Starovjerci

Pred nekoliko godina sam na blogu pisao o njima.
Pogledajte ovaj odličan dokumentarni film o ruskim starovjercima iz Rumunjske.

Nakon pada komunizma mnogi od njih se vraćaju u Rusiju.

Agafia je vjerojatno najpoznatija starovjerka, posljednja preživjela od familije Likovih koji su se desetljećima skrivali u nepristupačnoj tajgi od komunističkih vlasti, tako kad su 70-tih godina prošlog stoljeća slučajno na njih naišli geolozi, prvi put su čuli da je bio drugi velerat.
O njoj je snimljeno puno dokumentarnih filmova od kojih sam nekad neke dao na blog.
Sad dajem poveznicu na jedan ruski koji je duhovniji od prethodnih (jer je Amerikance prvenstveno zanimalo kako jedna žena može sama preživiti u toj divljini):

Na koncu malo o toj reformi u Rusiji u 17.st. 

Koliko sam informiran, kršćani su se nekad stvarno križali s dva prsta, a promjenu s tri prsta su donijeli križari u Grčku, a zatim je ruski car i patrijarh tražio da se uvede i tamo.

Starovjercima je reforma bila skandalozna jer je njima značila kako su sv.Trojica bila na križu, dok je križanje s dva prsta značilo kako je to bio Gospod Hrist, božanska osoba s dvije naravi, božanske i ljudske (zato križanje s dva prsta).

Također, nisam upućen da su starovjerci prihvatili i jedno krivovjerje.

Netko će reć da su shizmatici jer su se odijelili od moskovskog patrijarha, dok oni utvrde da je patrijarh uveo novine u obrede koji su neprihvatljivi sa stajališta pravovjerja.

U jednom videu se kaže kako sada u RPC drže da je valjan i stari i novi obred, vjerojatno u cilju da se ne dijeli ruski narod.

Međutim, što je s krivovjerjem ekumenizma kojeg evidentno manifestira moskovski patrijarh?

Veličanstvena sveta Liturgija u Petrogradu:

Iz stolice u ropotarnicu

Ovo pitanje se stalno ponavlja, pa je red da se samo o njemu nešto napiše.
Izraz 'ex cathedra' znači 'iz stolice'.
Radi se o biskupskim stolicama (ali može i carskim ili kraljevskim ili bilo kojim drugim).
Dakle, ako recimo dobijete pismo od predsjednice RH, gdje jasno stoji naznačeno da to nije privatno pismo K.Grabar Kitarović, onda znate kako ste dobili službeno pismo, bez obzira tko je trenutno na dužnosti predsjednika RH.
Dakako, to se odnosi i na niže strukture, pa sve do recimo predsjednika Mjesnog odbora, ako je na pismu pečat i oznaka neke 'stolice' onda je to službeno pismo.
RKC je de facto kult rimskog biskupa koji je zauzeo mjesto Boga, zato se je i nazivao i naziva Hristovim vikarom na Zemlji.
Što znači riječ vikar?
To znači osoba koju netko tko ima vlast predstavi svojim podčinjenima kao za svog zamjenika kojeg trebaju slušati kao njega samog.
Kad se počeo upotrebljavati u RKC definicija rimskog biskupa kao Hristovog vikara?
Od kraja 12.st., znači kojih sto godina nakon zapadne shizme.
Zašto tek tada?
Zato što bi rimski car zasigurno uhitio rimskog biskupa kad bi se ovaj usudio nazivati Božjim vikarom, optužen bi bio zbog blasfemije.
Vjerojatno bi ga uhitio i sudio ne samo rimski car iz Carigrada (koji je imao vlast i u Rimu) nego i franački kraljevi koje je rimski biskup proglasio rimskim carevima.
Tek kad je papizam nadvladao u borbi s franačkim carem, tek tada se je rimski papa proglasio Hristovim vikarem (zato se je prvi puta samoproglasio koncem 12.st.)
Kulminacija bolesti prelesti rimskog pape kulminirala je vjerojatno s objavom bule Bonifacija VIII - "Unam Sanctam" u kojem je 'ex cathedra' objavio kako se svi ljudi moraju povinuti autoritetu rimskih papa inače idu u Pakao. Tada se je ta 'nezabludiva' izjava odnosila na francuskog kralja koji se nije htio podvrgnuti papi, papa nije mu rekao konkretno da mu 'poljubi noge', nego da svi ljudi moraju poljubiti noge rimskih biskupa inače im ne gine jezero ognjeno.
I ako je stvarno rimski biskup vikar Hristov, ili kako mu je tepala naučiteljica RKC Katarina Sijenska - 'on je slatki Hrist na Zemlji', onda bi zaista svi ljudi željni spasenja trebali ljubiti noge rimskih papa.
Bergoglio ljubi noge travestita i muhamedanaca na Veliki Četvrtak, međutim kad bi on stvarno vjerovao u nauk RKC, onda on nikad to ne bi činio, jer je to kao da se ruga Bogu budući Njegov vikar ljubi noge ljudima, umjesto da bude obrnuto.
Posve je jasno da bi u tom slučaju nastupilo opće zgražanje, rimski papa dopušta da mu ljudi ljube noge, i jamačno bilo bi vrlo malo papista koji bi to učinili 'Hristovom vikaru na Zemlji'.
Zato što u stvarnosti ni sami papisti ne vjeruju u papizam, a još manje vjeruju u to rimski pape.
Da, dragi papisti, ako ste to stvarno, onda se morate odnositi prema Bergogliju ili bilo kojem drugom čovjeku koji nosi bijelu kapicu u Rimu a nije pekar ili Albanac, kao prema Bogu.
Ako se ne odnosite, onda se prestanite nazivati rimokatolicima, jer RKC je sama sebe definirala nezabludivom i to zato što je rimski papa nezabludiv, pa ako je RKC u srednjem vijeku držala dotičnog 'slatkim Hristom na Zemlji', onda je to nezabludivo pa vrijedi danas kao i jučer, i vrijediti će dok se 'Hrist' ne zahvali svom vikaru kako ga je dobro predstavljao na Zemlji i kako je dobro upravljao sa Zemljom.
To je u navodnicima, zato što nikad i nigdje nije Gospod Hrist objavio Zemljanima kako je rimski biskup Njegov vikar kojeg trebaju slušati kao i Njega.
Jeste li sad svjesni zašto bi rimski car zbog bogohuljenja uhitio i osudio svakog čovjeka, pa bio on i rimski biskup ako bi se on predstavljao zamjenikom Boga?
I sad da se vratimo 'u stolicu'.
Prvi vatikanski koncil RKC objavio je dogmu o nezabludivosti rimskog pape.
To ne bi trebala biti nikakva novost u srednjovjekovnoj RKC, ipak to je tek tada donešeno.
Zašto?
Zato što je nakon pobjede nad franačkim carevima rimski papa stvarno imao gotovo apsolutnu vlast u zapadnoj Europi, mjenjao je kraljeve kako je htio (možda najsramotniji primjer je onaj kad je blagoslovio Normane na čelu s bastardom Wiliamom da osvoje kršćansko kraljevstvo Angla i Sasa), svi su mu se klanjali.
Ipak, s dolaskom protestantizma i prosvjetiteljstva, ta apsolutna vlast je brzo kopnila tako da je zamalo za vrijeme napoleonskih ratova rimski papa ostao i bez stolice i bez grada i bez glave.
K tome su mnogi rimokatolici počeli sumnjati u nezabludivost rimskih papa.
Trebalo je brzo djelovati i ponovno učvrstiti autoritet i vlast rimskih papa inače će papizam ostati zauvijek izgubljen.
Tako je donešena ta dogma na apsurdan način.
Zabludivi koncil RKC proglasio je kako je rimski papa nezabludiv.
Tko može to pročitati i da ne primjeti kontradiktornost, tome ću prodati krčki most vrlo jeftino.
I što su se sjetili da bi vuk bio sit i sve ovce na broju?
Promijenili su smisao riječi 'ex cathedra'.
Jer rimski papa nije nezabludiv kad nešto potpiše s pečatom rimskog pape, nego kad to izgovori svečanim tonom (možda su trebali dodati da pri tome su čuju fanfare) i kad se to odnosi na pitanje vjere i morala.
Inače kad direktor piše svojoj ljubavnici pismo s pečatom tvrke koju predstavlja, onda se to naziva zlouporaba položaja.
Ako bi papa napisao pismo i udario pečat u kojem kaže koji talijanski nogometni klub treba pobijediti u prvenstvu, onda se i to naziva zlouporaba položaja.
Ta o čemu će rimski papa pisati službena pisma ako ne o pitanju vjere i morala?
Ne, ne. Papisti se pretvaraju kako su time izmislili kvaku 22, sve što rimski papa piše i naučava protivno kršćanstvu (a puno puta i naravnom moralu u agendi podržavanja sodomije), oni to brže bolje proglašavaju kako to nije pitanje vjere i morala ili da se nisu čule fanfare te da se stoga ne radi o nezabludivosti ex cathedra.
Bergoglio se je mogao u Emiratima sada javno pred kamerama osunetiti, i prije nego što bi bila zaustavljena krv, već bi netko u Vatikanu objasnio kako to nije bilo ex cathedra, iako je cijeli svijet vidio da je to glavom i bradom (na kraju i penisom) rimski papa s poznatom bijelom kapicom na glavi, za koju ponavljam da nije kapica pekara ili Albanaca.
Neki idu tako daleko u spašavanju vojnika s bijelom kapicom da kažu kako su bile samo dvije ex cathedre izjave do sada, proglašenje dogme o Bezgriješnom začeću BDM i Njezino uzašašće na Nebo.
A to što je recimo Bonifacije VIII poslao cijeli svijet u Pakao jer mu se nisu svi poklonili, e to nije bila ex cathedra izjava, iako je imala olovni pečat kao i svaka papina bula.
Konačno, definicija prvog vatikanskog sabora RKC je idealno pripremljena za potencijalni dolazak
Antihrista na poziciju 'nezabludivog Hristovog vikara na Zemlji'.
Jer on može javno pred kamerama i s bijelom kapicom na glavi (znate već da to nije ...) govoriti najveće sotonističke odvratnosti, ali on će i dalje ostati 'sveti otac' jer to nije izjavio ex cathedra.
Zaključak:
RKC koja je nastala shizmom pred tisuću godina uspjela je za kratko vrijeme uspostaviti u srednjem vijeku potpunu dominaciju u Europi (osim pravoslavnog istoka) poglavito s time jer je rimski papa dostigao apsolutnu vlast kad je nadjačao franačke careve.
Ta vlast im je pomutila zdrav razum te su povjerovali kako su zamjenici Boga na Zemlji (svaka sličnost s faraonima nije slučajna).
Ipak, od renesense (posebno su bili razvratni 'Hristovi vikari' za to vrijeme) nadalje njihova vlast i autoritet kopne, te su koncem 19.st. tu muku htjeli riješiti s dogmom o nezabludivosti.
Kvaka te fiškalije je u tome što se svako krivovjerje i bogohuljenje rimskih papa može pravdati kako to nije bilo rečeno 'iz stolice', nego valjda iz trbuha.
U 20.st. rimski pape su osjetili kako su došla nova vremena globalizma, te su oni opet htjeli biti prvi.
Ovaj put prvi u širenju stvaranja jedne nove i jedine svjetske religije po mjeri judeomasonerije.
Mnogi rimokatolici vide u tome dakako nekonzistentnost s prijašnjim naukom rimskih papa, ali tu se opet pojavljuje magične riječi 'ex cathedra'.
I posve je nevažno hoće li ostati ex cathedra ono što su prijašnji pape naučavali ili suprotno što sadašnji naučavaju, kad je ostalo ono što je za njih najvažnije, biti prvi (makar u služenju Antihristu).
I na koncu ako niste znali što je ropotarnica.
To je prostorija u kojoj se odlažu nevažne stvari.
Tako je papina nezabludivost išla iz stolice u ropotarnicu.

P.S.
Zanimljiva je činjenica kako se prvi puta, koliko sam informiran, u 19.st. pojavljuje podjela na zabludivo i nezabludivo učiteljstvo RKC, kao i na redovno i izvanredovno učiteljstvo RKC.
Ustvari bilo bi bolje da su u RKC ponovno prihvatili pravoslavni nauk po kojem postoje vječne, nepromjenjive i objavljene istine - Objava, te da postoji isto također ekonomija (dobro upravljanje s kućom, u ovom slučaju s Crkvom) koja je promjenjiva, budući su ljudi i vremena promjenjiva.
Ali nikad ekonomija ne može ići nauštrb ili protivno Objavi.
Zašto su dakle latinski teolozi modernog vijeka išli s tom novotarijom, umjesto da su prihvatili drevni nauk Crkve?
Zašto nisu kršćanski oci nikad vršili te podjele koje su učinili RKC teolozi 19.st.?
Zato što je istina istina, a laž nije nikad istina, i onaj tko ima titulu biskupa to jest sv.Petra, nikad nije imao privilegiju naučavati laž, a da i dalje ostane biskupom, da i dalje bude u stolici.
Stoga je trebalo naći načina da rimski pape ostanu i dalje u stolici rimskog biskupa iako je svima jasno kako naučavaju krivovjerje ili kako se protive naučavanju prethodnih papa.
Tako se je našao taj magični mehanizam kako bi vuk bio sit i ovce na broju.
Rimski papa po toj novoj nauci može naučavati zablude, i sve RKC ovce mu i dalje trebaju biti poslušne, jer je ovcama rečeno kako je to papino redovno, ali zabludivo učiteljstvo.
Carigradski patrijarh Nestorije bio bi 'spašen' od anateme da su mu na raspolaganju bili vatikanski teolozi 19.st., jer bi patrijarhov glasnogovornik nakon poznate izjave da Marija nije Bogorodica (nestorijanizam negira kako je Gospod Hrist božanska osoba s dvije naravi, jer je po Nestoriju Marija rodila čovječju osobu) rekao kako je to samo redovno i zabludivo učiteljstvo Nestorija, i ne treba se nitko zabrinjavati, a kamoli tražiti da rimski car izbaci Nestorija iz stolice carigradskog patrijarha.
Nestorije bi i dalje nastavio govoriti isto krivovjerje koje je nazvano po njemu, a Crkva bi umjesto stupa i temelja istine postala antički forum u kojem svi mogu govoriti što god im padne na pamet, dakako najčeće su to laži.
U sličnoj situaciji je sad RKC, tamo postoje ultramodernisti koji podržavaju sve liberalno-sotonističke agende i koji imaju praktično vlast u RKC, zatim imamo 'konzervativce' koji su pred nekoliko desetljeća bili modernisti, ali nisu se dovoljno brzo mjenjali pa su ostali na tom starom modernizmu (kao jugokomunisti koji su i dalje vikali 'živio Staljin', a nisu shvatili da je tad došao na vlast mali Staljin), pa imamo one koji bi se vratili u srednjovjekovni papizam sa 'slatkim Hristom na Zemlji' koji bi mjenjao kraljeve kao čarape i usput imao na raspolaganju staru dobru inkviziciju, te koji stoga drže kako su suvremeni rimski pape heretici modernisti, ali što možemo nego ih držati papama jer bez papa ne može postojati RKC.
Na kraju su sedevakantisti kojima sam i ja pripadao, i koji su u zabludi da se može obnoviti nešto što nije nikad ni postojalo, ali se to niti praktično ne može dogoditi jer nema rimskog klera koji su sedevakantisti i koji bi izabrali rimskog papu nakon što ga nije bilo neki kažu 50, neki 60, neki 100, ..., neki skoro tisuću godina.
A pravi i istiniti odgovor je - nikad nije Gospod Isus Hrist imenovao svojeg nezabludivog vikara na Zemlji, niti da Njegova Crkva počiva na osobi rimskog biskupa koji je taj vikar.
Bog nas ne može prevariti i dovesti u zabludu, pa ako je stvarno htio imenovati rimskog biskupa svojim vikarom, onda bi to jasnim riječima objavio apostolima, a oni bi to dalje prenijeli u sv.Pismo.
Dakle, papizam je ista povjesno-teološka krivotvorina, kao što su papisti krivotvorili Konstantinovu darovnicu, praveći taj falsifikat kako bi se opravdali što su u zemaljskoj vlasti preuzeli ulogu rimskog cara.

P.S.S.
Google je promijenio politiku stavljanja komentara, zato ću ovako odgovoriti na komentar A.Srzića:

Gospod nije stvorio Crkvu na jednom čovjeku koji bi kao trebao biti stijena na kojoj Crkva počiva (i sam pišeš kako je isti Petar imao slabosti, pa kakva je to slabašna stijena na kojoj počiva Crkva, a tek kad kažemo da Crkva počiva na stijeni zvanoj Bergoglio).
Ali, recimo da je to istina, da Crkva počiva na sv.Petru.
Odakle je i tko je ovlastio rimske biskupe da se smatraju nasljednicima sv.Petra?
Ima li igdje izjava Petra kako on proglašava rimskog biskupa i sve buduće rimske biskupe svojim nasljednicima?
Niti jedan ekumenski sabor Crkve, niti jedan patrijarh Crkve (štoviše sveti rimski papa Grgur Veliki je pisao kako se biskupi Antiohije i Aleksandrije mogu smatrati nasljednicima sv.Petra - jer je tamo Petar rukopoložio biskupe, a u Antiohiji je sam stolovao) nije vjerovao u ludost papizma kako su rimski biskupi nasljednici sv.Petra te da su oni stijena na kojoj Crkva počiva, pa da su nakraju k tome i nezabludivi Hristovi vikari na Zemlji.
I nadalje, Crkva je stvarno nezabludiva, ako to RKC nije, to ne znači da nije i Crkva.
Crkva ne može naučavati zablude zato što Crkvu vodi Gospod Hrist (koji joj je glava) po Duhu Svetomu koji se očituje prvenstveno na ekumenskim saborima Crkve (to je jedino od ljudskog, ali zato što ih vodi Duh Sveti, što je nezabludivo).
To je temelj-stijena Crkve, a ne neki zabludivi čovjek.
Uostalom, sv.Pismo (poslanica sv.Pavla) jasno kaže kako je Crkva temelj i stup istine, dok rimokatolici vide kako njihov 'nezabludivi' stalno bludi pa kažu kako je onda i Crkva zabludiva.
Apropos 'stijene' o kojoj su tobož kršćanski oci pisali kako je to osobno sv.Petar ili da su to rimski biskupi pročitaj ovaj tekst i nastavak koji dokazuje kako u to nisu vjerovali latinski kršćanski oci, a kamoli grčki.
Izvadak iz teksta, konkretnije izvadak iz Traktata o Evanđelju sv.Ivana bl.Augustina iz Hippa:
For the Rock (Petra) was Christ; and on this foundation was Peter himself also built. For other foundation can no man lay than that is laid, which is Christ Jesus.
Tko je dakle prema najpoznatijem latinskom kršćanskom ocu Stijena-Petra Crkve?
Sam Gospod Isus Hrist. 
A što je na Stijeni sagrađeno? Crkva.
Kako pak Augustin naziva Crkvu? Petrom, jer kaže kako je Petar izgrađen na Stijeni, na Hristu.
To znači da bl.Augustin izjednačava sv.Petra sa svim biskupima, i to je pravoslavna eklesiologija, Crkva je tamo gdje je Petar, to jest gdje je pravovjerni biskup.
Ako pak papisti i dalje žele vjerovati kako je Stijena  Bergoglio i oni prije njega, neka se dobro paze što čine, jer na mjesto Boga stavljaju čovjeka.
To je kršenje prve Božje zapovijedi. 
 

Kad istina više nije subverzivna

Netko je napisao u prošlosti da će u budućnosti, to jest u naše vrijeme, iznošenje istine biti revolucionarnim činom.
Bilo je to samo još jedno lažno proroštvo.
Jer je pretpostavljalo kako je ljudima stalo do istine, pa kad im netko otkrije istinu da žive u laži, da će onda to izazvati lavinu buntovništva.
Davno, davno su prošla vremena kad su ljudi bili spremni mrijeti za istinu.
Ljudi su danas kao prasci koji se valjaju u blatu laži, pa de facto kažu - baš nam je dobro živjeti u laži, slobodno pustite da svatko priča što god hoće, makar to bila i istina, jer to se nas ne tiče.
Lagali su nas da su bili na Mjesecu, ništa zato, bar smo gledali filmove o pustolovinama u svemiru, slušali smo i pop glazbu o tome, stvarala se je atmosfera samo što čovječanstvo nije nastanilo izmišljene svijetove, bilo je više nego dobro (pogotovo zato što smo tada bili mladi).
Hajmo i dalje vjerovati u tu laž kad nas to ništa ne košta, a usput možemo uživati u fantaziji i zarađivati na tome.
Kad sam počeo s blogom kojeg sam s razlogom nazvao kako već jesam, mislio sam da treba ljude samo potaknuti da eksperimentiraju ili da vide tuđe eksperimente po kojima se vidi kako Zemlja nije lopta, barem ne s radijusom o kojem su nas učili u školi.
I da će ih ta istina otrijezniti, a ako su ateisti, da će onda shvatiti kako nema ništa od slučajnosti ili bijega od Boga, jer Nebo je neusporedivo bliže nego što su nas učili, ali ipak nedostupno zbog neprobojnog nebeskog svoda o kojem piše sv.Pismo i koje su sve do tada 'znanstvenici' ismijevali kako je to samo maštovita bajka koja nema veze s istinom.
Mislio sam da će ti novi(za dobro upućene i nisu novi) podaci biti kao kad se slijepoj ptici koja je u krletki, a misli da su oko nje beskonačna prostranstva te da je sama, otvore oči i spozna da ju je netko stavio u krletku i da je cijelo vrijeme hrani to jest da ne može živjeti bez njega.
Dakle, malo tko je bio uzbuđen s nedostatkom dokaza o sferičnosti Zemlje, malo tko je rekao - ako su me od malih nogu lagali o globusu, onda im više ništa ne vjerujem, sve provjeravam i u sve sumnjam što su me učili te odbacujem ih kao autoritete i otkazujem poslušnost onima koji su me tako dugo lagali.
Zašto se nije dogodilo ono što bi se dogodilo pred 50 godina da se je tada ista istina u javnosti objavila?
Mediji i svemoćna država (to jest oni koji stoje iza država i multinacionalnih tvrtki) drže u šaci većinu čovječanstva, i toga su implicitno svi svjesni, a k tome ih drže u dragovoljnim lancima hedonizma.
Zato prosječni čovjek ili bježi od istine ili ju ignorira, jer nije spreman umrijeti za istinu, jer mu je laž draža iako će ga laž zaista na kraju i to vječno uništiti.
Ali koga briga za vječnost, važan je samo sadašnji dan ili sadašnji trenutak i ako će isti biti ugodan, žrtvovat će se bez prevelikog dvoumljenja istina i vječnost.
Ovo pišem inspiriran pitkim pop pjesmama koje govore o velikoj laži Lopte, i znajući da one ne će izazvati veliku reakciju.
Svojevremeno je, pop glazbenik Thomas Dolby koji je naginjao eksperimentalizmu napravio album "The Flat Earth", ali većina koji su ga slušali nisu bili stvarno svjesni da je autor odbacio Loptu.

On nije bio eksplicitan u tome, pa je album prihvaćen kao dozvoljena umjetnička sloboda.
Sad pak imamo eksplicitne tekstove u pop pjesmama:

Ali reakcije ne će biti.
Junci su dobro utovljeni i spremni na klanje (o kojem ne razmišljaju), vrata su im otvorena, ali oni radije ostaju u štali laži.

P.S.
Ne radi se dakako samo o kozmologiji i obliku Zemlje.
Još veća apatičnost je u kudikamo važnijoj stvari, u pitanju spasenja.
Neshvatljivo je kako rimokatolici ne poznaju doktrinu RKC.
Većina njih nije ni svjesna temeljne doktrine papizma, to jest kako je rimski biskup nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji kojem se trebaju svi podvrgnuti ako se žele spasiti.
Jer kad bi to znali, i ako su istinoljubivi, onda bi morali zaključiti kako primjerice Franjo (Bergoglio) to svakako nije, pa bi dalje slijedio zaključak kako je stolica rimskog biskupa prazna.
Nakon toga bi trebali početi istraživati od kad su to rimski biskupi naučavali hereze, od kad su to jedan drugom proturiječili.
I ako su ustrajni došli bi tisuću godina unatrag do shizme, a onda još i dalje u prošlost jer nije nikakva povjesna tajna kako su neki rimski biskupi bili heretici i kao takvi anatemizirani od Crkve i u prvom tisućljeću.
Slijedi normalan zaključak kako rimski biskup nije nipošto nezabludiv niti ima vrhovnu vlast u Crkvi, jer eto ekumenski sabori Crkve su ih anatemizrali, oni su onda iznad rimskih biskupa (i svih biskupa).
Nema onda druge nego vratiti se od dugog lutanja u Crkvu.
Zašto se to ne događa u većim razmjerima budući su današnjim naraštajima rimokatolika kudi kamo više dostupne povijesne i teološke istine nego što je to bilo njihovim precima?
Zato što ih nije briga za istinu.
Preci su mogli imati opravdanje zbog nedostatka informacija, ali ovi više nemaju.

Plastika

Pedesetgodišnjaci, ako su odrasli na 'rocku' u bivšoj državi, znaju za ovu pjesmu:

VIS "Idoli" iz Beograda su bili malo različitiji od drugih (čak i za vrijeme punka i novog vala), pisali su pjesme koje nisu bile samo ljubavni jadi adolescenata.
Napisali su i antikomunističku pjesmu "Maljčiki" zbog čega je reagirao prosvjedom sovjetski veleposlanik, a čini se da je o njoj raspravljao partijski vrh države, samo nisu imali petlje je skroz zabraniti.

Eto, ugasili su se visoke peći i nema više dima iz industrijskih dimnjaka.
Ali se to ne bi moglo reći za plastiku (radim u tvrtki koja proizvodi plastiku).
Pjesma kaže - ja nosim plastično odijelo, plastika je moja hrana ...
Onda nije čudno da se plastika nalazi i u ljudskom izmetu.

Možete preskočiti druge dvije crne tablete, usredotočite se na crnu tabletu plastike.
Dakle, u nekoliko desetljeća broj spermatozoida muškaraca na zapadu pao je za pola, ali on i dalje pada.
Očito se približava granici kada se više ljudi ne će moći razmnožavati spolno, a pitanje je dal će se moći i 'bespolno' u laboratoriju.
Plastika dokazano loše utječe na muške hormone, smanjuje se testosteron, kako napisah drastično opada kvaliteta sjemena, i ne samo da izvanjski muškarci više ne liče na svoje predke, nego se to odražava i u psihičkom neodrastanju mladih muškaraca, pa sve do povećane tendencije prema homoseksualizmu i želji za mjenjanjem spola.
Plastika nas svugdje okružuje, nju nosimo, nju jedemo, nju dišemo, teško da se može nabrojiti više od 10% proizvoda koje kupujemo, a da isti nemaju u sebi ugrađeno nešto od plastike.
Voda koju pijemo dolazi od plastičnih cijevi, ili ako ne pijemo vodu iz vodovoda, onda opet kupujemo vodu iz plastičnih boca koja se opet tranportira kroz plastične cijevi.
Većina hrane koju jedemo ima doticaj s plastikom.
Je li vrijedilo živjeti lagodnije pedeset godina, kad kroz narednih pedeset možda više i ne će biti života, ili će to biti život nedostojan čovjeka?
Zašto su ljudi tako prokleto naivni kad im znanstvenici obećavaju lagodan život bogova, kad se oduvijek zna da nema kruha bez motike, to jest nema zdrave hrane bez ljudskog znoja i truda?
I pitanje je dal se može uopće ovo kolektivno ludilo zaustaviti osim nekom svjetskom kataklizmom kad će trebati sve krenuti ispočetka?
I nisam siguran da ne bi i taj novi početak završio kao sadašnji završetak.
Da, problem je u posrnuloj čovjekovoj naravi nakon Adamovog grijeha koja se ne može uzdići od duhovno smrtnog stanja bez Božje pomoći, bez ljudskog pobožanstvljenja, bez života u izobilju kako kaže Gospod Hrist i kojeg još nazivamo životom nestvorenih Božjih energija.
Dakle, zalud se rade video uratci koji alarmiraju ljude da smo pred ponorom propasti, ako se ne zna uzrok zašto smo na tom krivom putu i kako možemo odabrati drugi put koji jedini vodi tamo gdje ljudsko srce želi biti, a ne vode ga tamo sigurno zanstvenici u službi svjetskih veletrgovaca i bankara, iza kojih se ustvari nalazi čovjekoubojica od početka i otac laži.
Čovječanstvo se cjelokupno ne će spasiti od propasti, na nama je da se potrudimo i to jako oko svojeg vlastitog spasenja i oko spasenja naših najbližih i naših prijatelja.
Ovo i pišem zato što sam prijatelj onima koji čitaju.
Ta ne upućujem čitatelje prema sebi, nego prema Gospodu Hristu i Crkvi koja je Njegovo mistično tijelo.
Ako nam je Hrist glava, a mi udovi tijela, zar Njegovo tijelo može biti onečišćeno plastikom ili bilo kojim toksinima?
Naravno da se ovo ne odnosi na naše sadašnje propadljivo tijelo koje je još ovdje koje desetljeće ili još i manje, i koje je stvarno zatrovano plastikom.
Još je gore stanje ako smo robovi grijeha, ali ne očajavajmo, Gospod nam je ostavio Njegovu Crkvu po čijem svetotajinskom životu se možemo vječno i nepovratno izliječiti i živjeti božanskim životom u izobilju.
Ovaj svijet je izobilje smeća, plastike (umjetno izazvani elektromagnetski valovi preko kojih mediji vladaju i duhovno truju ljude, također biološki uništavaju život na Zemlji i možemo ih smatrati toksinima) i grijeha, nema razloga da se vežemo za njega kad je on na izmaku, kad je propadljiv, kad mu vrijeme istječe, kad i doslovno, a kamoli duhovno, smrdi.
Utječimo se u svojoj nemoći Bogorodici.

Presveta Bogorodice spasi nas!

Unigenitus

Unigenitus  je ime bule, dokumenta koji je zapečaćen olovnim papinskim pečatom radi autentičnosti, koju je izdao rimski papa Kliment XI 1713.g.
Po običaju bula je dobila ime po prvim riječima dokumenta 'Unigenitus ...' - jedinorođeni.
Ta je bula trebala biti obračun RKC s jansenizmom, u njoj su redom nabrajane anatemizirane zablude jansenista.
Međutim, nije tu spor bio samo po pitanju tumačenja nauke o Božjem milosrđu bl.Augustina (predestinacija), nego je još više bio spor ekleziološki.
Jer mnogi francuski rimokatolički biskupi, laici i parlamentarci držali su kako je Galikanska Crkva neovisna od Rimske, da rimski papa nije nezabludiv te da nema vlast nad francuskom Crkvom.
Štoviše, mogli bi reći kako je tadašnji stav 'galikanaca' bio stav pravoslavne eklesiologije (što je bila u prvom tisućljeću praksa istoka i zapada) u nauci kako je ekumenski koncil Crkve najviše tijelo Crkve koje je jedino nezabludivo i jedino ima vlast nad pojedinim biskupima (a ne da tu vlast ima rimski papa), te da rimski papa nema vlast nad Crkvom u Francuskoj tako da u istoj može mjenjati i postavljati biskupe, određivati što je pravovjerno, a što nije.
Jansenizam je bio tada još vrlo živ i jak, ali iza brda se valjala druga dugovječna latentna hereza koja će biti donešena na prvom vatikanskom koncilu, tzv. dogma o nezabludivosti rimskog pape.
Osim što se je blasfemično jednom čovjeku daje nezabludivost, tu se je radilo i o evidentnoj kontradikciji.
Jer ako je samo rimski papa nezabludiv (dodajmo i onu kvaku 22 - u svojem redovnom i izvanredovnom učenju) onda ekumenski sabor Crkve nije, a ako nije, kako je nešto zabludivo (sabor) moglo definirati da je nešto drugo nezabludivo (rimski papa)?
To je apsurd, tim više što niti jedan čovjek niti skup ljudi (makar cjelokupno čovječanstvo) ne može niti sam sebe, niti nekog drugog čovjeka, definirati nezabludivim - što je božanski atribut.
Eventualno bi Bog mogao definirati da je neki čovjek nezabludiv, ali ni od toga nema ništa.
Zato što bi u tom slučaju Bog trebao tom čovjeku ili oduzeti slobodnu volju (jer svaki griješnik može pasti u napast da laže, hotimično ili nehotimično) i diktirati mu cijeli život što je istina.
Bog je djelovao neko vrijeme (ali ne cijeli život) tako na svete pisce Biblije, ili na proroke, ali i jedni i drugi nisu bili nezabludivi, a vjerojatno bi odbacili kao sotonsku podvalu kad bi ih netko htio proglasiti nezabludivim.
Ipak, Crkva je stup i temelj istine, ali ona to nije po niti jednom čovjeku, nego po Duhu Svetomu koji djeluje u Crkvi, kao što su apostoli na svom prvom i jedinom koncilu u Jereuzalemu rekli - 'Duh Sveti i mi smo zaključili', a nikako rimski biskup ili bilo koji drugi čovjek može reći - pažnja, pažnja, ovo što ću sada reći je nezabludivo.
Tako je dakle navedeni rimski biskup Kliment objavio niz točaka koje su 'nezabludivo' anatemizirane.
Točka 80. glasi:
"Čitanje sv.Pisma je za sve."
Ako niste dobro razumijeli, 'nezabludivi' rimski papa objavio je 'Crkvi' kako nije čitanje sv.Pisma za sve, jer to je bio popis anatemiziranih zabluda koju su širili jansenisti.
To nije rekao Kliment u nekom privatnom razgovoru ili je to napisao u nekom privatnom pismu, nego je 'nezabludivi Hristov vikar na Zemlji' službeno objavio kao istinu zapečaćenu papinskim pečatom.
I to samo potvrđuje ono za što su protestanti optuživali papiste, da su branili kršćanima čitati sv.Pismo.
Bez sumnje, sv.Pismo se ne smije čitati-interpretirati na protestantski način, nego onako su ga interpretirali kršćanski oci i Crkva.
Međutim, daleko od toga da je Crkva ikad zabranjivala čitanje sv.Pisma.
Kad smo već kod jansenista, B.Pascal je napisao kako je sv.Pismo tako napisano da onaj tko nema vjere (a čita ju radi sprdnje ili da nađe 'rupe' u njoj kako bi se izrugivao kršćanima), još će više biti slijep za vjeru nego prije čitanja, a tko je čita s vjerom, tom će Bog postepeno otkrivati, koji put skriveni, smisao.
Dakle nema štete od čitanja sv.Pisma, onaj tko vjeruje (kršćanin) biti će prosvijetljen, onaj tko nema vjere (ali ima zlobe) biti će još više zaslijepljen.
Anatema rimskog pape prema čitanju sv.Pisma nema traga u nauci kršćanskih otaca niti u dokumentima ekumenskih sabora Crkve, nego je rimski papa još jednom demonstrirao kako mu nema premca u oholosti.
Vjerojatno su neki od papa stvarno vjerovali da su nezabludivi, ali to je teški duhovno-psihički poremećaj (u pravoslavlju se naziva prelest), dok drugi nisu vjerovali da su nezabludivi, ali su htjeli iskoristiti položaj 'nezabludivog' kako bi imali gotovo nadzemaljsku vlast nad ljudima.
Ne zna se koje je od ta dva stanja gore.
Kako napomenuh, tom 'greškom u koracima' Kliment je dao za pravo onima koji su optuživali RKC da je u srednjem vijeku branila kršćanima čitanje sv.Pisma.
Stoga nije začudila reakcija mnogih rimokatolika koji su se dotad branili kako je to bila protestanstka laž i propaganda u vjerskim katoličko-protestantskim ratovima.
Prema ovoj poveznici koju mi je jedan čitatelj dao, Francuska je nakon bule bila na rubu shizme, austrijski car je zabranio čitanje bule u svom carstvu, s pravom su mnogi tumačili kako je s tom bulom rimski papa dokazao nehotimično kako rimski papa nije nezabludiv.
Kako je u tom stoljeću i slijedećem RKC bila podijeljena po pitanju papine nezabludivosti, možemo čitati u toj poveznici.
Primjerice tada je izašao katekizam koji je na pitanje trebaju li rimokatolici vjerovati u nezbludivost pape odgovorio kako je papina nezabludivost izum protestanata jer tako nešto u RKC ne postoji.
Kako nije bio izum protestanata branjenje čitanja sv.Pisma u srednjem vijeku tako i to nije bio protestantski izum.
Jer za stoljeće i pol, upravo se je taj apsurd dogmatizirao u RKC i tako je praktično postalo nemoguće da se RKC kao cjelina vrati u Crkvu.
Što je po meni dobro, zato što RKC nema samo zabludu papizma, nego i mnoge druge koje su izašle iz nje.
Unigenitus dokazuje kako je RKC u shizmi, kako ona nije 'jedinorođena' Crkva Hristova, nego da je najvjerojatnije bludnica iz Otkrivenja.

 

Pravoslavlje i nacionalno pitanje

Ustvari odnosi između Crkve i zajednice ljudi koji se identificiraju sa zajedničkim etničkim podrijetlom, ili sa zajedničkom povijesti, kulturom i jezikom, nisu konstantni, nisu uvijek isti.
Zato što narodi, kao zemaljske tvorevine, nisu nikad imali prioritet pred Crkvom koja ima vječni karakter jer je Tijelo Gospoda Hrista, dok ako neki narod sam sebe postavi iznad drugih, on time se de facto stavlja na Božje mjesto i time se taj narod zarati s Crkvom i Bogom.
Posve je jasno da je bilo i ima mjesnih Crkvi koji su taj odnos izgubili, koji su vječno izjednačili s vremenitim, ili još i gore, podredili ga vremenitom.
Međutim, taj pogrešan stav kojeg zovemo etnofiletizmom (ljubav prema narodu jača je od ljubavi prema Bogu), je zabluda to jest krivovjerje, iako će malo koji od tih krivovjernika sebi priznati, a kamoli to javno reći kako mu je narod bliži od Boga.
I da se osvrnemo u povijest, onda možemo uočiti kako u početku, pa i u zlatnom dobu kršćanstva (kad je postojalo kršćansko Rimsko carstvo u svom zenitu) zablude etnofiletizma nije bilo ili ako je bilo, bilo je to zanemarivo.
Čak i sa seobom naroda, novi pokrštani narodi nisu se većinom zaljubili narcisoidno u sebe pa da su htjeli srušiti postojeće kršćansko Rimsko carstvo i na ruševinama istog osnovati svoja carstva.
Na zapadu je Rimsko carstvo palo ne zbog novokrštenih naroda, nego zbog poganskih naroda (koji su se ipak s vremenom krstili).
Na istoku su Avari i Slaveni isto poharali veliki dio carstva, ali carstvo je nastavilo živjeti.
Uskoro dolaze novi narodi, u koji ubrajamo i Hrvate, koji ne ruše carstvo, nego ih je car pozvao da sruše vlast poganskih Avara i Slavena, da stvore svoje države koje će biti pod dominacijom carstva (potpuna neovisnost malih naroda i njihovih država je manje više iluzija).
Ipak, koliko mi je poznato, od kršćanskih naroda su najprije Bugari stvorili carstvo i time negirali Rimsko carstvo (jer ne mogu postojati dva kršćanska carstva), kasnije su to jedno kratko vrijeme učinili i Srbi, dok su Rusi stvorili carstvo tek kad je palo Rimsko carstvo 1453. padom Carigrada, pa su tako Moskvu proglasili Trećim Rimom (treba dakle razlikovat Ruse i ove prethodne narode koji su htjeli carstvo dok je Rimsko carstvo postojalo).
U tome vidim povijesni početak krivovjerja etnofiletizma koji se je pogotovo rasplamsao u zapadnoj Europi nakon francuske revolucije, dok je na istoku počeo ključati koje desetljeće kasnije kad se je vidjelo da je Tursko carstvo 'bolesnik s Bospora', pa su pravoslavni narodi unutar tog carstva počeli raditi strategije-planove kako će stvoriti nacionalne države na području raspadajućeg turskog carstva.
Dakako da granice tih planiranih nacionalnih država se nisu poklapale jedna s drugom, pa su se u 19.st. zaratili Bugari i Srbi, a zatim pred prvi velerat imamo balkanske ratove u koje su uključeni svi narodi s Balkana. Otuda je i nastao izraz 'balkanizacija' ili 'balkanska bačva baruta' koja se upotrebljava u geopolitici za neko politički trusno i podijeljeno područje u kojem samo što nije izbio rat radi teritorija.
Nažalost, niti mi kao narod nismo ostali pošteđeni od eksplozije te bačve, budući je i prvi velerat zakuhan na Balkanu (jer se je Srbija, koja je organizirala atentat na austrijskog prijestolonasljednika, porazom od Bugarske okrenula prema zapadu pa je počela svojatati velike dijelove Hrvatske i cijelu Bosnu i Hercegovinu koju je tada nakon Berlinskog kongresa okupirala i kasnije anektirala Austro-Ugarska), a drugi velerat na našem području vodio se je iz istog razloga kao i prošli iz 90-tih, radi utvrđivanja granica između Hrvata i Srba.
I ako se možemo osvrnuti na ovo post ratno razdoblje onda se može reći kako je ono samo priprema za neki budući rat oko utvrđivanja granica.
Gdje je onda rješenje da se izađe iz proklete bačve baruta?
Zapad u kojeg smo i formalno ušli (EU i NATO) nudi nam anacionalno carstvo atomiziranih pojedinaca koji više nemaju veze s tradicijom (pa tako više nitko ne pomišlja da riješi stari problem granica kad više ni ne postoji nacionalna svijest), kršćanstvom pa, ako takvo nešto postoji, niti s naravnim ćudoređem.
Ako se je neko carstvo najviše približilo 'standardu' Antihrista, onda je to zapadno liberalno carstvo.
Koje nema zasada cara, ali mislim da nije teško pogoditi tko će biti tamo carem.
Ako vjerujemo u Hrista, onda to carstvo odlučno i bez premišljanja moramo odbiti.
Što je s Rusijom, tamo se ipak ne događaju takve aberacije u moralu kao na zapadu?
Rusija je bila, po mojem sudu, posljednje kršćansko carstvo, ali se je od tog carstva državnim udarom 1917. (treba znati kako su carstvo srušili pobunjeni vojnici iz Petrograda, a ne da je to učinio narod) stvorilo komunističko-ateističko carstvo s milijunima kršćanskih mučenika, te danas vidimo kako nakon tobožnjeg sloma komunizma 1990. Rusija nije postala kršćansko carstvo, nego radi truli i nemogući kompromis između 'Neba i Pakla', između kršćanstva i boljševizma.
Rusi su narod koji nije toliko zaražen s etnofiletizmom, zato je moguće bilo da Moskva postane Treći Rim odnosno da Rusija postane kršćansko carstvo umjesto srušenog Rimskog.
Svi drugi narodi su ili premali, ili indoktrinirani nacionalizmom, da bi se oko njih moglo stvoriti kršćansko carstvo koji bi se suprostavilo antikršćanskom zapadu.
Tako, po mojoj prosudbi, slijedi uz prateće sukobe, ujedinjavanje čovječanstva pod Antihristom.
Kao što je Gospod rekao židovima, niste htjeli mene koji dolazim u Ime Oca, a prihvatiti ćete onog koji dolazi u svojem imenu, tako se može reći za cjelokupni svijet - niste htjeli Hrista, dobit ćete onda Antihrista koji će vas obmanuti kako vam donosi mir i prosperitet, a nudit će vam ustvari brzu autocestu za Pakao.
Da se na kraju vratim spiralno na početak.
Kršćaninu je Gospod iznad svega, iznad svojih najbližih, pa dakako onda i iznad njegovog naroda.
Kršćanski narodi mogli su se duhovno i kulturno razvijati u kršćanskom carstvu u kojem po definiciji ne vlada etnofiletizam, jer ako se to dogodi, onda tom carstvu dođe kraj.
Nacionalne kršćanske države su moguće i opravdane kad kršćansko carstvo izda svoje korijene, izda vjeru, pa se neki kršćanski narod može odlučiti na korak stvaranja nacionalne kršćanske države.
Ali pri tome treba biti uvelike oprezan, jer ako se razbudi u narodu etnofiletizam (a razbuđuju ga uvijek kulturne ili duhovne elite) onda se dolazi do 'balkanskog scenarija'.
Stoga takve nacionalne kršćanske države bi trebale normalno težiti prema ujedinjavanju s ostalim kršćanskim državama, to jest težiti prema stvaranju kršćanskog carstva.
Ponavljam, mnijenja sam kako se nalazimo na koncu povijesti, te da do tog kršćanskog carstva ne će doći, nego da će se nakon žestokih progona i mučeništva, pokazati Znak na Nebu nakon čega će na (novu)Zemlju sići Nebeski Jeruzalem.

P.S.
Naravno da se moram u tekstu opredijeliti prema 'vječitom argumentu' nekih komentatora na blogu, ali i šire u našem društvu, koji poistovjećuju pravoslavlje s velesrpstvom.
Ne, ne negiram da je u SPC bilo i jest etnofiletizma s udaranjem u ratne bubnjeve da se isprave 'povijesne nepravde', ali izjednačiti tu aberaciju ili preciznije rečeno krivovjerje s pravoslavljem je ili iz potpunog neznanja o pravoslavlju, ili iz namjernog i zlonamjernog izjednačavanje nečeg što nije isto.
Dati ću primjer iz naše povijesti, ali ovaj put je bilo RKC i nacionalno pitanje.
Početkom 20.st. mnogi hrvatski nacionalisti, koji su bili rimokatolici, bili su žestoko razočarani protalijanskom politikom koja je dolazila iz Vatikana.
U svom revoltu najavili su da će se ispisati iz RKC, da će postati pravoslavci.
U Rijeci je to učinio poznati pravaš dr. Erazmo Barčić, a odvjetnik dr. A.Pavelić, budući poglavnik NDH isto je to najavio zajedno s nekim drugim pravašima.
Jel se iz toga može donijeti dogmatski zaključak kako je RKC talijanska iredentistička organizacija koja je samo pod krinkom religije?
Naravno da ne može, jer možda je tada bilo dosta protalijanskih biskupa, kardinala, pa i papa, ali to ne znači kako RKC ima doktrinu kao i talijanski iredentisti. 
Potpuno isto je izjednačiti Crkvu s velesrpstvom, ustvari još malo više zlobnije jer SPC je samo mjesna Crkva za područje Srbije (za nas istinske pravoslavce današnja SPC nije niti to jer je u krivovjerju ekumenizma), a ne Crkva koja je jedna, sveta, saborna-katolička i apostolska.
Ali to se uporno čini među Hrvatima.
Zašto?
Prvo,  zato što možda ima stvarno neupućenih u pravoslavlje, pa to rade iz čistog neznanja.
Drugo, iz zlobe i mržnje ne prema velesrpstvu, nego prema pravoslavlju, prema Crkvi.
Ovi drugi su očito okorjeli papisti koji se samo pretvaraju da su zabrinuti za hrvatski narod, dok im je glavni cilj spriječiti pod svaku cijenu da se među Hrvatima sazna istina o Pravoslavlju.
Takvi će sigurno stati na stranu 'slatkog Krista na Zemlji' ako bi isti bio dokazano protiv hrvatskih interesa.
Ta rimski papa Ivan Pavao II, još dok je rat trajao, je u govoru na zagrebačkom hipodromu izjavio kako Sava utječe u Dunav, to jest kako se hrvatska politika treba uliti u srpsku.
I tu čuđenju nema mjesta za one koji znaju kakvu politiku Vatikan vodi prema istoku, pa za stvaranje prve Jugoslavije bili su većina višeg katoličkog klera među Hrvatima, što znači da je i Vatikan bio na istoj liniji.
I da me se krivo ne shvati, ne slažem se da trebamo prekinuti sve odnose sa Srbijom, ali dok god se tamo javno negira povijesno postojanje Hrvata (onda je posve jasno da se negiraju i granice i sama hrvatska država), RH mora voditi politiku odvraćanja Srbije od tog ratnog cilja, koji se očito postiže dijelom i neratnim sredstvima putem medija i kulture.
Niti jedan narod se nije nauživao slobode i blagostanja ako se u njemu razbukta nacionalizam koji u pravilu ide za mjenjanjem državnih granica ratnim ili neratnim sredstvima.
Majke i žene budu tada u crnini, a obećane sreće i blagostanja nigdje.
U RH malo da ima ikog tko bi išao na mjenjanje granica, ako se nacionalizam i pojavi, on je obrambenog tipa, da se zadrže postojeće granice i da se zadrži nacionalni karakter hrvatske države.
U Srbiji pak redovito zasjeda 'Vlada RSK', u javnim medijima se negira postojanje Hrvata, dakako i dalje se napuhava Jasenovački mit kako se tenzija između dva naroda ne bi smanjila, umjesto da se stvarno 'sine ira et studio' pristupi toj problematici uz precizna dokumentacijska istraživanja i iskapanja terena.

Suvremena znanost vs zdrav razum

Ovo vjerojatno što ćete vidjeti na videu nije bio dvoboj ravnopravnih.
Jer strana koja je pobijala suvremenu znanost je bila govorljivija i imala je jače argumente, dok je navodni doktor fizike subatomskih čestica bio u svemu inferioran.
Dugo nisam pisao ništa o zabludi Lopte, pa ne ću ni sada, nego ću samo priložiti video.
Dobro je, bez obzira na temu, ostati kritičan prema suvremenoj znanosti koja je sve više postala religija, dakako ateistička i antikršćanska.
Nemojmo se bojati reći caru (suvremenoj znanosti) da je gol.

P.S.
Moderni znanstvenici objašnjavaju stvoreni svijet u nekom prostor-vrijeme sustavu što ne bi bio problem kad ne bi vremenu dali dimenziju prostora, pa je tako vrijeme dimenzija isto kao dubina, širina i visina.
Čak bi se takvo nešto moglo i tolerirati ako bi takva fikcija omogućavala lakše računanje nekih drugih stvarnih fizikalnih veličina.
Ali to nije slučaj, moderna znanost stvarno vjeruje da je vrijeme dimenzija, a da je prostor zakrivljen zbog 'gravitacije'.
Posljedice te zdravom razumu i osjetima protivne nebuloze je vjerovanje kako je moguće putovati kroz vrijeme, tu bedastoću koliko mi je poznato ne podupire niti jedna religija osim religije znanosti, zato što je luđa od najluđe religije, jer je njezina metafizika potpuna iluzija u koju mogu upasti samo oni koji su potrebni posebne skrbi države ili njihove familije.
Jer putovati kroz vrijeme ili micati se kroz dimenziju vremena je isto kao i micati se kroz neku prostornu dimenziju, dok kad bi to stvarno bilo moguće svijet bi bio totalni kaos, jer sin bi mogao vratiti se kroz dimenziju vremena unatrag, u povijest, i ubiti svog oca, a samim time njega više ne bi bilo, i svega onoga na što je on i njegov otac utjecao ... itd. 
Dakle totalna besmislica u koju je moderna religija znanosti donijela čovječanstvo.
Zato je odlično pogledati kad se moderni znanstvenik spetlja i ne zna naći odgovor osim beskrajnog zamucivanja kad ga netko sa zdravim razumom preispituje.

P.S.S.
Bilo je zanimljivo slušati argumente za ili protiv gravitacije.
Prije toga bi trebalo definirati pojam sile.
Po Newtonu sila je uzrokom zbog kojeg se neko materijalno tijelo pomakne iz stanja mirovanja (u što je uključena i deformacija) ili pravocrtnog jednolikog gibanja.
Pa ako je Newtonu pala jabuka na glavu s drveta, onda znači da je uzrok tog pada jabuke bila neka sila (ali tu se ne računa sila koja je odvojila jabuku od stabla).
Ispada ako nema gravitacije, jabuka bi otpala od drveta, ali bi i dalje ostala visiti u zraku i ne bi izazvala Newtonu glavobolju (ako ga je glava zabolila od udarca jabuke).
Pričljivi zagovornik 'ravne Zemlje' na videu kaže kako se tu ne radi o sili pa niti o sili gravitacije, nego o zakonu uzgona i gustoće, sve što je teže (ima veću gustoću) od zraka pada dolje, sve što ima istu gustoću kao zrak lebdi, dok se sve drugo diže.
Ali ovo pitanje je fundamentalnije, jer se radi o definiranju same sile kao uzroka gibanja-promjene u stvorenom svijetu.
Jer sve stvoreno iako se ne treba gibati na nekom putu, s vremenom se mjenja i teži u stanje toplinske smrti (maksimalna entropija), raspada se, pa bi onda slijedeći Newtona morali reći kako postoji neka sila koja povećava entropiju, jer povećanje entropije je zasigurno promjena stanja.
Dakle, ne postoji razlog zašto bi svaka promjena stanja (mirovanja ili pravocrtnog jednolikog gibanja) morala biti uzrokovana nečim što zovemo silom, jer jednostavno postoje zakoni u prirodi koji ne trebaju silu da bi se ti zakoni sproveli.
Jedan primjer je zakon uzgona, i on sasvim dovoljno objašnjava zašto je pala jabuka na Newtonovu glavu, isto kao što se bez korištenja gravitacije može izračunati s kojom brzinom će ta jabuka pasti na glavu (ako se zna s koje visine je počela padati).
Težina ne mora nužno imati veze s gravitacijom (koja najvjerojatnije ne postoji nego je vrlo vjerojatno izmišljena kako ne bi Australci pali s Lopte), konačno ne mjerimo težinu uzimajući u obzir gravitaciju, nego koristimo zakon poluge (vaga) ili neki drugi zakon (stlačivanja opruge npr.) da bismo izmjerili težinu nekog tijela.
Drugi zakon za kojeg smo sigurni da djeluje je potpuno mješanje dva plinovita stanja kad se granica između njih ukloni, pri tome ako je razlika tlaka veća, to će se brže ti plinovi izmješati. Nikakva sila tu nije potrebna da bi se gibanje čestica plinova postiglo.
O tome je i argumentirao pobornik 'ravne Zemlje', jer kad bi Svemir bio onakvim kakvim ga suvremena znanost prikazuje, onda bi ooogromni vakuum koji odasvud okružuje Zemljinu atmosferu gotovo momentalno je usisao, jer ne postoji u tom modelu nikakav svod-granica (koja bi inače trebala biti izuzetno čvrsta) koji bi spriječio usisavanje atmosfere i disperziju molekula zraka na ogromne udaljenosti tog fiktivnog znanstvenog modela Svemira. 
Stoga argument - bez gravitacije jabuka ne bi pala ne drži vodu, jer neka gibanja koja opažamo se događaju bez ikakve sile.
Neke promjene u svijetu moguće su samo temeljem nekih zakona (koje znamo intuitivno ili smo ih otkrili), a bez da se te promjene tumače s postojanjem nekih sila.
Metafizički možemo reći kako se stvoreni svijet ponaša u skladu s zakonima koje mu je dao Stvoritelj i pri tome nisu uvijek i nužno potrebne sile kako bi uzrokovale gibanje u prirodi niti toplinsku smrt - entropiju.
Ustvari je obrnuto, Bog sve održava i u životu (živa bića) i u postojanju (živa bića i neživi svijet) i to Božje djelovanje zovemo nestvorenom Božjom energijom o kojem dosta pišem, ustvari dajem poveznice na video predavanja  Jay Dyera.

Ipak, ne možemo reć kako je ta Božja energija uvijek ista u učinu i u opažanju, dok recimo održava život i bitak, i dok se recimo očituje na poseban način apostolima prilikom Hristove božanske pojave na Gori ili dok se pojavio Mojsiju na gori Sinaju, i dok se pojavljuje u svetim tajnama (sakramentima) Crkve. 
Ovo pišem zato da bih ukazao na usmjerenost moderne znanosti da bi stvoreni svijet potpuno lišila nestvorene Božje energije, dočim bi taj svijet momentalno nestao kad ga ne bi održavala Božanska energija (i zato prirodna znanost nikad ne će moći protumačiti materijalni svijet, a kamoli onaj nevidljivi, nematerijalni).
Moderna znanost, osim što se suprostavlja zdravom razumu, želi potpuno desakralizirati materijalni svijet, ili točnije rečeno želi ga uništiti.
Naravno da je to nemoguće, kao što je nemoguće ubiti Boga.
Ali sama želja nosi smrt, donosi entropiju, sama ta želja je grijeh.
Moderna znanost koje se trudi rastumačiti postanak svijeta se tako, jedva prikriveno, pokazuje kao oponent Stvoritelju kako bi ljude-stvorenja uvjerila kako postoje sami po sebi, kako im ne treba Bog.
I to je ta 'sila' koja je došla nakon Adamovog grijeha, i mi živimo u svijetu u kojem vlada taj 'neprirodan zakon smrti'.
Živjeti nam je u tom svijetu, ali jao si ga nama ako nismo u prolaznom životu ili čekanju na smrt, uspjeli zajedno s Hristom umrijeti i uskrsnuti, što se događa prilikom krštenja ili ako nismo sačuvali ili obnovili to stanje Božjeg dijeteta koji živi nestvorenim Božanskim energijama.
Ta druga vječna smrt je najgore što nam se može dogoditi.
Zato krstimo se ako već nismo, ispovijedimo se ako smo uprljali bijelu krsnu haljinu, hranimo se Tijelom i Krvlju Hristovom kako bismo imali božanski vječni život.