Redovno učiteljstvo rimskog pape

Nastavak naslova je - je nezabludivo po vjerovanju onih koji vjeruju da je rimski biskup nezabludivi Kristov zamjenik na Zemlji.

Uobičajeno je kod papista koji su tradicionalni i koje pejorativno nazivam 'otpornici' to jest koji su slični onoj djevojci iz narodne poslovice - 'htjeli bi da im uđe, a da ostanu nevini', tumačiti kako je rimski papa nezabludiv samo kad izriče i obznanjuje svoje izvanredovno učiteljstvo.
Tako oni tumače da je to posljednji put bilo kad je papa Pio XII proglasio dogmu o uznesenju Bogorodice na Nebo.
Budući su i prije i nakon toga rimski pape svašta pisali i izjavljivali što se protivi onom što su neki drugi pape izjavljivali kroz povijest ili što su naučavali kršćanski oci, nađeno je rješenje - papa može činiti što god hoće i govoriti što god hoće, pisati što god hoće, može recimo ljubiti kuran, ali on i dalje ostaje nezabludivi vikar na Zemlji kojem se trebaju podložiti svi ljudi ako se žele spasiti.

Papa Ivan Pavao II tako ostaje sveti otac i svetac papista bez obzira ne ljubljenje kurana, zato što nije prije ljubljenja rekao - 'evo ovo činim kao nasljednik sv.Petra te sam stoga nezabludiv, te s ovim poljubcem obvezujem kao vrhovni pastir i naučitelj kršćana na Zemlji da i oni čine tako'.
Dakle mogao je i pred kamerama otići na grob Laveya utemeljitelja sotonske crkve, poljubiti njihovu sotonsku bibliju, a otpornicima bi pao kamen sa srca zato što to nije učinio ex cathedra iako bi cijeli svijet vidio da to čini s bijelom kapicom na glavi te da je to glavom i bradom osoba koja se predstavlja nezabludivim Kristovim vikarom na Zemlji.
Pri tome će se pozivati na prvi vatikanski koncil i tamo donešenu dogmu o nezabludivosti papa iako je prema samom nauku papističke Crkve papa mogao donijeti tu dogmu i bez sazivanja koncila, štoviše papa ima pravo poništiti bilo koju odluku ili dogmu donesenu na koncilu ili poništiti cijeli koncil.

Da, stvarno čemu onda koncili ako je papa nezabludiv ex cathedra?
Zašto je sv.Konstantin sazvao i presjedao nicejskim saborom Crkve kad je mogao samo pitati rimskog papu neka on prosudi Arija i reče što je Vjerovanje, tako da ne bi sveti koncilski oci u Niceji, pa i on sam koji je rimski car i ima važnijih stvari od presjedanja koncilom koji nije valjan ako ga ne prihvati rimski biskup i patrijarh, gubili vrijeme?
K tome u Niceji i na ostalim koncilima u Vjerovanju nije bilo filioque, i tako su koncilski oci učinili razdor umjesto da su pitali nezabludivog što je istina vjere.

Međutim, otpornici griješe i u samom tumačenju papizma.
Jer prema toj zabludi rimski papa nije samo nezabludiv kad kaže - 'pazi sad što ću reći jer to je ex cathedra', nego kad god kao biskup izriče nauk svojem stadu.
A ne zaboravimo njegovo stado prema papizmu je cijeli svijet, odnosno svi kršćani, te što god papa svojim redovitim učenjem kaže kršćani trebaju to prihvatiti kao istinu.
Makar znali kako se to protivi redovitom učiteljstvu nekog pokojnog pape.
Ta on je bio nezabludiv u svoje vrijeme, a vremena se mjenjaju.

Dakle, ako je Pio XII napisao i objavio encikliku "Humani Generis" u kojem se daje ili zeleno ili žuto svjetlo na zabludu darwinizma (iako je zabluda evolucije ustvari nauk poganstva od početka, Darwin tu nije bio originalan) onda svi kršćani trebaju dati to isto svjetlo u svom vjerovanju prema darwinizmu.
To praktično znači da ako su dotad vjerovali kako je evolucija zabluda, da nakon objave enciklike pape Pia XII trebaju uskladiti svoju vjeru s najnovijim stanjem, te reći darwinistima - možda ste u pravu, a možda je istina u Knjizi Postanka, možda je u toj Knjizi stvarno napisano što se je dogodilo u početku, a možda su ti događaji iz Mojsijeve mašte te da se tu samo radi o alegorijama-slikama.

Osim redovnog učiteljstva rimskog pape, papisti vjeruju kako je nezabludivo i redovno učiteljstvo njihove Crkve.
A što bi to bilo?
To je nauk kojeg trenutno svi biskupi svijeta naučavaju svojim stadima.
Pa pokušajte naći zajednički nazivnik nauka svih tih biskupa.
To nije niti Vjerovanje, jer neki od njih će bez problema izostaviti filioque, a neki će reći kako je izostavljanje heretično.
Neki će osuditi sodomizam kao grijeh koji vapi Bogu na Nebu za osvetom, neki će službeno primiti dvije lejzbijke od koje jedna prima muške hormone i pokušava biti muško te ih u tome podržati (ako ne znate, to je učinio trenutni rimski biskup).
Zajednički nazivnik bi bio - nema zajedničkog nazivnika, jer ima i papista koji ne vjeruju u nezabludivost papa (ali ostaju i dalje papisti, jer sa svojim drugim zabludama ne mogu biti u pravoslavnoj Crkvi), pa je potrebno puno mašte da bi se taj nazivnik izračunao.

Iz sva tri ili četiri izvora nezabludivosti, izvanredovna nezabludivost učenja rimskog pape, njegova nezabludivost u redovnom učenju, zatim relativna novost koja je na tragu nauka Crkve - koncilijarizam kojeg ne prihvaćaju tradicionalni papisti - izvanredovna nezabludivost koncila Crkve, te nezabludivost redovnog učiteljstva (zajednički nazivnik redovnog učenja svih biskupa) Crkve, proizlazi ništa drugo nego želja onih u hijerarhiji papizma da imaju potpunu kontrolu nad laicima, svatko barem u svojoj biskupiji.

Jedan dobar primjer toga je dominikanac Savanarola u Firenci za vrijeme renesanse. 
Medici su tada bili poznati vladari Firence koji su ujedno bili, gle čuda, pape u Rimu, promotori renesanse to jest povratka poganstva, i začetnici kapitalizma i kamatarenja - bankarstva.
Renesansa nije bila samo povratak poganske umjetnosti i znanosti, nego i poganske magije i okultizma u čemu su veliku ulogu odigrali Medici koji su nabavili pogansko-okultne knjiga s istoka i onda ih preveli na latinski i raširili Europom.
Dominikanac Savanarola je digao na pobunu građane Firence, javno je govorio kako je posve siguran da ondašnji papa u Rimu ne vjeruje u kršćanstvo, a htio je i sazvati koncil koji bi tadašnjeg papu izbacio i osudio kao heretika.
Na kraju je završio na lomači, a znam da mnogi papisti tumače kako je u kritici razvrata Medicija i renesansnih papa bio u pravu, ali nije smio ići protiv 'nezabludivog' makar to bio javni bludnik i štovatelj poganstva.
Zar ne vidimo da se isto ili slično sada ponavlja, samo nema lomače?
Malo tko nije vidio fotografiju na kojoj je papa Ivan Pavao II poljubio kuran (ipak manje ih zna da je to učinio dva puta, najprije u Maroku na stadionu prepunom muhamedanaca, a drugi put 1999. u Rimu kad mu je delegacija iz Iraka poklonila tu knjigu laži), ali ipak isti ostaje kod većine papista i dalje nezabludivi Kristov vikar na Zemlji.
Sedevakantisti će reći kako je on bio heretik te je time sam sebe izbacio iz stolice rimskog biskupa, što je istina, samo taj isti kriterij ne žele nikako primijeniti na renesansne pape i one još malo ranije, jer bi im to srušilo kulu od karata zvanu papizam - krivovjerje kako je rimski biskup nezabludivi monarh Crkve.

Ovaj tekst sam napisao inspiriran ovim tekstom kojeg je napisao papist sedevakantist, ali ne da ga je izbacio iz rukava, nego citira nauk papizma.
U osnovi se taj nauk svodi na krivo tumačenje Isusove rečenice:
"Tko vas sluša, Mene sluša."
Njihova interpretacija je - ako nas ne slušate i ne izvršavate to što vam zapovijedamo, onda ne slušate Gospodina Isusa Krista.
Dok ovi kojima se Gospodin obraća su apostoli i njihovi nasljednici ne u formalnom smislu da su rukopoloženi od drugih biskupa jer i Nestorije je bio valjano rukopoloženi biskup i carigradski parijarh (a Honorije rimski), nego oni koji slijede nauk Kristov to jest nauk apostola, kršćanskih otaca i ekumenskih koncila Crkve.

Možete također primjetiti kako autor opisuje povijesno-teološku situaciju u papizmu prošlog stoljeća kad su neki teolozi tumačili kako jurisdikcija biskupa dolazi od toga što su rukopoloženi za biskupe odnosno od Gospodina Isusa Krista preko apostolskog naslijeđa, dok su drugi tumačili kako jurisdikcija dolazi od Krista (rukopoloženja) preko rimskog pape.
Tako je papa Pio XII presjekao raspravu sa svojom enciklikom "Mystici Corporis" u korist drugog mišljenja, dakle preko svog redovnog učiteljstva koje je za papiste nezabludivo.
Nakon toga teoretski nitko od papista ne smije više držati prvo stajalište, jer kako kažu - progovorio je sv.Petar kroz usta pape Pia XII.
Osim ako ne dođe neki drugi papa i nezabludivo kaže suprotno.
Međutim, ako tražimo istinu po ovom pitanju onda se trebamo jednostavno vratiti u prvo tisućljeće.
Rimski biskup i zapadni patrijarh nije tada imao ovlasti niti je to onda isti tražio, da namješta biskupima iz ostalih patrijahata njihove biskupije u kojima će imati jurisdikciju. 
To je bilo, koliko znam, u nadležnosti pojedinih patrijahata i danas je još uvijek.
K tome često je vjerni puk s mjesnim klerom birao svojeg biskupa, nikako da ga je birao rimski biskup.
Konačno i rimskog biskupa je birao rimski puk i kler, sve dok nisu nakon shizme ustoličili kardinalski zbor, pošto je bilo logično, budući rimski papa ima pod svojom jurisdikcijom cijeli svijet, da onda nazabludivog Kristovog vikara na Zemlji ne biraju samo Rimljani.


P.S.
Inače autor bloga "Introibo Ad Altare Dei" što znači na hrvatskom 'idem k žrtveniku Božjem' nije mi htio objaviti post na kojem sam mu se iskreno zahvalio na tekstu jer mi je to bio povod za ovaj te sam dao na isti poveznicu. 
Zna me on od prijašnjih tema i kako kaže moli se za mene da napustim istočnu shizmu.
Vjerojatno je koristio google prevoditelja, pa nije htio objaviti moj post zbog poveznice.
Međutim htio ne htio, sedevakantisti postavljaju prava pitanja koja sam i ja nekad postavljao.
Tako jedan post glasi:
"How do we know the infallible decree that the pope is infallable was not itself falable?
Couldn’t VII and everything since show that possibly that decree was wrong and possibly IT was the first “fork” from true Catholicism?
I don’t personally believe this, however, if I am honest with myself the thought does pop in my head and if I were not Catholic already, logically I would have issues with this. I think it is probably due to my own lack of understanding and needing to learn more so I can make better sense of things."

Dakle, postavlja legitimno pitanje:
kako se zna da je nezabludiva izjava-dogma o papinoj nezabludivosti sama po sebi nezabludiva?
Tu se dolazi do cikličke nevaljale argumentacije i vjerujem kako će mu Introibo odgovoriti - znamo iz sv.Pisma 'ti si Petar stijena i na toj stijeni ću sagraditi Crkvu svoju', prema tome rimski biskup je nezabludiv.
Međutim nitko to od kršćana prvog tisućljeća nije tumačio kao nauk Crkve (osim onih koji su krajem prvog tisućljeća pripremali papizam), nego eventualno kako je izjava i vjera sv.Petra: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga" i koja je prethodila toj rečenici temelj Crkve.
Kad bi i sv.Petar bio osobno temelj Crkve i nezabludivi Kristov vikar na Zemlji, gdje nam je to objavljeno kako se ta nezabludivost nastavlja u rimskim biskupima kad je sv.Petar najprije bio biskup Antiohije i gdje je rukopoložio nasljednike, zatim je u Aleksandriji učinio isto, a umro je mučenički na kraju u Rimu?
Kad se netko tako poziva na sv.Pismo i sv.Petra, gdje je to sv.Petar izjavio kako njegovu nezabludivost naslijeđuje rimski biskup, gdje je to u sv.Pismu ili u nekim drugim tekstovima?
Tako da jedini odgovor je ciklički argument.