Zašto momci iz Rima laž pretvaraju u istinu i obrnuto?

Iako sam to već pisao, ponoviti ću.

Prilično rano sam postao ateist, u višim razredima osnovne škole, iako sam izvana bio rimokatolik koji redovno nedjeljom ide na misu.

Činio sam to radi roditelja koje nisam htio ražalostiti, kao i mnoga druga djeca.

Ateizam ima uvijek korijen u želji grješnika, koji zavoli neki grijeh, i onda ili zamrzi Boga što je dao zapovijed protiv tog grijeha, ili sam sebe pokušava uvjeriti kako Boga nema.

I obično je to u mladosti grijeh bluda.

Tako mi je bila došla kao dar s 'Neba', ustvari iz Pakla, ideologija evolucije s kojom su nas indoktrinirali u školi (i još uvijek čine i činit će to do kraja ovog svijeta).

To mi je trebalo, eto dokaza koji je dakako nikakav, kako Boga nema i mogu nastaviti s grijehom.

Kako sam i dalje bio u RKC, odlazio na vjeronauk, čudio sam se kako to da i svećenici vjeroučitelji vjeruju u evoluciju, i to bizarniju od Darwinove, tzv. teološka evolucija, po kojoj je Bog pokrenuo Big Bang, postavio fizikalne zakone, i tako pokrenuo evoluciju.

Vjerojatno nisu znali da je to deistički, 'znanstveni' stav kojeg je recimo ima Newton, ali takvima je i Newton bio kršćanin (iako je bio unitarijanac, to jest arijanac koji ne vjeruje u sv.Trojicu)

Kao da su sjedili na ušima dok su im objašnjavali u školi kako je evolucija nasumični proces kojeg nitko ne vodi, nego se radi o slučajnosti. 

S vremenom sam, Bogu hvala i slava, uvidio kako ništa nema smisla bez Boga, da je život besmislen i zapravo pakao ako nema Boga.

Tako sam od ateističkog nedjeljnog pohađanja crkvi RKC, počeo dolaziti kao vjernik u Boga i koji Ga traži.

Ali i dalje sam se čudio zašto nitko od svećenika ne govori protiv laži evolucije.

Trebalo je još koje desetljeće da vidim kako ljudima koje vode RKC, prvenstveno momcima ili momku iz Rima, nije stalo do istine, male i velike, da im nije stalo u pravilu ni do spasenja ljudi, nego kako da svoje stado slijepih poslušnika odvedu u veliko stado čovječanstva koje ide u propast.

Reći im da je znanost o kojoj smo redovito slušali hvalospjeve kao sredstvu za sretniju budućnost, da je ideologija koja je privid pravog znanja, a ima temelj u laži, je bilo nezamislivo.

Naravno da je RKC osim vjere u progres i svekoliku evoluciju prihvatila i ostale ideologije modernog društva, feminizam, antipatrijahalizam, sodomizam, transhumanizam (koji je logična posljedica zablude o evoluciji).

I obično tada rimokatolici koji otvore oči videći kako je momak-car iz Rima gol, odbace kršćanstvo u potpunosti, ili ostanu u RKC kao pasivni promatrači, ili postanu tzv. tradicionalni rimokatolici, bilo 'otpornici' unutar SSPX ili sedevakantisti.

Ovi posljednji žive u lažnom uvjerenju kako je sve bilo u redu s RKC do drugog vatikanskog koncila.

I ja sam bio s njima.

Ali nisam tu stao, nego sam saznao kako nije RKC mjenjala doktrinu samo nakon 1965., nego da je primjerice bilo rimskih papa i prije koji su vjerovali u evoluciju i nisu to krili.

I tada se kula sedevakantistička ili ona tradicionalnih rimokatolika ruši, a ovi ostali još su i jadniji jer ne mogu spoznati da doktrina - moramo biti poslušni 'svetom ocu' iz Rima jer je on nezabludiv, i u ex cathedra učenju i u onom koje nije ex cathedra, podrazumijeva da rimski papa ne može protusloviti učenju prethodnih papa, jer istina nikako ne može vrijediti samo za neka vremena, a nakon toga postaje laž, a laž istina.

RKC je kolosalna laž kako postoji jedan čovjek iz grada Rima kojem je Hrist dao vlast na Zemlji i nezabludivost, tako da tko se god ne pokloni autoritetu momka iz Rima, gubi spasenje i završava u jezeru ognjenom s demonima.

To je eksplicitno rečeno u buli momka Bonifacija VIII imenom "Unam sanctam" iz 13.st.

Naravno, današnji momci iz Rima kažu da to više nije istina, po učenju tih momaka čovjek više ne treba biti kršten i imati vjere u Hrista da bi se spasio.

Kako netko zdravog razuma može reći da RKC ima kontinuitet naučavanja istine, da je RKC ono što je rekao sv.Pavao za pravu Crkvu, temelj i stup istine?

Jedino ako je potpuno opijen modernom ideologijom po kojoj nema apsolutne istine nego je sve relativno osim same relativnosti.

Koji ne vidi problem u kontradiktornosti, koji će reć da je RKC bila u pravu i istini onda kad je osuđivala evoluciju, kao i sada kad je propagira.

Za takve ljude se može slobodno i sa žaljenjem reći da su u nekom stanju šizofrenije, i možda čak demonskog posjednuća.

Ali da se vratimo na glavno pitanje, ono iz naslova.

Zašto momci iz Rima tako blatantno lažu svoje stado, zašto blatantno jedan drugom proturiječe, kako bez ikakvog srama govore ono što su apostoli i kršćanski oci osudili kao zabludu, a ono što su ovi naučavali kažu da je sada zabluda, da je to važilo samo za ona vremena?

Zato što opijeni svojom ohološću smatraju da moraju vladati nad svim ljudima, da su oni iznad svih drugih.

Pa ako je uvjet bio pred više od tisuću godina da budu na vlasti u Rimu prihvatiti zabludu tada moćnih Franaka o filioque, onda će je besramno prihvatiti i lagati da je to istina još od apostola, dapače lagat će da je filioque odredila Crkva na svojim ekumenskim saborima.

Da bi opravdili svoju nezasitnu želju za vladanjem lagat će i krivotvoriti će, odnosno izmisliti tzv. Konstantinovu darovnicu po kojoj je car Konstantin predao njima na upravljanje zapadni dio Rimskog carstva.

Kad su vidjeli da mogu lakše kontrolirati svoje svećenike tako da više ne dopuste oženjenima svećenički red, onda su objavili kako je svećenički celibat obveza Crkve od početka.

Kad su se njihovoj aposlutnoj vlasti na Zapadu suprostavili neki kraljevi, objavili su gore spomenutu bulu "Unam sanctam" koja je značila da im se ti kraljevi moraju pokloniti ili će završiti u Paklu.

Kad im neki kralj nije odgovarao jer im nije bio potpuno poslušan, onda su druge kraljeve ili vojvode nahuškali na njega i srušili mu kraljevstvo, kako su to učinili s anglo-saksonskim kraljem dajući blagoslov francuskim Normanima da ga sruše.

Kad je u renesansi oživjela moć poganstva, momci iz Rima su bili mecene renesansnih umjetnika i vodili su razvratni život.

Kad je u vrijeme industrijalizacije postalo jasno da više ne mogu imati na Zapadu istu vlast kao za vrijeme Srednjeg vijeka, oni su prigrlili moderne ideologije jer su znali da će ih nova elita Zapada potpuno uništiti ako ne stanu na njihovu stranu.

Eto zato su momci od stava protivljenja prema zabludi evolucije koja je jasno suprostavljena sv.Pismu, nauku Crkve i kršćanskih otaca, postali s vremenom, u roku nekoliko desetljeća promotori evolucije i vjere u napredak zemaljskog društva koje se je okrenulo protiv Boga.

Previše im je stalo do pozicije moći, koja nije ni približno velika kao što je bila stoljećima ranije kad su njemačkog cara ostavljali danima da kleči na snijegu jer im nije bio pokoran, da bi imali snage suprostaviti se laži koju nameću moćnici ovog svijeta.

I što onda napraviti?

Reći kako je nauk Crkve ono što naučava svijet, da Crkva prihvaća evoluciju, da su Adam i Eva bili majmunskih par kojih je Bog odabrao i dao im ljudsku dušu.

I prihvatiti feminizam, sodomizam, transhumanizam, prihvatit će i Antihrista samo da im i dalje ostavi dojam kako oni imaju vlast, barem nad stadom slijepo poslušnih ovaca koje ni skandali poput Pachamame, ili izjave rimskog momka kako ne zna zašto je Hristos umro na križu, ne mogu odvratiti od laži kako je rimskog momka izabrao sam Gospod Hristos za nezabludovog zamjenika i pastira svojih ovaca.

Znate li da je to blasfemija?

Kako može Bogočovjek izabrati za pastira svojih ovaca vuka ili nekog kome nije stalo do ovaca?

Da, implikacija vjere u rimskog momka je blasfemija.

Dobro o tome razmislite rimokatolici (kako se uostalom kršćani mogu zvati imenom jednog grada?).

Za razmišljanje će vam dobro doći i slijedeći video:

Dobro je primjetiti kako čtec Pavao, kojem se je od posljednjeg videa rodilo sedmo dijete, Bog neka ga blagoslovi i poživi, ne kaže kako rimski momci traže od svojih ovaca eksplicitno da vjeruju u evoluciju.

Ne, oni kažu 'nevino' kako ne smiju reći niti vjerovati da se evolucija protivi vjeri.

Možeš vjerovati i dalje u ono što je napisano u Knjizi Postanka, ali ne smiješ svojem svećeniku, koji je evolucionist, reći kako je u zabludi.

Rimski momci kažu, možda je istina ono što piše u Bibliji, možda je istina ono što nam kažu znanstvenici, mi više vjerujemo znanstvenicima, ali ne ćemo vas zaostale rimokatolike (zasad) tjerati da i vi vjerujete kao i mi u evoluciju.

Samo vam zabranjujemo da javno govorite kako je evolucija zabluda.

Jednom fiškali, uvijek fiškali.

Usput navest ću neke od glavnih razloga zašto se teorija evolucije koju promiču rimski momci protivi Objavi:

1. evolucija pretpostavlja nasumični proces, zato su je i izmislili (ustvari preuzeli od oca laži koji im je rekao još u edenskom vrtu da će, ako ne slušaju Boga, evoluirati i biti kao Bog - to je srž zablude o evoluciji), budući postojanje Boga poništava mogućnost slučajnosti, to jest ako Bog postoji, onda slučajnosti nema i obrnuto.

2. evolucija pretpostavlja metafizički apsurd, to jest da s vremenom od nečeg manje savršenog postaje savršenije i sve savršenije, ili slikovito od prvotnog atoma ili prašine do Boga (na što sad ciljaju transhumanisti, ali i svi koji su vjerovali ili vjeruju u znanost implicitno u to vjeruju i nadaju se, ali svijet takvih bogova pravi imenom se zove Pakao).

(primjetimo opet kako je prvi puta laž evolucije izgovorena zmijskim jezikom na samom početku, evolucija je dakle jedna od prvih lažnih ideja koju je prihvatio čovjek, odnosno Adam)

Kako je Bog samo jedan, onda takav lažni evolucionistički Bog mora uništiti sva druga stvorenja koja pretendiraju ili su na putu da postanu Bogovi, i tako dolazimo do početne pozicije - postoji samo Bog koju evolucionisti žele izbjeći.

Ili, zašto bi Bog stvorio stvorenja koja mogu evolucijom postati Bogovi i tako Ga ugroziti (iako je i to nemoguće, jer Bog oduvijek zna da će ti 'bogovi' stvoriti pakao, a ne ući neko svoje božansko stanje, a kamoli da će ograničena stvorenja ugroziti neograničenog Boga)?

Kakav je to sveznajući i svemogući Bog koji bi se u tu ludost-glupost upustio?

Naravno da onda nema evolucije, ali isti cilj je zaista smisao života, oboženje ljudi i dioništvo u nestvorenim Božanskim energijama.

Međutim taj cilj se postiže idući suprotnim putem od evolucije, to jest smirenjem-poniznošću, pokajanjem, nošenjem svog križa iz ljubavi prema Gospodu i braći ljudima.

Za takve Crkva kaže da su stekli slobodu pred Gospodom, jer su jedne volje s Njim, jer su se obožili.

Dok evolucijski bogovi stvaraju pakao na Zemlji, za njih vrijedi ono što je osjećao i napisao Sartre - pakao to su drugi (ljudi).

Lažnim bogovima su drugi ljudi pakao, jer su sami sebi stvorili u svojoj oholosti pakao budući da im je nemoguće postati bogovima kako su željeli, pa onda za svoj neuspjeh optužuju druge.

Sve je to ponavljam posljedica zmijske laži o evoluciji.

3. evolucija pretpostavlja ne samo borbu za opstanak, nego i smrt.

Bog koji je Život ne može stvoriti negaciju Smrt, smrt je posljedica grijeha kako nam kaže Objava.

Kršćani koji vjeruju u evoluciju uistinu ne vjeruju u Boga, jer vjeruju kako je Bog uzrok smrti, što je ustvari blasfemija.

Objava jasno kaže da smrti nije bilo dok nije Adam sagriješio, nemoguće je dakle pomiriti evoluciju i kršćanstvo.

Zato anatema rimskim momcima i sličnima koji nam kažu kako je Bog stvorio svijet i onda ga prepustio evoluciji, odnosno smrti.

4. evolucija znači vjeru u napredak bez pokajanja i pomirenja s Bogom.Vjernici u evoluciju su oni koji posrnulu ljudsku narav zbog grijeha veličaju i vjeruju da će biti sve bolja i bolja.

To je put u Pakao popločen ohološću.

5. evolucija znači da se potomci osjećaju savršenijama od predaka.

Samim tim nestaje poštovanje i pravi odnos prema precima i starijima, te tako se stvara iluzija kako su novi naraštaji sve bolji i bolji, a vidimo i svjedočimo da se radi o suprotnom procesu.

I u duhovnom i u tjelesnom smislu ljudi nazadaju, a ne napreduju.

6. evolucija ostavlja lažni dojam da je ovakva Zemlja pravi dom čovjekov jer će biti sve bolje i bolje živjeti na njoj zbog evolucije.

I tako se čovjek odriče pogleda prema svoj pravoj domovini, onoj nebeskoj, postaje samo zemaljski i ne ispunjava smisao života, obožiti se i biti u zajednici s Bogom.

7. evolucija potiče na egoizam i mržnju (ili barem indiferentnost) prema drugima, jer samo oni odlučni i svirepi preživljavaju u darwinističkoj borbi za opstanak.

Ta zabluda je u svakom slučaju doprinijela do okrutnih i krvavih ratova 20.st.

Od laži nikad dobro ne može izaći, jednostavno jer je laž zlo samo po sebi.

Tako i od vjere u evoluciju nije moglo doći nego do sadašnjeg stanja čovječanstva.

Mnogi prstom ukazuju na zlu elitu, ali potrebno je pogledati se u zrcalo, mi smo imali pregršt zabluda u koje smo vjerovali, i tako smo dali svoj mali, ili veći, doprinos zlu na svijetu.

Pokajmo se!

P.S.

Sad nešto sasvim drugačije, doduše ne baš iznenađujuće na ovom blogu.

Obrana Rudolfa Hessa od optužbi da je bio ratni zločinac i da je pravedno robijao više od 50 godina:

Davno sam napisao na blogu kako prof.Goran Jurišić ima više hrabrosti od svih naših političara zajedno (jer se je i on okušao u predsjedničkim izborima).

Međutim, ne valja mu što je preveliki emotivac, pa kad zaključi da je prema nekom učinjena povjesna nepravda, onda od takvih učini idole.

Primjerice, zašto podiže desnicu na pozdrav?

Znamo da su taj rimski pozdrav imale poražene države u drugom veleratu, iako i ja mislim da je gora globalističko-liberalno-komunističko-bankarska alijansa pobijedila, nema smisla odjenuti uniforme poraženih i koristiti njihov način pozdrava.

To su znali u moje vrijeme činiti neki vršnjaci u srednjoj školi, ali to je bio više znak protesta protiv vladajuće komunističke elite, nego što su oni bili upoznati s fašizmom ili nacional-socijalizmom.

Odrasli čovjek ne bi se smio više tako ponašati.

Da se vratimo Rudolfu Hessu.

Bez sumnje učinjena mu je velika nepravda, tim više što je riskirao svoj život da spriječi drugi velerat, što je letio u V.Britaniju s mirovnom inicijativom.

Mislim da je stvarno nezabilježeno u ljudskoj povijesti da se nekog tko dolazi ponuditi mir optuži kao ratnog zločinca i prije nego što je rat započeo, i onda ga se drži u strogom zatvoru do smrti, najvjerojatnije dok ga nisu ubili u zatvoru u dubokoj starosti.

Zašto većina ljudi ne će imati nikakve empatije prema sudbini R.Hessa?

Zato što su isprogramirani da svakog tko je imao bilo kakve veze s vlašću poražene Njemačke smatraju ipso facto ratnim zločincem koji zaslužuje smrtnu kaznu ili u boljem slučaju doživotni zatvor.

Makar bio uhićen u mirotvornoj misiji, što je velika engleska sramota.

Kad smo već kod povjesne retrospektive, mislim da bez njemačkog nacional-socijalističkog pokreta, komunistički ustanici ne bi bili svladani u Njemačkoj, a to znači da bi se komunizam proširio na cijelu zapadnu Europu, a time i cijeli svijet.

U Njemačkoj nije bilo nikog drugog koji se je adekvatno na ulici, u borbi, mogao suprostaviti boljševicima (danas licemjeri ili analfabeti optužuju moderne antife da su ulični nasilnici kao i nacisti, a istina je da su antife stvarno u 20-tim godinama terorizirali ljude na njemačkim ulicama, jer su činili poprilično isto ako i ne gore od današnjih antifa, dok ih nisu 'nacisti' u krvavim obračunima istjerali s ulica).

Drugo što im se mora priznati je da su od pepela digli ponovo njemačku državu i narod, što su zabranili pornografiju i javni nemoral, što su recimo istjerali židovske marksističke profesore i filozofe koji su otišli u SAD i tamo pripremili kulturnu revoluciju 60-tih koja je de facto sada na vlasti tamo i širom svijeta, što su zabranili kamatarenje, što su suočeni s židovskim bojkotom prekinuli s međunarodnim bankarstvom i prešli na međunarodnu trgovinu robnom razmjenom (to će biti glavni razlog zašto je pokrenut drugi velerat, Njemačka je bila presedan koji je smetao uspostavi novog svjetskog pokreta).

Nisam čitao tekst u kojem je sv.Nikolaj Velimirović pohvalio A.Hitlera, pretpostavljam da je to bilo upravo zbog tog razloga.

Imaju nacional-socijalisti i negativnu stranu.

O njoj je pisao židovski konvertit na pravoslavlje M.Witchoff u nedavno objavljenoj knjizi o kojoj sam pisao na blogu.

To je što nisu imali kršćanske korijene i perspektivu, blisko im je bilo germansko poganstvo, izvana kao nisu bili protiv kršćanstva, ali su ga smatrali religijom koja slabi njemački narod, baš onako kako je to Nietzsche pisao (bili su veliki njegovi štovatelji).

Stoga moramo objektivno, koliko nam je moguće, gledati na razdoblje drugog velerata, i nikako povjerovati nikad posustaloj propagandi kako su dobri momci pobijedili zle u tom ratu, jer sve ovo zlo koje vidimo oko nas posljedica je pobjede tih 'dobrih momaka', ali isto tako ne smijemo se okrenuti onda na potpuno drugu stranu i od poraženih, koji su u mnogo čemu zaraženi naopakom filozofijom Nietzschea, stvarati idole i svece.

U konačnici, njemački nacional-socijalizam je od svojeg naroda učinio idola, a mnogi koji se danas zovu kršćanima i pravoslavcima, su od svojih naroda učinili idola.

Iako će se kuneti da su žestoki 'antinacisti', boluju od iste boljke kao i 'nacisti'.

Pravoslavlje (istinsko-pravo) je uvijek onaj srednji, carski put koji izbjegava ekstreme i s lijeva i s desna.

Kršćanske države koje su nama ideal, poput kršćanskog Rimskog carstva (Bizanta), su bile multietnička carstva i u kojima su ti razni narodi prihvatili romejski identitet više nego od svojeg etničkog.

Globalizam je neminovan, pogledajmo oko sebe, vidjet ćemo sve više lica koja ne liče toliko na nas kao što je bilo pred tridesetak godina.

Narodi se mješaju i to je, barem ja tako vidim, nemoguće spriječiti.

Znači ulazimo ponovno u nešto slično kao što je bilo pogansko Rimsko carstvo kad je Crkva nastala i procvjetala po krvi svojih mučenika.

Imat ćemo, ako ostanemo vjerni, sve više braće i sestara u Hristu koji neće biti našeg etničkog i rasnog podrijetla.

Ne bi smjeli gubiti vrijeme, ako ne i crniti svoju dušu, boriti se za nešto za što su se borili njemački nacional-socijalisti i svi slični borci za narodne-etničke države.

Zato ponavljam, svaka čast prof.Jurišiću što javno iznosi ono što se drugi boje i pomisliti u sebi, ali trebamo imati vječnu perpsepktivu, ne onu 19. i 20.stoljeća.

Baš sam posljednjih tjedan dana promatrao naše medije da li će primjetiti ono što se je dogodilo s Oliverom Anthonyem, odnosno s njegovim pjesmama u SAD.

Uglavnom šutnja, kao da su bili na instrukcijama u Buzinu kako to moraju ignorirati (da se ne bi i kod nas ljudi okrenuli protiv političara).

Reagirao je zasad, koliko primijećujem, samo jedan 'vloger', dakle netko tko ne pripada ustvari medijima.

Apropos evolucije, evo jedan vic o istoj kojeg sam čuo od pokojnog oca.

Dolazi mali Ivica iz škole i pun samopouzdanja i znanstvenih bajki kojima ih indoktriniraju u školi reče ocu:

"Znaš li oče da smo svi mi ljudi potekli od majmuna?"

"Ako si ti možda i potekao od majmuna, ja nisam!" kaže odrješito otac.

(objašnjenje onima slabijeg paljenja - otac je time nehotimično priznao da je majmun, a da to djed nije bio).

Dakle, u jednoj generaciji, najvjerojatnije onoj neposredno rođenoj nakon drugog velerata, dogodio se je 'evolutivni proces', od čovjeka su nastali majmuni (metaforički).

I sada se ljudi ponašaju kao majmuni, čak i s ponosom ističu da su postali od majmuna, da nisu stvoreni na sliku i priliku Božju (a žele postati bogovima uz pomoć tehnologije i transhumanizma).

Ne znaju da onda padaju niže od majmuna.

Premda, to sve više i više osjećaju, samo za svoje jadno stanje krive klimatske promjene i slično.

Nikad se ne zamisle nad sobom i ne uviđaju da je zlo u njima, da ga ne treba tražiti u drugima.

Te da su potrebni izliječenja kako bi povratili sličnost s Bogom i tako prestali biti 'majmunima'.

Želimo li sebi dobro, onda se vratimo doma, ne lutajmo više po bespućima postedenske tragedije.

Dom je tamo gdje je Bog.

Noć je dobra jer se tada dobro vidi Nebo, vide se zvijezde koje se po danu ne mogu vidjeti.

Evo njegovog noćnog nastupa, njega koji odbija biti zvijezda ovog propalog svijeta (nadam se da će tako i ostati, da ne će popustiti sirenskim pozivama mrtvog svijeta), nego čita publici završetak Biblije, završetak Otkrivenja.

Da, to trebamo čekati, silazak Nebeskog Jeruzalema na novu Zemlju (novo Nebo i nova Zemlja bit će jedno, kao što će i volja svih svetih biti jednaka volji sv.Trojice, sveci će tada uživati jedinu i pravu slobodu). 

Zanimljiv je ovo fenomen.

U vremenima gotovo potpune apostazije, pojavi se čovjek, reklo bi se niotkuda, i počne pjevati bolnu istinu o kojoj ne smiju pjevati pop zvijezde, i koji koncerte započinje pažljivo biranim redcima Biblije, u vremenima kad se najavljuje da bi trebalo Bibliju ponovo napisati budući se u njoj nalazi mnogo 'govora mržnje', čak i 'antisemitizma' (knjigu koju su skoro u potpunosti napisali semiti optužuju da je antisemitska - toliko o nekontradiktornosti i mudrosti naših vremena).

Kako ništa ne može biti slučajno, onda sam sklon vjerovati da je Bog nadahnuo ovog čovjeka da govori Istinu (makar i nije pravoslavac, budući Duh Sveti svugdje 'puše' gdje želi) u posljednjim vremenima kad će se zbog Istine gubiti glave.

Život zemaljski ćemo ionako, prije ili kasnije izgubiti.

Velika je onda, i Bogom nadahnuta mudrost, znati ga izgubiti Hrista radi, to je najveća potvrda koju su mučenici dali da svjedoče i ljube Gospoda Hrista (i time i sve ljude kao što ih ljubi Čovjekoljubac).

Zato se ne smije nikako pomisliti - evo ljudi se u velikom broju prepoznaju u Oliverovom pjesmama, svijet se ponovno vraća u normalu, opet će sve biti dobro.

Ili kao što protestanti zamišljaju spasenje - reći javno Isuse volim Te i Ti si moj osobni Spasitelj, i onda će doći neki vlak (česti motiv u gospel pjesmama) koji vodi u Nebo i u kojeg se samo treba ukrcati.

Ne, bez križa nema spasenja i nikad, nakon Adamovog pada, na Zemlji nije bilo pravo dobro, niti će biti dok ne izgori staro propadljivo, entropično, i rodi se novo, vječno i neprolazno.

Križ - muka nije radi Božje kazne, nego radi izlječenja ljudi i pobjede nad zlom.

Samo križ, ljubav prema Gospodu koja znači i ljubav prema svim ljudima, može ozdraviti ljude i nadvladati paradoksalno, smrću onog koji ljubi, zlo.

Ljubiti znači trpjeti radi toga da zlo se smanji ili nestane od nas i od drugih ljudi koje ljubimo i koji nam možda čine zlo, a mi im radi Hrista ne uzvraćamo istom mjerom, nego ih ludo ljubimo izvršavajući za ovaj svijet nemoguću zapovijed - ljubite svoje neprijatelje (to je pravi i možda jedini test jesmo li ozdravili i stigli blizu cilja).

Ne možemo unići u Nebeski Jeruzalem koji silazi s Neba, ako ne umremo ovom svijetu.

I doslovno tjelesno, i duhovno nadvladavajući strasti koje nas drže zarobljene za ovo sve što je propadljivo i što nestaje.

Budimo dakle pripremni svjedočiti svoju vjeru i otkloniti, isprati sve ono što nas spriječava da uđemo u Nebeski Jeruzalem.

'Nezabludivi Hristov zamjenik" kaže da ne zna zašto je Hristos umro na križu

Evo još jedne vijesti o bogatim ljudima sjeverno od Richmonda

(možemo ih nazvati yankee-ma, da se povežemo na prethodni tekst).

Rimski papa raskolničke RKC javno je rekao da ne zna zašto je Hristos umro na križu.

Mislim da je jasno zašto sam ga stavio uz bok 'sjevernim momcima'*.

Rimokatolici, znam da će mnogi od vas reći na tu vrlo implicitnu herezu - kako je besmislena Hristova Muka, kako to ipak ovaj lik nije izgovorio ex cathedra, ili ono krivo pozivanje ne sv.Pismo - vrata Paklena je ne će nadvladati, ali znam i da niste u nimalo zavidnoj situaciji budući po doktrini RKC rimski papa može dati i otvorenu sotonističku izjavu, a vi ga ne možete smijeniti.

Nadate se naravno da će poslije njega doći neki novi 'normalniji' papa, i da će onda sve biti kao i prije (a i prije nije bilo dobro, samo vi ste zatvarali oči da to ne vidite).

Ne će, ne samo zato što je ovaj postavljao diljem ravne Zemlje biskupe slične sebi, nego prvenstveno zato što živimo u posljednjim vremenima, a RKC nema veze s Hristovom Crkvom, nego će biti u službi Antihrista.

I što ćete onda kad vam ovaj ili neki budući rimski papa kaže - poklonite se Antihristu i kaže to ovaj put ex cathedra čija definicija je ustvari fiškalski trik pravnika-teologa RKC iz 19.st. u vrijeme Prvog vatikanskog sabora RKC kako bi javni heretici mogli biti na poziciji rimskog pape kloneći se da hereze ne izreknu s posebnom napomenom - ovo sad govorim ili pišem ex cathedra?

Vi nemate mehanizma za smijeniti heretičke rimske pape, jer ste u grdnoj zabludi, koju ponavlja i autor teksta s poveznice, kako Duh Sveti bira rimskog papu i onda ako bi stvarno bilo tako, onda se njega ne bi moglo i smjelo smijeniti jer je onda on nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji.

Pa kad će vam se već otvoriti oči pa da vidite da kardinali odnosno tko zna kakvi lobiji, i ne od ovog stoljeća, nego već više od tisuću godina, biraju rimskog papu?

Blasfemično je reći ili vjerovati da je Bog izabrao ovog lika da vodi Njegovo stado.

A vi u to vjerujete i tako hulite na Boga.

Urazumite se i stvarno vjerujte Evanđelju!

I vratite se doma, u pravu i jedinu Hristovu Crkvu!

Vijest je izgleda prenijeta od ovog rimokatoličkog vrela - Gloria TV.

Originalni tekst je odavde.

I sad sam primjetio da je reagirao neki 'naš katoliban' na YT.

* Yankee su i krvni i duhovni nasljednici engleskih puritanaca, ustvari revolucionara koje je protjerala Engleska u sjeverne američke kolonije i koji su sebe vidjeli kao kršćanske misionare (vrlo agresivne) koji će spasiti svijet.

Taj revolucionarno-misionarski duh je ostao i kad su yankee napustili kršćanstvo, oni sad imaju misiju da cijelom svijetu 'daruju' demokraciju, liberalizam, lgtbq ..., i kao njihovi preci vrlo su agresivni prema svima koji im se suprostave.

To je ustvari razlog američkom ratu u kojem je Sjever-yankee, htio nametnuti Jugu kako se oni moraju promjeniti po uzoru na njih i nikako biti samosvojni sa svojom kulturom (Sjever de facto nema folk tradicije jer se je radosno ugušio u industrijalizaciji).

Woke (anti)kultura je također nastala iz tog naslijeđa.

I dok jedan siromašni i vrijedni 'red neck' (poput Olivera Anthonya) s Juga ne želi da mu itko uništava naslijeđe i kulturu, i nije mu ni na kraj pameti da ide stanovnicima Kalifornije nametati svoju kulturu, ovi drugi smatraju kako imaju pravo to isto učiniti njemu (tako su proteklih godina rušili spomenike poznatim Južnjacima na Jugu, dok Južnjak ne bi nikad niti pomislio da isto radi sa yankee spomenicima na Sjeveru).

Kao što napisah, to je taj protestantsko-puritanski duh kojeg su Englezi potjerali s otoka jer je bio korozivan za društvo, a onda se je vratio za koju stotinu godina ne više kao protestantski pokret, nego globalističko antikršćanski.

Možemo slobodno reći da se je ideja komunizma-marksizma sasvim dobro prilagodila puritanstvu.

Bergoglio se također može smatrati yankee-jem, iako je južnoamerikanac, zato što i njega nosi ideja kako nametati iste bolesne ideje cijelom svijetu.

P.S.

Oliver-Chris Anthony još jednom me je ugodno iznenadio rekavši da je odbio milijunsku ponudu glazbene industrije da dođe pod njihove skute.

Ustvari nadao sam se da će tako odlučiti.

Trebalo bi čim više slušati muziku uživo, nosači zvuka bi trebali biti samo informacija kako neko glazbeno djelo postoji kao i glazbeni izvođač.

Kao što se ne može uživati u dobroj hrani ako ju se non stop konzumira, tako je i s glazbom.

Ljudi su nekad više pjevali i sami se učili svirati, i išli slušati uživo glazbenike jer samo tako se je moglo uživati u toj umjetnosti koja najlakše dira dušu.

Mi smo pod terorom niškoristi pop glazbe koja nas napada gdje god idemo, na poslu kolege ne mogu raditi ako im ne svira stalno radio, ne možete kupiti kruh a da vam trgovci preko razglasa ne puštaju neku idiotsku muziku, u restoranima je slično, na ulicama, na plažama isto. Ne bih se iznenadio da i oni 'astronauti' u niskoj orbiti ispod Svoda, jer više orbite i nema, slušaju non stop pop debilnu muziku.

Valjda još nije tako u pustinjama.

Protestantski pastor komentira (dobro):

Psalam 37 kojeg je čitao Oliver Anthony, u drugom videu uz zvukove saksofona:

Taj psalam je utjeha pravednicima, siromašnima i progonjenima dok strpljivo trpe nepravdu zlih.

Nije problem, kako kaže gore protestantski pastor, u bogatima, nego u bogatima (a to mogu biti i manje bogati) koji žele biti bogovi na Zemlji, koji žele upravljati nad svima, kontrolirati tko od 'robova' što misli i što radi, kako opet pjeva Oliver Anthony.

Psalam je ujedno i ozbiljna opomena zlima, jer još malo i njihovo proganjanje i ugnjetavanje siromašnih će prestati, Bog koji pazi na siromašne i pravedne, sudit će im i to će im biti kraj.

Ako imamo neke 'interesne' veze s onima koji žele kontrolirati sve, naravno uz pomoć suvremene tehnologije, medija, inžinjera ljudskih duša, sociologa, politologa, političara, novinara, filmskih i pop zvijezda, onda se pretrgnimo jer vrijeme curi, jer možemo već danas biti pokojni.

Pokajanje, pokajanje ...

I ne gubimo vrijeme i trud tražeći pravdu od zemaljskih sudaca, ili od političara, ili od revolucionara koji ili sami sebe zavaravaju, ili su licemjeri, obećavajući nam da će oni kad dođu na vlast uspostaviti pravedno društvo.

Bez križa nema spasenja, zato Bog i dopušta jedno vrijeme zlima da progone pravedne, kako bi pravedni i siromašni, prihvaćajući svoj križ posvetili se, i bez imalo mržnje ili želje za osvetom prema zlima slijedili Hrista prema vječnoj pobjedi i blaženstvu.

Iako sam nekad možda i bio militantan prema onima koji mrze kršćanstvo, sad se kajem zbog toga.

I ne osjećam mržnju i borim se protiv mržnje prema bilo kojem čovjeku.

Zato što nam je Gospod zapovijedio da ljubimo sve ljude, onda znači i neprijatelje.

Jer i oni su kao i mi stvoreni kao ikona Božja, prevedeno to znači mrziti njih znači mrziti Boga.

Neka nas Bog sačuva tog otrova duše!

Bez obzira što rimski papa dovodi u zabludu milijune ljudi, ne smijem ga mrziti.

Ako ga ovdje izvrgavam kritici ili ukazujem na sav apsurd njegovih riječi i djela s obzirom na tobožnju poziciju 'nezabludivog Hristovog vikara', u koju sam prilično siguran da i sam ne vjeruje, onda je to zato što mi je stalo do rimokatolika pa želim da se odvrate od laži i raskolničke RKC.

Ne stavljam im sol na ranu, nego im ukazujem da su kod krivog ljekara i u krivoj bolnici.

Lijek protiv mržnje je molitva, ako osjetimo da nam je netko antipatičan, ili da ga već i mrzimo, moramo se početi redovito moliti za tog čovjeka kao da se molimo za sebe.

Većina osoba za koje se molim su rimokatolici, i svi su mi dragi.

Sjetio sam se priče o jednom monahu koji nije baš briljirao pobožnošću i nekim svetim životom.

I kad je umirao bio je sav radostan, a braća monasi su se tome čudili i pitali ga zašto je tako bezbrižan u trenutku smrti.

Rekao im je, u životu nisam nikog nikad osuđivao, zato imam ovu milost.

Ako nije osuđivao, onda nije ni mrzio, nego je ljubio, makar izvana nije pokazivao pobožnost.

O tome kako trebamo sve ljude redom ljubiti bez obzira tko su i što su i kako izgledaju, govori nam iguman Trifun:

Od ravne Zemlje do Pravoslavlja

Ne, ovdje se ne radi o mojem iskustvu, nego jednog mladog Amerikanca kojeg je prenio na ovom dugačkom video svjedočenju:

Iako osobno ne spominje ravnu Zemlju, jasno je da se radi o odbacivanju Zemlje kao lopte.

Pretpostavljam da nije htio ući dublje u problematiku (jer je video ionako dučak, ali zanimljiv) niti eksplicitno spominjati odbacivanje Globusa, kako ne bi sablaznio potencijalne nove konvertite na Pravoslavlje.

Na što ja nemam skrupulu budući ovaj blog od početka negira Globus.

Uglavnom, jasna spoznaja kako Zemlja nije globus znači istovremeno spoznaju kako se radi o jednoj od najvećih laži ikad izgovorenih, i koju sustavno šire već stoljećima sve države svijeta (siguran sam da su oni koji su odbacili Globus istovremeno odbacili laži kako će ih pelcovanje spasiti od plandemije, i koje mogu kudikamo teže prevariti političari i mediji nego globusare).

Često i one koje su u međusobnom ratu slažu se s tom laži, i fašističke, i komunističke i liberalno-kapitalističke države odmah će se složiti oko Globusa (ili povezano s tim letu na Mjesec).

Tko dođe do te spoznaje mora prije ili kasnije zaključiti kako se nisu samo tek tako mogli usuglasiti moćnici svijeta koji znaju biti u krvavoj zavadi.

Mora biti nešto nadljudsko u super organizaciji super laži.

Tako je i ovaj Amerikanac neumitno zaključio kako postoji Sotona koji može i koji je takvu golemu laž sastavio i usuglasio u svojim ljudskim robovima da je zajednički šire diljem ravne Zemlje.

Dalje je normalno slijedio put prema spoznaji o postojanju Boga, traženju Boga i na kraju traženju Njegovu Crkve.

Naravno, preduvjet da se sve to dogodi je čvrsta želja čovjeka da nađe istinu i da s prijezirom odbaci laž, bez obzira na posljedice (jer na kraju ipak istina pobjeđuje, drugačije ne može biti).

To je i glavni razlog zašto većina ljudi se nikad ne pita je li istinita službena 'znanost', ustvari ideologija, kojima kad se i ukaže na činjenice koje negiraju sferu, i na koje nemaju odgovor, oni samo odmahnu rukom jer znaju da će u suprotnom morati se sukobiti s moćnicima svijeta, ustvari sa Sotonom.

Praktično prijeti im mogućnost gubitka posla i ostracizma, i gubitka mnogih prijatelja i znanaca, a malo je ljudi spremno radi istine žrtvovati komoditet u svojem životu.

Na kraju takvi ne će niti tražiti niti naći Boga, jer su se priljubili za Globus u metaforičkom smislu.

Pogledajte video, vrijedi uložiti skoro 3 sata gledanja kako oni koji traže iskreno istinu, na kraju nađu neopisivo više, Istinu kao osobu i kao smisao ljudskog postojanja i vječnog blaženstva.

P.S.

Malo o bizarnostima.

Međugorska Utvara kako ju je nazvao bivši mostarski biskup RKC Perić, pojela je komadić torte kad joj je ponuđen.

Po mojem sudu ovdje se radi o sprdnji nekog demona koji se ruga i Gospodu Hristu i Bogorodici (po Božjem dopuštenju, jer niti jedan demon ne može ništa učiniti ako mu to Bog ne dopusti).

Gospod je nakon uskrsnuća dokazao u dva navrata da je stvarno uskrsnuo, što znači u tijelu, tako da je rekao apostolima da mu daju nešto za jelo.

Naravno da proslavljeno uskrslo tijelo ne treba hrane niti ima ikakvih materijalnih potreba ili mu može materijalni svijet biti preprekom, ali se ipak radi o opipljivom i vidljivom tijelu.

Zato je Hristos zatražio i pojeo ribu s kruhom.

Da bi se utvrdila vjera u Njegovo uskrsnuće.

Međutim, zar i jedan kršćanin nakon Pedesetnice, nakon silaska Svetoga Duha treba dokaze da je Gospod uskrsnuo?

Ne, da bi se bilo kršćaninom, mora se vjerovati u svjedočanstvo (kojeg su zapečatili svojom mučeničkom krvlju) apostola u Hristovo uskrsnuće.

"Blago onima koji ne vidješe, a povjerovaše.", reče Uskrsli nevjernom Tomi odnosno svim apostolima.

U te spadamo svi mi kršćani koji vjerujemo u Uskrsloga i Njegovu Crkvu, to jest u svjedočanstvo apostola i kršćanskih otaca.

Znači kad bi se sad pojavio neki svjetleći lik koji bi činio čuda i koji bi ličio na Hrista i rekao nam da je on Hristos, pa pitao imamo li što za jelo kako bi nam demonstrirao da je u uskrslom tijelu, znali bismo ili bismo trebali znati da se radi o nekom demonu (u konačnici to će biti Antihrist koji će biti čovjek) koji se pretvara, uz Božje dopuštenje, da je Hristos (i Sotoni će Hristos dopustiti da čini lažna čuda za Antihrista kako bi ljudi bez vjere povjerovali da se radi o Hristosu).

Zašto bi to Bog dopustio ili zašto je to već mnogo puta dopustio?

Zato što su neki kršćani samo po imenu, oni ne vjeruju u svjedočanstvo apostola, njima trebaju dokazi.

I onda dobiju pravednu kaznu u vidu demona kojem se klanjaju kao nekad pogani svojim bogovime (koji su bili i jesu demoni).

K tome demon želi prevariti takve nedostojne kršćane da je Bogorodica jednaka ili slična s Hristom, pa i ona jede pred takvim 'vidjelicama', kako govori pokojni katolički teolog i svećenik Ivančić na poveznici.

A kako je demon uvijek samo oponašatelj Boga na posprdan način, onda međugorska Utvara nije pojela ribu, nego komadić ponuđene joj torte (i to je bila iluzija, trik demona kao što je njegov trik kad uzima ljudsko obličje).

Nastavljajući prošlu 'hakersku' temu, pročitah jutros da je preminuo Bram Moolenaar, poznati autor poznatog tekst editora Vim.

Relativno mlad je umro, u 62 godini.

Od nekog 'medicinskog stanja' koje je trajalo nekoliko tjedana.

Takvo objašnjenje obično znači da je umro od posljedica pelcovanja.

Ne znam da li će se ikad objaviti koliko je stvarno ljudi ubijeno s tim 'lijekom', ili ćemo to tek saznati onda kad će sve tajne biti razotkrivene.

Sad nešto što je mnogo, mnogo važnije.

Sveta tajna ispovijedi.

Mnogi od nas osjećaju sram radi svojih grijeha koje opetovano činimo pa nam je nezgodno ispovijedati se.

Kao što kaže vladika Demetrius u videu - dobro, tako i treba biti.

U redu je sramiti se svojih grijeha, ali nikad ne prijeći zbog grijeha u očaj koji je odveo Judu Iškariotskog do samoubojstva, iako se je pokajao što je izdao Gospoda Hrista.

Teret grijeha ne mogu nositi ljudska pleća, grijesi slamaju čovjeka ako ih ne prepusti Onom koji je zbog grijeha svih ljudi umro na križu.

Zato postoji sveta tajna ispovijedi, ili kao što neki kažu, drugo krštenje.

Nekad u početku su se kršćani javno pred cijelom Crkvom ispovijedali*.

To je značilo još veći sram radi grijeha, i onda još i veću želju i volju da se grijeh jednom zauvijek iskorijeni (kazne-epitimije, ustvari lijekovi protiv grijeha, a lijek je često gorak, su bile puno veće nego danas, mnogi javni griješnici morali su s katekumenima napustiti crkvu nakon prvog dijela svete Liturgije, a nekima se nije ni dopuštalo da jedno vrijeme uđu u crkvu, nego su pred vratima crkve, izloženi vremenskim neprilikama, molili vjernike da se mole za njih u crkvi).

Kako je grijeh bolest koja dovodi do smrti, dok bez prave ispovijedi grijeh ne vodi samo do tjelesne smrti nego i one kudikamo ozbiljnije duhovne, onda nam je liječiti se u Crkvi preko svetih tajni do svojeg izliječenja.

I onda, a vjerojatno i ranije, ćemo znati i okusiti da nije Crkva samo bolnica, nego i carstvo nebesko, tijelo Hristovo, i ne ćemo je htjeti nikad napustiti jer ćemo znati da sve izvan Nje je smrt.

* U prvom videu skoro bi se moglo reći da je napravljena javna ispovijed. Očito je autor toliko zamrzio grijehe da ih je javno ispovijedio. Iako je prvotni motiv videa svjedočenje obraćenja i blagodati Božje koja nas prati i bez kojeg ne bi ni bilo obraćenja.

Slava i hvala Gospodu Hristu na tome!

Vijest o tome kako svjetski tehnokrati planiraju hormonsko-genetsku modifikaciju ljudi kako bi tobož iste ljude zaštitili od takozvanih klimatskih promjena.

Konkretno, ovaj tehnokrat-znanstvenik naveden u poveznici predlaže načine na koje se može utjecati na ljude da isti zadobiju alergiju na meso, da im se zgadi jedenje mesa.

Klimatske promjene se neminovne jer su prorokovane, ali ne kako to obično ljudi zamišljaju, nego 'klimatske promjene' koje su se iznenada dogodile Sodomi i Gomori.

U konačnici su stvarno ljudi uzročnici 'klimatskih promjena', ali na način na koji ne mogu ni pretpostaviti moderni znanstvenici i njihovi religiozni sljedbenici, tako što se ljudi odvajaju svojom voljom od Boga koji nije samo Stvoritelj, nego održavatelj sveg postojećeg, pa tako i života svih bića.

Odvajanje od Boga je smrt, jer Bog je Život.

Kao što je grijeh odvojio Adama od Boga, tako je Adam postao smrtan i tako je od gospodara nad prirodom postao žrtvom stihija (prirode).

Stoga, da, možda stvarno nejedenje mesa može spasiti ljude od katastrofe svjetskih razmjera, ali tu se radi o mogućem postu ljudi od mesa radi pokajanja i čišćenja duše od grijeha kako bi opet dobili Božji blagoslov.

Kao što su građani Ninive odjenuli se u kostrijet, posuli pepelom i započeli potpuni post (u kojeg su uključili i svoju stoku) da izbjegnu Božji gnjev nad gradom koji je živio u grijehu i koji bi bez tog posta bio uništen u iznenadnoj 'klimatskoj promjeni'. 

Iako nije iznio konkretna ispitivanja na ljudima, ugledni hrvatski znanstvenik-kemičar Valerije Vrček napisao je kako je vrlo moguće da je uočljivi porast spolnih dekadencija i perverzija među mlađim naraštajima povezan s trovanjima ljudi preko vode, hrane, zraka.

Dakle, postotak spolnih pervertita je među naraštajima rođenim prije kraja drugog velerata bio 0,2%, u slijedećim naraštajima je vidno i gotovo eksponencijalno rastao da bi među naraštajem rođenim oko 2000-te bio 20,8% (znači da je među još mlađima veći, zato se ne treba čuditi da je zapadni svijet pred demografskim kolapsom).

Pretpostavka je zato što su za životinje rađena ispitivanja i došlo se je do eksperimentlnih podataka koliko je porastao broj mužjaka koji dobijaju obilježja ženki i nesposobni su za reprodukciju.

Iako je i kod ljudi utvrđeno kako je naglo pao broj spermatozoida među muškarcima tako da sve više ima onih koji ne mogu imati djece.

Slična stvar je i s ženama, feminizacija ona duševna i fizička nije dobra ni za žene, kao ni za muškarce.

Ubi nas tehnologija, a i dalje neki ju opravdavaju kako ona nije loša, nego je bila loša njezina primjena.

Kao što su komunisti govorili i sve više govore, u društvu koje postaje sve više feminizirano (gotovo sve prve feministice bile su povezane s komunističkim pokretima, žene se nekako više sklone ideji da su svi ljudi jednaki), da je komunizam dobra ideja, samo nije u praksi dobro sprovedena, pa treba eksperiment ponoviti.

Krivo, komunizam ima i u ideji krivu postavku kako su svi ljudi jednaki, ili da treba učiniti sve jednakima i tako uništiti prirodnu hijerarhiju.

Ne, sve što postoji, postoji u hijerarhiji na čijem vrhu je Bog.

Hijerarhija je dobra jer je pravedna, negiranje hijerarhije je nepravedno jer izjednačava ono što nije jednako.

Ustvari motiv začinjalaca ideje komunizma je bila baš borba protiv Boga, koja se može isčitati u demonsko-prometejskoj poeziji mladog Marksa.

On je samo kasnije uvidio kako borbu protiv Boga i kršćanstva može najbolje ostvariti uz pomoć ideje kako će proletarijat, odnosno radnici koji ničeg nemaju jer više ne žive na selu, biti njegovo oruđe u toj borbi pod krinkom borbe za njihova prava i protiv nepravde.

Tehnologija (mislim pri tom na tehnologiju od stvaranja strojeva nadalje, dakle od parne industrijske revolucije) ne može nikako dovesti do dobra jer otuđuje čovjeka od kreativnog rada, omogućuje ljudima da više ne žive u skladu s prirodom, što vidimo da dovodi do trovanja i hormonalnog-pervertitskih poremećaja, povećava dokolicu i lijenost koja dovodi do razbuđivanja strasti i grijeha, daje moć nekim pojedincima koju nikad bez tehnologije ne bi imali, i shodno tome ta se moć nikad, ama baš nikad ne će koristiti za opće dobro.

Jer opće dobro je u Bogu, dok se ti tehnološki bogovi žele postaviti bogovima nad drugim ljudima i jasno je da onda zlo raste.

Na kraju krajeva, Antihrist ne će moći se ustoličiti kao lažni Hrist bez moći tehnologije.

Tehnologija dovodi do Antihrista.

Zato ona nikad, pa da je pokrenu i monasi sa Svete Gore, ne vodi do pravog napretka, nego vodi u suprotnom smjeru.

Oliver Anthony, izvođač i autor, istinski plavi okovratnik (izgleda i dosta siromašan ali i da je imao problema s alkoholom i drogom), je iznenada zasjao na YT listama i nadmašio sve druge zvijezde.

Kažu da je napisao i ispjevao himnu radničke klase (ne, nije on komunist, njega komunisti koji prevladavaju u medijima već optužuju da je desničar).

Na tragu prosvjednih folk pjesama, pokazujući otvoreno na otuđenost vladajuće elite od radnog naroda, osvojio je srca mnogih Amerikanaca.

Zanimljivo je vidjeti kako će se nastaviti njegova tek započeta karijera, hoće li ostati vjeran sebi ili će ga progutati medijski moguli.

To što je stekao popularnost dokaz je dubokog jaza između političara-bankara-medija i dobrog dijela naroda koji im otkazuju poslušnost.

Doduše, zasad samo verbalno.

Jedna od mnogih reakcija ...

Čitam da svoj nastup započinje citatima iz sv.Pisma, a publika već zna njegove pjesme ...

Vidim kao YT ne daje više poveznicu na originalnu snimak pjesme Olivera Anthonya.

Slučajno.

Pa onda evo snimak u kojem nastupa pred publikom:

Ovdje je gotovo zaplakao dok je čitao Davidov psalam.

I evo poruke za kraj ili za nečiji početak:

Kao što se je moglo očekivati mediji su počeli napadati Olivera Anthonya s više nego labavim i licemjernim argumentima.

Tko su ti?

Kao što pjesma kaže - bogati ljudi sjeverno od Richmonda - yankee u prenesenom smislu.

Nisu to dakle samo političari, to je cjelokupna bankarsko-politička-medijska elita i njihovi pijuni u medijima, državnoj upravi, državnim i privatnim institucijama multimiljardera (koji 'vode brigu o mladima ne nekom posebnom otoku' kako kaže pjesma).

Diljem svijeta, ne samo u SAD.

Hrđa

Pred nešto više od 10 godina sam napravio mali programčić koji je zbrajao dužine cijevovoda koji se savija pod različitim kutem i radijusom i onda je to aplikacija prikazala kotirano u razvijenoj dužini.

Napisao sam to za osobnu primjenu, a motiv mi je bio da se bolje upoznam s tada malo poznatim programskim jezikom Rust kojeg sam koristio u aplikaciji.

Sad je taj programski jezik razvikan i nudi se kao alternativa C++ odnosno sistemskim programskim jezicima.

Za one koji ne znaju engleski, rust znači hrđa.

Pitao sam se tada zašto dati negativno ime programskom jeziku, zašto nazivati ga s prirodnim procesom koji uništava metalne proizvode, zašto ono što vodi do smrti, jer kad metalni proizvod prijeđe određeni stupanj korozije onda postane nefunkcionalan, koristiti kao ime?

Nije baš da nisam već tada naslućivao da su osobe koji se kreirali programski jezik bili 'ljubitelji smrti', ali nekako nisam htio to sam sebi dati kao zaključak.

Možda sam se nadao da se je to meni samo činilo, nadao sam se da su to ipak normalni ljudi.

Usput, ne radi se samo o kreatorima 'korozivnog' programskog jezika, gotovo sva softwerska industrija je srcem priljubila woke ideologiju, političku korektnost, feminizam, sodomiju - jednom riječju antihrišćanstvo.

Evo jedne svježe ilustracije, radi se ovdje o propagiranju Rust-a, a moglo bi se naći i za druge programske jezike i alate:

Vidimo da su u publici ljudi koji su možda i u odijelima (a neke glave su ćelave) i koji žele nešto naučiti od čudaka koji bi nekad mogao raditi u cirkusu samo da se pojavi.

Međutim ti nekadašnji cirkusni čudaci bili su oni rijetki pojedinci za kojih se je govorilo da su "greška prirode" ili da se je "priroda poigrala s njima".

Ovi pak čudaci se igraju s prirodom, odnosno rugaju se Bogu Stvoritelju.

Ne može netko nazočiti blasfemiji i ne biti blasfemičar dok se blasfemiji ne suprostavi.

Da su ovi u publici bili kršćani, morali su jednostavno i demonstrativno napustiti predavanje.

Međutim, Zapad je ovdje potpuno pao, zapadnjaci smatraju ako se deklariraju kršćanima, da moraju pokazivati ljubav i toleranciju prema čudacima koji se rugaju Bogu, oni smatraju da to Bog od njih traži.

A i to im je samo opravdanje za njihovo kukavištvo jer nemaju hrabrosti suprostaviti se onima za koje znaju da su moćni i na vrhu vlasti i koji štite i promoviraju sve ono što je naopako.

Tako da moramo konstatirati, društvo se nalazi u vrlo kasnom stadiju korozije, hrđe.

Metalne konstrukcije koje su u takvom stanju gube svoju čvrstoću i nosivost, i ruše se.

Tako se događa i sa sekularnim društvom i državama.

Pazimo da ne ostanemo na tim klimavim i rušećim konstrukcijama, jer onda ćemo izgubiti spasenje.

Fak(a)t čekeri

Iako je evidentno da se radi o cenzuri odnosno varci nije šija nego vrat, na državni natječaj za sprovođenje cenzure javili su se i neki za koje bi se reklo da nisu sudionici antihristovske agende.

Mislim na Hrvatsko katoličko sveučilište, kao i neke rimokatoličke udruge poput "U ime obitelji".

Prvo je dobilo novce, druga udruga nije.

Međutim poanta je u tome da se rimokatolički instituti i udruge prijavljuju da bi dobili državni novac koji se je u Orwellovoj totalitarnoj državi trošio u Ministarstvu istine, a u ovoj izmjenjenoj varijanti takozvani pripadnici udruga civilnog društva rade isto.

Sjećam se da sam davnih 80-tih godina čitajući slovensku "Mladinu" koja se je prodavala ispod tezge i izvan kisoska kao da je pornografija, prvi put se susreo s pojmom "civilnog društva".

Tada sam pomislio - eto odlične ideje kako organizirano rušiti komunizam pod novim "nevinim" imenom.

Pokazalo se je međutim da takve udruge nisu nipošto bile autentične i samoorganizirajuće ili kako bi Amerikanci rekli "green roots".

Imali su i te kako dodira s državnim strukturama drugih država i njihovih tajnih službi, a ispostavilo se je na kraju i da tajne državne službe ne rade u interesu zaštite države, nego mračnijih i skrivenih elita koje sad polako isplivavaju na površinu.

O čemu se radi ovdje?

Istina ne treba zaštitu, jer Istina je Bog.

Nema ništa moćnijeg od Istine.

Otac laži i čovjekoubojica od početka vodi borbu ne protiv Istine, jer je tu nemoćan, nego da ljudi koji su stvoreni na sliku Istine odbace tu sliku i ostanu u mraku, smrti, grijehu, laži.

Stoga je ova borba svih država svijeta, svih mas medija, raznih udruga za ljudska prava i slično, tobož za zaštitu istine, ustvari borba za zaštitu laži.

Naravno da ta 'humana' borba nije idiotska pa će za svaku istinu reći da je laž, a za svaku laž da je istina, jer bi to bilo suludo, nitko im ne bi vjerovao.

Lažljivci govore istinu o malim i nevažnim stvarima, kako bi za veliku stvar laž podmetnuli za istinu.

To je posao Ministarstva istine odnosno tobožnjih 'civilnih' udruga koje su postavili i koje financiraju moćnici ovog svijeta kako bi se ustoličio na mjestu Hrista sin Oca laži, Antihrist.

Ne moraju zasad znati članovi i vođe udruga fakat čekera za koga ustvari rade, jer oni ionako ne vjeruju da je istina Osoba, Bog, to jest da je apsolutna.

Slomom komunizma i otvaranjem interneta klasična cenzura je izgubila smisao.

Stotine tisuća, ako ne i milijuna ljudi došlo je do informacija koje su dotad bile skrivane od javnosti i time su kod mnogih klasične državne i društvene vladajuće strukture izgubili kredibilitet.

Primjerice danas mnogi ne vjeruju da je let čovjeka na Mjesec bio najveći događaj u ljudskoj povijesti, nego jedna od najvećih laži u ljudskoj povijesti.

Isto je i s bajkom o evoluciji i da dalje ne nabrajam.

Moćnici ovog svijeta shvatili su da moraju nešto učiniti da ne bi postali bez svoje vojske poslušnika.

Između ostalog je zato legalizirana pornografija i daje se potpuno slobodno i besplatno na internetu, ali općenito u javnosti.

Robovi takvih strasti pretvaraju se u slabiće koji nemaju volje ni slijediti istinu, a kamoli se boriti za nju.

I nije to samo u pitanju istine, radi se tu i o instinktu samoodržanja.

Čovjek Zapada koji je čvrsto u mreži strasti, nema volje niti zaštiti sebe i svoje od nasilnika i onih koji ih izbacuju sa zemlje predaka.

U tome je posao fakt čekera, da se svakog tko iznosi ozbiljnije istine koje ugrožavaju postojeći status quo i napredak prema Antihristu, proglasi lažljivcem kako bi ga se ostraciziralo najprije iz internetskih socijalnih mreža, a kasnije i fizički iz javnosti.

Fakat čekeri prijavljivali su svakog, pa i poznate liječnike, ako su javno izrazili sumnju u službeni narativ o korona p(l)andemiji.

Tu su uključeni i oni koji iskazuju skepticizam prema klimatskim promjenama, koji javno kažu da ne vjeruju u dobronamjernost onih koji su objavili parolu - "ne ćete imati ništa i biti ćete sretni", koji smatraju da postoje samo dva spola te da je sodomizam duševna bolest.

Svi su oni na ciljniku fakat čekera.

A kako se fakat čekeri financiraju od države, koja se financira porezima državljana, onda se može reć da ljudi koji traže istinu plaćaju nehotimično svoje progonitelje i progonitelje istine.

Postavljam pitanje iz uvoda, što rimokatoličke institucije i udruge rade i čime su motivirane da bi se priključile fakat čekerima?

Zar su se ne samo predale, nego i prešle na stranu Antihrista?

Svjestan sam da takvih izdajnika vjere će biti i s pravoslavne strane.

Nekad sam u mlađim danima slušao skupinu "Talking Heads" pa sam bio i oduševljen koncertnim albumom koji se je zvao "Stop Making Sense", prevedeno - prestani racionalizirati, prestani tražiti logiku i razloge, prestani 'mudrovati'.

Iako vjerujem da su sve "pričajuće glave" bili ateisti ili agnostici kao i većina pop rock umjetnika, ova misao je bitna za vjeru.

Najvažnije stvari, a one su vječne zato su i najvažnije, ne mogu se dokučiti nikako razumom, to jest ograničenim ljudskim razumom.

Samo vjera je put da se osjete i na taj način prihvate transcendentalne istine (u suprotnom se događa onaj biblijski opis, uši imaju a ne čuju, oči imaju a ne vide).

To kaže i o.Trifun ukazujući na činjenicu da je njegova domovina, SAD, postala Sjedinjene apostatske države.

I da su tome uvelike pridonijela sveučilišta i općenito sustav obrazovanja koji je ljudski razum stavio kao boga, kao idola, i sustavno je uništavao sve što ima veze s vjerom, mistikom.

A korijen apostazije je dubok i izvan američkog kontinenta, u europskoj srenjovjekovnoj skolastici.

Na koncu ponovit ću ono prije rečeno.

Apsurd modernog društva (koje je rođeno od skolastike) je odlično predstavljen u suvremenom pojmu i anglicizmu, fakt čekerizmu (pišem fonetski iz prijezira).

Društvo koje apriori odbija mogućnost da postoji istina, a istina može biti samo apsolutna, zato je moderno sekularno društvo i teoretski poriče jer ne želi priznati Boga koji je Istina jer bi to značilo da se društvo mora podrediti Istini, formiralo je taj mehanizam fakt čekerizma kako bi se tobož zaštitila istina od laži.

Oni koji negiraju postojanje Istine, cenzuriraju Istinu u ime zaštite istine u koju ne vjeruju.

Što kaže mudrost naroda - u laži su kratke noge.

Društvo koje je dovelo do vrhunca apsurd i kontradikciju, ne može dugo trajati.

Zato izdržimo još malo na putu Istine, nevolje će se povećati, ali ne će dugo trajati.

Uz blagdan svetih apostola Petra i Pavla:

Blagoslov oholosti

Završava lipanj mjesec.

Nekad se je zvao mjesec zaštite od požara.

Sad se zove mjesec oholih parada.

Neki griješnici, a svi smo, tada se posebno skupljaju i paradiraju glavnim ulicama gradova predvođeni gradonačelnicma i ostalim lokalnim političarima i 'uglednicima'.

Ne u pokorničkoj procesiji ili litijama, nego u oholoj paradi zato što su ponosni robovi posebno teškog i protunaravnog grijeha sodomizma.

I oni koji još nisu sodomiti dolaze dijeliti oholost s ovima koji je imaju jer se dive sebi što zloupotrebljavaju svoje i tuđe spolne organe (i one koji nisu spolni) radi svojeg bolesnog egoizma (a ne onome čime služe ti organi).

I onda takvu oholost, protunaravnost i samoživost nazivaju ljubavlju.

U zadnjem tekstu stavio sam izjavu Andya Warhola, rimokatolika i sodomita, koji nije bio sretan s ovim drugim, a možda ni prvim.

"Seks je najveće ništa svih vremena".

Mislim da je to brzo shvatio.

Kad će to shvatiti ovaj ostarjeli rimokatolički svećenik?

On doslovno blagoslivlja i ohrabruje sodomite u RKC crkvi prije nego što će ići na ulice i sudjelovati u ovom:

I kako je samo ponosno izjavio da AI - ChatGPT nije mu htjela sastaviti pridiku kad je drugi put, iskušavanja radi, tražio da bude 'antiLGTBQ'.

Najradije bi je proglasio santo subito zbog toga.

Kakvi blaženi siromašni duhom, mirotvorci, čistog srca, gladni pravde!

Svi su oni bili u zabludi, blaženi su oni koji su suprotno, koji su oholi, koji govore o miru, dok prizivaju progon i obračun s 'neponosnima', koji ismijavaju one čistog srca dok se valjaju u blatu protunaravnog bluda, koji glume da su nepravedno proganjani, dok otimaju tuđu djecu da bi ih onečistili sodomskim grijehom.

Stvarno, može li biti nadrealnije ili bezobraznije i bogohulnije, u ime Isusa Hrista, koji je bio najponiznije biće ikad na svijetu, jer je Bog koji se je maksimalno i svojevoljno ponizio utjelovivši se u čovjeka kojeg su sluge ćuškali i rugali mu se kao i razbojnik na križu, 

blagoslivljati najniže dragovoljne robove Sotone koji i doslovno ponosno idu na paradu oholosti, pride parade!!!

Ovaj svećenik se ponaša kao liječnik koji zove gubavce u bolnicu i onda im govori kako lijepo izgledaju, kako imaju lijepu kožu i neka sad ponosno idu doma, a prije neka gordo paradiraju ulicom da se svi prolaznici mogu diviti njihovoj tjelesnoj ljepoti.

Završava lipanj mjesec.

Slijede požari.

Kako je prorečeno u posljednjoj knjizi sv.Pisma.

P.S.

Poznato je da hrvatski rimokatolici gotovo nikad ne kritiziraju hijerarhiju RKC.

Kad vide da nešto "ne ide, ne ide, pa stane" onda lakonski kažu "ali vrata paklena ju ne će nadvladati".

Jedan hrvatski ozbiljniji vanjskopolitički komentator se je uhvatio teme "Katolicka Crkva umire bolnom smrću pred očima javnosti" .

Neki će vjerojatno reć kako napadam RKC, a isto ili slično se događa u Crkvi (pravoslavnoj), te da sam zbog toga licemjeran.

Trudim se da ne budem, a u ovom slučaju stvarno nisam.

Budući sam više puta i na više mjesta kritizirao pojave u Crkvi koje vode u hereze i raskole.

Spominjao sam i to da su mnogi episkopi zakazali u vrijeme plandemije, da su mnogi od njih ekumenisti, pa da čak i neki koketiraju sa sodomitskim pokretima i s antihristovskim globalizmom (hereza sergijanizma).

Međutim tako je u Crkvi od početka, još od Jude Iškariotskog i Simona Maga.

Crkva se uvijek takvih riješavala odnosno odstranjivala ih je, anatemizirala, neke odmah, neke s vremenskim odmakom.

Kako bi se inače iskušali vjernici na vjeru, ako ne i u situacijama kad se u Crkvi pojave umjesto pastira vukovi u janjećoj koži, i kad se ovce Hristove same moraju odvojiti od tih lažnih pastira, to jest i prije nego što ih sinod Crkve anatemizira?

Hristove ovce moraju samo Hristu biti slijepo poslušne, ako pastir nije poslušan Hristu, od takvog pastira treba se odmaknuti.

O tome je riječ u slijedećem videu:

Poanta je u činjenici da ovo što Crkva čini i što je kroz povijest činila s heretičkim episkopima, RKC ne može učiniti s heretičkim rimskim papom.

RKC ne može postojati bez rimskog pape koji joj je glava, a ne Bogočovjek Hristos.

To je dovoljni dokaz kako RKC nije Crkva, nego apsolutna zemaljska monarhija jednog čovjeka koji se je umislio da je nezabludiv i da ga je Hristos ovlastio da tako upravlja sa Crkvom da ga nitko ne može niti optužiti, a kamoli osuditi i izbaciti iz episkopske stolice.

Spomenuh blaženstva, pa je najbolje poslušati kako je sv.Grgur (Grigorije) Nisijski, veliki kršćanski otac, tumačio blaženstva, odnosno Hristov govor na Gori:

Vidimo da su blaženstva ili vrline sudjelovanje u nestvorenim Božanskim energijama.

To je smisao ljudskog života.

U Božanskoj Liturgiji se navode s tim razlogom blaženstva, da bi se ljudi koji ih prakticiraju (ili su zasad samo u želji) uzdigli u zajedničkoj molitvi-liturgiji k Bogu.

Koliko se sjećam toga nema u rimokatoličkoj misi.

Kad smo već kod rimokatolika, ohrabrujuća je vijest da se je bivši rimokatolički svećenik i doktor teologije Marko Pranić (i orguljaš), postrigao odnosno zamonašio u manastiru Kovilj.

Mislim da je ovo on na videu:

Pa neka bude kao u toj pjesmi, Bog te blagoslovio i čuvao!

Fašizam kao riječ batina, antifašizam kao riječ sezameotvorise

Ako ste gledali-slušali razgovore s M.Witcoffom povodom izdavanja njegove knjige "Fašizam - pogled s križa (krsta)" na što sam davao poveznice u prethodnom tekstu, onda ste mogli primjetiti da on kaže - ne postoji prava definicija fašizma, jer fašizam je danas riječ-batina s kojom se tuču svi oni koji se na bilo koji način suprostavljaju novom svjetskom poretku.

Čak i oni koji jesu pristalice novog svjetskog poretka, takvi znaju među sobom, za one s kojima se potpuno ne slažu (može biti i osobni razlog ne samo ideološki) reći da su fašisti smjerajući na to da im tom batinom skinu vjerodostojnost i izbace iz rasprave ili iz javnog života uopće.

Jer za 'fašiste' nema tolerancije, pa ako svog političkog suparnika optužite da je fašist prije nego što on vas optuži da ste fašist, imate velike izglede da ga odstranite, u krajnu ruku da ga likvidirate.

Međutim i bez da utvrdimo kako u modernoj političkoj komunikaciji nema prave definicije fašizma jer je to riječ batina, trebamo također vidjeti, a o tome piše Witcoff da zapravo i u prošlosti nema nekog velikog zajedničkog nazivnika za one pokrete koji su se tada, dok su egzistirali, klasificirali kao fašistički.

Ili ako postoji zajednički nazivnik, onda je taj da su oni u pravilu reakcionarni, oni su reakcija* nekih pojedinaca na strahotu komunizma i dekadenciju koju je donijela liberalna demokracija.

Nakon toga više nema zajedničkog nazivnika između Musolinija, Hitlera i Codreanua.

Musolini i Codreanu nisu bili rasisti, Hitler jest.

Musolini i Hitler su radili kult ličnosti, Codreanu nije.

Hitler je bio antisemit, Musolini i Codreanu nisu.

Codreanu je bio monarhist, htio je predati vlast kralju, Musolini i Hitler nisu bili monarhisti.

Codreanu je bio izrazito religiozan, Musolini puno manje, Hitler je tu prilično neodređen.

Među sljedbenicima Musolinija i Hitlera nije bilo svetaca, među Codreanovim jest.

...

Također, u razgovoru Witcoff spominje svetog vladiku Nikolaja Velimirovića koji je imao u nekim izjavama vrlo pozitivno mišljenje o A.Hitleru.

I dok tu činjenicu hrvatski rimokatolici koriste kao argument protiv SPC koja je Velimirovića proglasila svecem, Witcoff koji je židov uopće se ne uzbuđuje ili ne skandalizira nad time, štoviše Velimirovića drži svecem i duhovnim autoritetom.

Nije dakle nikakav problem ako je Velimirović ili neki drugi pozdravio A.Hitlera kad je ovaj pozatvarao bordele, stavio pornografiju izvan zakona, spriječio dekadentnu umjetnost, protjerao tzv. frankfurtsku filozofsku školu, ustvari židovske marksističke filozofe koji su kasnije u SAD pripremili seksualnu revoluciju i koji su doveli SAD, a time i Zapad, u sadašnje stanje.

Potrebno je naglasiti da Crkva nije nikad protežirala ideju demokracije, i zato bi danas bez ikakvog iznenađenja mogla biti proglašena fašističkom (što će se možda i dogoditi, jer već sad postoje inicijative da se treba Biblija ponovno napisati kako bi se izbrisali neprihvatljivi 'fašistički-antisemitski' detalji), kao i svi kršćanski carevi i kraljevi, svetitelji koji su smatrali da je monarhija prirodno i bogoprihvatljivo društvo (konačno i zato što ne postoji nebeska demokracija i republika, nego nebesko carstvo u kojem je Isus Hristos car), a ne ideja opće jednakosti po kojoj društvo sodomita demokratski određuje da je sodomizam legalalan i legitiman jer je to odlučeno demokratskim putem.

Crkva i fašistički pokreti su autoritativni, i kršćani nikad ne bi smjeli odbaciti svoj nauk po tom pitanju zato što su i fašisti bili za autoritarno društvo.

Problem nastaje nakon toga, kako će se društvo koje se je očistilo od dekadencije putem 'fašističke' reakcije, razvijati.

Tu je bez daljnjeg Codreanu kao uvjereni i praktični pravoslavac bio na pravom putu za razliku od od ove druge dvojice.

Na koncu jedna ilustracija kako se fašizam koristi u moderno vrijeme i na 'hrvatski' način.

Neki od nas Hrvata s ponosom ističu da smo mi  bili prvi antifašisti jer smo imali prvi antifašistički ustanak u Europi 1921.g.

Problem s tom 'činjenicom' je što su fašisti došli na vlast druge godine, odnosno 1922.g.

I što su ta događanja u Labinu najvjerojatnije povezana s boljševičkom revolucijom u Rusiji, da se je htjela stvoriti nekakva boljševička sovjetska državica na području tog dijela Istre oko Labina.

Ali u ovom modernom antifašističkom svijetu, dobro je ako se neki narod proglasi antifašističkim, makar to bilo i prije nego što je fašizam došao na vlast.

Naravno, dobro je razbistriti antifašističku maglu s povijesnim činjenicama da su svi antifašisti bili spremni koalirati s fašistima ako im je to odgovaralo.

I obrnuto.

Trebalo bi stoga izbaciti te riječi iz uporabe.

Moramo biti ipak svjesni da to ne će nikad učiniti vladajuće strukture svijeta.

Jer kakvo god zlo učinili, mogu ga opravdati s prizivom na to da su oni antifašisti, a ovi koji ih optužuju da su fašisti.

P.S.

Ova tema o fašizmu je ovdje na blogu zato što mnogi koji vide zlo u modernom društvu, i koji s pravom za to optužuju demokraciju i republiku koje nisu nikad uspješno postojale osim u malim sredinama tipa grčkih gradova-polisa (to jest demokracija je u svim sadašnjim državama lakrdija jer demokracija podrazumijeva da se ljudi koji biraju i oni koji su birani međusobno znaju, a to je nemoguće u velikim državama), vide rješenje u oživljavanju ideja fašističkih pokreta prošlog stoljeća.

Čak ako i bismo odstranili zastranjanja ti pokreta, i bili više na liniji rumunjske Željezne garde odnosno Codreanua, obnavljajući pravoslavnu monarhiju, teško je vjerovati da će se to dogoditi.

U prvom redu zbog toga što većina ljudi danas ni ne želi vratiti se u ta vremena, hedonizam im je bliži.

Pravoslavna monarhija ne može postojati ako je ljudi ne žele.

Moderni ljudi su zarobljenici moderne tehnologije i zato se ne će odlučiti na taj korak.

Zato je izgledniji skori dolazak Antihrista (koji će biti monarh**).

Ali nikako ne smijemo zbog toga pasti u očajanje, jer Bog je gospodar svega pa i vremena, i ako se je odlučio da nas prepusti vlasti Antihrista moramo vjerovati da je to zato što je to za naše dobro, odnosno vječno spasenje.

Zašto je dobro za nas da smo progonjeni?

Isti odgovor mogu dati oni koji su po bolestima spoznali svoju krhkost i obratili se Bogu i ostali s Bogom u vječnosti.

O ovoj važnoj temi za naše spasenje govori mitropolit Demetrios navodeći primjere (i vlastitih predaka) neproglašenih svetaca koji su to bili zato što su se posvetili dok su bili progonjeni od Turaka:

Sjećam se da sam jednom prilikom jednom Makedoncu-Bugaru (on sebe smatra Bugarom iz Makedonije) pravoslavcu rekao - nije li bilo bolje dok ste bili pod Turcima, jer kad su Turci otišli mnogi se pravoslavni međusobno pobiše u balkanskim ratovima, a nije ni sada situacija bitno bolja?

Vjerojatno ćemo, ako preživimo i ako budemo u to vrijeme živili, moći reći to i za buduće progone pod Antihristom.

Bog tako koristi i Antihrista radi spasenja svojih izabranika.

* Za razliku od komunizma koji je najprije bio zamišljen i teoretski obrađen u prvoj polovini 19.st. da bi bio kasnije ostvaren revolucijama. Fašizam je najprije nastao kao djelatna reakcija na živu komunističku revoluciju, a tek kasnije se je o tome počelo teoretizirati, ali opet vrlo raznoliko, tako da se ne može reć da fašizam ima neke kanonske ideologe kao što komunizam ima u Marxu, Engelsu i Lenjinu.

** Kako će demokrati i liberali prihvatiti za svog cara Antihrista, kad su oni protiv monarhije?

Isto onako kako su oni koji su bili protiv ruske pravoslavne monarhije kasnije prihvatili boljševičkog diktatora.

Dakle i ti koji se zanose idejama jednakosti podsvjesno znaju da su u krivu, da je prirodno društvo hijerarhijsko odnosno monarhijsko.

Samo takvi ne će prihvatiti cara koji se boji Boga te nastoji da u njegovom carstvu vladaju Božje zapovijedi, ali će rado staviti se pod autoritet nekog tko se Boga ne boji i radi protiv Božjih zapovijedi. Zato jer i njima prvenstveno smetaju Božje zapovijedi, i to je glavni razlog što se takvi deklariraju ateistima, a klanjaju se nekom zemaljskom uzurpatoru, i što će se na kraju Antihristu klanjati kao bogu.

Ovdje sam griješio, mislio sam da činim dobro, ako ljudima za koje vjerujem da su dobri, to kažem.

Ne, mudro je i dobro prema njima da im ukažemo kako su griješni kao i svi ljudi, kako bi se ponizili i tako stekli blagodat Božju (i da se ponize još i više ako su već ponizni).

Zašto pak kažemo da su dobri što nije dobro za njihovo duhovno odrastanje?

Zato da imaju dobro mišljenje o nama.

Znači dvostruka greška ili grijeh, prema njima i prema nama, sve radi uobičajenog egoizma kojeg moramo ukrotiti ako želimo steti pred Gospoda Hrista.

Kao što kaže sv.Porfirije, roditelji također mnogo griješe kad hvale svoju djecu misleći da im čine dobro, da će tako djeca steći samopuzdanje.

Ne, ne postiže se time samopouzdanje djece, nego djeca postanu egoistična i često u kombinaciji sa sklonošću prema  defetizmu, s  neustrajnošću i s nedugotrpljivošću, kad saznaju kasnije da nisu baš takvi kako su im roditelji tepali.

Andy Warhol, 'otac i ikona' pop-arta imao je i lucidne izjave poput ove: