan woman, with whom he procreated children. The Christian woman, who had been abandoned unto the dishonor of Jesus Christ, went into a second marriage with the assent of the Archdeacon and had children. It does not seem to us that if the first husband returns to the unity of the Church she ought to depart from the second and go back to the first, especially since she was seen to have departed from him by the judgment of the Church. And, as St. Gregory [the Great] testifies, ‘the affront to the Creator dissolves the right of marriage (solvat ius matrimonii) for the one who is left out of hatred of the Christian faith’. (…) [Concerning this question we have] the rule and the doctrine of the Apostle, by which it is said, “If the infidel depart, let him depart. For a brother or sister is not under servitude in such cases” (1 Cor. 7:15—i.e., the Pauline Privilege), as well as the famous decree of Gregory [found in the Decretum of Gratian]: ‘it is not a sin if [the spouse], having been[…]”

Excerpt From

The Church and the Pope: The Case for Orthodoxy

Robert B. Spencer

Prevedeno:

“Kršćanin (očito primjer iz stvarnog života) je zanijekao vjeru u Hrista iz mržnje prema svojoj kršćanskoj ženi te je živio s pogankom s kojom je imao djece.

Kršćanka koja je bila napuštena od muža radi sramoćenja Isusa Hrista, otišla je u drugi brak s dozvolom Crkve i imala je djece u tom braku.

Ne čini nam se da ako se muž vrati u Crkvu, da žena mora napustiti drugog muža i vratiti se prvom, posebno zato što je ona otišla po presudi Crkve.

I, kao što svjedoči sv.Grgur Veliki “uvreda Tvorcu razriješava pravo ženidbe za onog koji je napustio ženidbu zbog mržnje prema kršćanskoj vjeri”, kao i doktrine Apostola (Pavla) “ako nevjernik ode (iz braka), neka ide. Jer brat i sestra (kršćanska strana u braku) nije dužna ostati u braku u tom slučaju (Pavlova privilegija), kao i poznati dekret Grgura; tvrdimo da nije grijeh (ako se žena ne vrati svom prvom mužu).

Ovo je citat pisma rimskog pape Celestina III, kojeg je drugi rimski papa Grgur IX svojom bulom Rex Pacifixus 1234. izdao u sklopu dokumenata koji su bili sastavni dio kanonskog prava za rimokatolike.

Kardinal RKC Belarmin je napisao kako je jasno da je takav stav pape Celestina heretički, jer je drugi papa Inocent kasnije napisao dekret protiv razriješenja braka te je to konačno definirano na saboru RKC u Trentu.

Ostaje pak činjenica da je tri stoljeća ranije jedan rimski papa potvrdio pismo drugog pape koji dopušta razvrgnuće ženidbe te da je to bilo sastavni dio Kanonskog prava RKC sve do 1917. kad se donosi novo Kanonsko pravo.  

Naravno i uobičajeno, rimokatolički apologeti će reći kako se niti pismo pape Celestina, niti bula pape Grgura s kojim se je stav o razriješivosti braka potvrdio (makar samo u ovom specifičnom slučaju) i proglasio sastavnim dijelom Kanonskog prava RKC, može smatrati ex cathedra izjavom rimskog pape da bi se smatralo nezabludivim.

I misle da je tako vuk sit i ovce sve na broju.

Ali nije tako, moja malenkost je prestala biti ovca rimskog stada kad sam otkrio povijesne činjenice kako su rimski pape u nebrojeno slučajeva naučavali kontradiktorne stvari kao i u ovom slučaju.

Otkrio je to u Robert Spencer, poznati rimokatolik melkitskog obreda, te nakon pristupanja u Pravoslavnu Crkvu objavio knjigu iz koje je ono gore citat (knjiga koju preporučam je niz povijesnih događaja koji opovrgavaju papizam, vrlo korisno za rimokatolike ako traže Istinu).

Temelj papizma je slijepa poslušnost rimskom patrijarhu jer je on tobož zamjenik Hristov dok Hrist drugi puta ne dođe.

Ako je to istina (koje nema niti u tragovima u prvom tisućljeću Crkve) onda je svaki kršćanin doista dužan isto slušati rimskog papu kao što sluša Hrista, jer je tobož Hristos proglasio svakog rimskog papu svojim nezabludivim vikarom-zamjenikom.

I tako je ona žena poslušala rimskog papu Celestina i nije se vratila svom prvom mužu koji ju je napustio i otišao živjeti s pogankom, a ista žena da je živjela nekoliko stoljeća kasnije bila bi proglašena javnom griješnicom.

Kakav je to autoritet dobiven od Hrista koji za istu stvar jednom kaže da je dopušteno, a drugi put da je smrtni grijeh?

Zar bi Gospod Hristos takve ljude izabrao za svoje zamjenike kojima se moraju pokoravati svi koji u Njega vjeruju?

Takva pomisao je sama po sebi bogohuljenje.

Neki RKC apologeti će reć - ne treba se vjerovati i biti poslušan u svemu rimskim papama, nego samo kad ovi govore nešto ex cathedra.

Po takvom mišljenju svega je bilo par ex cathedra izjava papa kroz povijest.

Zar to znači da je onda imao pravo engleski kralj Henrik VIII, začinjatelj anglikanizma, jer mu je rimski papa slao prijeteća pisma ili slao poruke preko diplomata, a nije objavio nezabludivu ex cathedra izjavu?

Zar onda mogu rimokatolici reći rimskom papi - ne prihvaćamo, smatramo da je nedostojan ovaj koga si nam poslao za biskupa, kao što to pravo imaju pravoslavni laici - prekinuti obred rukopoloženja?

Ili zašto se prave mutavi, papa Celestin nije pisao privatno pismo ženi, nego je pisao javno pismo kao rimski papa navodeći konkretan iako anoniman slučaj, po pitanju vjere i morala (a što bi to drugo moglo biti kad je u pitanju razriješivost ženidbe?) kako bi se ubuduće tako postupalo, kao što je kasnije papa Grgur to ubacio kao sastavni dio Kanonskog prava za rimokatolike.

Ili će možda ovi reć da nije ni Kanonsko pravo nešto što moraju poštivati rimokatolici, jer se u istom mogu nalaziti lažna i štetna učenja?

Koji je onda smisao Hristovog vikara ako on ne samo dopusti krivi nauk u Kanonskom pravu, nego ga i sam osobno promovira?

Dakle sve se na kraju svodi na jedno - budi poslušan samozvanom Hristovom vikaru makar ovaj poljubio kuran, makar govorio i naučavao kontradiktornosti i laži, jer na kraju ćeš se moć opravdati pred Hristom, nisam ja kriv nego sam bio samo poslušan Tvojem vikaru.

Kad ti je pak to Gospod Hristos objavio i na koji način, ako nije izravno, da je rimski papa Njegov ovlašteni  zamjenik?

Netko će reć - nije mi osobno objavio, nego su svi oko mene, pa i moji roditelji i preci, vjerovali u to.

Tu nema nikakvog opravdanja.

Kao što nemaju opravdanja oni koji se dive novom carskom ruhu gledajući cara dok gol hoda, ali zajedno s drugima oko sebe žele se diviti novom nevidljivom ruhu carevom jer se boje da ne bi ostali u manjini sa svim mogućim neželjenim posljedicama ako pristanu na istinu koju vide svojim očima.

P.S. 

R.Spencer za gore navedeno se poziva na slijedeći izvor:

“Decretals of Gregory IX, Lib. III, Tit. XXXII, Laudabilem, ‘On the conversion of the infidels,’ by Pope Celestine III.”

Odlično predavanje o harmoniji kao smislu svega:

Nešto o tome kako je moderna zapadna glazba, ne samo ona popularna, izgubila vezu sa svojim korijenima:

 

Sveta Trojica jedan Bog

To je dogma Crkve, tko u to ne vjeruje ili je otpao od Crkve ili joj nije nikad ni pripadao.

Možemo li u to stvarno vjerovati ako ne znamo protumačiti tu kontradiktornost, kako nešto može biti troje i istovremeno jedno*?

Nekad sam to i sam krivo tumačio iako sam bio na tragu rješenja**, tumačeći da Otac, Sin i Duh Sveti imaju  jednu narav-suštinu i jednu volju.

Prvo je svakako nevažno za objašnjenje, jer i troje ljudi imaju istu čovječju narav, ali nisu jedan čovjek.

Jedna volja je na tragu rješenja “zagonetke”, jer tri čovjeka ne mogu imati istovjetnu volju, dok sveta Trojica imaju jednu te istu volju, i ono što je najvažnije koje iz toga proizlazi, sveta Trojica imaju jednu i istu nestvorenu Božju energiju po kojoj jedino kao stvorenja možemo osjetiti Boga (znači niti Bogorodica niti anđeli ne mogu razlikovati pojedine Božanske osobe osim ako se Bog sam tako ne predstavi, jer postoji samo jedna Božja energija, dok zbog utjelovljenja Logosa možemo Njega vidjeti kao čovjeka, ali i sam Logos kaže - ja i Otac smo jedno).

Sveta Trojica nikad ne djeluju odvojeno, oni su nedjeljivi (što se ističe na mnogim mjestima u svetoj Liturgiji, ali i u molitvama svetaca) i stoga imaju i istu jednu energiju-aktivnost.

Rimokatolici i protestanti imaju problem to objasniti jer su slijedeći skolastiku-Aristotela odbacili razlikovanje Božje suštine i Božje energije.

Puno više o tome možete čuti ovdje:

* Možemo li primjerice odgovoriti talmudistima i muhamedancima na klasičnu njihovu primjedbu kako su kršćani mnogobošci jer tobož vjeruju u tri Boga? Trebali bismo znati odgovoriti im pogotovo danas kad su sve vjere izmiješane kao nikad dosad u povijesti, tako da ovdje leži velika odgovornost suvremenih kršćana prema takvim dušama koje možda iskreno traže put do Boga. A ako nisu iskreni nego znaju kršćanski odgovor kojeg ignoriraju ne bi li tako u javnosti oblatili kršćanstvo, onda kršćani također moraju im znati odgovoriti poradi trećih koji takva pitanja i podmetanja slušaju i onda dobijaju lažnu sliku o Crkvi ukoliko ne čuju pravi kršćanski odgovor.

** Kao što se može vidjeti u priloženom videu, kršćanski oci, a pogotovo kapadocijski od kojih se po ovom pitanju posebno ističe sv.Grgur iz Nise (brat sv.Vasilija), jasno su postavili rješenje te "zagonetke". Problem modernog kršćanstva je što se često gubi veza s tim najstarijim kršćanskim ocima koji su obilježili prve ekumenske sabore Crkve, dok su RKC i protestanti po tom pitanju pogotovo izgubljeni jer prvima su autoritet rimski pape odnosno skolastici koji su odstupili od nauka prvih kršćanskih otaca, dok ovi drugi ne priznaju nikakav autoritet zbog krive reakcije na krivi autoritet "nezabludivog" rimskog pape kojima je Zapad dotad bio izložen uzduž i poprijeko.

P.S.

Nešto aktualno, što je ustvari aktualno već sto godina, sergijanizam i apostazija unutar "Sovjetskog patrijahata", današnje RPC, koja neupućenima izgleda kao prava Crkva koja se bori protiv dekadentnog Zapada:

Kao što se RKC bori za "pravdu" u svijetu, za ekologiju, za napredak u međuljudskim i međudržavnim odnosima, za prihvaćanje "drugačijih" - čitaj za prihvaćanje sodomizma kao normalnog, za pravedniju raspodjelu bogastva (Bergoglio je pred neku godinu čak i formirao neko globalno međunarodno tijelo koje bi u skladu s agendom globalizma trebalo dati ljudsko lice kapitalizmu-globalizmu - u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji bilo je sličnih svećenika i teologa koji su naučavali simbiozu socijalizma i kršćanstva), za razumijevanje, za toleranciju, za novi poredak temeljen na "ljubavi", tako se isto to događalo i događa paralelno u SSSR i sadašnjoj Rusiji.

Ta lažna briga oko dobra ovog svijeta je ustvari briga uspostavljavanja carstva Antihrista (nekad je kler Sovjetskog patrijahata otvoreno kazivao da se bori za socijalizam, za mir, čak i za ostvarenje kršćanskih ideala pod stijegom ondašnje boljševičke države), znali to ili ne oni koji u takvim pokretima sudjeluju pod krinkom pobožnosti i ljubavi prema bližnjima.

Crkva poziva bez prestanka sve ljude dobre volje na pokajanje, na krštenje, na asketski-podvižnički i svetotajinski život, a kad Gospod Hristos kaže "carstvo Nebesko je među vama", to nipošto ne znači da se radi o nekom ovovremenskom carstvu, nego da je vječno carstvo koje dolazi s Drugim dolaskom Hristovim već u srcima onih koji ga priželjkuju, koji mu se nadaju, koji se trude biti dostojni istog carstva i koji ga, ako su u tome dosljedni i ustrajni, već osjećaju. 

Antihrist se ne će moći zacariti niti će se prikazati kao otvoreni poricatelj Hrista, nego kao onaj tko uspostavlja carstvo dobra na Zemlji kao Hrist, koji je Njegova zamjena ili baš osobno On, kao onaj koji ispunjava ideale kršćanstva i svih religija i svih humanističkih pokreta.

U tome je suština prijevare, oni koji su plitki u vjeri priključiti će se i slijediti će Antihrista uvjeravajući sebe da to čine radi svojeg kršćanstva ili vjere u napredak čovječanstva.

Neki će ga slijediti i iz patriotskih, etnofiletističkih motiva jer će u tom posljednjem zemaljskom i ovovremenskom carstvu vidjeti ostvarenje svojih nacionalnih snova i otklanjanje povijesnih nepravdi za koje su uvjereni da su učinjene njihovom narodu i za koje se nadaju da će ih ispraviti novi car.