Zabluda scijentizma

Scijentizam je (religijsko) vjerovanje kako će čovječanstvo (ili elita čovječanstva) uz pomoć spoznavanja tajni prirode postići blaženstvo na Zemlji.
To je zaista religijsko vjerovanje jer vjernici scijentizma vjeruju kako se na Zemlji i na njima može postići besmrtnost, pronaći lijek za svaku bolest, naći eliksir vječne mladosti. naći droga koja će im život učiniti lijepim itd.
Odmah nam pada u oči da su iste ciljeve imali srednjovjekovni alkemičari i čarobnjaci.
Kao što piše o.S.Rose, čarobnjaci bi bili oduševljeni otkrićem atomske energije, dok se u suštini alkemija ne razlikuje od kemije.
Nadalje Rose piše kako je scijentizam dijete zapadne skolastike i velikog povratka poganskih grčkih filozofa (upadljiva je veza između neoplatonizma i magije) na javnu scenu.
Pada mi sad na pamet jedna crtica iz unijatskog firentinskog sabora na kojem su očajni Vizantinci suočeni sa skorim ratnim porazom od Turaka došli tražiti od rimskog pape vojnu pomoć uz sramnu trgovinu istinama vjere, kad je neki gruzijski episkop se jadao kako cijeli dan sluša govore u kojima se spominje Aristotel,  a nigdje Gospod i Bogorodica.
Isprva scijentizam ne nastupa otvoreno antikršćanski, jer se i magija tada miksala s kršćanstvom, ali je za koje stoljeće scijentizam postao državnom religijom, dok je antikršćanstvo dostiglo vrhunce u 19.st. pa nadalje.
Scijentizam po svojoj naravi negira duhovni svijet i potiče ateizam.
U tom cilju trebalo je srušiti vjeru u kršćanske dogme, u nauk kršćanskih otaca, pa i u samo sv.Pismo.
Kršćanski pogled na svijet podrazumijevao je svemoćnog Boga stvoritelja i svedržitelja, te scijentisti nisu mogli odmah otvoreno reći kako ne vjeruju u Boga, ali su postepeno 'lišili' Boga Njegove svemoći i svedržljivosti (jer Bog održava svijet da bi ovaj postojao, svijet ne može postojati bez Onog tko ga je stvorio i tko ga održava u postojanju).
Tako su najznačajniji znanstvenici na kojih se neupućeni kršćani pozivaju, poput Newtona, bili ujedno i strastveni alkemičari i deisti, to jest oni koji kažu da je Bog stvorio svijet i prirodne zakone koje oni otkrivaju, ali da se odonda Bog ne miješa u stvoreni svijet. Stvoreni svijet je dakle mehanizam u čije zakonitosti treba proniknuti.
Dakle spoznajući taj mehanizam čovjek će zadobiti ogromnu, božansku moć u svojim rukama (dok je sama želja znati Božje tajne veliki grijeh oholosti, pravovjerni kršćani nikad nemaju motiv za saznati ih, tim više što znaju da nitko ne može niti saznati niti proniknuti u Božje tajne jer je ljudskim um ograničen kao što su sva stvorenja ograničena).
I nije važno dal se takav znanstvenik služi matematikom ili alkemičarski izgovara čarobne riječi, njihov cilj je isti, njihov cilj je onaj koji je Zmija lažno obećala Evi.
Međutim u drugoj polovini 20.st. postalo je jasno kako scijentizam ne donosi plodove koje je obećavao, ljudi nisu postali niti besmrtni, niti vječno mladi i zdravi, niti blaženi i sretni.
Da, sada se je scijentizam transformirao u novu modificiranu verziju prema kojoj će se isti ciljevi postići u virtualnom digitalnom svijetu i u suludoj ideji kako se ljudski um (duša) može preseliti u računalo.
Ljude je ipak vrlo lako prevariti, pogotovo kad sami sebe varaju, pa ako se mnogi čude kako su to neki nekad vjerovali u prvi scijentizam, isti danas lako povjeruju u transhumanizam, himeru između čovjeka i računala koja će takvom 'biću' dati božanske atribute.
U konačnici scijentizam se svodi, kako već napisah, na najstariju izrečenu edensku laž.
Međutim laž u kombinaciji s ohološću koja želi ne samo zamijeniti nego ubiti Boga, ne može proći bez posljedica.
Živimo u vremenu tih posljedica-kazni koje će biti sve gore.
Adamov grijeh se ne naslijeđuje, ali isti Adamov tj.Evin grijeh sada čine milijuni njihovih potomaka.
Na koncu vratit ću se na početke ovog bloga.
Cilj scijentizma je, kako rekoh, uništiti vjeru u pravoga Boga.
Tako su scijentisti u renesansi revitalizirali grčko-pogansko vjerovanje u Zemlju koja je sfera-lopta, ali su k tome dodali da je Zemlja mala lopta u odnosu na Sunce.
Daljnji zaključak je bio - Zemlja nije nepomična, jer ne može se nešto veće okretati oko manjeg, Zemlja je dakle Sunčev planet.
Time su 'opovrgnute' dvije istine iz Božje Objave u sv.Pismu, Zemlja je središte stvaranja jer je na njoj stvoren Adam-čovjek kao vrhunac tjelesnog stvaranja, i Zemlja je nepomična.
K tome se je izgubila orijentacija Zemlja-Nebo, dolje-gore, jer Nebo je sad svuda oko Zemlje.
Drugim riječima htjelo se naglasiti scijentističko-edensku 'dogmu', Nebo vam je na dohvat ruke, samo malo truda i postat ćete bogovi.
I onda se je u bedfordskom kanalu u Engleskoj, u drugoj polovini 19.st. dogodio šok za scijentizam, optička mjerenja pokazuju kako Zemlja nije lopta s promjerom kojeg je scijentizam objavio čovječanstvu.
I sva buduća mjerenja koja su se intenzivirala unatrag posljednjih 5-6 godina taj isti šok potvrđuju. Više to nije niti šok za mnoge, nego spoznaja kako je scijentizam đavolska obmana u kojoj je sudjelovala elita čovječanstva.
K tome se može dodati i razotkrivena laž 'najvećeg uspjeha' scijentizma, tobožnjeg leta Adamovih potomaka na Mjesec.
Sve više ljudi svjesno je tih laži.
Ali napuštanje jedne lažne religije (scijentizma) ne smije se zamijeniti s nekom drugom lažnom religijom i duhovnošću.
Stoga se moramo vratiti u Crkvu, u Onu koja nije nasjela na zamku skolastike nego je ostala vjerna nauku ekumenskih koncila Crkve i kršćanskih otaca.

P.S. Kako čovjek ne može bez duhovnosti, tako je scijentizam stvorio psihijatriju, liječenje ljudskih duša bez Boga i bez pokajanja. Što je dakako recept za propast ili još gore stanje nego prije.
Zato prilažem video o tome.