Suvremena znanost vs zdrav razum

Ovo vjerojatno što ćete vidjeti na videu nije bio dvoboj ravnopravnih.
Jer strana koja je pobijala suvremenu znanost je bila govorljivija i imala je jače argumente, dok je navodni doktor fizike subatomskih čestica bio u svemu inferioran.
Dugo nisam pisao ništa o zabludi Lopte, pa ne ću ni sada, nego ću samo priložiti video.
Dobro je, bez obzira na temu, ostati kritičan prema suvremenoj znanosti koja je sve više postala religija, dakako ateistička i antikršćanska.
Nemojmo se bojati reći caru (suvremenoj znanosti) da je gol.

P.S.
Moderni znanstvenici objašnjavaju stvoreni svijet u nekom prostor-vrijeme sustavu što ne bi bio problem kad ne bi vremenu dali dimenziju prostora, pa je tako vrijeme dimenzija isto kao dubina, širina i visina.
Čak bi se takvo nešto moglo i tolerirati ako bi takva fikcija omogućavala lakše računanje nekih drugih stvarnih fizikalnih veličina.
Ali to nije slučaj, moderna znanost stvarno vjeruje da je vrijeme dimenzija, a da je prostor zakrivljen zbog 'gravitacije'.
Posljedice te zdravom razumu i osjetima protivne nebuloze je vjerovanje kako je moguće putovati kroz vrijeme, tu bedastoću koliko mi je poznato ne podupire niti jedna religija osim religije znanosti, zato što je luđa od najluđe religije, jer je njezina metafizika potpuna iluzija u koju mogu upasti samo oni koji su potrebni posebne skrbi države ili njihove familije.
Jer putovati kroz vrijeme ili micati se kroz dimenziju vremena je isto kao i micati se kroz neku prostornu dimenziju, dok kad bi to stvarno bilo moguće svijet bi bio totalni kaos, jer sin bi mogao vratiti se kroz dimenziju vremena unatrag, u povijest, i ubiti svog oca, a samim time njega više ne bi bilo, i svega onoga na što je on i njegov otac utjecao ... itd. 
Dakle totalna besmislica u koju je moderna religija znanosti donijela čovječanstvo.
Zato je odlično pogledati kad se moderni znanstvenik spetlja i ne zna naći odgovor osim beskrajnog zamucivanja kad ga netko sa zdravim razumom preispituje.

P.S.S.
Bilo je zanimljivo slušati argumente za ili protiv gravitacije.
Prije toga bi trebalo definirati pojam sile.
Po Newtonu sila je uzrokom zbog kojeg se neko materijalno tijelo pomakne iz stanja mirovanja (u što je uključena i deformacija) ili pravocrtnog jednolikog gibanja.
Pa ako je Newtonu pala jabuka na glavu s drveta, onda znači da je uzrok tog pada jabuke bila neka sila (ali tu se ne računa sila koja je odvojila jabuku od stabla).
Ispada ako nema gravitacije, jabuka bi otpala od drveta, ali bi i dalje ostala visiti u zraku i ne bi izazvala Newtonu glavobolju (ako ga je glava zabolila od udarca jabuke).
Pričljivi zagovornik 'ravne Zemlje' na videu kaže kako se tu ne radi o sili pa niti o sili gravitacije, nego o zakonu uzgona i gustoće, sve što je teže (ima veću gustoću) od zraka pada dolje, sve što ima istu gustoću kao zrak lebdi, dok se sve drugo diže.
Ali ovo pitanje je fundamentalnije, jer se radi o definiranju same sile kao uzroka gibanja-promjene u stvorenom svijetu.
Jer sve stvoreno iako se ne treba gibati na nekom putu, s vremenom se mjenja i teži u stanje toplinske smrti (maksimalna entropija), raspada se, pa bi onda slijedeći Newtona morali reći kako postoji neka sila koja povećava entropiju, jer povećanje entropije je zasigurno promjena stanja.
Dakle, ne postoji razlog zašto bi svaka promjena stanja (mirovanja ili pravocrtnog jednolikog gibanja) morala biti uzrokovana nečim što zovemo silom, jer jednostavno postoje zakoni u prirodi koji ne trebaju silu da bi se ti zakoni sproveli.
Jedan primjer je zakon uzgona, i on sasvim dovoljno objašnjava zašto je pala jabuka na Newtonovu glavu, isto kao što se bez korištenja gravitacije može izračunati s kojom brzinom će ta jabuka pasti na glavu (ako se zna s koje visine je počela padati).
Težina ne mora nužno imati veze s gravitacijom (koja najvjerojatnije ne postoji nego je vrlo vjerojatno izmišljena kako ne bi Australci pali s Lopte), konačno ne mjerimo težinu uzimajući u obzir gravitaciju, nego koristimo zakon poluge (vaga) ili neki drugi zakon (stlačivanja opruge npr.) da bismo izmjerili težinu nekog tijela.
Drugi zakon za kojeg smo sigurni da djeluje je potpuno mješanje dva plinovita stanja kad se granica između njih ukloni, pri tome ako je razlika tlaka veća, to će se brže ti plinovi izmješati. Nikakva sila tu nije potrebna da bi se gibanje čestica plinova postiglo.
O tome je i argumentirao pobornik 'ravne Zemlje', jer kad bi Svemir bio onakvim kakvim ga suvremena znanost prikazuje, onda bi ooogromni vakuum koji odasvud okružuje Zemljinu atmosferu gotovo momentalno je usisao, jer ne postoji u tom modelu nikakav svod-granica (koja bi inače trebala biti izuzetno čvrsta) koji bi spriječio usisavanje atmosfere i disperziju molekula zraka na ogromne udaljenosti tog fiktivnog znanstvenog modela Svemira. 
Stoga argument - bez gravitacije jabuka ne bi pala ne drži vodu, jer neka gibanja koja opažamo se događaju bez ikakve sile.
Neke promjene u svijetu moguće su samo temeljem nekih zakona (koje znamo intuitivno ili smo ih otkrili), a bez da se te promjene tumače s postojanjem nekih sila.
Metafizički možemo reći kako se stvoreni svijet ponaša u skladu s zakonima koje mu je dao Stvoritelj i pri tome nisu uvijek i nužno potrebne sile kako bi uzrokovale gibanje u prirodi niti toplinsku smrt - entropiju.
Ustvari je obrnuto, Bog sve održava i u životu (živa bića) i u postojanju (živa bića i neživi svijet) i to Božje djelovanje zovemo nestvorenom Božjom energijom o kojem dosta pišem, ustvari dajem poveznice na video predavanja  Jay Dyera.

Ipak, ne možemo reć kako je ta Božja energija uvijek ista u učinu i u opažanju, dok recimo održava život i bitak, i dok se recimo očituje na poseban način apostolima prilikom Hristove božanske pojave na Gori ili dok se pojavio Mojsiju na gori Sinaju, i dok se pojavljuje u svetim tajnama (sakramentima) Crkve. 
Ovo pišem zato da bih ukazao na usmjerenost moderne znanosti da bi stvoreni svijet potpuno lišila nestvorene Božje energije, dočim bi taj svijet momentalno nestao kad ga ne bi održavala Božanska energija (i zato prirodna znanost nikad ne će moći protumačiti materijalni svijet, a kamoli onaj nevidljivi, nematerijalni).
Moderna znanost, osim što se suprostavlja zdravom razumu, želi potpuno desakralizirati materijalni svijet, ili točnije rečeno želi ga uništiti.
Naravno da je to nemoguće, kao što je nemoguće ubiti Boga.
Ali sama želja nosi smrt, donosi entropiju, sama ta želja je grijeh.
Moderna znanost koje se trudi rastumačiti postanak svijeta se tako, jedva prikriveno, pokazuje kao oponent Stvoritelju kako bi ljude-stvorenja uvjerila kako postoje sami po sebi, kako im ne treba Bog.
I to je ta 'sila' koja je došla nakon Adamovog grijeha, i mi živimo u svijetu u kojem vlada taj 'neprirodan zakon smrti'.
Živjeti nam je u tom svijetu, ali jao si ga nama ako nismo u prolaznom životu ili čekanju na smrt, uspjeli zajedno s Hristom umrijeti i uskrsnuti, što se događa prilikom krštenja ili ako nismo sačuvali ili obnovili to stanje Božjeg dijeteta koji živi nestvorenim Božanskim energijama.
Ta druga vječna smrt je najgore što nam se može dogoditi.
Zato krstimo se ako već nismo, ispovijedimo se ako smo uprljali bijelu krsnu haljinu, hranimo se Tijelom i Krvlju Hristovom kako bismo imali božanski vječni život.