Gola laž parlamentarne demokracije - knjiga ruskog državnika Pobedonotseva

 
I dok se većina domoljuba i ljudi koji drže do naravnog morala čude kako to ljudi za kojih su glasali, ili kojih čak osobno poznaju, glasaju u Saboru za protunaravne zakone i deklaracije, ili će to učiniti u skoroj budućnosti, iako su sve do dolaska u Sabor dijelili s njima isti svijetonazor, treba postaviti pravo pitanje - je li problem što su glasači naivni i lakovjerni u ovom našem žalosnom hrvatskom političkom životu, ili je problem puno dublji te da parlamentarna demokracija sama po sebi (ustvari nečastivi) stvara te promjene u ljudima zato što žude za vlasti na način na koji nisu težili ljudi u drugim državnim uređenjima.

Kažu da su grčki filozofi, barem ovi najznačajniji, prezirali demokraciju.
Međutim, ondašnja grčka demokracija poglavito u Ateni nije imala organizirane političke stranke kao što su se pojavile u moderno doba u Europi, u državnim uređenjima koje zovemo parlamentarnim ili predstavničkim demokracijama.
To samo znači da bi isti filozofi, da su naši suvremenici, još više prezirali demokraciju, jer predstavnička demokracija plus političke stranke je recept za moralnu propast društva i naroda koji gubi povjerenje u svoju državu i sve više se nada kako će biti bolje kad bude ukinuta, a isti neuspješni recept primjenjen na svjetskoj državi bez granica.
Ljudima s malo razuma jasno je kako će to značiti samo zlo na veću potenciju.

Parlamentarna demokracija potiče palu ljudsku narav na urote protiv svojih sunarodnjaka (jer se ljudi udružuju radi partikularnih stranačkih interesa nauštrb cjeline, što znači nauštrb svih ostalih), ili čak jednog naroda protiv drugog naroda ako se radi o multinacionalnim državama (autor Pobedonotsev o kojem ću kasnije primjetio je to već u Austro-Ugarskoj monarhiji).
I nikad oni koji su izabrani ne predstavljaju one, osim formalno, koji su ih izabrali, nego su sluge pokorne političke stranke preko kojih su izabrani budući njihov status i eventualna promocija ovisi o vrhuški stranke, a političke stranke su pod kontrolom najbeskrupoloznijih, najlicemjernijih i najelokventnijih demagoga koji imaju vlast (međutim pravu vlast imaju neslužbene međunarodno umrežene 'lože' koje kontroliraju medije, banke i političke stranke), a da nikad ustvari ne snose nikakvu odgovornost za neuspjehe politike.

Ne ću više pisati o toj najvećoj prijevari modernog doba, jer sve što napišem je skoro kao ništa ili slama kako je nazvao Toma Akvinski svoju Sumu pred smrt, u odnosu na ovu knjigu ruskog državnika Pobedonotseva iz druge polovine 19.st.
Kad slušate ili čitate kako autor secira parlamentarnu demokraciju imate dojam kao da se javlja iz hrvatskog državnog sabora, ali on piše na temelju promatranja parlamentarne demokracije Velike Britanije, Francuske, SAD, Austro-Ugarske iz 19.st.
Parlamentarna demokracija ne može nikako završiti nego s vlašću Antikrista i poticanjem najnižih strasti u cijelom društvu.
Kad se država odredi ustavom kako je u njoj vrhovna vlast od naroda za narod putem parlamentarne demokracije i političkih stranaka, to između redaka treba čitati kako na mjesto Boga u toj državi ne dolazi narod pa čak niti političke stranke i njihove vođe, nego čovjekoubojica i otac laži od početka.
Naravno, ne odmah jasno i vidljivo, osim dalekovidnim i kršćanskim intelektualcima kao što je bio Pobedonotsev.

Šteta, velika šteta što ga nisu Rusi čitali na vrijeme i u većem broju i što se ruski car Nikola II nije odupro revolucionarima kao što je to učinio njegov pradjed Nikola I koji je de facto tada Rusiju i cijelu Europu spasio od revolucije koja je dolazila od Francuske.
Također, šteta je to za sve narode koji nisu prozrijeli laž parlamentarne demokracije, a među njima je nažalost i naš narod koji još uvijek ne zna za pravu dijagnozu naše bolesti.

Ako znate engleski pročitajete tu knjigu koju sam dao na poveznici, a prije toga možeti poslušati dijelove knjige na ovom videu: