To nam je poručio naš Gospod Hristos, takvi da budemo.
Čitao sam knjigu o starcu Kleopi iz Rumunjske koji je umro koncem 20.st. i koji je pod ovom temom rekao da je zmija mudra ili lukava po tome što uvijek i prvenstveno čuva glavu.
Tijelo naniže može stradati ili biti odsječeno, ali glava treba biti sačuvana.
Što je to onda naša glava koju treba pod svaku cijenu sačuvati, žrtvujući sve drugo radi glave?
Naša vjera, djelatna i ona koja nas čini djecom Božjom koja poslušno vrše Božje zapovijedi.
Što pak može biti tijelo kojeg se može žrtvovati radi vjere?
Kako napisah sve ostalo, ali to mogu biti i same svete tajne i božanska Liturgija ako su oni nedolični, ili još gore ako negiraju samu vjeru, ako se od vjernika očekuje da stave brnjice u hramu Božjem, ako svećenik na sebe isto stavlja brnjicu dok vodi najveću svetu tajnu, ili kad svojim djelima implicira da se smrt i bolest nalazi u Tijelu i Krvi Hristovoj pa traži dezinfinciranje pričesne žličice ili uporabu jednokratnih plastičnih žličica.
Bolje nam je dakle ostati bez nedjeljne Liturgije i svetih tajni ako ćemo zbog horora koji se negdje tamo događa izgubiti vjeru.
A što znači božanski savjet da budemo krotki kao golubovi?
Da i kad vidimo grozotu pustoši tamo gdje ne bi smjela biti, ne zamrzimo kler koji je izdao vjeru, da se molimo još žarče za njih, da im kažemo ono što nas tišti bez vike i u velikoj smirenosti i poniznosti.
Sve više će nam trebati takva mudrost i takva krotost kako se približava vrijeme Antihrista i katakombne Crkve.
Pogledajte ovaj video (ima engleske titlove kad se govori na grčkom) u kojem su vjernici bili u šoku kad je u jednom ženskom manastiru u Kanadi, u kojem dolaze i laici na Liturgije, episkop zabranio laicima pričešćivanje.
Nije nikakva tajna da su mnogi klerici usko povezani s onima na vlasti koji sprovode plandemiju.
Prije ili kasnije doći ćemo u situaciju biranja - hoćemo li sačuvati glavu-vjeru, ili ćemo prihvatiti duhovnu smrt slijedeći savjete ili naloge lažnih pastira Hristovog stada bojeći se zamjeranja ili neke žrtve koju bi trebali podnijeti radi sačuvanja vjere.
Ovo je vezano s temom, jer grčki kler je pretežito šutio ili odobravao plandemiju.
Netko će reć - oni šute jer ih ionako ne bi narod poslušao kad bi ih pozvali na neposlušnost vlastima.
Slažem se, ali onda je konačno došlo vrijeme da se prizna činjenica da Grčka nije pravoslavna država (kao ni RH rimokatolička), i da se izbaci taj balast s Hristove lađe koji joj ne pripada.
Međutim mnogi u kleru ne žele pogledati u tu istinu, nego se prave da imaju veliko stado kako bi bolje trgovali s nekršćanskom državom za svoj status.
Čemu recimo služi ponavljanje laži da u RH ima 80% ili 90% rimokatolika kad svi znamo da ne bi prošao referendum o zabrani pobačaja, nego se tu laže radi bolje startne pozicije u trgovanju s nekršćanskom državom i to najčešće radi osobne materijalne i statusne koristi klera.
Tako, dok se sve države polako ili možda već ubrzano utapaju u jednu svjetsku antihristovsku, mnoge mjesne Crkve žive od državnih proračuna.
Kako može neka mjesna Crkva živiti od državnog proračuna države koja promiče perverzije i antikršćanstvo?
S dolaskom brnjica došlo je vrijeme da padnu neke druge maske.
Usput, danas je blog prešao 400.000 pregleda posjetitelja.
Pod time podrazumijevaju da se više stoka ne uzgaja i ne drži tobož radi puštanja vjetrova koji uzrokuju "klimatske promjene", "meso" će se proizvoditi od kukaca, ali temeljna ideja je da se želi stvoriti sustav potpune kontrole kakav nije bio ni u komunizmu, žele napraviti novu i još goru verziju komunizma.
U Izraelu je snimljen film (mislim da je ipak snimljen u Holywoodu, ali to je jedno te isto) u kojem se sa simpatijom prikazuju teroristi koji su planirali ubiti milijune Nijemaca nakon rata puštanjem otrova u vodovode, ali koji to nisu uspjeli budući su ih Britanci preduhitrili, ali su uspjeli otrovati neke ratne njemačke zarobljenike s otrovanim kruhom.
Dakle nakon nizanke filmova o "holokaustu" slijedi logičan nastavak serije - osveta nad Nijemcima i ostalim gojima.
Ne znam ni za jedan drugi narod koji teroriste koji planiraju otrovati pripadnike nekog drugog naroda drži junacima i onima koje treba naslijedovati.
Netko će reć - zar nije Bog zapovijedio herem - ljuto uništenje kanaanskih naroda, koja je onda razlika?
U tome što je to zapovijedio Bog koji je dobro znao sotonističku zloću tih naroda, dok sadašnji židovi ne vjeruju u Boga, oni su od sebe kao naroda učinili boga koji je pravedan i kad ubija sve redom u nekom narodu zato što taj narod nije htio biti njihovim robom.
I u tome što se Bog vodi vrhunskim dobrom u vječnosti za sve ljude dobre volje bez obzira na podrijetlo, dok se ovaj zemaljski bog vodi s idejom kako sebi učiniti raj zemaljski, a drugima pakao zemaljski.
Vezano uz nerede u Cetinju prošlog tjedna poslušajmo što ima reći Vuk Drašković (voditelj iz BiH se je uživio u ulogu policijskog isljednika) :
Nešto što je važnije, o.Spiridon o religiji Antihrista:
Ustvari nije se tada kolebala samo Hrvatska, nego i Bugarska (vjerojatno i ostali ondašnji novi narodi).
I protivno mišljenju većine neupućenih, romansko stanovništvo dalmatinskih gradova u vrijeme knezova Trpimirovića, dakle prije uspostavljanja kraljevstva, bilo je sklono Carigradu, odnosno Rimskom carstvu, dok je stari Rim nakon pada bio pod jakim utjecajem Franaka (jer su svoju moćnu vojsku dali na raspolaganje rimskom papi kojeg su uskoro i birali umjesto samih Rimljana).
U povijesti novog vijeka za Rimsko carstvo se je uvriježilo ime Bizantsko carstvo, iako se stanovništvo tog carstva smatralo Rimljanima ili Romejima kako su se još nazivali, i nitko sve do tad (novog vijeka) nije Rimsko carstvo nazivao Bizantom (to je jasno zbog čega - jer se je njemačko-franačko carstvo proglasilo "Svetim rimskim carstvom njemačke krvi" te je zato trebalo negirati da je cijelo vrijeme postojalo Rimsko carstvo sa središtem u Carigradu).
Kako su germanska plemena i na kraju Franci osvojili sjevernu Italiju, a kasnije Normani i Siciliju, u Italiji su ostali neki gradovi koji su ipak i dalje ostali pod Rimskim carstvom, poput Ravene, Venecije, Barija i ostalih gradova.
Na našoj obali su to bili obalni dalmatinski gradovi uključujući i kvarnerske otoke, ali i Istru prije Franačkih osvajanja.
Hrvatski knezovi su sve do Zdeslava bili franački vazali, ali su imali i odnose s Carigradom kako bi imali suživot s tim gradovima (vjerojatno su kalkulirali da će lakše s Francima osvojiti te gradove).
Slabljenjem moći Franaka i dolaskom na vlast Rimskog cara Vasilija, djeda cara Konstantina Porfirogeneta koji nam je ostavio važnu povijesnu ispravu po kojoj znamo povijest tog razdoblja (O upravljanju Carstvom), došao je na vlast knez Zdeslav, sin kneza Trpimira, a koji je došao na vlast nakon kneza Domagoja (koji nije bio Trpimirović), i koji je prekinuo tradicionalno savezništvo s Francima i sklopio ga s Carigradom.
To se događa u 8-9 stoljeću, dakle prije raskola 1054.g., ali se već osjeća težnja starog Rima prema cezaropapizmu.
Nisam bez razloga na početku spomenuo Bugarsku koja povremeno dolazi, pogotovo u Panoniju, u sukob s hrvatskim knezovima koji su tada franački vazali (a Bugari su tada moćan narod koji ratuje i protiv Franaka na području Panonije)
Tada Carigrad i Rim (kao patrijahati) dolaze u sukob oko jurisdikcije, jer Rim šalje franačke misionare u Bugarsku, praktično u zaleđe Carigrada (u to vrijeme franački misionari žele latinizirati Moravsku državu, i Carigrad šalje svetu braću Ćirila i Metoda kako bi se stvorilo slavensko bogoslužje i pismo, ali je to palo u vodu kad su Mađari zauzeli Panoniju i bili oruđe latinizacije i ukidanja crkvenoslavenskog bogoslužja i pisma među zapadnim Slavenima).
Bugari tada kao i Hrvati, a kasnije i Srbi (Nemanjići) kalkuliraju i cijenkaju se tko će im, Rim ili Carigrad, dati državnu samostalnost.
Tako se je dogodilo da se je Bugarska odlučila prema Carigradu i dobila je tim potezom prvi patrijahat u Crkvi nakon povijesnih Rima, Carigrada, Aleksandrije, Antiohije i Jereuzalema, a kan Mihajlo Boris dobio je titulu cara, doduše ne iste razine kao rimski car.
Navedeni knez Zdeslav Trpimirović je bio prvi hrvatski vladar koji je prekinuo savezništvo s Francima i okrenio se Carigradu.
Iako još nije bilo formalno raskola, ali sukob između Carigrada i Rima je tinjao, pogotovo nakon uvođenja novina u latinsku Liturgiju (korištenje beskvasnog kruha i prestanak pričešćivanja pod obje prilike), polako uvođenje hereze filioque i zahtijeva Rima da bude nadređen svim ostalim patrijahatima.
Neupućeni u povijest tog vremena se obično začude kad im se kaže da je romansko stanovništvo u gradovima bilo vjerno Rimskom carstvu, to jest Carigradu.
Knez Zdeslav je međutim uskoro (879.g) bio ubijen od hrvatskog plemstva koje se je odlučilo čvrsto povezati sa starim Rimom, odnosno s njemačkim carstvom.
To je izgleda bila sudbina svih zapadnih Slavena, jer je nakon cara Vasilija, ratova protiv Arapa i kasnije Turaka, Rimsko carstvo sve više slabilo i nije moglo više štititi svoje obalne posjede na Jadranu, ni s talijanske strane ni s naše strane i time spriječiti pad kršćana tog područja u herezu papizma.
Tako je na kraju nakon formalnog raskola i hrvatsko-slavensko stanovništvo kao i ono romansko iz dalmatinskih gradova prihvatilo cezaropapizam i otišlo u raskol prihvaćajući u potpunosti latinski obred i latinsko pismo (osim rijetkih popova glagoljaša).
Nakon više od tisućljeća i nakon što je bjelodano da je rimski patrijahat postao oruđe novog svjetskog poretka, ali i kad sve više i više gubi ugled i među samim rimokatolicima, došao je ponovno red da ispitamo taj sudbnosni i dalekosežni potez kad je hrvatsko plemstvo ubilo svog kneza vezujući se sa starim Rimom koji više nije imao samo ambiciju da bude patrijahat nad patrijahatima, nego da bude glavno središte moći na poznatom svijetu tražeći od svih vladara da mu se poklone i priznaju da su mu podanici.
Cezaropapizam sam po sebi vodi do Antihrista, to je još pisao sveti rimski papa Grgur Veliki (Dvojeslov) carigradskom patrijarhu koji se je uhvatio na istu sotonsku udicu oholosti - da se smatra biskupom nad svim biskupima.
Slijedeći korak je bilo stvaranje kulta nezabludivog Hristovog vikara kojih svih sudi, a njega ne može nitko, i koji ima vrhovnu vlast u Crkvi, kao i u svijetu.
Slika Josipa Horvata Međimurca: Smrt kneza Zdeslava
Poveznica na tekst M.Knezovića o knezu Zdeslavu i kako hrvatska javnost želi često sakriti veze hrvatskih vladara s Rimskim carstvom (kasnije ozloglašeno nazvanim Bizantom) te kako se sramotno nije htjela dati ulica hrvatskom knezu Zdeslavu, zato što je bio "pravoslavac" (iako je ubijen dva stoljeća prije raskola).
A kad se već nalazimo (u ovom tekstu) u vremenu monarhije, dobro je prisjetiti se kako je to bilo u demokraciji:
I dok zagrebački komunalni redari postaju komesari s ciljem da tuđu djecu preodgajaju u poslušnike vrlog novog svijeta, to jest da ih duhovno sodomiziraju, u Ukrajini se na ulicama i u organizaciji Crkve pokazuje da to oni ne će dozvoliti:
Ipak, mislim da, bez obzira što je javna osoba, nije mudro svoju tugu prenositi u javnost, jer će mu se dogoditi da će ga zgaziti javne svinje pred kojima baca biserje.
Kako znam dosta njih koji su u posljednje vrijeme umrli, razmišljam nije li Gospod Hristos pozvao ih sada tako da ne bi bili izloženi onome što nas čeka u neposrednoj budućnosti?
Zli imperij rasti će u zlu, a fizički mu se ne ćemo moći suprostaviti, nego duhovno i uz cijenu progona, raznih patnji pa i možda mučeništva.
Već duže vrijeme traju trendovi koji su nezaustavljivi i nepovratni.
Jedan je miješanje stanovništva raznih etniciteta i rasa i nestajanje nacionalnih država.
Gubiti vrijeme i energiju na ponovno oživljavanje nacionalnih i suverenih država je uzaludno i štetno, i doprinijeti će samo mogućem novom ratu možda i svjetskom nakon kojeg definitivno više ne će biti niti traga nacionalnim i suverenim državama (a to je i bio vjerojatno glavni cilj i drugog svjetskog rata u kojem su formirani UN).
Kako je kršćanstvo niknulo u multietničkom i multirasnom neprijateljskom Rimskom carstvu, tako će i na kraju sve se događati u novom i antikrišćanskom i multietničkom i multirasnom Antihristovskom carstvu.
Prvo kršćanstvo bilo je globalno-ekumenističko (u smislu ekumene - Rimskog carstva, a ne u sadašnjem smislu te riječi), tako će biti i na kraju.
Ako poživimo i ako ostanemo kršćanima, moramo znati da među našom braćom kršćanima u neposrednoj blizini, u recimo katakombnoj parohiji, ne će biti samo oni koji su nam etnički i kulturno ili rasno bliski, nego će biti slično kao i u vrijeme sv.Pavla u kojem je govorio "nema više Grk ili židov".
Mnogi "naši" će izdati svoju vjeru (ili su je već izdali), a stranci će je prihvatiti.
Na kraju posvijestimo si da se sve ovo događa po Božjem dopuštenju to jest zato što je tako najbolje, što će se tako izvući najveće dobro iz zla kojeg vidimo.
Gora Preobraženja Gospodnjeg - Tabor vidi se u daljini 1915.g.
Ne zaboravimo da se na "tu planinu" moramo popesti za života tako da doživimo ono što su vidjela trojica svetih apostola, Hrista u nestvorenoj i vječnoj svjetlosti.
U vremenima apostazije mi se svejedno moramo deificirati i biti dionicima nestvorene Božje energije.
Tko izdrži do kraja i ostane vjeran Gospodu, doći će na vrh Tabora.
Jučer je čitano na božanskoj Liturgiji Evanđelje u dijelu kad je Hristos hodajući po moru došao do lađe u kojoj su bili prestrašeni apostoli zbog nevremena i kad je sveti Petar okuražen krenuo isto hodati po vodi, i onda uplašivši se, to jest nemajući dosta vjere, počeo tonuti i zvati Gospoda da ga spasi.
Naime, 3 sinoptičke verzije Evanđelja po Marku, Mateju i Luki ne daju potpuno objašnjenje kako je došlo do toga da su se apostoli razdvojili od Hrista i zašto je Isus hodao po vodi.
Objašnjenje pak daje Evanđelje po sv.Ivanu, kao i u mnogim drugim slučajevima.
Tri verzije Evanđelja napisani su prije nego što su Rimljani razorili Hram i Jeruzalem, dok su još kršćani i židovi bili izmiješani, i mitropolit Krapovitski to objašnjava činjenicom da 3 evanđelista po nadahnuću Duha Svetoga nisu htjeli otvoreno napisati ono što je kasnije otvoreno napisao sv.Ivan da ne bi židovi imali još više motiva proganjati kršćane.
Radi se o tome da su ondašnji židovi većinom bili revolucionari, a znajući da to mitropolit piše neposredno nakon Oktobarske židovsko-boljševičke revolucije, to ima posebnu težinu (dakle mitropolit Krapovitski puno prije E.M.Jonesa otkrio je tu temeljnu karakteristiku židova koji su odbacili Isusa Hrista - da su revolucionari ili revolucionari svih revolucionara).
Židovski narod koji je hrlio za Mesijom činio je to ne samo radi čuda koja je činio i s kojima je izliječio mnoge, nego zato što su u Njemu vidjeli Kralja koji će ih povesti u revoluciju izbacivanja Rimske okupacije i stvaranja Velikog Izraela koji će vladati poganskim narodima, tako su oni krivo isčitavali proroštva o Mesiji.
I kad je Gospod čudom prehranio mnoštvo ljudi na Gori, isti su ljudi, kako kaže sv.Ivan, odlučili Ga zakraljiti jer ako im može čudom osigurati logistiku-hranu, onda ih čudom može učiniti pobjednicima nad Rimskom okupacijskom vojskom.
Gospod, budući je istobitan s Ocem, to je znao, i zato je brzo nakon čuda i euforije mnoštva zapovijedio apostolima da žurno napuste lađom tu obalu i prijeđu na drugu stranu Mora, a On je hodajući po vodi isto prešao na drugu stranu jer su se apostoli iznenadili kad su Ga vidjeli da im dolazi u susret s druge strane.
Židovi, osim onih koji su Ga prihvatili, nisu nipošto htjeli Hrista koji je obećavao carstvo nebesko, oni su htjeli carstvo zemaljsko sad i odmah, a ako ih ne želi voditi u Revoluciji, onda bolje da Ga se raspne i pusti Barabu koji je bio revolucionar, kao i niz drugih lažnih mesija koji su uslijedili sve do posljednjeg koji će biti pravi Antihrist.
Znajući pak da u svima nama leži i Juda (koji je bio tipični židovski revolucionar koji se je razočarao u Isusa što nije poveo revoluciju), i Petar koji je znao biti oduševljen i onda pasti na iskušenju, i Ivan koji je ostao pod križem, moramo iščitavati i ovu zgodu kao da se odnosi na nas, a ne na sv.Petra.
Gospod nas zove da prkoseći prirodnim zakonima hodamo po vodi, i to činimo dok imamo vjere, dok gledamo u Njega.
Kad posumnjamo, kad se pobojimo zemaljskih zakona, kad nas "pritisne Zemljina gravitacija", onda počnemo tonuti.
Kad se pobojimo svog križa da ga ne ćemo moći više nositi, kad nas pristisnu bolesti i nevolje i ne vidimo u njima smisao pokajanja i čišćenja, kad izgubimo vjeru u Božju providnost, onda tonemo, onda smo Petar kojem treba ruka Isusova da ga izvuče iz mora.
Također, kad god nebesko vječno carstvo pretpostavimo zemaljskom, onda tonemo, ali nam se može tada dogoditi mnogo gore nego Petru koji je zavapio u pomoć Bogu, nego da zamrzimo poput Jude Boga jer nam ne stvara zemaljsko carstvo (a tu se može raditi i o nekoj nacionalnoj i "oslobođenoj" državi radi koje smo spremnni raditi kompromise s vjerom i istinom), i onda bez pokajanja i uz mržnju tonemo sve dublje i dublje i ne želimo Ruku spasenja.
I kad ne vidimo da su sadašnje nevolje plandemije i sličnih nedaća i nevolja koje će uslijediti samo vremenita zla koja Bog dopušta radi većeg dobra, a to je obraćenje čim većeg broja ljudi u što moramo uključiti i sebe osobno, onda tonemo jer mislimo da je naš smisao samo u ugodnom ovozemaljskom životu bez imalo križeva i žrtvi bez kojih ljubavi i čišćenja od grijeha ne može biti.
Slikovito bi se moglo reći, preteški smo za hodanje po vodi, ako ne uzmemo teški križ na sebe.
Paradoksalno, ali istinito.
Hodanje po vodi znači danas, kako kaže o.Spiridon, ne bojati se proganjanja i mučeništva.
Hodati po vodi je drugo ime za spasenje.
P.S. Španjolska pokrajina Andaluzija dobila je ime po germanskom narodu Vandalima (zemlja Vandala).
Andaluzijski parlament pokazao je nedavno metaforički što je moderna parlamentarna demokracija (kao svugdje žene preuzimaju vodeću ulogu, a onda dobro dođe miš radi demonstracije snage takvog sustava, inače Biblija nas upozorava da Bog kao kaznu za nevjeru naroda dopušta vladavinu žena i djece nad muškarcima, kao što zbog poganstva dopušta zlo protuprirodnog bluda):
Evo što na današnji dan i vezano uz istu temu piše u Ohridskom prologu kojeg je napisao sv.Nikolaj Žički i koji je poznat, mnogi će se iznenaditi, i među pravoslavnim Amerikancima (Roosh ga je u nedavnom videu predstavljao):
BESEDA o raslabljenosti grešnika Narodu mojemu čine silu djeca, i žene su im gospodari. (Isa. 3, 12) Prekrasno je i premudro sve što je od Boga. Svaka tvar Božja ide poslušno onim putem, koji joj je Bog opredelio. I zvezde se kreću, i životinje žive, i vazdušne struje upravljaju – sve prema redu od Boga ustanovljenom. Samo čovek, najrazumniji stvor, pada često u bezumlje i ostavljajući put Božji izmišlja nove putove prema pomislima svojim. Otuda se može dogoditi, da mesto staraca deca postanu starešine, i mesto muževa žene da zagospodare. No kad deca starešuju nasilje vlada; i kad žene gospodare, obično nered caruje. Kada se to popusti od Boga – jer to ne biva bez greha narodnog i bez popuštenja Božjeg – onda se narod nalazi pod kaznom za grehe svoje, isto onako kao kad rat dođe i neprijatelj pokori zemlju, jer svako je nasilje rat, i svaki je nered kazna za greh. Ali kao što nasilje i nered mogu zavladati u jednom narodu tako mogu oni zavladati i u duši jednoga čoveka. Nezrele i nepobožne pomisli predstavljaju decu, a telesna čulna mudrovanja predstavljaju žene. Kada preovladaju nezrelei nepobožne pomisli, onda one čine nasilje nad čovekom i vuku ga od zla ka zlu kao kad deca sude; i kada telesna mudrovanja preovladaju nad duhovnom, mužestvenom mudrošću, koja je od Boga, onda one zagospodare nad čovekom kao zla žena. Pod ženama prorok podrazumeva ne samo ženske, nego i muške sa ženskim slabostima. Da ne bi detinjsko bezumlje i ženska ćudljivost zavladali čovekom, ili narodom, potrebno je držati se strogo zakona Božjeg propisanog od Boga za ljude, kao što se sve stvorene tvari drže zakona Božjeg propisanog od Boga za njih. O Gospode, Stvoritelju i Zakonodavče naš, prosveti nas i ukrepi nas. Prosveti nas blagodaću Duha, da uvek znamo zakon Tvoj, i ukrepi nas silom Duha, da uvek držimo zakon Tvoj Tebi slava i hvala vavek. Amin.
A kako se odvija situacija u domovini demokracije i zemlji slobodnih?
Ovo navodim onima koji misle da nisu pred nama vremena progona.
Citiranje Evanđelja biti će uskoro proglašeno govorom mržnje kojeg treba zabraniti, a one koji citiraju strpati u zatvor i tko zna što još drugo.
Evanđelje nam kaže da će doći vremena kad oni koji budu proganjali kršćane mislit će i govoriti će da to rade radi zaštite dobra.
Kako živjeti u takvom narodu koji se često biblijski prikazuje u slici vode-bujice?
Tako da se hoda po vodi*.
* Ne mislim pri tom da se gazi po narodu, dakako. Nego da se ima pred očima Gospoda Hrista i Njegovo carstvo nebesko. A to znači da se ima sućuti prema istom narodu koji je zalutao od svojeg Tvorca i Spasitelja.
Fra Perica s još nekoliko rimokatoličkih svećenika javno se svrstao protiv plandemije, što je za svaku pohvalu:
Ovo su vijesti od jučer - dakle ogroman pritisak se radi na medicinsko osoblje da se cijepe.
Ljeto prolazi, a time i iluzija nekih da će se sve vratiti na vrijeme od prije plandemije.
Otkazi, izolacije (možda i u logore), neimaština (jer nam ne će dati zaposlenje bez pristanka na plandemiju, i vjerojatno nas ne će puštati u dućane), možda i glad, su pred vratima.
Eto prilike, ako ostanemo vjerni Gospodu, da počnemo hodati po vodi.
Za početak po asfaltu i zemlji :)
To su poznate velike procesije-hodočašće u Ukrajini za blagdan Velike Gospe koji je u subotu.
Hodočasnici hodaju 260 km u roku 7 dana (što je u prosjeku 7-8 sati na dan dobrog hoda).
Kažu da je ove godine 40 tisuća hodočasnika.
O čemu pak brinu oni koji ne vjeruju u vječnost, koji ne žele hodati po vodi?
To im je surogat za religiju, jer s tim idiotarijama oni sebe smatraju dobricama koji, iako ne očekuju nikakvu vječnu nagradu kad vječnost po njima i ne postoji ili ako postoji ona je u nekoj bajci o transhumanizmu, spoju čovjeka i računala, očekuju da im daju priznanje drugi ljudi da su sveci ili supermeni koji ih spašavaju od smrti prirodnih katastrofa koje uzrokuju krave ispuštanjem crijevnih vjetrova.
Naravno, pogon koji se je otvorio na Islandu i slični koji će se otvarati diljem kruga Zemaljskog ne će biti kao podvig ili askeza ateista, nego će biti plaćeni kroz povećanje cijene energenata koji će svi ljudi plaćati.
I nemojte misliti da ćete vi moći otvoriti takav pogon i zarađivati na idiotizmu ljudi ako se niste cijepili.
I nemojte misliti da će vam samo cijepljenje biti dovoljno, trebate pripadati klubu Antihrista.
I nemojte misliti da će vam primanje žiga zvijeri kao potvrde članstva u klubu Antihrista biti dovoljno, jer tek s vladavinom Antihrista Bog će učiniti da život na Zemlji postane pakao u kojem se ljudi ne će moći niti ubiti da izbjegnu strahote, a kamoli da će moći živjeti od pogona za oduzimanje CO2 iz atmosfere dok zvijezde padaju kroz atmosferu na Zemlju.
I tako vaš san o lagodnom životu sa žigom zvijeri postati će noćna mora.
Zato što niste nikad poželjeli hodati po vodi.
Hodočasnici su danas, u petak, uoči blagdana Uspenija Presvete Bogorodice stigli na cilj, u Počajevsku lavru.
Usput dodati ću rimokatolicima informaciju da uspenije ne znači uspon ili uspjeće Bogorodice dušom i tijelom na Nebo, nego Njezino usnuće.
Dušu Bogorodice je Gospod i Njezin Sin osobno prihvatio po uspeniju Bogorodice što se vidi na ikoni Uspenija Bogorodice (drži je u naručju svom).
Svakako dobro je pogledati slijedeći video u kojem se objašnjava kako "čitati" ikone.
O samoj ikoni Uspenija Bogorodice govori se u 1:01.
Pro promislu Božjem svi apostoli su se skupili osim sv.Tome kod Bogorodice u Jeruzalemu prije nego što je Ona usnula (jer joj je arkanđeo Gabrijel objavio tri dana ranije da će usnuti).
Treći dan nakon pogreba sv.Toma je došao i poželio poljubiti tijelo Bogorodice.
Kad su otvorili grob tijela Bogorodice nisu više našli, a Bogorodica im se navečer objavila s mnoštvom anđela rekavši im da će biti s njima (nama) zauvijek.
Svi smo bili zombi, ili još jesmo, ili u nama čuči zombi.
Vrijeme je Otkrivenja, a to znači da će se i zombi otkrivati sve više i biti će ih sve više.
I naše slabosti za koje smo mislili da smo ih nadvladali, lako mogu opet početi bujati.
Čim je netko manje zombi, to više sućuti ima prema zombima.
Gospoda Hrista su optuživali farizeji i pismoznanci da se druži sa zombima.
Otkrivenje mi je bilo kada sam saznao od Jonathana Pageaua da se na dnu ikone Pedesetnice nalaze vrata Kozmosa na kojima su često prikazana čudovišta.
Crkva uvijek mora imati otvorena vrata za čudovišta koja moguće traže lijek protiv zombizma.
Ne ću duljiti nego vas pozivam, bez obzira da li ste na tim vratima ili ste ušli u Crkvu, da svakako pogledate ovu njegovu prezentaciju, ne ćete zažaliti.
P:S.
Jonathan je inspirirao jednog umjetnika koji se je priključio Crkvi i napravio glazbeni album inspiran temom.
Naime, "poznati hrvatski povjesničar" Ivo Goldstein da bi opravdao nepostojanje posmrtnih ostataka navodnih stotinjak tisuća žrtava radnog logora Jasenovac, rekao je pred par godina na HTV u udarnom terminu da kostiju nema zato što je A.Hitler poslao u NDH drobilicu kostiju u travnju 1945*.
Od tada tog kvazipovjesničara neki nazivaju Ivo Drobilica.
Međutim, da ne bi bili sad tipični Hrvati koji će isto kao i Srbi pristati na laž ako im odgovara, onda bismo mogli reć isto tako - budući da nema niti u njemačkim radnim logorima niti približno kostiju 6 milijuna ljudi i još više jer samo toliko su tobožnje židovske žrtve, onda je vrlo vjerojatno da je notorni Hitler poslao neku od svojih drobilica kostiju u NDH nakon što su one završile svoj posao u njemačkim logorima.
Dakle situacija postaje vrlo zanimljiva, neki u Izraelu i očito pri vrhu (jer je ta novina cijenjena), smatraju da se trebaju ograditi od jugoslavensko-velikosrpskog mita o Jasenovcu jer je izašlo posljednjih godina nekoliko knjiga (trebalo bi ih prevesti i izdati na engleskom jeziku) s originalnim dokumentima koji taj mit ruše, pa je i odlični Igor Vukić gostovao na srpskoj TV uspješno negirajući mit, k tome je i Ivo Drobilica dao veliki drobilični autogol.
Treba napustiti brod koji tone, drugim riječima rečeno.
Međutim, prije ili kasnije istina i o njemačkim logorima izaći će na vidjelo, i postaviti će se pitanje tko je to i kako uškopio njemački narod u toj mjeri da se mnogi Nijemci raduju nestanku svoje države i naroda.
Ali i mnogi Hrvati su isto uškopljeni, umjesto da traže istinu na tako monstruoznu optužbu o planiranom i izvršenom genocidu čije je središte logor Jasenovac**, oni su išli bljutavim oportunizmom i kompromisom - evo priznat ćemo da se je u NDH planirao i izvršio genocid Srba i da je Jasenovac bio u toj funkciji, samo ne ćemo pristati na brojku 700 tisuća, nego 80 tisuća. Dobro, evo neka bude 120 tisuća i preko toga ne ćemo pazariti, može ruka kao znak dogovora?
Iako sam o tome pisao ponoviti ću.
Zavnohovsko-tuđmanovska RH ne može i ne želi nikako srušiti mit o Jasenovcu, najviše što može je trgovati s velikosrbima oko broja žrtava, a taj broj nikako ne može za njih biti par tisuća, jer onda se ruši mit o Jasenovcu i o genocidnoj NDH, i onda se postavlja pitanje:
- kakvi ste to vi hrvatski domoljubi kad ste išli rušiti hrvatsku državu koja nije imala genocidni program i plan, i uspostavljati komunističku Jugoslaviju, a poslije kad ste vidjeli da pada svjetski komunizam te da vlast u vašoj dragoj Jugoslaviji preuzimaju otvoreni velikosrbi, antititoisti i antikomunisti, predstavili sebe kao hrvatske državotvorce?
* Dok je Igor Vukić na srpskoj TV razobličio laž da kostiju nema zato što su ubijeni bacani u Savu te da su plutali sve do Beograda, činjenicom da je nizvodno od Jesenovca umjesto razrušenog mosta bio cijelo vrijeme rata pontonski most.
** Poznajem pravoslavne Srbe koji nemaju mržnju prema Hrvatima, a koji stvarno vjeruju da je za vrijeme NDH bio državni i organizirani lov na Srbe, koji su uhićivani, internirani u logor Jasenovac i tamo zvjerski ubijeni samo zato što su Srbi (a da nisu sudjelovali u antidržavnoj djelatnosti). Tko zna koliko zločina u posljednjem ratu su počinili oni kojih je desetljećima jugokomunistička vlast i državni aparat dojila s lažima o genocidnim Hrvatima (mnogi kažu Krvati zbog toga) koji jedva čekaju ponoviti genocid i Jasenovac.
Nema preče stvari u hrvatskoj državi nego raskrinkati mit o Jasenovcu, a to dakako ne možemo očekivati od države koja počiva na partizaniji, ZAVNOH-u i koja hotimično nije radila na dekonstrukciji titoizma i jugoslavenstva.
P.S. A sad uobičajeno o zanimljivostima koje mogu, ali i ne moraju imati veze s temom.
On je relativno poznata osoba u SAD, i ako se to može dogoditi njemu, onda se može dogoditi svakom.
Znači, ako sudjelujete u nekom prosvijedu, primjerice protiv plandemijskih mjera, može vam se dogoditi u budućnosti da vam nestane novac iz bankovnog računa.
Također, isto vam se može dogoditi ako ne pristanete na cijepljenje ili ako činite bilošto što se protivi antihristovskoj agendi.
Isto tako najava je da se bez cijepljenja ne će moći kupovati odnosno ići u dućane, gubitak radnih mjesta je također izgledan.
Treba li ponoviti Hristovo obećanje - ako budete progonjeni radi Njega, radujte se jer je velika plaća vaša na nebesima, u carstvu nebeskom?
Kako je to mala i ništavna cijena za nešto što je beskonačno!
Sjećam se pred nešto manje od godinu dana kad su ratovali Armenci i Azerjbedžanci da nisam mogao vjerovati svojim očima vidjevši vojnike u borbenim aktivnostima dok nose plandemijsko-robovske maske na licu. Kao, evo poginuti ćemo za svoju domovinu, ali ćemo poginuti politički korektno s maskom na licu.
Sad sam pročitao slijedeće komentare (naravno ironične) o tome kako samo što nisu talibani svi poumirali od plandemije jer nitko od njih ne nosi maske (znači lukavi Amerikanci su se povukli čekajući da talibani poumiraju od plandemije, i onda će se slavodobitno vratiti).
Ako pak ostanu živi, onda je to dokaz da samo žene prenose plandemiju, jer su talibani njima zapovijedili da moraju nositi tradicionalne maske.
Pri tome u oženjene ljude uključuje monahe koji su se "oženili" s Gospodom Hristom.
Drugim riječima - može li u suvremenom svijetu samac koji nije monah biti duhovno zreo?
Možda bi to trebalo proširiti pa u monahe uključiti vjernike samce koji su se posvetili posvema nekoj praktičnoj karitativnoj djelatnosti, ne samo povremeno, nego stalno.
Mi koji smo samci, bilo neoženjeni ili rastavljeni, najbolje da odgovorimo sami za sebe, i ako je odgovor negativan, oženimo se bilo klasičnom kršćanskom ženidbom, odlaskom u monahe ili posvećenjem Bogu kroz neku kontinuiranu karitativnu obvezu koja će nam ispuniti ne samo vrijeme, nego pomoći nam u duhovnom sazrijevanju.
***Danas (19. kolovoza) sam pročitao da je članak iz internetskog izdanja "The Jerusalem Post" izbrisan (znači ništa od internacionalizacije).
Ako ga idete tražiti, vidjet ćete da je tako.
U međuvremenu je tamo objavljen tekst-reakcija ravnatelja Muzeja žrtava genocida iz Beograda (poveznica , ali se ne može više zato naći originalni tekst na čiji je ovaj reakcija, pojeo je ponovno dakle vuk magare, a naivni Hrvati se obradovali da će sad židovi im pomoći raskrinkati Jasenovački mit).
Ako mogu nagađati onda mislim da su obje strane (srpska i židovska) zaključile da je bolje "ne talasati", jer po domino efektu sumnja u jasenovački mit prešla bi brzo u sumnju u holokaust (a to naivni hrvateki nikako ne mogu spoznati, pa igrajući na kartu bespogovorne podrške jednom mitu, misle da će se židovi smilovati i dati im podršku u raščišćavanju drugog mita).
Ustvari ista priča se stalno ponavlja, osim u godinama 1941-45.
Srpske države, makar one bile poluautonomne u Turskom carstvu (jer iz tog vremena potječe tajni, nakon pola stoljeća objavljeni plan o stvaranju Velike Srbije - Garašaninova načertanija koja je izvorno bila usmjerena prema jugu i istoku - obnova Dušanovog carstva koje je trajalo desetljeće i čiji "car" je 3/4 bio Bugarin, ali se je nakon poraza od Bugarske koncem 19.st. preusmjerila na zapad Balkana), ili bile samostalne, imaju organizirane tajne službe, političke stranke, imaju plaćene akademike, novinare, umjetnike, diplomate, imaju kupljene isto takve profile ljudi u drugim državama na koje su bacili oko (tako su ih imali i u Austro-Ugarskoj Monarhiji), imaju i one nekupljene koje su uspjeli "šarmirati" i motivirati, i koji rade na "vraćanju otetih srpskih zemalja" u sklopu čega su prevažni mitovi o povijesnim nepravdama koje treba ispraviti (Kosovski mit i Jasenovački).
S druge strane, osim možda u Bugarskoj, Albaniji i za vrijeme NDH, ne postoje kontraobavještajne službe, akademici, novinari, diplomati koji bi velikosrpsku ugrozu spriječavali, nego se uvijek radi o pojedincima, volonterima, entuzijastima kojima nerijetko vlastite države rade poteškoće u tome, a znali su biti i ubijeni (Šuflaj primjerice).
To bi bila ustvari beizlazna situacija da se ne radi o Istini koja uvijek na kraju trijumfira, i kojoj ne trebaju niti tajne službe, niti novinari, niti akademici, niti diplomati, niti na kraju krajeva države da bi pobijedila laž.
Rimokatolički apologeti često navode kao dokaz za papizam* pismo ili tomos kojeg je sveti rimski papa Lav poslao carigradskom patrijarhu i koje se je čitalo na saboru Crkve u Kalcedonu 451.g. kad se je osudio monofizitizam.
Onda kažu - saborski oci su tada rekli "kroz usta rimskog pape Lava progovorio je sv.Petar" i to drže dokazom kako je papizam već tada postojao (prešućuju nastavak iste rečenice koji im ne odgovara).
Ono što prešućuju je istina kako se je o tom pismu raspravljalo na saboru, da su neki ilirski i palestinski biskupi sumnjali da to pismo nije u skladu s kristologijom sv.Ćirila aleksandrijskog pape čija je kristologija bila prihvaćena u Crkvi, pa im se je dalo 5 dana da prouče Lavovo pismo, te su oni nakon toga potvrdili da je pismo pravovjerno.
Da je tada postojao papizam, o Lavovom pismu se ne bi niti raspravljalo, jer je to pismo nezabludivog Hristovog vikara koji upravlja s Crkvom i pod čiji autoritet se trebaju svi staviti koji se žele spasiti, te ga jednostavno treba prihvatiti kao da je pismo napisao sam Gospod Hristos preko svojeg zamjenika za Zemlju.
Pismo je povijesno i teološki značajno jer pozivanjem na kršćanske oce osuđuje monofizitizam, monoteletizam, ali i kasniju zabludu skolastičke RKC o nerazlikovanju Božje biti i energije (djelovanja).
Puno više od toga o tom pismu možete saznati preko video Davida (pravoslavni laik - Turčin) koji je prilično aktivan u promociji pravoslavlja na internetu:
* Na toj poveznici se navodi kako sama RKC priznaje da je papizam doktrina koja se je razvijala, i onda navode da se je isto tako razvijala s vremenom doktrina o sv.Trojici, da se je isto tako razvijala kristologija od jednog do drugog sabora Crkve ...
E tu je već laž, odnosno mješanje kruška i jabuka, jer apostolska vjera je jedna te ista, kod nje nema dopunjavanja ili oduzimanja, jer je dana od Boga preko Riječi i Duha Svetoga apostolima to jest Crkvi.
Apostoli su vjerovali u sv.Trojicu, i u dvojnu narav Hristovu, i u dvojnu volju i energiju Hrista, i u eklesiologiju-sabornost Crkve, i u razlikovanje Božje naravi i Božje energije, iako se ta pojedina pitanja nisu navodila deklarativno u sačuvanim spisima dok se nisu pojavili heretici radi kojih su se sazivali sabori Crkve da bi se anatemizirali i sada točno pisano navela apostolska vjera po toj temi.
Tako, da je u apostolskoj vjeri postoji papizam, onda bi sv.Petar sazvao sabor apostola u Jeruzalemu, ili možda ni ne bi, jer prema papizmu sv.Petar i njegovi tobožnji naslijednici rimski pape su nezabludivi Hristovi vikari koji ne mogu donijeti i proglasiti zablude, pa bi sam proglasio da se pogani trebaju obrezati kad se krste, jer je tada tako vjerovao prije nego što je Duh Sveti preko Jeruzalemskog sabora apostola rekao suprotno.
Da je papizam bio objavljena istina Crkve, onda ne bi sabore Crkve sazivao rimski car, nego bi se rimski papa pozvao na apostole koji su tobož vjerovali u papizam (naravno da nisu) i tako bi on sazivao sabore Crkve, presjedao im i zaključio ih (što nije nikad učinio).
Da je papizam bio istina onda bi svaki sabor Crkve bio valjan tek ako ga prihvati papa, ali nije se samo tražila suglasnost rimskog biskupa, nego svih biskupa koji nisu bili na saboru i onaj tko ne bi prihvatio odluke sabora bio bi anatemiziran, bio on rimski biskup, ili biskup nekog gradića na kraju svijeta.
Po običaju, sad ću dodati poveznice koje ne moraju imati veze s temom.
Na poveznici je razgovor s njime u vremenu nakon pada komunizma.
Naglasiti ću ono što je on rekao i što je važno za nas.
Komunizam je bio sotonski inspiriran pokret kakvog nije bilo po zlu poznatog ranije.
Problem je što su mnogi, mnogi, u strahu od komunističkog terora, podsvijesnom ili svjesnom, postali sluge zločinačke države i sudjelovali su u progonu onih koji nisu bili vjernici komunizma.
Cilj komunizma je i od žrtava komunizma učiniti sudionike i sukrivce zločina (to je specifičnost sotonskog komunizma).
Možda se je to najbolje ogledalo u komunističkim logorima u kojima su zatočenici morali tući druge zatočenike, inače bi bili posebno mučeni.
Zato su i mnogi šutili kad su izašli iz logora, ne samo radi straha, nego radi toga što ih je sotonski komunizam učinio suzločincima.
Afon Bekmurzov s pravom kaže da su se malo njih pokajali što su bili protagonisti komunizma, ili su pod terorom postali suradnici.
I kad nema pokajanja, onda i djeca i unuci takvih uobičajeno nastavljaju s komunističkim grijehom svojih predaka, sada pod vidom poslušnosti antihristovskoj agendi u kojoj su oni opet kao i njihovi očevi ili djedovi na vrhu vlasti, ili surađuju s vlašću.
Gotovo nitko nije od onih koji su bili komunisti tražio oprost od Boga i žrtava komunizma, da bi se pokajanjem riješili posljedica grijeha (oni i njihovi potomci), a mi koji smo bili antikomunisti nismo tražili pravu osudu komunizma i pokajanje komunista, sve pod vidom Tuđmanovog nacionalnog pomirenja.
Zato se i sad nalazimo tu gdje se nalazimo, u novoj verziji komunizma koji se sad sprovodi i rukovodi od Zapada.
Komunizam je dijete Zapada, a ne Istoka, i onaj stari u verziji 1.0 i u novoj verziji 2.0.
Mnogi smo tek u posljednjih dvadeset godina to shvatili.
Uvijek odlični o.Peter Heers navodi razloge zašto se ne će cijepiti.
Svakako, svakako poslušajte ga ako znate engleski, jer je prevažan s obzirom na plandemiju.
Upečatljiv je kraj videa (ne bih se iznenadio da video bude zabranjen) u kojem se nižu slike onih koji su umrli nakon cijepljenja.
Rimokatolici će se možda iznenaditi kad čuju da pravi autoritet u Crkvi imaju živući i pokojni sveci kroz kojih progovara Duh Sveti, a ne sinode-sabori Crkve ili patrijarsi i episkopi.
Konačno imamo primjer sabora (drugi sabor Crkve u Efesu 449.g) koji je izvanjski bio valjan, ali ga Crkva nije prihvatila.
Bio je i tzv. sabor ujedinjenja Crkve s RKC u Firenzi-Ferrari (1431-1449 g.) kojeg je potpisao carigradski patrijarh s ostalim episkopima, osim sv.Marka Efeškog, ali je Crkva odbacila taj sabor.
Kao što nitko nije imao opravdanja slijediti drugi sabor Crkve u Efesu ili onaj kasnije u Firenzi, tako nitko nema opravdanja po pitanju plandemije - bio samo samo poslušan nekom patrijarhu ili sinodi koja je rekla da se trebam cijepiti.
Rimokatolici tu nemaju nikakvog izbora no slijediti Nezabludivog Hristovog vikara makar ih vodio u Pakao.
Na kraju će i rimokatolicima biti jasno da imaju krivu eklesiologiju i da ne pripadaju Crkvi.
Teška vremena možemo iskoristiti da budu za naše vječno dobro.
Teška vremena dolaze za sve, ne mogu se izbjeći i biti će neopisivo gora nego sada, i biti će, vrlo vjerojatno, tako do kraja našeg života.
P.S. Ipak kao kontrapunkt dajem slijedeći video:
Ana Šebalj je već, relativno dugo, prisutna u hrvatskoj (ali i široj "regionalnoj") alternativnoj internetskoj javnosti u borbi protiv političke elite koja rukovodi plandemijom.
Hrabrosti i dobre namjere i volje očigledno ima, kao i neke spoznaje o ovome protiv čega se bori.
Usporedimo je s Rooshem koji je, koliko mi je poznato, prije nje, javno progovorio o plandemiji, i naveo je pripadnike jednog naroda koji misli da je izabran vladati ostalim narodima, kao glavne krivce (zato su ga izbacili sa svih važnijih socijalnih mreža).
Ana Šebalj de facto "poziva na oružje" (da stvarno misli pozvati na oružje onda to ne bi sad javno-okolišno rekla, nego u odlučnom trenutku, ovako je njezin govor više emocionalan nego pragmatičan), na javno suprostavljanje elitama koje treba skinuti s vlasti, dok Roosh govori kako se trebamo okrenuti molitvom i duhom svojim prema Gospodu Hristu, jer je ovo početak posljednjih vremena kad Bog dopušta demonima i njihovim ljudskim pomoćnicima da imaju superiornu moć na krugu Zemaljskom (a u cilju većeg dobra, da bi se neki probudili iz duhovne letargije i shvatili kršćanstvo i svoje krštenje ozbiljno ili da bi se neki obratili i tako spasili u posljednjim trenucima kao desni razbojnik na križu).
Roosh želi svoje slušatelje dovesti do stava pristanka na mučeništvo radi vjere (svaki kršćanin bi trebao i inače imati takav stav), dok Šebalj apelira na rušenje postojećih vlasti koje sudjeluju aktivno u plandemiji.
Ne sumnjam da će verbalno ili deklarativno Ana i ovaj njezin pristup imati više pristalica (dan nakon objave ovaj video ima nešto ispod 80.000 pregleda, nešto ispod 800 komentara što je prilično upečatljivo), ali nitko od tih pristalica ne će prihvatiti vlastitu žrtvu radi tog cilja, većina ne će doći niti na neki javni prosvijed kojeg bi ona sazvala, i to radi straha da se ne zamjere moćnicima koji im mogu ugroziti egzistenciju, radno mjesto i postojeći komfor.
Već se i sad nazire u njezinom tonu i riječima razočaranje u druge ljude koji joj daju samo verbalnu podršku i ništa više.
Slično se može reći i za razne pokušaje u Srbiji u kojima neki monasi pozivaju narod na ulice da sruše vlast koja svira ili pleše po plandemijskim notama, ozakonjuje sodomizam ... sve isto što i radi hrvatska vlast ili vlast u bilo kojoj drugoj državi.
Neki su se od takvih razočarali kao što će se razočarati i Ana Šebalj.
Dakle pogledajmo istinu u oči, vlast je onakva kakav je i narod, sklon hedonizmu, prodaji vjere i ideala za malo materijalnih i propadljivih dobara, koje bi trebalo zvati zlima, a ne dobrima.
Narod kojem je glavni prihod rasprodaja zemlje i prirodnih dobara koje su mu ostavili preci, i turizam kao moderna vrsta socijalne prostitucije pod krinkom gostoljubivosti, ima upravo vlast koju zaslužuje, i da je prosječan Hrvat koji sad nešto brblja protiv "lopova na vlasti" na poziciji vlasti kao ministar vlade, radio bi isto kao i ministar kojeg sad naziva lopovom.
Promjena vlasti u ovakvom bolesnom stanju je samo "sjaši Kurta, uzjaši Murta" (jedan komentator je naveo citat Steva Quaylea "No political solution for a spiritual problem" - ne postoji političko riješenje za duhovni problem, to je ono što čini mi se Ana Šebalj i svi slični njoj ne vide).
I kako je Kurta slušao svjetske moćnike i provodio dogovorenu ulogu u plandemiji ili u sodomizaciji društva, tako će sad raditi Murta.
Stoga ne treba gubiti vrijeme i energiju na organiziranje "pučeva i ustanaka", nego okrenuti se sebi i borbi protiv demona i strasti koje nas odvajaju od Boga, onda se okrenuti svojim bližnjima i pomoći im molitvom, riječju i djelom, da se i oni oslobode za Hrista, a to nikad u moderno vrijeme kao sad, znači biti spreman na mučeništvo.
Smrt mučenika vrijedi više nego sve revolucije, pučevi i ustanci.
Svjedočiti svojom krvlju i životom vjeru, rađa nove kršćane i mučenike, i tako će se pokazati da nije niti plandemija bila zlo, kao niti "prirodne nesreće", te da dobro pobijeđuje i u smrti, a pogotovo nakon smrti, iako je izgledalo pobijeđeno i nemoćno i vodi u depresiju i razočaranje one koji i u tome ne vide prst Božji.
Plandemija je u konačnici dobra, inače je Bog ne bi dopustio.
To dobro može biti u tome da se samo jedna izgubljena ovca vrati u Hristovo stado.
Živjeti koje desetljeće duže ili kraće stvarno je ništavno prema vječnosti.
Stoga ne bojmo se nipošto smrti (bolesti, prirodnih nesreća, gladi, oskudice, demona, zemaljske vlasti, logora, mučilišta ...), jer nju ne možemo nikako izbjeći, ali bojmo se Onog kojeg se stvarno moramo bojati da ne bismo vječno umirali u Paklu kršeći Njegove zapovijedi na krugu Zemaljskom.
Ako budemo ustrajni na Putu, strah od Boga će se transformirati u ljubav prema Bogu, i onda ćemo prigrliti mučeništvo i gledati ga kao dobitak i čast jer nas je Bog odabrao da živimo u posljednjim vremenima i da vlastitom krvlju svjedočimo vjeru i ljubav prema Njemu.
Kršćani ne smiju u vremenima Antihrista razmišljati kako će prolijevati krv Božjih neprijatelja, nego kako se pripremiti za prolijevanje svoje krvi.
I moliti za svoje neprijatelje i mučitelje, pa i za one koji su se deklarirali Božjim neprijateljima, jer i oni se mogu na kraju obratiti i postati mučenici vjere.
Još jedno čudo u požarima poharanoj Grčkoj.
Selo Prokopi dobilo je zapovijed vatrogasaca za evakuaciju.
Episkop je zvao paroha i zamolio ga da učine procesiju-litiju s ikonama i moćima-relikvijama-moštima svetaca.
Tako su u procesiji obilazili navečer selo sat i pol.
U tri ujutro su ponovno došle patrole pozivajući još jednom na evakuaciju, i za sat vremena pojavio se niotkuda oblak, niti metereolozi nisu predviđali kišu i oblake, i iz toga oblaka došla je spasonosna i obilna kiša spasivši tako selo.
Bog nije digao ruke od nas iako zbog naše nevjere i grijeha dopušta apokaliptično zlo.
On čeka da Mu se obratimo u poniznosti, iskrenim i skrušenim srcem, i Bogorodica i sveci kojima se molimo mole za nas (ikone i mošti koje su nošene na procesiji dokaz su da Bog daje milost onima koji štuju Njegove svece i vjeruju u njihov zagovor), svi oni čekaju na naše obraćenje.
Paroh je rekao da su seljaci izgubili u požaru sve od čega su živjeli, maslinike i vinograde.
Dobili su nešto neusporedivo veće i vječno.
I ovo je primjer kako Bog dopušta zlo radi većeg dobra.
... želimo biti odgovorni, ako želimo sačuvati naroda od zaraze i ne daj Bože od smrti.''
Koliko je puta gvardijan čuo i pročitao:
Jer svatko tko želi sačuvati svoj život izgubit će ga; a tko dade svoj život za mene, imat će istinski život. (Lk 9:24)
Za njega se može reći - uši ima a ne čuje, oči ima a ne vidi.
I takav slijepac je duhovni pastir RKC stada u Sinjskoj krajini.
Ustvari drugačije se i ne može očekivati kad sekularna i antikršćanska država RH financira iz proračuna RKC, SPC i neke druge religijske zajednice, a rimski papa je jedan od glavnih promotora novog svjetskog poretka uključujući ovu plandemiju, dok rimokatolici vjeruju da je on postavljen od Hrista da vodi zemaljsku Crkvu kao Njegov nezabludivi zamjenik.
Gvardijan je samo logično zaključio iz krive pretpostavke.
Tako se ruši kuća sagrađena na pijesku, i biti će ruševina velika.
"Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika." (Lk 6,47-49)
Temelj Crkve nije sv.Petar, a još manje rimski papa.
Temelj je Gospod Hristos.
RKC je građena na pijesku (rimskim papama) i zato se ruši.
Ako jedan dio dobro građene kuće otpadne, kuća ostaje jer je sagrađena na čvrstom temelju.
Ako neki episkop uključujući patrijarha otpadne od Crkve zbog hereze i apostaze, Crkva i dalje ostaje jer je Njezin temelj Gospod Hristos, a ne patrijarsi.
RKC se ne može obnoviti ako Nezabludivi Hristov vikar naučava zablude i vodi rimokatolike u hereze i apostazu.
Njega nitko iz RKC ne može smijeniti ili suditi, jer je on pješčani temelj RKC.
Stoga rimokatolici izađite iz te ruševine da ne stradate od njenog urušavanja.
Nešto o klimatskim promjenama iako sam o tome već pisao.
Iako vidimo da ima mnogo vijesti o katastrofalnim poplavama i na neubičajenim mjestima, kao i o katastrofalnim požarima, nipošto ne bismo smjeli povjerovati znastvenicima koji kao proroci kataklizme uvjeravaju nas da će čovječanstvo morati stvoriti svjetsku vladu sa svjetskim porezima i svjetskom policijom i vojskom kako bi se sačuvala "planeta" koju ugrožavaju ljudi svojim nekontroliranim djelatnostima.
Slijedeći video ukazuje kako znanstvenici manipuliraju i mjenjaju podatke o temperaturama kroz dugi niz godina kako bi postigli agendu stvaranja svjetske države.
Fotografija ispod ilustrira kako Zemlja postaje Pakao.
Ne pretjerujem zato što sad i djeca prihvaćaju demonsku inverziju,
a oni bi trebali biti u normalnim vremenima prvi, zbog svoje dječje nevinosti, kojima je to gadljivo.
I nije u pitanju samo dekadentna SAD, slično se događa u Rusiji , pa onda ne smijemo biti retardirani pa misliti da i kod nas nije ista agenda (a nigdje prosvijeda protiv, dok znamo da su svi vladajući političari i oni iz "oporbe", ali i mnogi klerici, na istom luciferijanskom zadatku).
Sveto Pismo jasno osuđuje (mislim da traži smrtnu kaznu) muškarce koji bi se odijevali i ponašali kao žene i obnuto.
Povijesno gledano krenulo je s renesansom kad su neki muškarci počeli nositi duge kose kao žene, za vrijeme baroka muškarci su nosili 'tajice' i duge perike, čak i danas engleski suci nose perike.
Što je to bio nego revolt protiv Stvoritelja koji je stvorio muško i žensko, a ne niti muško niti žensko?
Feministice koje su bile tada sam iz viših slojeva društva, u 19.st. počele su nositi hlače, šišati se na kratko kao i muškarci, biti gologlave kao i mušakrci, pušiti cigarete kao muškarci i tražiti isti status kao muškarci (ne nisu tražile da rade u rudnicima kao muškarci niti da idu u ratove kao muškarci).
Nekoliko desetljeća kasnije bolest se proširila i na plebs.
Za vrijeme seksualne i hipi revolucije homoseksualizam izlazi u javnost, modni dizajneri (obično sodomiti) stvaraju uniseks modu, to jest odjeću koja je ista za muškarce i žene, da se oni više odjećom ne razlikuju.
Zadnjih desetljeća prešlo se na to da muškarci izgledaju i odjećom, izgledom i ponašanjem kao žene, a žene postaju muškobanjaste.
Evidentno se ovaj dugostoljetni trend treba tumačiti dugotrajnim demonskim utjecajem i slabljenjem kršćanstva.
Mislim da smo došli do one faze u kojoj nema povratka, nego će Bog stvoriti novo Nebo i novu Zemlju, a postojeće izgoriti.
