Najveći neprijatelj

Prvo, tko kaže da nema neprijatelja, taj ga zasigurno ima u sebi.
Jer laže sam sebe, jer sebe prikazuje kao osobu koja je savršena, dobronamjerna i dobroljubiva te da tako nema neprijatelja.
S druge strane ako i nije tako duhovno ohola i umišljena, nego živi u nekom svom izmišljenom svijetu fantazije u kojem nema ni sukoba ni neprijatelja, opet je samom sebi neprijatelj jer si dozvoljava da ga mašta vodi u nerealni svijet, u svijet koji ne postoji.
Postoji i treća mogućnost samoprijevare, a to je da se neki čovjek toliko boji svojih neprijatelja da po receptu stockholmskog sindroma svoje neprijatelje drži prijateljima.
I opet živeći u toj laži, čovjek sam sebi radi štetu.
Rekli bismo - čovjek koji kaže da nema neprijatelja, sam je sebi najveći neprijatelj.
Postavlja se pitanje za ostale ljude koji znaju za svoje neprijatelje - tko im je najveći naprijatelj?
Je li to recimo svjetska elita, znana i ne znana, koja svijet pretvara u pakao?
Je li to domaća politička struktura koja radi po nalogu i planu svjetske elite?
Jesu li to mediji koji svaki porok čine primamljivim, koji su kao rasadnik smrtonosnih duhovnih virusa?
Je li to demon neki koji nam u um stavlja slike i ideje zla?
Je li to Sotona koji stoji iza svih kojih sam gore nabrojao, je li on naš glavni neprijatelj?
Ne, kao i oni koji sebe lažu da nemaju neprijatelja, tako smo i mi sami sebi najveći neprijatelji.
Jer i svjetska elita, kao i ona domaća, mediji, demoni i sam Nečastivi, ne mogu nam ništa kad ne bi imali izdajnika, petu kolonu u sebi.
Dakle prvenstveno nam mora biti cilj svladati samog sebe, svladati onog u sebi koji voli samog sebe i tako postaje plijenom svih vanjskih neprijatelja.

Ove misli sam prenio iz posljednjeg odličnog predavanja o.Stevena Allena kojeg vam toplo preporučam i nalazi se na  ovoj adresi.
U njemu autor radi rekapitulaciju povijesnog pada zapada od prvog tisućljeća do modernog doba (što je detaljnije analizirao u nizu prethodnih predavanja).
Vrlo je važno to znati kako bismo znali zašto smo do ovog apokaliptičnog doba nihilizma došli.
Još važnije je znati nakon toga kako u našem vremenu opstati kao kršćanin.
Zato se i niz njegovih predavanja naziva "Tečajem pravoslavnog opstanka".
Na koncu važna poruka - bez vjere, odnosno bez prave Crkve, ne možemo pobijediti svog najvećeg protivnika, samog sebe.

P.S.
Sutra je Vela Gospa, ili Uspenije(usnuće) Presvete Bogorodice kako se kaže na crkvenoslavenskom jeziku.
Vjeruje se da je Bogorodica dušom i tijelom uznesena na Nebo, da je uskrsla kao i Njezin Sin.
Vjerujem kao i mnogi drugi kršćani da je nemoguće pobijediti svoje strasti, svojeg najvećeg neprijatelja, bez zagovorne molitve naše nebeske majke i majke Crkve.

Voda, svjetlost, krštenje i moć križa

U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: "Neka bude svjetlost!". I bi svjetlost.

Tim riječima započinje sv.Pismo.
Pokušajmo, po našim slabim ljudskim moćima, razmotriti taj tekst.

1. Ne možemo znati kojeg je geometrijskog* oblika Zemlja i Nebo, iako će prosječni čovjek, zahvaljujući propagandi zemlja-je-kugla, sebi u mašti stvoriti sliku jedne lopte koja je u jednoj većoj lopti.

2. Voda je stvorena prije svjetlosti.

3. Ne znam da li se radi o ispravnom prijevodu**, ali riječ nebo i zemlja nema prvo veliko slovo.
Dakle, radi se o generičnoj imenici, a ne primjerice planeti Zemlji sunčevog sustava.
Nego baš zemlji kao zemlji, kao nešto što ima tvrdoću, što je kruto, opipljivo.
Nebo bi po tome trebalo biti nešto neopipljivo, ali ipak materijalno, primjerice zrak.
Voda bi trebala biti treće stanje postojanja materije, kao što iz fizike znamo.

4. Voda se nalazi i tamo gdje je nebo, i tamo gdje je zemlja.
Jer u isti prvi dan stvaranja Bog je stvorio svod koji je odijelio nebeske vode od zemaljskih voda.

5. Zemaljske vode su bile sveprisutne, jer u drugi dan Bog razdjeljuje zemaljske vode od kopna.

6. Kad Bog stvara živa zemaljska bića, od biljaka, životinja pa do čovjeka, On mješa vodu i zemlju i udahnjuje u tu 'mješavinu' život koji je duh, nematerijalan, ali nekako najbliži neopipljivom zraku(nebu).

7. Život je Bog, jer Gospod za Sebe kaže da je On Put, Istina i Život.
K tome veli kako On daje i oduzima život, da je gospodar života i smrti. 
Život ne može biti stvorenje jer je kako napisah Bog.

8. Bog je apsolutno slobodan što znači da je Bog mogao i ne stvoriti nebo i zemlju i sve ostalo što je kasnije stvorio.

9. Stoga moramo razlikovati Božju narav i Božje djelovanje (energije).
Božja narav je ljudima i anđelima nespoznatljiva, i u toj naravi ne može biti stvaranje svijeta, jer onda bi Bog morao stvoriti svijet i taj svijet bi bio suvječan Bogu (zabluda Aristotela koju je kasnije pokušao opravdati Toma Akvinski).
Dakle jedino po čemu možemo Boga upoznati je po Božjim energijama.
Dok vidjeti Ga svojim očima možemo samo zato što se je druga Božanska osoba utjelovila u čovjeka.
I utjelovljenje Boga nije Božja narav, nego opet Božja nestvorena energija.

10.  Božje energije ne mogu biti stvorenje, jer bi bio apsurd da Božje djelovanje, primjerice stvaranje, ovisi o nečem što tek treba Bog stvoriti, i tako Bog ne bi mogao djelovati.
Božje energije su dakle nestvorene i samim time one jesu Bog.

11. Treba razlikovati Božje djelovanje(energija) u vječnosti i u vremenu.
Božja slava je primjerice vječna, dok Božje utjelovljenje u čovjeka je u vremenu.

12. Izgleda da je Bog stvorio vodu kao stvorenje koje je stvoreno prvi dan, odmah u početku, koje se nalazi ispočetka svugdje, koje se nalazi u svakom živom zemaljskom biću, da bi se preko vode Božja energija posebno ova životvorna dala stvorenjima.
Jer osim što nema zemaljskog života bez vode, nema niti onog pravog vječnog, ako se čovjek ne krsti u vodi.

Nicejski sabor Crkve definirao je kao obvezno, osim u rijetkim izuzecima kad je to nemoguće, trokratno uranjanje u vodu prilikom krštenja.
Zašto tri puta?
Zato što je Gospod Hrist bio tri dana u grobu.
Zašto uranjanje u vodu, a ne polijevanje vodom po glavi.
Zato što je Gospod Hrist stvarno, potpuno umro na križu.
Zašto voda, a ne neki drugi medij?
Zato što je Hristos tako nam objavio u sv.Pismu u riječima Nikodemu - tko se nanovo ne rodi od vode i Duha***, taj ne će ući u carstvo Božje.
A sav prethodni tekst je moj pokušaj da sebi i vama obrazložim kako je Bog od početka stvorio vodu s tom namjerom.
Voda je tvar bez koje nema zamaljskog života, ali voda je i tvar s kojom se čiste od prljavštine druge (s)tvari, i ono što je najvažnije, vodom se čiste i brišu ljudski grijesi u krštenju.
Voda koja dolazi odozgor, ona je čista, pitka i životvorna.
Voda koja miruje na zemlji postaje s vremenom nepitka i prljava, postaje baruština.
I u tome ima velike simbolike.
Život dolazi odozgor, od Boga koji je Život (i to nepresušan), ali ako se ljudski život odijeli od te žive vode, onda ulazi u proces umiranja-odjeljivanja od Boga.

Hristos je također za Sebe rekao da je svjetlost svijeta.
Pri tome dakako ne smijemo smatrati Gospoda za materijalnu svjetlost**** koju je Bog stvorio prvi dan.
Nego kao nestvorenu Božju energiju koja prožima cjelokupno stvorenje.
Stvorena svjetlost, kao što znamo iz fizike, omogućava također život, ali isto pročišćava vodu od bakterija.
Gospod isto tako pročišćava zamućenu vodu našeg grješnog života.

Sv.Pismo nam otkriva kako će na samom kraju svijeta pojaviti se na Nebu znak Sina čovječjeg.
Koji je to znak?
Križ na kojem je bio raspet.
Križ koji tjera silu đavolsku.
Križ pod čijim znakom smo kršteni.

Stoga nas ne smije začuditi moć križa koju su ruski znanstvenici eksperimentalno utvrdili.
Ne radi se o magiji, zato što moć ovisi o vjeri onog koji se križa.
Pogledajte slijedeći video.

* Čudna riječ zapravo jer se radi o nauci o mjerenju Zemlje, a kako ćemo mjeriti ono što nije na Zemlji i stvarno postoji.
** Koristim prijevod u izdanju Kršćanske sadašnjosti 1994.
*** Vidi paralelu u "Duh Božji lebdio je nad vodama" iz Postanka.
**** Iako svjetlost, zbog svoje valne naravi(ako izbjegnemo Eistenovu izmišljotinu foton koja je čudna teoretska čestica jer nema mase) nije materijalna, nego je jednostavno širenje neke energije valnim putem preko medija-etera.

U carstvu velikog Ništa

U počecima bloga pisao sam o zanimljivoj francuskoj ženskoj pop skupini Les Brigandes.
Koga zanima neka potraži te tekstove, a sada ću dati poveznicu na njihovu pjesmu "Velika zamjena":

Znači pred nekoliko godina, kad su napisale tu pjesmu, započela je dobro planirana globalna akcija zamjene domicilnog stanovništva Europe (ali i šire, možemo reć svih država koji imaju europsko-kršćansku tradiciju) s muhamedancima Azije i Afrike.
K tome evidentno je bilo da u ogromnoj većini dolaze kao ilegalni imigranti mladi muškarci bez obitelji.
To je stara ideja iz judeo-masonskih krugova nestajanja bijele rase mješanjem s ostalim rasama, jer očito će mnogi od tih imigranata imati djecu s Europljankama (otuda i 'pošast' silovanja i svakog nasilja, jer onaj tko je došao vladati u Europi mora pokazati da je gazda, da je pravi mužjak).
Stoga je vrlo neobično da o tome pjevaju ove hrabre Francuskinje, a muškarci koji će biti zamjenjeni i vrlo vjerojatno bez potomaka ili će imati unuke koji ne će previše ličiti na njih, o tome većinom šute.
Nešto u vezi te teme dogodilo se je ovih dana u našoj jadnoj domovini, to jest na relaciji Njemačka-Hrvatska.
Hrvatska diplomatkinja u Njemačkoj Elizabeta Mađarević , povučena je s posla, s vrlo vjerojatnim otkazom, zato što su se soroševski mediji u RH potrudili objaviti tjeralicu za njezin odstrijel.
Promptno je, jutros sam slušao radio, reagirao predsjednik vlade RH Plenković, kao i predsjednica K.G.Kitarović, snebivajući se veličinom zločina kojeg je učinila ta već zasigurno bivša diplomatkinja te tražeći da ju se doslijedno kazni (to znači ne samo da će izgubiti posao, nego da će joj biti nedostupan javni život, biti će ostracizirana).
Pa koji je to strašan zločin učinila Elizabeta M.?
Napisala je na jednoj društvenoj mreži kako nije dobro što će bijelo domicilno stanovništvo Europe nestati, što Europa više ne će biti ono što je stoljećima bila.
Ako vam se dosad nije upalila lampica u kojem svijetu živimo, nadam se da će nakon tog slučaja.
Dakle svi mediji, svi političari (a njih spominje i Les Brigandes kao sukrivce praktičnog genocida bijele rase, budući s ovim trendom bijele rase praktično više ne će biti u 22 stoljeću) rade i to intezivno na starom planu o kojem sam gore pisao.
K tome su i bezobrazno drski jer se čude kako netko tko je formalno njihov, jer je u strukturama liberalne nesuverene države (a moguće je kako je i E.M. došla s ljevice) može u svojoj privatnoj korespodenciji biti protivnik plana Velike zamjene stanovništva Europe.
Toliko su sigurni u moć onih koji provode plan, da javno traže 'glave' svih onih koji su u državnim službama, a koji se planu protive.
I budimo objektivni, mi kojima taj plan radi o glavi, zemlja kojoj je glavni prihod turizam, ne može nikako sačuvati ponos i suverenitet.
Koliko nam je vremena trebalo da izgubimo ili prodamo za ništa ono za što smo se, kao i puno naraštaja prije nas, krvavo borili?
Par godina svega.
Ne može se očekivati od prosječnog hrvatskog birača, kojeg ponesu sportski uspjesi Hrvatske u svijetu, ali se odmah otrijezni kad dođe k sebi znajući da mu egzistencija ovisi o turizmu, da će na izborima dati glas nekom tko ima suverenistički plan (jer taj plan mu ruši njegovu hedonističku egzistenciju).
Ono s čime se baviš i način na koji zarađuješ za svoj život, određuje (u znatnoj mjeri) kako ćeš o životu, o sebi, o obitelji, o narodu, o državi, na kraju i o religiji i Bogu, razmišljati.
K.Marks je vjerojatno napisao barem jednu stvar istinitu - proizvodni odnosi mjenjaju odnose u društvu.
Ljudi koji se bave primarnim djelatnostima i ako je to na tradicionalniji način, zasigurno će biti tradicionalnijih nazora nego onih koji se bave prostitucijom, to jest s turizmom.
Narode  su od nestanka spasili seljaci, a ne trgovci i obrtnici u gradovima.
Stoga se ne smijemo čuditi što u RH ne će biti nikakve (tradicionalne i zdravorazumske) reakcije na ovaj slučaj, niti od običnog puka, a kamoli od političara i medija.
Ipak, kako tekst privodim poanti, moramo se povijesno vratiti u vrijeme prosvjetiteljstva (ustvari trebalo bi se to razdoblje zvati pomračenjem) ili možda još i više unatrag, u vrijeme skolastike i nominalizma.
Tu su korijeni ovog zlog stabla zbog kojeg ne vidimo sunce.
Postoji li primjerice ideja suverenog naroda, ili je je to samo jedna fraza ili ime (otuda je zabluda dobila ime nominalizam) koje se koristi u nekom razdoblju, a u drugom ga ne će biti?
Gotovo svi 'bijeli' ljudi iz Europe koji po planu trebaju nestati u nekoj amorfnoj smeđoj rasi, boluju od smrtonosne bolesti nominalizma, a da to ni ne znaju.
Da ne boluju, onda bi se tom zločinačkom planu Velike zamjene mogli suprostaviti (jer bi sebi mogli reći - narod stvarno postoji zato što je to ideja Boga-Logosa po kojem je sve postalo, to nije ljudska izmišljotina koja treba nestati u ime tobožnje sretne multi-kulti budućnosti, stoga ćemo se boriti za narodni opstanak jer Bog hoće da narodi postoje).
Također, većina od tih bolesnika na smrt, istinu ne vidi izvan sebe kao neku zadatost, nego u najboljem slučaju ima pilatovski retorički odgovor-pitanje - što je to istina.
Dakle već stoljećima zapadni Europljani stavljaju sebe na prvo mjesto, pa kažu - mislim dakle jesam (teška zabluda Descartesa), pa onda vide kako su ništa, a umislili su da će biti carevi, te se prihvaćaju nihilizma, to jest ne vide u ničemu, pa ni u sebi smisao.

Pokojni o.Serafim Rose napisao je odličnu knjigu o nihilizmu  koji stoljećima već nagriza zapadnu Europu.

Po njemu, prva faza nihilizma je liberalizam (a krenulo je još od skolastike, u kojoj je začet nominalizam), i isti je 'cvjetao' od vremena prosvjetiteljstva, pa do danas.
Jer, ako ne postoje u stvarnosti ideje koje su neovisne od ljudi, pa ne postoji niti objektivna istina, onda je sasvim logično da se svim ljudima treba dopustiti da iznose svoje istine, ma kakve one bile i ma kako bile međusobno kontradiktorne, jer prave istine ionako nema.
To je suština liberalizma, koji ipak ima jednu kvaku 22, sve 'istine' je dopušteno iznositi, osim istine da postoji stvarna istina, odnosno da je liberalizam zabluda.
Prosvjetiteljstvo nije donijelo slobodu, nego dotad neviđeni masakr u francuskoj krvavoj revoluciji.
Smatra se da je francuska revolucija iznjedrila nacionalne države i moderne nacije, ipak se može reć da moderne nacije koje su tada stvorene, od francuske, talijanske, njemačke ... su sad pred nestajanjem.
Zašto?
Velika zamjena stanovništva je posljedica, ne uzrok.
Te moderne nacije (pa i moderna hrvatska nacija) temelje se na liberalizmu koji sam po sebi negira istinu to jest Boga.
Utemeljene su na pijesku, a ne na stijeni.
Zato ih sad, kao kulu od karata, ruši muhamedanski vjetar iz Afrike i Azije.
Ne može postojati narod u kojem se ne će prepoznati neka transcedentalna istina i koju će svi pripadnici naroda poštivati i njome se ravnati.
Ima li hrvatska nacija (ili bilo koja moderna europska nacija) neku takvu istinu?
Znamo da nema, zato će sve te nacije propasti, možda će se stvoriti nove zajednice bliskih ljudi koje će tvoriti nove, ali ovaj put prave povijesne narode koji imaju vjeru u Boga i drže se Njegovih zakona.
Imigranti nisu nipošto ljudi koji se suštinski razlikuju od bolesnih Europljana.
Oni prvenstveno žele, kao nekad barbari, uzeti milom ili silom, materijalna dobra Europe koja su nagomilali mnogi naraštaji kroz stoljeća.
Njih dakle vodi hedonizam, i to onaj polupljačkaški.
Zato ne vjerujem kad neki govore kako su ti imigranti došli stvarati islamsku državu u Europi (iako ima i takvih, ali su u manjini).
Oni su došli zamjeniti bijele starosjedioce, a ne uništiti liberalizam koji je iznjedrio hedonizam zbog kojeg su oni i došli ovamo.
Stoga oni ne će biti grobari judeomasona, i ne rade ovi posljednji sebi o glavi, nego znaju kako se strastima (hedonizmom) može lako vladati amorfnim masama, bile te mase bijele ili smeđe.
Na koncu morali bismo znati kako ne nastaje sada carstvo Antihrista, ili carstvo ništavila, nego dolazimo do njegovog vrhunca. 
A krenulo je to, kako napisah, davno, davno.
I prije nego što sam naveo.
Kad je jedan čovjek proglasio sebe zamjenikom Hrista na Zemlji.
To je bila prva klica nihilizma.

Tridentskaja-тридентская Misa

Tradicionalni katolici znaju reći da je misa na koju idu, tzv. tridentinska misa, misa svih vremena.
Također, da je to misa koja je najbliža misi pape sv.Grgura Velikog ili čak liturgiji koju je imao sv.Petar u Rimu.
Bizarna konstatacija budući se zna da je ta misa definirana u 16.st.
Da, jasno je kako je ista nastala od dotad postojećih latinskih misa koje su nakon tridentinskog sabora RKC ukinute, ali to ne znači da se je RKC vratila na zapadnu liturgiju prvog tisućljeća, nego da se ta misa može smatrati plodom evolucije zapadne liturgike nakon shizme.
I tu sad nastaje bifurkacija među papistima.
Tradicionalni kažu kako je ta kanonizirana tridentinska misa nešto sveto što je postiglo svoje savršenstvo, što se više ne smije mjenjati upravo da ne bi izgubilo tu svoju savršenost.
Doduše, u tome nisu dosljedni, jer tridentinska misa doživjela je niz izmjena u moderno doba kad su neki pape mjenjali ili dodavali tekstove (recimo ubacivanje spominjanja sv.Josipa).
Papisti koji su ostali poslušni rimskim papama prihvatili su novu misu (de facto je time zamjenjena 'stara' tridentinska misa, zato se i zove novom misom) 70-tih godina prošlog stoljeća kad su je proglasili rimski pape.
Znači oni i dalje stoje na stajalištu da se evolucija zapadne liturgije nastavlja.
Dok neki papa ne kaže sad je dosta, kao što je rekao papa Tridenta Pio V izdajući bulu "Quo Primum" u kojoj je poslao u Pakao svakog tko bi bilo što dodao ili oduzeo u tridentinskoj misi ili ju zabranio (kako bi izbjegli gordijski čvor papizma, tradicionalni katolici tumače kako se pod time ne podrazumijevaju budući pape).
Pa onda u novi ciklus-cirkus kad će neki novi nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji opet započeti mjenjati 'savršenu misu'.
Kakvo je pak stajalište Crkve po pitanju mjenjanja liturgije?
Čuo sam usporedbu sa stablom.
U početku se radi o sjemenu, zatim biljčici koja je tek nikla, koja raste i na kraju postigne svoj savršeni i konačni oblik.
Stablo ne nastavlja rasti u nedogled kao u onoj bajci kad je grah narastao do neba, nego kad postigne svoj potpuni izgled na njemu ostane.
Po svemu onda izgleda da su po ovom pitanju jednaki stavovi tradicionalnih katolika i pravoslavnih.
Ali to samo tako na prvi pogled izgleda, jer kako napomenuh, tradicionalni katolici se ne drže tridentinske mise nego su prihvatili dodatke koje su pape u istu ubacivali (tradicionalni katolici imaju mise po misalu raznih papa, ipak većina služi prema misalu pape Ivana XXIII s izmjenama koje su trebale pripremiti papiste na buduću protestantiziranu novu misu).
I najbitnija razlika, sveta liturgija Crkve definirana je nakon ekumenskih sabora Crkve u prvom tisućljeću, dok se je zapadna liturgija dalje 'razvijala' pogotovo nakon zapadne shizme.
Po mojem sudu to se u tridentinskoj misi ogleda u 'robotiziranoj' liturgiji u kojoj je gotovo svaki pokret i gesta svećenika unaprijed definirana, a sudjelovanje puka u liturgiji svedeno na minimalnu mjeru.
Ako ste ikad imali prilike čitati skolastike (recimo Tomu Akvinskog) i njihovo suhoparno korištenje logike (silogizama) u tumačenju teologije (zato su i skrenuli sa pravovjerja jer su se uzdali u svoj um), onda se taj utjecaj vidi u tridentinskoj liturgiji preko te 'robotiziranosti'.
Upravo zbog toga se gubi važna odlika liturgije, zajedništvo prisutnih na misi kao i zajedništvo cijele Crkve.
Puk je u tolikoj mjeri pasivan da je tridentinska misa moguća i bez puka, samo sa svećenikom.
Nekad je u velikim crkvama znalo biti istovremeno desetak misa (koliko ima oltara) i većinom bez puka.
Jer računalo se je - koliko ima misa, toliko ima više milosti Božje, pa je 10 puta bolje da 10 svećenika ima istovremeno 10 misa, nego da bude samo jedna misa sa 10 svećenika.
Skolastičko-matematički gledano, to je to.
Nadalje, tridentinska misa definirana je prvenstveno kao nekrvna žrtva Kalvarije, u priručnicima mise savjetovalo se je puku da bude kao Bogorodica na Kalvariji pred križem, da pasivno gleda i meditira o Hristovoj žrtvi na križu.
I tim naglaskom se je izgubilo ono što je rekao Gospod na Tajnoj večeri - činite to meni na spomen.
A što je to?
To je blagovanje Njegovog Tijela i Krvi u zajedništvu.
U tridentinskoj misi niti nema blagovanja Krvi Hristove za običan puk, dok protivno tradiciji Crkve kruh koji se blaguje je beskvasni, kao da je Tajna večera bila židovska Pasha u kojoj se blaguje beskvasni kruh.
Dakle, tridentinska misa nije tradicionalna kršćanska liturgija zapada, nego radikalni odmak od iste tradicije.

Na koncu dva zanimljiva videa-crtića.
U prvom autor (vjerojatno je podrijetlom iz ovih područja jer se zove Bojan) prikazuje tridentističkuju misu od tridentinske, i tako ironijom pokazuje tradicionalnim katolicima kako je apsurdno njihovo pozivanje na tradiciju.

U drugom objašnjava prvi.

Ljudsko tijelo i blato

Znamo, Bog je udahnuo dušu i duh u blato ljudskog obličja i tako je nastao Adam.
Odonda Zmija, u mržnji prema Adamu i Bogu, želi vratiti Adama i njegove potomke u blato.
Kako ona nije gospodar smrti i života, tako ona ne može svojevoljno fizički ubijati ljude (odvojiti dušu od tijela).
Ipak, Adam je stvoren na sliku Božju, stoga se mi možemo, ako to želimo, otvoriti Zmiji i njezinim lažima i tako 'ubiti' duh u nama.
Duh je jedino ono po čemu se fundamentalno-suštinski razlikujemo od životinja.
Preko duha komuniciramo s Bogom, preko duha možemo prepoznati Boga, preko duha imamo spoznaju dobra i zla (preko duha nam Bog kuca na našu savijest i tada imamo, nadam se spasonosnu, grižnju savijesti).
Kad čovjek zlouporabom svoje slobodne volje ustane protiv Logosa po kojem je sve stvoreno i u koji u Sebi sadrži nebrojene uzorke po kojem je sve stvoreno i održava u postojanju, tada on ide u otvoreni rat protiv Boga koji je izvor svakog života.
Misterij zla sastoji se po mojem sudu u tome što zlo (demoni ili ljudi) zna da će biti poraženo, jer drugačije ne može biti, budući bi trijumf zla značio potpuno ništavilo i smrt, ipak zlo nastavlja borbu padajući tako sve dublje i dublje u sve veći poraz.
Možemo to zamisliti kao čovjeka koji je pao u živo blato, i čim se više nastoji izvući iz blata to ga blato brže guta.
Takav čovjek ne može sam sebe nikako spasiti, najbolje mu je da miruje i priziva u pomoć nekog tko je izvan živog blata da mu pruži ruku spasa.
U ovoj slici ruka spasa je Božja ruka, a onaj tko je u živom blatu je neraskajani griješnik koji ne želi prihvatiti jedinu ruku spasa, dok živo blato je mržnja prema Bogu to jest prema stvorenom svijetu prema načelima Reda-Logosa.
Opsesija prema čudovištima, prema vampirima i zombima, prema ružnom i karikaturama, prema gangsterima i nemoralnim pop i filmskim zvijezdama, prema 'umjetnosti' koja svakom normalnom čovjeku stvara odbojnost, prema sakaćenju tijela i tetovažama, prema pornografiji kao desakralizaciji tijela, pouzdan je znak da se takav čovjek nalazi u živom blatu mržnje prema Logosu (drugoj Božanskoj osobi, našem Gospodu Isusu Hristu po kojem je sve nastalo).
K tome treba dodati i nešto što naizgled modernom čovjeku ne liči na zlo, recimo obsesivno praćenje crne kronike, zločina, ne samo u opisu nego i na fotografijama i na videu, pa čak i bolesni užitak gledanja igranih filmova na kojima se degradira ljudsko tijelo bilo nasiljem ili pornografijom, ili 'nevinim' gledanjem TV serija u kojima forenzičari seciraju ljudsko tijelo, treba nam biti znak da smo u živom blatu koje nas vuče u dubine podzemlja.
Živimo u zlim vremenima kad se ta duhovna bolest nalazi pod krinkom ekonomije (pa zbog uštede na grobarini (koje nekad nije ni bilo) se kremiraju ljudska tijela), ili pravde i napredka medicine (obdukcija mrtvaca).
Razmislimo, zar je normalno ako nam je netko drag umro pa se bolesno zanimamo zašto je umro tražeći ili davajući dozvolu da se njegovo mrtvo tijelo izmasakrira ne bi li nam liječnici rekli - evo uzroka njegove smrti?
Ili dozvoliti liječnicima da uzimaju organe i presađuju u druga tijela?
To je desakralizacija ljudskog tijela pod lažnim opravdanjem čovjekoljublja.
Ta nitko nije stvoren da bi vječno živio, i zašto onda uzimati nečije srce ili bubrege da bi ga se nekom drugom dalo kako bi ovaj duže živio i za koju godinu umro kao i ovaj prvi?
Dakle moramo biti svjesni da u svijetu stvarno vlada kultura smrti koja želi poniziti sve što je dobro i lijepo, sve što je Bog stvorio i čemu daje život.
I vrhunac u negativnom smislu te đavolske kulture je prijezir prema ljudskom tijelu jer Adam je vrhunac stvaranja.
Poplava tetovaža koju osobito sada u ljeti (i svakom godinom sve više) možemo vidjeti na plažama gora je od šumskih požara ili bilo kojih prirodnih katastrofa.
Sodomizam je isto tako ruganje Bogu tako da se spolni i drugi organi zloupotrebljavaju.
Javno prikazivanje spolnih organa nije ništa drugo nego javna poruka Bogu kako nema svetosti i tajne života u tim organima, samim time ni u životu.
Javno kasapljenje ljudskih tijela u medijima je javni prijezir prema Bogu koji je stvorio Adama na svoju sliku i priliku, koji se je utjelovio u to isto ljudsko obličje. 
Većina ljudi se danas čude kad im se kaže kako se nekad podrazumijevalo da se ne smije javno prikazivati na fotografijama mrtva ljudska tijela u medijima osim u doličnom stanju u mrtvačkom lijesu.
Isto tako se nije smjelo prikazivati fotografije na kojima se vrši nasilje prema ljudskom tijelu (pa ni tragovi krvi na podu i na zidovima).
U Pravoslavlju je to i više izraženo, jer za razliku od papizma u kojem je središnje mjesto raspelo s mrtvim tijelom Hristovim na križu, Hristos se uvijek prikazuje živ u zemaljskom životu ili najčešće u svom uskrslom tijelu.
Ljudsko tijelo je sveto ne samo zato što ga je Bog stvorio, nego i poglavito zato što se je Bog utjelovio i uzeo ljudsko tijelo u kojem je pobijedio smrt.
Onaj tko ponizuje ljudsko tijelo, ponizuje Pobjednika nad smrću, i to svjesno ili podsvjesno znaju svi koji to čine.
Zato su u živom blatu u kojem im nema spasa i čim više ponizuju Božju tvorevinu tim više sebe utapaju u sumpornom blatu.
To se može dobro ilustrirati na području tehnologije i medicine.
Jedna i druga dehumaniziraju čovjeka istovremeno mu obećavajući Božje prijestolje.
Ova prva otuđila ga je od biljne i životinjske hrane modificirajući istu tobož na bolje, što je polučilo suprotan učin.
Pokušavajući poboljšati živi svijet koji je Bog stvorio tako da se pokušava otkriti tajna života (genom projekt) samo je učinilo živi svijet na Zemlji jedva podnošljivim za život.
Medicina pak radi na stvaranju mutanata između ljudi i životinja pod izgovorom da će ti mutanti biti izvor ljudskih organa za presađivanje.
I većini ljudi se i dalje ne pali lampica kako se nalaze u živom blatu propasti, nego u tome vide potencijal s kojim će liječiti bolesti i možda postati besmrtni.
Neki dan je jedan imigrant u Njemačkoj, usred dana i na ulici japanskim mačem sasjekao nekog čovjeka dok su prolaznici to snimali i poslije prikazali na internetu.
Kadgod se dogodi neki masovni zločin, novinari i fotografi sumanuto žure ne bi li zabilježili čim jezivije scene nasilja, a čitatelji (i gledatelji) to traže jer su svjesno ili nesvjesno u borbi protiv Boga koji je stvorio život, održava ga, i koji se je utjelovio u čovjeka.
Budimo iskreni prema sebi i priznajmo si najprije da smo u živom blatu.
To je trenutak kad bismo se trebali prestati ponašati kao ostatak čovječanstva, i tada se odijeliti i to potpuno od moderne protubožje kulture kako bismo ispustili vapijući glas - Bože pomozi mi, daj mi ruku jer propadam u mržnji prema Tebi i Tvojim zapovijedima, u mržnji prema životu i Tvojoj tvorevini i ne mogu se od tog živog blata smrti osloboditi.
Nema čovjeka kojem Bog u tom trenu ne će pružiti ruku.
Ta umro je na križu raširenih ruku otvorenih samo radi spasenja nas griješnika.

Od skolastike do interneta

Postoji li veza?
Jamačno.
Kako je zapad tražeći pomoć palog uma* u potrazi za Bogom završio na kraju u raljama interneta i ostalih ludosti suvremenog doba.
Sve to i vi više možete pronaći na predavanjima o.Stevena Allena.
On ima svoj blog, a inače je konvertit u Pravoslavlje od papizma.
Nekad davno je bio novak u benediktinskom samostanu.
Nema mržnje prema papistima (kao i moja malenkost - jel tako Šime?).
U nizu predavanja naslovljenih "Tečaj preživljavanja pravoslavnih" o.Steven objašnjava kako je zapad došao u trenutno stanje.
Svakako preporučam polako poslušati ta predavanja.

* U naše vrijeme protagonist te zablude je poznati rimokatolički intelektualac iz SAD E.M.Jones koji se pozivom na 'logos' poziva tobož na Boga koji je zajednički svim religijama, te da bi tako mogao nastati red u ovom svijetu kaosa.
Zabludio je u tome što ljudski logos je izgubio vezu s Logosom, a ta veza se može uspostaviti samo krštenjem i svetim tajnama u Crkvi uz pobožni, molitveni i samoodricateljski život kršćanina.
Zabluda nije nipošto nova kao što ničeg novog nema pod kapom Nebeskom.
Zabludu, takvu filozofiju, su u davna vremena promovirali najvrstniji poganski filozofi, tzv. philosophia perennis.

Vlak smrti

Tado Jurić, profesor s Hrvatskog katoličkog sveučilišta imao je razgovor s novinarom KANA (rimokatolički mjesečnik) po pitanju nestanka Hrvata u BiH i općenito.
Sjećam se kako je pred tridesetak godina na sličan način koristeći statistiku, upozoravao nas župljane Risike pokojni rimokatolički svećenik N.Uravić.
Malo tko je tu neumoljivi statistiku i upozorenje pred nestankom uzimao zaozbiljno, jer nestanak se je stvarno dogodio (to što nas još ima u nekom malom broju ne znači da selo više postoji, i kad se selo bavi poglavito samo s turizmom, onda je to selo samo po imenu).
Zašto nitko ili malotko nije htio da mu se upali crvena svjećica za uzbunu?
Zato što su svi podsvjesno sebe vidjeli kao pripadnika neke veće zajednice od samog sela, pa ako selo propadne, ta zajednica ne će i oni će opet imati svoje, sada malo veće i prostranije 'selo' (ne zove se bez razloga danas svijet globalnim selom).
Problem je puno dublji i širi, jer propast jednog sela slika je propasti i gradića, i gradova i države i cijelog naroda, pa na kraju i cijelog čovječanstva.
Bijeg u gradove ili u druge države ne može nas spasiti od propasti kao što nitko ne može pobjeći od svoje sjene.
Ovdje aludiram na smrt, ali ne radi se o fizičkoj, nego duhovnoj smrti koja joj prethodi.
Prije nego što je selo nestalo, bilo je na smrt duhovno bolesno.
Ista stvar se, kako napomenuh, događa s gradovima, državama, narodima, u konačnici s čovječanstvom.
I kako se zove ta duhovna smrtna bolest?
Oholost, uzaludna nada i htijenje ljudi da postanu božanski sretni bez Boga, da budu živi bez izvora Života.
Selo je moglo živiti dok su se u selu, kao cjelini, Bog i Njegovi zakoni smatrani vrhovnima, iznad svakog zemaljskog zakona, iznad svake ljudske sebičnosti.
To je najbolje bilo vidljivo po tome što se vrata kuća nisu zaključavala.
Zato što se je predmnijevalo kako su susjedi pravi kršćani koji mogu nekad pasti u napast krađe, ali će se nakon toga ili pokajati pa vratiti ukradeno, ili će ih biti toliko strah od ostracizma sela ako ostanu bez časti umrljane krađom, da se na taj korak ne će usudili.
Jer ljaga nije u tom slučaju pala samo na njih, nego i na njihov rod koji tada postane de facto ekskomuniciran, duhovno izbačen iz sela.
U takvim uvjetima praktično sudovi su bili nepotrebni.
Dobar pak znak kako je Risika duhovno obolila bilo je sve više i više slučajeva nakon drugog velerata kad su i braća međusobno se parničila na sudovima.
Ako selo ne može razriješiti te koji puta neizbježne sukobe, zar je netko stvarno pomislio da će selo opstati (ili župa, budući nitko od kršćana ne bi smio kročiti u crkvu ako nije izmiren ne samo sa svojim bratom, nego sa bilo kime)?
Uz to došla je zmijska propaganda komunizma i humanizma kako je sve ono staro bilo loše za ljude, kako nam se smiješi neposredna sretna budućnost ako to staro napustimo, a hrabro prihvatimo novine (ne mislim u toj riječi na papir na kojemu se tiskaju laži).
Da je ovo bila samo stvar komunizma, onda ne bi propala, koji put i brže, sela na zapadu.
To je bila puno starija laž koju je zapad iznjedrio s humanizmom i renesansom, to jest oživljavanjem grčko-rimskog poganstva. 
Taj vlak u kojem je vlakovođa otac laži i čovjekoubojica od početka, ukrcao je skoro sve ljude i odveo ih sa sela, najprije duhovno, a onda i fizički.
Laž tehnologije ili vještine svladavanja prirodnih sila koja će se staviti na raspolaganje čovječanstvu za njegovu dobrobit, je gorivo koje pokreće lokomotivu istog vlaka smrti.
Čak i sad kad vidimo da nam tehnologija nije donijela slobodu i moć, nego ropstvo i nevolju, tjelesnu (strahoviti porast bolesti imunloškog sustava) i duhovnu (ovisnosti i zlo koje se širi medijima koji bez moderne tehnologije ne mogu postojati), nemamo načina zaustaviti taj vlak koji juri sve brže i brže.
Možemo samo iskočiti iz vlaka, ali svi se bojimo kakve ćemo imati posljedice iskakanjem iz jurećeg vlaka.
Stoga se nadamo kako je vlakovođa bar donekle  čovjekoljubac, te nam tehnologija ne će biti Damoklov mač nad vratom.
Nadali smo se - ako nestane Risika, preseliti ćemo se u Rijeku, ako nestane Rijeka ili postane tamo neizdrživo, preseliti ćemo se negdje zapadnije, ili to može biti sjevernije u Zagreb, ali se radi o istom bijegu i odgađanju suočavanja s pravim problemom - sa smrću.
Jer da su stari Risičani stvarno vjerovali da je smrt smrću Hristovom pobjeđena, onda bi stali na stranu Pobjednika nad smrću, odbili bi golicanje Zmije koja im je obećavala božansku sreću bez Boga i poštovanja Njegovih zakona, odbili bi i laži titoizma-komunizma kao i liberalizma, kao i lude vjere kako će nam vjerno služiti tigar tehnologije, kao i vjere da će nam prostituiranje gostoprimstva koje se ljepše naziva turizmom osigurati bogat život i sigurnu i mirnu starost.
I kad današnji mladi, koji bi trebali biti budućnost i blagoslov starih, bježe trbuhom za kruhom na zapad, nikamo ne će pobjeći od istih problema.
Štoviše, dolaze u tuđu zemlju i imaju manje mogućnosti iskočiti iz onog vlaka smrti jer tamo vlak juri još i brže i bliže je provaliji nego ovdje.
Nekad su govorili našim precima - ceste i željeznice donijet će vam život u sela.
Ima li veće laži od te?
Pa preko tih cesta gradovi su usisali sela ostavši samo starce na selu.
Jesmo li zadovoljniji sada kad imamo prometala koja nas mogu odvesti začas i bez muke na drugi kraj svijeta, u kojem je isti McDonalds i bilo koji drugi 'oltar' vrlog novog svijeta kao i u našem gradu?
Ili su bili zadovoljniji naši preci hodočasteći do nekog obližnjeg svetišta i tako doživjevši stvarnu ljepotu razlike i raznovrsnosti krajeva koji nisu bili tako prokleto standardizirani i globalizirani kao danas?
Jesmo li sretniji kad zabavu nalazimo zureći u ekrane, ili su bili sretniji naši preci koji su imali sijela i prela i plesove i pjesme sa svojim susjedima?
Jesmo li svjesni da je Zmijina laž tehnologije i novog vrlog svijeta pod parolom raznovrsnosti uništala skoro svaku raznovrsnost?
Svakome je jasno da kad se različita pića izmješaju u koktel da se ona više ne mogu vratiti u prethodno stanje, te da više nema raznovrsnosti, nego samo jedan okus.
A okus novog, zmješanog, unificiranog, globaliziranog svijeta u kojem je vlakovođa naš stari neprijatelj nije dobar, nego od njega nam već trnu zubi.
Da, nema druge nego skočiti iz tog vlaka prije njegove posljednje stanice.
Čega da se bojimo?
Vraćajmo se k Ocu ponizno kao raskajana djeca koju je obmanuo knez ovoga svijeta kojem se kraj sve više bliži.
Gubitak sela, gradova, država, naroda nije ništa što bi nas trebalo ostaviti u depresiji.
Jer naš pravi dom je Nebeski Jeruzalem kojeg već možemo predokusiti.