Navik on živi ki zgine pošteno - II

Prethodni tekst sam završio komentirajući novu pjesmu M.P.Thompsona "Nepročitano pismo" s osvrtom na originalno pismo Petra Zrinskog svojoj ženi Katarini uoči pogubljenja.

Tekst sad prebacujem ovdje pod posebnim naslovom jer moram sebe kritizirati:

"I dok su mnogi kod nas u euforiji zbog povratka Thompsona na javnu scenu RH, i zbog njegove nove pjesme "Nepročitano pismo" čija gledanost na YT postiže rekorde, dajem jedno razmišljanje o kojem se mnogi ne će složiti o toj pjesmi:

Mislim da bih se mogao složiti (ne u svemu, jer je glupo optuživati nekajkavce da su primitivni čobani*) s autorom videa, nekim našim Hrvatom iz Bosne koji živi u Njemačkoj, i koji je bez sumnje domoljub, po ovom komentaru.

Stvarno, Petar Zrinski piše dirljivo posljednje pismo Katarini, svojoj ljubljenoj ženi,  nekoliko sati pred svoj glavosijek na kojem će biti sa šogorom, bratom svoje žene, Franom Krstom Frankopanom (koji isto piše posljednje pismo svojoj ženi samo na talijanskom jer žena mu je Talijanka), i obraća joj se na kajkavskom s nekim riječima koje me upućuju na neke staroslavenske riječi, "Moje drago serce".

Pa ne mora se od svakog pisma stvarati nacionalna budnica, pogotovo ako je to ljubavno-duhovno pismo pred smrt (originalno pismo se nalazi, koliko sam čitao, na Zagrebačkom Kaptolu).

Zrinski ne piše o budućim megdanima na kojima će ga osvetiti hrvatski narod od nepravednog suda i smrtne presude. 

Nego piše ovako, napisano fonetskim (fonetsko pisanje je bez sumnje ružnije, ali je jednostavnije i zato je nažalost usvojeno) sadašnjim slovima koje koristimo:

„Moje drago serce!

Nemoj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončenja sutra u deseti ore budu meni glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekuvečni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbuntuval, ali ti se čem zameril (koje ja dobro znam), sprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovim svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smiluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi na okupu pred njegovem svetem tronušem u dike vekivečne sastanemo.

Veće ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tako moralo biti.

V Novem Mestu, pred zadnjem dnevom mojega življenja, 29. dan aprila meseca, o sedme ore pod večer, leta 1671.. Naj te Gospodin Bog s mojum kćerju Aurorum Veronikum blagoslovi.

Grof Zrini Petar“

M.P.Thompson je to pismo napisao ovako i nazvao Nepročitanim, kao da je Zrinski poslao još jedno pismo koje je došlo do njega, a koje nije došlo do Petrove žene.

 A kako je prošla Katarina Zrinski s kćerkom Aurorom?

Dvije godine nakon smrti svog muža, osiromašena i opljačkana od austrijskih vlasti, zatočena je bila sa svojom malodobnom kćeri u Grazu, te nakon što su je odvojili od kćeri, tjelesno i duševno oboljela, umrla je u samostanu.

Vjerujem da se je tada susrela s mužem onako kako je pisao:

Ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovim svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smiluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi na okupu pred njegovem svetem tronušem u dike vekivečne sastanemo.

Primjetimo da su i Petar i Fran Krsto tražili pred smrt jedan od drugoga oproštenje, da je Petar to tražio u pismu od Katarine, da su kao pravi kršćani tražili oprost jedni od drugih.

Petar nije bio ljut na Boga što ga je 'ponizil' kako je pisao (od najmoćnijeg hrvatskog velikaša do sramotnog suđenja i presude za veleizdaju i smrti na panju), nego se je ufao u Njegovo milosrđe do kraja svog života.

I to nas može podsjetiti da uskoro dolazi Korizma i Nedjelja Praštanja.

* Da ne budem nepravedan preda Didu Vidanu, on ne podnosi pastirski-čobanski rok čiji je začinjalac bio G.Bregović s Bijelim Dugmetom. Jednostavno ne sviđa mu se taj način pjevanja i zato je kritičan prema M.P.T. S druge strane ne mislim da je u pravu kad pripisuje Thompsonu nekakav paternalistički ili podcjenjivački odnos prema 'nečobanima'. "

Naime, objavio sam 2016. slijedeći tekst na blogu "Navik on živi ki zgine pošteno".

U tekstu sam pravdao osudu zrinsko-frankopanskih urotnika koji su stvarno pregovarali s Osmanlijama (a prethodno čini mi se s francuskim dvorom, pa kad nisu uspjeli u tome onda su išli pregovarati s Turcima), razočarani s austrijskim carem koji je sklopio mir s Osmanlijama iako su ovi izgubili neke bitke i moglo se je tražiti povratak nekih hrvatskih teritorija koji su njima pripadali od osmanlijske okupacije.

Također, tada sam bio rimokatolik i vjerovao sam da je stvarno bilo sveto "Sveto Rimsko carstvo njemačke krvi" kojem su tada bili carevi Habsburzi.

Zato sam bio tako pretjerano kritičan prema urotnicima.

Ispustio sam iz vida da je za koje stoljeće, odnosno u 19.stoljeću, oslabljeno Tursko carstvo tražilo da Austrijsko carstvo koje se je tada zvalo Austro-Ugarska Monarhija uđe u Bosnu i Hercegovinu te da ju okupira (ne ulazeći u razloge zašto je Tursko carstvo to preferiralo u tom vremenu).

Te da su vjerojatno u tom vremenu bili što tajni, što javni, sporazumi između Njemačke, Austrije i Turske oko izgradnje željeznice Berlin-Bagdad, te da su zato i te države bile saveznice u prvom veleratu.

Dakle pogriješio sam što sam osudio hrvatske urotnike protiv Habsburga koji su poslije, a možda već i tada, pregovarali s Osmanlijama ne samo radi mira, nego i radi savezništva.

Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, zajedno s ostalim nekim mađarskim urotnicima plemićima, vjerovali su da ih je car izdao (ili da je nesposoban) Turcima te su zato krenuli u urotu.

Ne znam niti da li su na sudu priznali urotu, pretpostavljam da jesu.

Moramo također znati da se ti velikaši koji su imali goleme posjede i to od davnina, nisu smatrali manjim od Habsburga te da su se uporno borili protiv Turaka i ginuli (pitanje je koliko su pak ginuli tada Habsburzi).

Habsburzima je svakako odgovaralo da se na taj način riješe velikaša koji su ometali njihovo htijenje prema apsolutnoj vlasti.

Slijedeći motiv je pretpostavljam bio taj što su Zrinski (potekli od slavnih Šubića koji su vladali Dalmacijom i Bosnom) imali svoja imanja na sjeveru, u Međimurju, gdje se je osjećao utjecaj protestantizma i kojeg su oni bili pobornici.

Neki kažu da je sumnjiva smrt Petrovog oca u lovu bilo organizirano ubojstvo zato što je bio utjecajni protestant.

U svakom slučaju mnogi plemići srednje Europe su bili bliski protestantizmu jer im se nije sviđala apsolutna vlast papizma.

I tu su bili u pravu.

Dakle, u vremenu postrenesanse, države i državnici više nisu bili kao u vrijeme srednjovjekovnih križarskih ratova, radili su se savezi i s inovjercima, s muhamedancima.

Francusko kraljevstvo je, koliko se sjećam, još prije ove urote, imalo sporazum s Turskim carstvom jer su imali zajedničkog neprijatelja između njih, Austrijsko carstvo.

U vrijeme Krimskog rata, Austrija, iako je bila saveznik Rusije, stala je na stranu Turske, Francuske i Engleske.

Zrinski i Frankopani vjerovali su da latinska poslovica "quod liced Iovi, non licet bovi" - što je dopušteno Jupiteru nije volu, se ne odnosi na njih, odnosno da Habsburzi nisu ništa plemenitiji od njih.

Također, mislim da se to odnosi i na Tursko carstvo koje je bilo voljno sklapati savezništva i s formalno kršćanskim kraljevstvima i carstvima (osim s Rusijom koja je imala za cilj osloboditi Carigrad, te je zato Turska preferirala da A-H Monarhija preuzme BiH), konačno imalo je na Balkanu pod sobom mnoštvo pravoslavaca koji su vrlo vjerojatno bili i većina u odnosu na muhamedance.

Austrija je uoči prvog velerata priznala slobodu vjeroispovijesti muhamedancima, 1916. je to učinio i Hrvatski sabor.

Prilično sam siguran da u pregovorima s Osmanlijama nisu urotnici obećali da će prijeći na muhamedanstvo, nego da će biti saveznici s njima ako im pomognu osloboditi se vlasti Beča.

Je li to izdaja?

Ne bih rekao.

Zato sam odlučio ponovno se osvrnuti na taj povijesni i sudbonosni događaj u kojem smo izgubili svoje najmoćnije plemiće što se je osjetilo u narednim stoljećima kad je oslabila hrvatska narodna svijest, a pitanje je koliko je i sad jaka, pogotovo u vrijeme globalizma. 

U prvom tekstu iz 2016.g. spomenuo sam Moneštersku bitku 1664.g. koju je dobilo Sveto Rimsko Carstvo nad Osmanskim, te da je nezadovoljstvo buknulo među budućim urotnicima zato što je sklopljen mir koji nije značio povratak izgubljenog teritorija te su osjećali da ih je car izdao.

Međutim na wikipediji se može pročitati još jedan zanimljiv podatak, na strani Osmanlija borile su se dvije kršćanske kneževine, Vlaška i Moldavska, dakle kao Turski vazali.

Slično je bilo i u  bitki kod Nikopolja 1396.g  u kojoj se na Turskoj strani nalazila vojska srpskog kneza Stefana Lazarevića.

Dakle, nije nikakav presedan bio da se neke kršćanski vođe okrenu pregovarati s Turcima.

Očito je da Turci nisu tražili od svojih vazala da postanu muhamedanci, pogotovo ako imaju podršku svojih podanika s kojima su iste vjere.

Hrvatsko i mađarsko plemstvo osjećalo se je slabo nakon poraza 1526.g. na Mohačkoj bitki, te su odlučili postati vazali Habsburga, odnosno izabrati Habsburga za svojeg kralja.

Dakle činjenica je da mali narodi uvijek kroz povijest moraju biti nečiji vazali.

Danas smo evidentno vazali globalističkog Brisela i Washingtona, i Londona vrlo moguće.

Za vrijeme Zrinskih i te urote, izgubili smo gotovo sve od Osmanlija, i Lika i Slavonija, i Bosna, i Hercegovina, i zaleđe Dalmacije bilo je pod Turcima.

Mnoštvo naroda je poginulo, prebjeglo-iselilo se (Gradišćanski Hrvati), došli su na to područje novi ljudi kojih su naselili Turci, pretpostavljam da je tada izgubljeno-prebjeglo trećina do polovina stanovništva.

Na koga su dakle mogli računati Zrinski-Frankopani tada osim na svoju vlastitu, vjerojatno neveliku vojsku, ako su željeli dobiti natrag ratom zemlju koju su osvojili Turci, a austrijski car ne pokazuje namjeru da se ta zemlja vrati?

Lako je nama sad reć, trebali su pričekati jer za koje stoljeće Turci će se povlačiti.

Ovi nisu čekali, ovi su bili ratnici.

Ali nisu bili plaćenici, oni su se borili za svoju zemlju.

P.S.

Danas je 80-godišnjica najvjerojatnije najvećeg masakra ljudi u jednom gradu i u jedan dan, spaljivanju Dresdena.

Mislim da se može reć kako je moderna EU temeljena na toj 'svespaljenici'.

Ovo je poveznica na dokumentarni film o tom megazločinu.

Sad film postoji i na YT:

Kako opravdati svirepo spaljivanje toliko ljudi, a onda ponoviti nekoliko puta isto kad dođu spasilačke službe i vatrogasci?

Pa tako da se žrtve prikaže kao pripadnike naroda koji je izvršio genocid i da se kaže - zaslužili su.

U ovom videu nekog odvažnog rimokatoličkog svećenika, sličnog pokojnom biskupu Williamsonu, govori se ono o čemu sam prethodno pisao - da je vojna obavještajna služba SAD vojske neposredno po završetku rata organizirala prisilne izložbe s ridikuloznim dokazima tipa smanjivali su u logorima ljudske glave, radili su od ljudske kože sjenila za svjetiljke, od ljudske masti sapun i slično.

Pogledajte (čudim se što to sad YT dozvoljava):

Ima tu još sličnih videa - pogledajte dok ne nestanu:

 

Usput,  židov iz SAD David Cole je svojevremeno dao se na istraživanje ovog predmeta, bio je vrlo mlad tada. Snimao je i poznatog kanadskog disidenta Zundela kojeg su kasnije oteli i odvezli u Njemačku u zatvor zato što je u Kanadi, ako se dobro sjećam, negirao holokaust. David Cole je s još jednim ekspertom otišao u Auschwitz za vrijeme komunizma i našli su neoborive dokaze da tamo nije bilo plinske komore u prostoru za koju su u muzeju govorili da je bila plinska komora.

Sve je to snimao, i te sam filmove gledao (preko interneta na opskurnim portalima).

Kasnije su ga njegovi žestoko napali, i fizički, tako da je prestao baviti se tom problematikom i počeo je pisati o manje eksplozivnim temama.

Ugodno sam iznenađen što se sad ovakvi filmovi na cenzuriraju na YT.

Možda su zaključili kako se gojimi više ne mogu pobuniti i kako nemaju snage da im se suprostave.

Ili da lakše sad identificiraju one koje treba staviti u logore kad za to dođe vrijeme.

Složio bih se u potpunosti s ovim engleskim svećenikom i po ocjeni A.Hitlera:

Statistika bloga pokazuje da je naglo skočio broj čitatelja njemačkog govornog područja:

I broj čitatelja je ovih dana uvelike poskočio, jučer ih je bilo 345, obično je oko 80-100.

Videa rimokatoličkog svećenika Mawdsleya o zabranjenim temama su već nestajala od YT.

Ako opet nestanu, onda će se nalaziti najvjerojatnije na ovoj adresi:

https://rumble.com/c/ScriptureandTraditionFrJM

Većina ljudi nežidova ima strah od židova jer dobro znaju da nema većih moćnika od njih na svijetu. 

Samo to ne žele priznati i jedni i drugi.

Prvi, zato što bi to značilo priznati da su kukavice kojima istina nije važna.

Drugi, zato što još uvijek igraju na kartu nemoćnih žrtava.

Neki sumnjaju da kriju svoju brojnost, odnosno da žele prikazati da ih je manje nego što ih ima, tako da bi izgledali nemoćniji i ugroženiji.

Istinu je rekao Fran Krsto Frankopan:

"Navik on živi ki zgine pošteno."

Prije ili kasnije umrijeti ili 'zginuti' - poginuti ćemo svi.

I sva naša vječnost ovisi o tome kako ćemo umrijeti.

U strahu ili u slobodi djeteta Božjeg koji možda umire na nekom mučilištu i raduje se što mu je Hrist dao blagodat da može umrijeti kao Njegov mučenik, što u grčkom izvorniku znači svjedok.

Svjedok ne može biti onaj tko se boji Antihrista pa zataji Hrista.

Samo Boga se moramo bojati, i nikog drugog!

Kako me je komentor Ivica optužio, budući da ukazujem na činjenicu da su židovi najmoćni narod na svijetu, te da tako neizravno (ili možda izravno?) radim u njihovu korist, prenosim još jedan video ovdje mnogo spomenutog rimokatoličkog svećenika koji se dotiče ovog pitanja:

(iako se ne slažem naravno s njegovim rimokatoličkim definiranjem braka, jer prvi cilj braka nisu djeca nego spasenje supružnika, a to onda znači i željeti djecu, dok je razvod moguć jer je i Hrist rekao da se ne može ostaviti ženu osim zbog preljuba)

(također, ako su djeca prvi cilj braka kako je RKC nekad naučavala, onda supružnici koji nisu mogli imati djecu ili ju usvojiti, su imali promašeni brak, što je dakako krivo, odnosno RKC je krivo definirala kršćanski brak)

 

Svakome zdravog razuma je jasno da ne pozivam čitatelje da se bojimo židova, upravo obrnuto.

Zato ponavljam - samo Boga se moramo bojati, nikako židova.

Štoviše, ako smo kršćani onda se moramo boriti protiv Božjih neprijatelja.

Dočim talmudisti (dakle ne svi židovi) su otvoreni neprijatelji Bogočovjeka i koji ako ih se pita, i ako iskreno odgovore, smatraju da je Isus Hristos zaslužio smrt na križu, dok u Talmudu, u kojeg vjeruju da je sveta knjiga, piše o Bogočovjeku odvratne stvari koje ne treba ponavljati.

Boriti nikako ne znači ubijati ih ili mrziti ih, nego razotkrivati ih i njihove prijevare i propagandu, a dobro je i moliti se za njihovo obraćenje, ako znamo za kojeg židova.