Eto nas pred danima kad nas upozoravaju, sredstvima javnog priopćavanja zabluda i laži, da postanemo i ostanemo odgovorni i na grobljima.
Znači držati se socijalne distance sa živim ljudima (uz preporuku nošenja brnjica), stavljajući cvijeće i svijeće na grobove mrtvih kako bi im bili čim bliže. S njima se ne mora držati pravilo socijalne distance.
Koliko su nam mrtvi stvarno udaljeni?
Duhovni svijet nije izvan fizičkog, nego u njemu. Jedini je problem što nam je nevidljiv (osim izuzetno i izuzetnima).
Da ne okolišam, mrtvi su u podzemlju, sveti su na Nebu.
Jedni su ispod, drugi su iznad nas, i u stvarnom i u prenesenom smislu.
I jedni i drugi su živi s obzirom da je Bog svima dao besmrtnu dušu (jer duše životinja nepovratno umiru).
Jedni su duhovno živi i sjedinjeni s Životom (preko dijela duše kojeg zovemo duhom), drugi su duhovno mrtvi ili u stanju niti smrti niti života (ubili su svoj duh u okorjelostima i grijesima bez pokajanja).
Za većinu njih ne znamo jesu li iznad ili ispod nas.
Pogotovo je ta spoznaja teška ako su nam bili bliski.
Misliti da je netko zauvijek duhovno umro, a da nam Bog nije dao o tome objavu, znak je da i taj 'mislioc' je već duhovno umro, pa ustvari želi nekom koga mrzi i tko je umro, da je zauvijek umro.
Možemo se i testirati po tom pitanju.
Obično ljudi predstavljaju oličenje najvećeg zla u A.Hitleru (zbog propagande koja ne prestaje od ww2), mi koji smo vodili ratove obično zamišljamo najvećeg zločinca u vođi naroda protiv kojeg smo ratovali.
Pa eto, ako smo Hrvati, i ako mislimo da je D.Mihajlović zauvijek umro i čeka na Sud po kojem će biti zauvijek u Paklu, onda ga mrzimo i time se odvajamo od Boga koji je život i koji želi da se svi ljudi spase (da, i Juda Iškariotski koji Ga je izdao).
Ako smo Srbi pa isto mislimo i želimo A.Paveliću, onda smo u istom jadnom stanju duše, to jest ubili smo svoj duh, svoju vezu s Životom.
Mržnja prema mrtvima nije ništa zloćudnija od mržnje prema živima, štoviše i gora je.
Jer mrtvi, bili oni sveci ili duhovno mrtvi ili poluživi u Podzemlju, nas po ničemu ne mogu ošteti i učiniti zlo.
Stoga je grozni zločin kad su se poslije 'oslobođenja' 1945. 'preoravala' groblja.
Da, grozni zločin je učinio J.B.Tito zapovijedajući ubijanja nakon svršetka rata, ali je u duhovnom smislu još veći zločin kad je zapovijedio 'preoravanje' groblja.
Međutim, niti njega se ne smije mrziti, nego željeti mu spasenje od Podzemlja, to jest nadati se da nije potpuno i nepovratno umro kao pobunjeni anđeli, nego da ima pokajanje.
Ovo razmišljanje nas vodi do pitanja 'čistilišta' o kojem sam već pisao na blogu.
Latini (RKC) su početkom drugog tisućljeća počeli krivo tumačiti sv.Pismo, tako sa su donijeli inovaciju - ideju Čistilišta, mjesta u kojem postoji oganj (tumačili su da je to stvarni fizički oganj, a ne metafora) koji čisti grijehe i posljedice grijeha dušama koje nisu umrle bez ispovijeđenih smrtnih grijeha, ali nisu dali za vrijeme zemaljskog života dovoljnu pokoru da se očiste bez tog ognja.
Evo dijela poslanice Pavla Korinćanima kojeg su iskoristili kao potkrijepu inovacije:
Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.
Iz ovoga bi trebalo biti jasno da se ne radi o fizičkom ognju, jer Pavao prije tog navoda daje usporedbu slame s ljudskim zlim činima, međutim slama gori u fizičkom ognju, dok niti duša niti ljudska djela ili grijesi ne mogu izgoriti u fizičkom ognju. Međutim RKC je to tako protumačila.
Kršćanski oci tumačili su da se radi o tome da će neke ljude i demone mučiti 'oganj', ali će se oni 'spasiti' jer ne će potpuno izgoriti odnosno prijeći u ništavilo.
Niti duša niti demon ne može patiti u fizičkom ognju, stoga je rimokatolička slika fizičkog ognja u Čistilištu i Paklu kriva.
Radi se o nestvorenoj Božjoj energiji koja je sveprisutna i koja daje život i sve blagodati koje postoje, ali ljudi koji su ostali robovi strasti mrze Boga i tako im prisustvo ognja - to jest nestvorene Božje energije (djelovanja) stvara muku.
Njih muči Božja ljubav tako da se metaforički može reći da su u jezeru ognjenom i u vječnom ognju.
Postavlja se pitanje - ako je Božja energija sveprisutna, zašto već i sada ne muči ljude i demone koji mrze Boga?
Pa tko je rekao da već ne muči.
Ljudi ogrezli u grijesima i strastima mrze i ne podnose druge ljude u kojima je Duh Sveti, oni bi ih najradije sve poubijali, ako već ne mogu natjerati ili privesti ih robovanju strastima i grijehu, da budu kao i oni bez Duha Svetoga.
Mora se ipak priznati kako Bog u svojoj providnosti ostaje skriven mnogima koji Ga sad mrze, ali to više ne će biti u vječnosti, i to će onda takvima biti poput jezera ognjenog iz kojeg se ne mogu izvući.
Bog pak nikad ne odustaje od toga da nas je stvorio slikom na Sebe, to jest nikad ne će silom ukidati našu slobodnu volju (jer onda više nismo ljudi nego programirani roboti), stoga je nestvorena Božja energija svuda prisutna (i tako održava svijet u postojanju i životu), a Bog želi da je svi prime i spase se, ali dok je čovjek rob strasti on to u stvarnosti ne želi i ne 'vidi' Boga to jest Božju energiju (jer Boga u Njegovoj suštini ne mogu vidjeti niti anđeli, Boga se može vidjeti samo u Njegovom djelovanju-energijama koje su nestvorene).
Stoga ne postoji oganj koji može očistiti dragovoljnog roba strastima.
Ako oganj (makar ga nazivali nestvorenom Božjom energijom) ima svojstvo čišćenja, onda bi se i demoni i ljudi u Paklu s vremenom očistili od strasti, to jest mržnje prema Bogu.
Time i otpada RKC tumačenje navedenog redka Korinćanima i time sam pojam Čistilišta i fizičkog ognja u Paklu.
Netko će (rimokatoličke pozadine) pitati - ako nema Čistilišta, zašto Crkva moli za mrtve?
Zato što molitve Crkve pomažu dušama u Podzemlju da izvrše pokajanje do kraja, da se očiste od strasti i robovanja njima (koje li ludosti u Muhamedovom tumačenju Raja - vječno robovanje strasti bluda i time je nehotimično pokazao kršćanima kako je mjesto kamo vjera Muhameda šalje je Pakao).
Dakako, nema smisla moliti za onog u Podzemlju koji nema nimalo pokajanja, koji je duhovno potpuno mrtav kao i demoni.
Ali ne znamo i nije nam otkriveno koji su to mrtvi za koje je besmisleno moliti, što znači da se možemo i moramo nadati za sve koje smo poznavali i za koje molimo i za koje bi trebali moliti ako još ne molimo.
Ako pak ispitivanjem svog srca (to ne mogu oni koji se već smatraju svetima, koji su u prelesti, koji ne vidi da su jadni griješnici i nedostojne sluge Gospoda Hrista) uvidimo da znamo za nekog mrtvog kojeg mrzimo, i za kojeg se 'nadamo' da je u Paklu, onda nam se moraju upaliti alarmi i najbolji lijek za ponovno oživljavanje našeg duha je molitva za tog kojeg smo mrzili.
I kao uvijek trebamo znati da molitva daje prvenstveno korist onome koji moli, a ne u istoj mjeri onome za kojeg se moli. Jer u iskrenoj molitvi naš duh se suobličuje Božjem, u takvoj molitvi onaj tko moli želi isto što želi i Bog i tako napreduje i u pokajanju, i u osvjetljenju, i u oboženju (jer ga prosvjetljuje i obožuje sam Bog s kojim komunicira u molitvi).
Na koncu poruka meni i svima koji čitaju, molimo za mrtve da bismo postali sveti i da bi mrtvi postali sveti.
Molimo tako da si posvjestimo i pojačamo bliskost s onima s kojima nas je smrt rastavila (jer slaba je molitva ako srce ne stoji iza nje), znajući da još malo, i mi ćemo imati potrebu da se za nas mrtve moli, ili ako smo se izliječili od strasti u zemaljskom životu, da molimo i dalje za naše bliske u Podzemlju, tako da na kraju vremena postignemo vječno zajedništvo s njima kakvog nikad nismo imali.
P.S. Općenito rimokatolici krivo gledaju na pokajanje i pokoru i to temeljem zabluda njihovih bogoslova. Tako se vjeruje da je Bog oštećen i povrijeđen zbog naših grijeha i onda traži, kao feudalna vlastela nekad (ta kriva teologija je i nastala u to vrijeme) dovoljnu naknadu za učinjenu povredu ugleda i časti.
Ne, Bog ne traži to, Bog želi da se ljudi spase tako da se oslobode ropstva strastima (i tako postanu slobodni za Njegovu ljubav i blagodat).
Pokora ili pokajanje nema drugog smisla nego tog navedenog.
Netko se uz Božju pomoć i čvrstu volju može momentalno osloboditi strasti (ali i dalje vodi pokajnički život), netko se može svaki tjedan ispovijedati, ići na hodočašća, činiti djela milosrđa, i nikad se ne osloboditi strasti (čim imalo ima želje za pokajanjem za takvog postoji nada, i za takve se obično moli jer su u Podzemlju, a ne mogu se sami osloboditi ropstva strastima iako bi to željeli).
Uobičajeno je reći - treba naći zlatnu sredinu, nikad ne ići ekstremno, nikad previše ulijevo ili previše udesno.
Takvo razmišljanje predmnijeva da smo na raskršću i da se pred nama nalaze tri puta i mi odaberemo srednji put, jer nam intuicija kao i ta poslovica govori da je to najbolje.
Što ako nisu pred nama tri puta nego samo dva?
Jasno je da onda nema zlatne sredine, nego ćemo ići ulijevo ili ići udesno. ili možda kao Buridanov magarac ostati zauvijek na raskršću te umrijeti od gladi (taj 'put' ima opravdanja jedino ako smo došli na cilj pa onda ne ćemo umrijeti od gladi jer smo cilj postigli - međutim i tu ljudi često griješe, umjesto da stanu na cilju oni kreću dalje u lutanje kao pravi Buridanovi magarci).
Često sebe varamo kad nas strast vuče na krivi put pa taj put proglasimo zlatnom sredinom i dodamo jedan fiktivni-izmišljeni desni ili lijevi kako bi taj krivi put strasti bio zlatna sredina.
I naravno, često je pravi put baš onaj 'ekstremni', a ne neki u sredini.
Ovdje dakako govorim o životnim putevima i životnim odlukama, a ne o putu do sela Zmijavci.
Stoga postoji samo jedan put* koji vodi do cilja, i mnogo krivih, otprilike onoliko koliko imamo strasti toliko imamo krivih puteva, kojih ćemo u pravilu, ako smo robovi strasti, proglasiti pravim, carskim putem, zlatnom sredinom (koja nas vodi u paklenu provaliju).
Kao ilustraciju za našu samoobmanu navest ću pitanje čedomorstva.
Tu postoje samo dva puta - ili ćemo osuditi čedomorstvo ili ga odobriti. Ako učinimo ovo posljednje onda imamo grijeh kao da smo ga osobno učinili. Tu nema zlatne sredine, nego samo hrđava sredina.
Koja otprilike glasi - ja sam protiv čedomorstva, ali žene imaju pravo na slobodan izbor.
Ili - ja sam protiv čedomorstva, ali kad je u pitanju silovanje ili kad se dijagnosticira da čedo ima neku neizlječivu bolest onda ću 'milosrdno' reći - neka bude dopušteno ubiti ga da se ne muči u životu.
I time s tom izmišljenom 'zlatnom' sredinom vodimo sebe na put Pakla, pa se tu ne radi o zlatnoj sredini nego o putu koji je opločen zlatnim pločicama koje vode tamo od kuda nema povratka nego samo škrgut zubiju u jezeru ognjenom.
Slično je i po pitanju sodomije.
Hrđava sredina koja vodi u propast je - nisam za to da sodomiti prisvajaju preko države tuđu djecu, ali sve drugo sodomitima treba dozvoliti kao znak našeg humanizma i tolerancije ili čak se navodi tu kršćanska ljubav kao opravdanje onog što Bog strogo zabranjuje i što je objavio da je gnjusni grijeh.
Slično je i po pitanju političkih izbora i referenduma.
Birati manje zlo nema opravdanja, to nije nipošto zlatna sredina.
Nemamo nikakvog opravdanja ako na izborima dajemo glas nekim ljudima za koje se unaprijed zna da će donijeti i sprovoditi antikršćanske zakone (uglavnom to su gotovo sve stranke u političkom životu RH) uz obrazloženje - ako ne damo glas njima, onda će izbore dobiti neki koji su protiv suverene RH (a isto su protiv kršćanstva, dok i ovi 'naši' su na strani globalizma na kraju krajeva).
Pravoslavni iz okolice Vukovara nemaju nikakvog opravdanja što su na referendumu birali legalizaciju sodomitskih brakova, to je i sramota SPC što nije digla glas protiv (koliko mi je poznato).
Nema opravdanja u razmišljanju - biti ću protiv referendumskog pitanja da se zaštiti naravni brak, samo zato što su i 'desni' Hrvati protiv sodomitskih zakona, ili ću biti za globalističko-liberalno-sodomističko-antikršćanske stranke jer oni su protiv hrvatske suverenosti.
Na koncu primjer prave zlatne sredine, pitanje slobodne volje i predestinacije.
Dva su tu ekstrema - pelagijanizam i predestinacija.
Može li se čovjek spasiti-posvetiti samo sa svojim trudom i podvižništvom (pelagijanizam) ili Bog izabire unaprijed koje će spasiti te takvima daje milost po kojima se spasavaju (predestinacija o kojoj sam pisao ovdje ali i u drugim tekstovima ).
Zlatna sredina je - Bog daje svima milost bez koje se ne mogu spasiti-posvetiti, ali milost ne ukida slobodnu volju (a to znači da se se moramo i te kako truditi u našem posvećivanu znajući da bez Boga u tome ne bismo mogli postići ništa - da smo i dalje nedostojni sluge Gospoda Hrista).
Pelagijanizam vodi u prelest - opasnu duhovnu oholost po kojoj čovjek sam sebe uvjeri da je postao svet zbog svojeg truda i dobrih djela, ili dovodi u očaj jer ne vidi da je uspio u podvižništvu i onda odustaje od truda i napredovanja i same vjere.
I jedan i drugi su u istom stanju, samo prvi sebe samozavarava da je svetac.
I bez iznenađenja - oni koji vjeruju u predestinaciju su u istom stanju.
Jedni poput protestanta-kalvinista vjeruju da su spašeni zato što ih je Bog izabrao i ne vjeruju da se zbog toga trebaju išta posebno truditi jer su već spašeni, drugi padaju u očaj i isto se ništa ne trude jer vjeruju da ih Bog nije izabrao i ma kako se trudili ništa ne mogu u tome promijeniti.
Pravoslavlje je jedini put, jedina prava zlatna sredina koja, ako ju slijedimo, ne će nas dovesti do stranputica, a ima ih mnogo.
* ispravno rečeno Put, Istina i Život. Mi dakle nemamo svoj put, nego imamo Put.
Jučer je RKC slavila sv.Jeronima, u mom selu Risiki on je svetac zaštitnik.
Crkva sv.Jeronima u Risiki spominje se još daleke 1603., a kako je selo naraslo do tisuću stanovnika u prvoj polovini prošlog stoljeća, 1940. izgrađena je veća i postojeća crkva.
Pred 30 godina slavila se je 50-godišnjica nove crkve i ja sam, na nagovor tadašnjeg župnika Ivana Brusića, napisao jedan tekst koji se je objavio u, za tu priliku, tiskanoj knjižici.
Znam da je motiv teksta bio - povratak korijenima, povratak u tradiciju (nemam više taj tekst niti knjižicu, a istog sam se sjetio jer su mi rekli da je jedan gostujući svećenik o njemu govorio jučer na pridici).
Malo čudno bi bilo da danas 25-godišnjaci iznose takav stav, ali eto ja sam tada, kao uvjereni antikomunist i rimokatolik, osjećao da nije potrebno samo srušiti komunizam, nego i vratiti se u ona vremena prije komunizma. Nisam mislio na kapitalistički konzumerizam predkomunističkog razdoblja nego na stariju i dublju tradiciju, iako o njoj nisam baš previše znao, više sam samo slutio.
Taj motiv povratka korijenima bio je prisutan u svim godinama koje su uslijedile, iako je bilo godina kad sam baš prihvatio hedonizam i sve ono što nas nije vraćalo doma, u našu tradiciju, nego odvlačilo od tog cilja.
Uskoro je postalo jasno, nakon pada komunizma, da nitko ili malo tko, tko se je bavio s politikom, je imao viziju povratka korijenima, nego su svi brže bolje pohitali njuškama u 'egipatske lonce' koje nam je podvalio 'antikomunistički' zapad (a sad se na njuške stavljaju brnjice po istom nalogodavcu). Nisam ni slutio tada da je komunizam bio plan istih arhitekata-zidara sa zapada (ili da će nam za 30-tak godina opet isti uvaliti nešto slično komunizmu što se sad rađa nakon ove plandemije).
Gdje su naši pravi korijeni?
Kad bismo potpuno znali naše krvno-rodovsko stablo, i kad bi tako pratio svoje predke koji su se naselili na otok negdje pretpostavljam iz Like (brat je saznao da je kod Udbine bilo nekih tragova prezimena), a neka grana je vjerojatno bila romanizirano ilirska, i tako dalje u prošlost ... dakako da bismo došli do našeg oca Adama (žalim vas darwinisti ali vi ste u skladu s onom crnogorskom 'sjedi gđe si, a ni za gđe si nijesi' jer vi ste za vašeg oca odabrali 'majmuna', i tako se odrekli oca Adama).
Tu je pravi korijen, dalje ili dublje od toga ne možemo.
Ali avaj, ne možemo niti proći kraj kerubima koji čuva ognjenim mačem ulaz u edenski vrt (znači nema vječnosti na ovoj Zemlji, i sve što nema u sebi vječnost ne zaslužuje da za tim žudimo, da nam bude korijen prema kojem idemo).
Trebamo biti nakon sveg iskustva, i materijalnog i duhovnog, svjesni kako ne samo da se ne će uspostaviti idila edenskog vrta na Zemlji, nego da će biti sve gore (do stvaranja novog Neba i nove Zemlje).
Uostalom idila nije bila u tome što naš otac Adam nije trebao u znoju svog lica jesti kruh sa sedam kora, i što je mogao uživati u ljepotama vrta i jesti nama nedostupno voće, nego što je hodao s Bogom.
Zar se i jedan stvor može usporediti sa Stvoriteljem?
I ako je prekrasan i ugodan bio edenski vrt, koliko je još ljepši i ugodniji Onaj tko ga je stvorio od ničeg?
Možemo o tome razmišljati i čuditi se i štoviše optuživati našeg oca Adama koji je to propustio vidjeti, bar u onaj kobni trenutak.
A koji trenutak nakon našeg razmišljanja o toj gluposti Adama, kad nas uhvate naše strasti, ponašat ćemo se gore i gluplje od Adama.
Nije dovoljno znati kamo treba ići, jer nas putem vrebaju 'sirene' i sigurno ćemo opčinjeni njima zalutati, osim ako ne okusimo Njega (kršćani s kojima se ništa ne događa kad se priščešćuju moraju se zapitati imaju li uopće vjere ili se nedostojno pričešćuju ili se moraju zapitati nalaze li se u pravoj Crkvi kojoj je Gospod temeljac, a ne neki samozvani Hristov zamjenik na Zemlji iz Rima).
Ukratko, moje lutanje i traženje korijena je završeno.
Početkom ovog tisućljeća shvatio sam kako su oni koji vladaju sa RKC heretici, ali sam još uvijek vjerovao kako je RKC prava Hristova Crkva preko koje dolazim do onog za čim žudim, a to je spasenje kako bih cijelu vječnost bio dijete Božje, kao što je sin Božji bio naš otac Adam do grijeha u edenskom vrtu.
Onda sam lutao bespućima 'tradicionalnog rimokatolištva', od odlazaka kod sedevakantističkog biskupa u Slovačku, pa do kompromisa sa svećeničkom bratovštinom SSPX.
Cijelo vrijeme sam pratio što se događa s tradicionalnim rimokatolištvom u virtualnoj sferi međumrežja.
I nailazio sam na neoborive dokaze kako nisu samo heretici bili rimski pape nakon drugovatikanskog sabora RKC, nego ih je bilo u 19.st. (o tome sam pisao na blogu), pa sve dalje i dalje u prošlost s renesansnim papama koji nisu bili samo razvratnici nego su se i bavili s okultizmom tako da se neki od njih nisu niti htjeli okruniti dok im horoskop nije odgovarao (rimokatolici se moraju zapitati nije li bogohuljenje vjerovati kako je Gospod Hristos takvog nedostojnog heretika i apostatu izabrao za svog zamjenika kojeg svi moraju slušati kao Njega?).
Pa onda sam otkrio da se to nije događalo samo u renesansi, nego i ranije u tzv. srednjem vijeku (dosta sam pisao na blogu o RJMI koji je to dokumentirao, ali je nažalost stao kad je trebao iznijeti jednostavan zaključak - ako su rimski pape bili heretici od 12.st onda su oni zajedno sa zapadom otpali od Crkve, onda su oni raskolnici).
Gospod je bio tako dobar, milosrdan i strpljiv samnom da me je pustio da lutam krivim stazama, uvijek me vraćajući na početak dok nisam došao na pravi Put.
Sad znam kako mogu doći do korijena za kojim cijeli život žudim (i odgovor rimokatolicima koji to ne znaju - u Crkvi nema nezabludivih, čak niti ekumenski sabori Crkvi nisu nužno nezabludivi, tako da od Crkve mogu otpasti zbog hereza svi patrijarsi, ali Crkva će opstati - dok vi rimskog papu ne možete u RKC niti osuditi niti suditi niti izbaciti, nego biti mu poslušni kao Hristovom vikaru).
Nimalo se ne osvrćem na jezike onih koji me optužuju da sam izdao zbog toga svoje pretke rimokatolike (i sanjao sam ih dok napamet izgovaraju psaltir u zajedništvu s ostalim 'psalmopojcima' tako da je vrlo vjerojatno da su se i oni spasili koji su bili pobožni rimokatolici, imali pokajanje i djela milosrđa, i vjerovali u Crkvu, samo nisu znali, ne svojom krivicom, da pripadaju raskolničkom rimskom patrijahatu, a ne pravoj Crkvi).
Jer ako su moji preci bili kršćani u prvom tisuljeću, onda su oni sigurno bili pravoslavni, bilo da su imali Liturgiju sv.Ivana Zlatoustog ili sv.Vasilija ili neku modificiranu latinsku.
I postavlja se pitanje-kome se treba biti poslušniji, ocu, djedu, pradjedu ... ili prvom ocu Adamu?
Bez sumnje Adamu,koji bi bio car svih ljudi na Zemlji da je živ, jer je svim ljudima otac.
Adama, našeg oca, spasio je novi Adam koji je jedini pravi Gospod i Car, i Njemu smo prvenstveno dužni dati sinovsku poslušnost.
I koji nam je ostavio do drugog dolaska Crkvu i Svetoga Duha s darovima-svetim tajnama da okusimo Njega i tako nadjačamo sirenski zov strasti i sigurno uplovimo u vječnu luku spasenja.
Istina će nas osloboditi, i neka mi bude dopušteno nastaviti, da dođemo na pravi Put i tako imamo Život vječni.
Nikakve sigurnosti ne možemo niti smijemo izvan toga tražiti (proklet je čovjek koji se u drugog čovjeka uzdaje govori sv.Pismo).
Ludost je prepustiti se nekom čovjeku da nas vodi do Boga*, a ludost nad ludošću je ustrajati na tome kad se bjelodano vidi kako je taj čovjek lažljivac, podlac i oholica da čak sam sebe zamišlja kao nekog kog je ovlastio Gospod Hristos da Ga predstavlja na Zemlji.
Bespogovorno takvog slušati i držati svojim pastirom vodi u vječnu propast.
Nadam se i molim se Gospodu da i moji mještani i moji najbliži odustanu od te lažne hrabrosti kako treba smjelo kročiti naprijed za lažnim pastirom.
Često moramo, da bismo stvarno išli naprijed i u dobro, vratiti se natrag do raskršća na kojem smo krivo skrenuli.
Ako nismo oholi priznati svoj krivi odabir, i ako nismo zavoljeli put u provaliju do koje nam već dopire pogled, onda će nam Bog pokazati pravi Put.
Ne pozivajmo se na vjernost precima jer su možda preci spašeni zato što su bili u neznanju za kojeg više mi nemamo opravdanja jer su krinke pale (hvala Bogu jer je objavljena fotografija na kojoj 'sveti' rimski papa Woytila ljubi kuran i takvih stvari sada ima pregršt).
*Ali je dobro i poželjno imati svojeg starca, duhovnika (koji bi trebao biti duhovno iskusan i bestrasan) da nas vodi. Međutim, i tu možemo imati krivi izbor i nismo dužni niti svog duhovnika bespogovorno slušati, jer na kraju krajeva i on je samo čovjek. Velika je blagodat imati za svojeg starca nekog živućeg sveca. Također dužni smo dati poslušnost svojem vladici-episkopu kao i svećeniku, ali nitu tu nema bespogovorne poslušnosti (dok su rimokatolici tu doista kao ovce bez pastira jer bespogovorno slušaju vuka u ovčjem ruhu iz Rima i one koje im on postavi za biskupe-vladike).
Mitropolit Jona iz RPC (ona u SAD) održao je dosad 4 video predavanja o temi.
U drugom predavanju govori, između ostalog i o očinstvu-patrijahalizmu, o kojem sam prethodno pisao i koje je pred nestajanjem u svijetu (barem onom koji je pod utjecajem toksične* zapadne kulture).
Jedino rješenje za sve probleme je Pravoslavlje.
A da bismo ga razumili trebamo krenuti od početka, od ispravne definicije čovjeka (koja se je na zapadu iskrivila).
Tijelo, duša i duh, ali što je to duh? I kako 'ubiti' svojeg lažnog sebe, svoj ego tako da nam duh profunkcionira, da budemo slični Hristu?
O tome pogledajte predavanja cijenjenog mitropolite Jone.
Pogledajte ih više puta, i pomalo, ne sve odjednom.
Vrijedit će vam za vaše oslobađanje-spasenje, ako na taj put, koji kaže mitropolit traje desetljećima (ili cijeli život), krenete.
* Toksična muškost - to je parola s kojom se uništava patrijahalizam, a to je kao u uzreci 'drž'te lopova'. Sotonisti preko feminizma uništavaju Božju tvorevinu koja se temelji na očinstvu. Nije očinstvo toksično-sotonističko, nego ono što se protiv očinstva, koje proizlazi od Boga koji je Otac, bori.
P.S. Nekako na tragu nestajućeg očinstva, evo jedan odličan razgovor P.Hellanda i D.Wemhoffa koji (po mojem sudu to je dosad najbolja slika) oslikava trenutačnu situaciju u SAD. Kao što napisah nebrojeno puta, SAD je prva država globalizma i što se tamo događa prelijeva se na cijeli 'globus', tako da se ista dijagnoza može prenijeti na Europu i na nas.
Stanje nacije SAD - pogledajte što se događa kad se dostavni kombi zaustavi na cesti.
Poučan primjer za ilustraciju stanja društva kad napusti očinstvo.
Mislim da je nada na povratak društva u normalno stanje, to jest na patrijahalizam, uzaludna - osim ako Bog nema u svojoj providnosti plan da njegov drugi dolazak ne bude u ovom desetljeću:
Dakle, kao termiti ili mravi koji na putu naiđu na hranu.
Zašto je to 'odlika' većinom američkih crnaca?
Zašto su tom ponašanju oni skloniji od afričkih crnaca koji dođu živjeti u SAD?
Zato što su ovi prvi odgojeni bez oca, protivno očinstvu, uz samohranu majku i 'tetu' socijalnu državu. Naravno, tom zločinackom ponašanju kumovali su uvelike mediji koji su ih uvjerili da su oni nevine žrtve bijelaca, te da imaju pravo na odštetu, čitaj pljačku i razbojstvo.
Dodajem tekstove koji imaju veze s Pravoslavljem.
Pravoslavlje je, bez ikakve sumnje, patrijahalno. RKC, pogotovo nakon prihvaćanja sekularizma i modernog svijeta, to više nije (nego je feminizirana).
Ipak, RKC je više napadana na zapadu nego Pravoslavlje.
Jedini razlog je u tome što je RKC mnogoljudnije i što Pravoslavlja na zapadu praktično nije ni bilo dok nije RPC nakon boljševičke revolucije izbjegla na zapad.
Neki unutar RKC kažu - eto zato što se RKC napada, to je dokaz kako je RKC prava Hristova Crkva.
Često isti koriste isti ili slični argument da bi dokazali kako to Pravoslavlje nije.
Jer kažu, Gospod Hristos je kaznio 4 patrijahata (Carigrad, Aleksandriju, Antiohiju i Jeruzalem) zato što nisu priznali da im je nadređen peti patrijahat (Rim), pa je te patrijahate prepustio napadu i vladavini muhamedanaca. Ne pada im na pamet da bi pravoslavci mogli koristiti isti njihov argument - Pravoslavlje je Hristova Crkva, jer da nije ne bi je napadali muhamedanci u prvom i drugom tisućljeću.
Dakle, to nije validan argument uopće.
Ono što ostaje su činjenice, a činjenica je kako Pravoslavlje, za razliku od RKC, ne mjenja svoju doktrinu, ne prilagođava se novim vremenima, ne mjenja svetu Liturgije i obrede, i dalje naučava ono isto što su naučavali kršćanski oci.
In the Orthodox Church, women are strictly forbidden from entering the Sacred Altar, which is separated by the Iconostasis Wall from the rest of the church.
The reasons are numerous, some are symbolic, some are dogmatic, some are practical, some are pedagogical, some are out of reverence for the Sacred Tradition: Old Testament religion, New Testament writings, some are because of common sense and patriarchy of which the Church is proud of.
The Church rejects the feminist idea that man and woman are the same, or even equal. Woman is subordinate to her man, as the Sacred Scriptures clearly teach. Man and woman are only equal before the Terrifying Judgement See of God. The equalisation of man and woman led to the death of prosperous societies. God has instructed strict Patriarchy, after the fall of Adam and Eve, to ensure the survival of mankind.
Divine Liturgy is the place where the masses experience the Faith. The same masses which are constantly brainwashed by the secular, feminist propaganda. Once these masses step in to the worshiping church, they can clearly and immediately see the Divine, fruit-bearing order, which is the Patriarchy.
What and how we pray in the church, is what we must believe. (Lex orandi, lex credendi). To accept feminism is rebellion against God's order, it is a rebellion against God.
We live in the feminist societies, since the Godless French and October Revolutions, which are organized in such way, that men and women cannot live according to their natures. But the Church cannot, in Her Divine Worship and Her Liturgical space (the temple/church), accept feminism.
It is the perfect diabolical plan, to eradicate the Mankind.
Pious Patriarchy is rejected firstly by the modern men. A modern man does not want to live without contraception, while providing for his numerous family. Since there are no more real men, women have no one to follow, so they comically try to replace men, by acting like men, against the woman's nature.
Kako narodi gube vjeru, tako se modernizam, sekularizam, scijentizam, feminizam i opća nemoralnost povećava. Možda nema boljeg pokazatelja od toga kad narod-državu počnu i formalno voditi žene. Kod nas je to bila Kolinda G.Kitarović (to što je zadržala svoje djevojačko prezime dovoljno govori koliko je antipatrijahalno orijentirana-odgojena) za koju su neki naivno vjerovali da je tradicionalno usmjerena. Na kraju je svima koji su tako usmjereni doslovno pred kamerama pokazala srednji prst.
Neka se bolje onda takvi zamisle jesu li stvarno bili tradicionalni kad ih je vodila žena koja je glumila tradicionalnost, a htjela je biti matrijarh naroda-države (nema sumnje da je takva i u svojoj obitelji).
Ipak u RKC ima djelić onih koji se drže tradicije RKC prije prilagođavanju novim vremenima (oni imaju samo jedan problem - drže se srednjovjekovne tradicije RKC, umjesto da im tradicija počiva na kršćanskim ocima prvog tisućljeća od kojih je odstupila shizmatična RKC u srednjovjekovlju).
Tako o.Altier otvoreno u RKC crkvi govori o laži pandemije.
Jay Dyer u slijedećem videu prikazao je knjigu rimokatolika Davida Wemhoffa "Cold War analysis of the geopolitical forces in the background of Vatican II", kojeg smo mogli gledati kao gosta P.Hellanda u gore prikazanom videu.
Jedan mlađi 'vloger' iz Imotskog prilično zanimljivo prati lažnu pandemiju (inače malo ima takvih kod nas).
Sad je objavio prilog o tome kako su hrvatski rimokatolički episkopi dali potpunu podršku 'nacionalnom kriznom stožeru', što samo za neupućene može biti iznenađujuće. Ako RKC papa sluša NWO elitu, kako očekivati da će episkopi to odbiti kad je to već učinio 'nezabludivi Hristov vikar na Zemlji'.
Nažalost, ima takvih episkopa i sinoda i u Pravoslavlju, ali to nije iznenađujuće, jer je već mnogo puta bilo heretičkih i sergijansitičkih episkopa, patrijarha i sinoda. U Pravoslavlju nema nezabludivih klerika, ni nezabludivih sinoda, čak i ekumenski sabori nisu nezabludivi (bilo ih je koji su odbačeni iako su formalno bili valjani).
Na videu se može vidjeti scena gdje otac i kćer-djevojčica, koja ima tradicionalno pokrivenu glavu kao u Pravoslavlju, bivaju odbačeni od pričešća, a vloger tumači da je to zato što nemaju brnjicu. Nije samo to razlog, razlog je i što su se htjeli pričestiti klečeći i na usta. RKC svećenik će prije pričestiti ateistu nego takve tradicionalne rimokatolike. Problem koji imaju tradicionalni rimokatolici, od kojih sam ja dugo bio, što nemaju povijesne spoznaje što je tradicija. Jer onda bi taj otac znao da je tradicija pričešćivanje i Tijela i Krvi, te da se pri pričešćivanju koristi kvasni kruh koji se dijeli vjernicima te svaki dobiva čest(icu) od kruha (od tuda i ime pričest) što kod beskvasnog kruha nije slučaj (na Tajnoj večeri Gospod je koristio kvasni, a ne beskvasni kruh). Drugim riječima tradicija je Pravoslavlje, a ne inovacije koje su nedozvoljeno rimski pape učinili koncem prvog tisućljeca pa nadalje. Žalosno je vidjeti pobožne tradicionalne rimokatolike koji umjesto Tijela i Krvi Gospoda Hrista dobijaju prijezir rimokatoličkih svećenika. Ipak često je to njihova krivica jer zbog svoje oholosti ne žele istražiti pravu tradiciju Crkve.
“Zato prigibam koljena pred Ocem od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji.” (Ef 3,14-15)
Rimokatolici sv.Trojicu često predstavljaju kao istostranični trokut ne bi li tako naznačili da su sve 3 božanske Osobe jednake.
Jednake su po istoj božanskoj naravi, ali ne i u međusobnom odnosu (što znači da nisu jednake). Geometrijski stranica trokuta predstavlja božansku narav, a vrhovi trokuta božanske Osobe koje dakako nisu u istoj točki pa možemo zaključiti kako samo pozivanje na istostranični trokut to jest na iste stranice trokuta je krivo ako se tom analogijom želi dokazati zabluda da su sve tri božanske Osobe jednake.
Istostranični trokut ima ili jedan ili oba vrha trokuta na vrhu. Nije isto biti Otac i biti Sin (i Sveti Duh). Bog je Otac i ako već koristimo simboliku trokuta onda je On na vrhu, a druga dva vrha su ispod na istoj horizontalnoj 'bazi' (Sin i Sveti Duh). S obzirom na herezu filioque opet možemo simbolično reći da je RKC trokut sv.Trojice prikazan kao obrnuto smješteni istostranični trokut*, s bazom trokuta (Otac i Sin iz kojih tobož proizlazi Sveti Duh) na vrhu, i s jednim vrhom na dnu (Sveti Duh). Kad se takav trokut koji je obrnuti (jer mu je baza na vrhu) spoji s onim 'istinskim' dobijemo tzv. 'davidovu' zvijezdu (što je laž jer sveti car i prorok David nije autor te zvijezde već je ista nastala puno kasnije od okultnih kabalističko-talmudističkih židova koji su joj podmetnuli Davidovo ime). Igrajući se s analogijom možemo reći da je drveno željezo to jest suvremeni pojam judeokršćanstvo prikazano kombinacijom obrnutog trokuta (judaizam) i pravog trokuta (kršćanstvo), sve to oličeno u okultnom simbolu 'davidove zvijezde'.
Gospod Isus Hristos se je molio Bogu, možemo to pročitati na puno mjesta u sv.Pismu. Zar se je molio samom Sebi? Nipošto, On se je molio Ocu koji je Bog, i nije se molio samo kao čovjek, nego i kao božanska Osoba koji se rađa od Oca. Suludo je i protunaravno da se otac moli sinu, ili da otac bude poslušan sinu. Zato je i Gospod Hristos govorio apostolima da je došao od Oca sprovoditi Njegovu-Očevu volju (posve isto vrijedi i za Svetog Duha, jer Bog Otac je monarh u sv.Trojici, drugim riječima otac).
Kad to sve znamo, onda nam je jasno zašto je sv.Pavao napisao u poslanici Efežanima kako je Bog Otac načelo svakog očinstva kojeg nalazimo među ljudima. Svaki pravi autoritet dolazi od Oca, i ne može se biti poslušan Bogu Ocu i istovremeno biti neposlušan nekom autoritetu-ocu na Zemlji. Jer autoritet dolazi od Oca, Otac ga daje nekom čovjeku da bi drugim ljudima isti bio otac-autoritet.
Kome je Otac dao autoritet najprije? Čitamo na početku Biblije u knjigi Postanka - dao ga je Adamu kojeg je stvorio, i dao mu je autoritet nad svim zemaljskim stvorenjima. Da Adam nije počinio grijeh po nagovoru svoje žene nad kojom je imao autoritet (jer je Bog stvorio Evu od Adama da mu bude pomoćnica, a ne da bude jednaka u autoritetu s Adamom), Adam bi bio i sada živ i imao bi i dalje autoritet nad svim zemaljskim stvorenjima, bio bi jedini i istinski car Zemlje koji je vlast dobio od Boga da bude jedinim carem na Zemlji.
Što možemo iz te objavljene istine zaključiti?
Svaka prava vlast-autoritet dolazi od Boga Oca i On ju daje nekom stvorenju da ju ima nad nekim drugim stvorenjima.
Ta vlast-autoritet nije bezuvjetna, nego ovisi o poštivanju autoriteta-očinstva iznad onog koji ima autoritet. Adam je izgubio autoritet* nad zemaljskim stvorenjima (osim nad Evom i svojom djecom, i djecom svoje djece ...) kad se je pobunio grijehom protiv Boga Oca koji je izvor svih očinstava.
Tako i zemaljski carevi gube svoj autoritet-očinstvo kad se pobune protiv Onog koji im je dao vlast-očinstvo, kad se pobune protiv Boga i Njegovih zapovijedi.
Tako i očevi gube autoritet nad svojom ženom i djecom, kad god se pobune protiv višeg autoriteta Boga i zemaljskih careva, kad se pobune protiv očinstava. Kako netko može biti otac ako se sam pobuni protiv načela očinstva? Kako mogu roditelji očekivati da im djeca pokazuju poslušnost, kad su i oni sami revolucionari-neprijatelji očinstva, pobunjenici protiv Boga i zemaljskih careva?
I tako dolazimo do srži sveg zla - stvorenje, bilo anđeo ili čovjek, u umu i srcu svojem sebe počne smatrati jednakim sa svojim ocem, bio to Bog kao izvor svakog očinstva, ili zemaljski otac ili neki zemaljski vladar-otac koji ima autoritet dobijen odozgor. Sama ideja demokracije je negiranje očinstva i autoriteta. Nema otac autoritet nad svojom djecom jer su mu je djeca dala, tako nema niti zemaljski car autoritet nad svojim podanicima jer su mu je oni dali (što je 'dogma' svih modernih društava). Potpuno je suludo, protunatravno i kontradiktorno reći da netko ima vlast zato što su mu je dali oni nad kojima ima vlast. Vlast ne može dolaziti odozdo, nego samo odozgor. Zato sv.Pavao kaže da sva vlast-autoritet-očinstvo dolazi od Oca. Luđaci misle da se mogu pobuniti protiv Oca i tako Njegovu vlast srušiti kao da je Otac otac zato što su Ga stvorenja izabrali za Stvoritelja, a ne obrnuto. Isto je kao kad bi se Eva pobunila protiv Adama od kojeg je nastala, ili kad se djeca pobune protiv oca (dakako da djeca ne smiju biti poslušna svojem zemaljskom ocu ako bi im nametao svoj autoritet protiv višeg autoriteta, protiv očinstva Boga, protiv Božjih zapovijedi).
Povijest nakon Adamovog grijeha nije ništa drugo nego povijest sukoba između očinstva i onih koji negiraju očinstvo - revolucionari od koji je prvi bio Lucifer. Svjedoci smo da je pobuna protiv očinstva dostigla dosad neviđene razmjere, bolje rečeno paklenske dubine. Niti jedan zemaljski vladar ne priznaje autoritet Boga, štoviše zemaljski vladari nisu očevi svojim podanicima, nego usmjeravaju iste u borbu protiv Oca i svih očinstava. Žene ne žele nipošto priznati autoritet muževljev, čak i one koje se zovu kršćanke i koje znaju da im je Bog zapovijedio da budu poslušne svojim muževima. Muževi i očevi pak ne pokazuju niti volju da budu pravi očevi i muževi, oni žele biti ili jednaki svojoj djeci ili njihove sluge. Poludjela djeca prosvjeduju po nalogu sotonističkih učitelja protiv načela očinstva, usput paleći, ponižavajući i koji put ubijajući one za koje posumnjaju da nisu dovoljno revolucionarni, da nisu dovoljno protiv očinstva. Pobuna protiv očinstva dostiže ubrzano svoj vrhunac. Nažalost oni koji i vide da nešto nije u redu, ne vide korijene tog zla, nego u sebi i dalje imaju klice pobune protiv očinstva. Ostvaruje se starozavjetno proročanstvo o narodu koji se bori protiv Boga i Njegovih zapovijedi - da će nad njime vladati žene i djeca.
Vrlo je malo onih koji su svjesni prijevare Zmijine u koju su povjerovali. Većina ljudi su zagrizli u 'jabuku' laži o jednakosti u bilo kojoj mjeri, bilo da vjeruju samo u demokraciju (negirajući u očinstvo zemaljskih vladara koje dolazi od Boga, a ne od njih pa sudjeluju u farsi nazvanoj demokratski izbori kako bi sebe uvjerili na budalaštinu - da oni daju autoritet onima koji nad njima vladaju i onda se čude zašto nešto što je tobož dobro i pravedno-demokracija ne funkcionira, i svake 4 godine ponavljaju kao luđaci istu grešku očekujući da će se nešto na bolje promijeniti ovaj put)**, a vjeruju u očinstvo u tradicionalnoj obitelji, ili da ne vjeruju u nikakvo očinstvo.
Vjerujem da još malo i pobuna protiv očinstva biti će na svom vrhuncu s Antihristom na mjestu koje pripada Hristu. Kako je naveo cijenjeni P.Helland čiji video dajem u privitku, Riječ je došla na svijet da poništi djela Sotone, da ispravi ono što je Adam upropastio prvom pobunom protiv očinstva. Da se Adam nije pobunio (iako se nije izravno pobunio, nego nije ispravno vršio svoj autoritet nad Evom koju nije smio poslušati nego joj je trebao zabraniti da opći-komunicira sa Zmijom), Riječ ne bi tijelom postala, Riječ ne bi postala novi Adam. Gospod Hristos Sebe je nazivao sinom čovječjim, a to znači da je Sebe nazivao sinom Adama. Svojom pobjedom nad smrću On je zamijenio palog Adama (i otkupio ga) i postao novi Adam (novi i vječni car kojem je to mjesto kao Davidovom potomku nagovješteno u Starom zavjetu), a mi koji u Njega vjerujemo, krštenjem smo nanovo rođeni od našeg oca, od Gospoda Isusa Hrista.
Uskoro dolazi novi Adam, Gospod Hristos, da preuzme i uspostavi očinstvo koje mu s pravom pripada i zbaci i razbije sve one koji se očinstvu suprostavljaju. Ako molite psalme onda znate da je u slici Davida njegov potomak, Hristos, koji će palicom gvozdenom vladati nad narodima, a prije toga će satreti neprijatelje svoje (iako se kaže također da će Bog Otac dati mu prijestolje koje Mu pripada i pri tom uništiti Njegove neprijatelje, odnosto podložiti ih Njegovim nogama) koji su mu negirali očinstvo nad svim vidljivim i nevidljivim stvorenjima. To su u prvom redu demoni (čitajući psalme trebali bismo u slici neprijatelja Davidovih prvenstvo vidjeti svoje nevidljive neprijatelje), a onda i ljudi koji su se priključili pobuni demona.
* Autoritet-očinstvo se ne može samo izgubiti, nego očinstvo ima odgovornost prema onima koji su pod autoritetom. Biti ocem je prvenstveno odgovornost prema djeci (čak i civilni zakoni predviđaju kaznu roditeljima za prekršaje koje učini maloljetno dijete). U slučaju braka i prema ženi, tako je Adam bio odgovaran Bogu zato što nije iskoristio svoj autoritet nad Evom tako da joj zabrani komunicirati sa Zmijom. Zato Bog ne proziva Evu, nego Adama, jer je Adam bio odgovaran-nadređen prema Evi. Gospod nam isto tako kaže - kome se više da, od njega se i više traži (zato i slijedi i veća kazna ako se zloupotrijebi autoritet ili ga se pak ne koristi kad bi se trebalo - a to je najčešći slučaj danas u odgajanju djece). Ljudi koji imaju strast vladati nad drugima trebali bi o tome dobro razmisliti, jer će na kraju snositi posljedice svoje loše vladavine-autoriteta (a čim imaju strast za vladanjem, to je jamačno da ne će dobro vladati).
** Kao što objašnjava o.Seraphim Rose, teološke zablude koje je iznijela RKC na kraju su rodile nihilizam i revoluciju na zapadu. RKC u zabludi filioque negira očinstvo i monarhiju Oca u sv.Trojici, i na kraju je dovelo i do negiranja općenitog očinstva na zapadu što je definicja nihilizma i revolucije.
*** U tom smislu su laž preveli na latinski kako bi zvučala istinito i pametno "vox populi, vox Dei" (glas naroda je glas Božji). Koje li kontradikcije za one koji vjeruju u objavljenog Boga! Inače tu laž su po informacijama koje imam objavili prvi engleski 'kršćanski' konzervartivci. Općenito tobožnji konzervativci ala demokršćani ili sada Trump (prije Reagan ili Thacher) u SAD ili ono što se izmislilo pod pojmom 'Q', su veliki neprijatelji načela očinstva, iako se pretvaraju da su kontrarevolucionari. Svjesno ili nesvjesno oni su oruđe sotonske prijevare da se ne bi otkrili pravi uzroci revolucije - borba protiv očinstva.
P.S. Čini mi se da su grijesi bluda i preljube usko povezani s kršenjem očinstva. Mladić koji upadne u blud, griješi i protiv buduće žene i buduće djece, dakako najprije griješi protiv Boga koji je blud zabranio i koji je u tijelu krsćana kao u hramu dok se nečistoćom ili nekim drugim grijehom isti hram ne oskvrnavi. Iste posljedice narušavanja očinstva događaju se u preljubu. Znamo iz SZ da je Bog zapovijedio Izraelcima kažnjavanje smrtnom kaznom preljubnika, ali i djece koja bi se otvoreno pobunila protiv roditelja. Ljudsko društvo ne može funkcionirati ako se ne temelji na očinstvu, jer sve što postoji, vidljivo i nevidljivo, uključujući i svetu Trojicu, temelji se na očinstvu.
Društvo u kojem sad živimo je pobuna sotonistička protiv očinstva. Kad Bog i ne bi odlučio stati na kraj zlu, ovo društvo bi se samo od sebe urušilo. Uzalud je raditi veličanstvenu palaču na pijesku. A sve je pijesak, promjenjivo i propadljivo osim Boga.
Nadalje, Crkva je kao mistično tijelo Hristovo također ustanovljeno na načelu očinstva. Jasno je tko je otac u Crkvi, to je Njezina glava, Gospod Isus Hristos (a Biblija nam daje jasnu usporedbu između muža i žene kao odnos između Hrista i Crkve).
Zatim u očinstvu-hijerarhiji slijede apostoli, kršćanski oci, episkopi, svećenici. Protestanti se u svojoj zabludi 'sola scriptura' često pozivaju na 'nikog na Zemlji ne zovite ocem', a pri tome svog oca ipak nazivaju ocem (iako se ne bi iznenadio da među protestantima postoje oni koji ne dozvoljavaju da ih njihova vlastita djeca nazivaju ocem). I onda ne primjećuju da su u tome kontradiktorni prema uvodnoj rečenici sv.Pavla Efeženima. Ne, Gospod nam nije zabranio da svojeg oca nazivamo ocem, niti da svećenika nazivamo ocem, zato što je to očinstvo prirodan nastavak očinstva Boga Oca. Ono što nam je zabranio je da one koji negiraju očinstvo nazivamo ocima. Jer takvi nisu dobili očinstvo od Boga, nego od oca laži. A ta prvotna laž je - nema očinstva, svi smo jednaki.
Na koncu nešto o odgovornosti očeva. Oni odgovaraju Bogu Ocu za svoje očinstvo, jesu li usmjeravali svoju djecu, bila to tjelesna djeca ili duhovna, prema Ocu i vršenju Njegove volje. U sadašnjim okolnostima konačne sotonističke pobune protiv Oca i očinstva, prepustiti svoju djecu na odgoj državnom školstvu (i medijima) je, bez sumnje, u najmanju ruku zanemarivanje svojih očinskih dužnosti.
Pogledajte kakve janjičare država želi stvoriti (već stvara desetljećima) od djece preko školstva. Djeca se uče kako lagati, kako biti lažljivi političari i lažljivi trgovci, kako nastupiti na TV i uvjeriti gledatelje da za njihovo dobro postoji mikročip kojeg treba ugraditi u tijelo. U SAD je u tijeku antiočinska revolucija koju sprovode odrasla djeca koju nisu odgajali roditelji, nego globalističko-komunistički učitelji u državnim školama. I problem je tim veći što su to već unuci i praunuci onih koji su prvi zakazali u očinstvu, tako da se djeca ne mogu niti ugledati na svoje roditelje, djedove i bake ... kako bi vidjeli ideal očinstva.
Eto kako to izgleda kad država od djece napravi janjičare koji glumeći žrtve podržavaju i vode revoluciju protiv očinstva uz širenje anarhije, straha i nasilja ulicama gradova (uz parole ukinimo policiju, međutim koju panično zovu kad im se netko ozbiljno suprostavi kao 17 godišnji Kayle Rittenhouse - sve koje je ustrijelio su imali kriminalni dosijee i mislili su da će ga lako u masi linčovati)
I sad ono što je povezano s religijom. Neka Crkva u mjestu Kenosha gdje se događaju BLM i antifa neredi, dostavlja teroristima logistiku - njihov kamion je zapljenjen. Mislim da je to neka protestantska sekta, ali me ne bi iznenadilo da je netko od RKC ili možda čak od PC (jedan episkop GPC u SAD je javno svojim prisustvom podupro BLM). Glasnogornica te antifa Crkve ponosno nosi na nozdrvi 'naušnicu' čudeći se zašto im je policija zapljenila kamion. Neprijatelji očinstva su dakle dokazano ušli u 'kršćanske denominacije' u SAD. Ima ih i kod nas.
A sad nešto što je bez sumnje s oltara RKC:
A sad nešto slično, samo od državnim novcem financirane škole u kojoj profesori naučavaju marksizam, antiočinsku revoluciju, nasilje u rušenju države. Onaj gore prikazani RKC svećenik i ovaj profesor su pravi komunistički drugovi, ali s njima su i bankarski drugovi, i ostali bogataški drugovi. Prepustiti svoju djecu na odgoj takvim svećenicima i učiteljima znači prepustiti ih demonima.
Kod nas je nažalost zabranjeno školovanje djece kod kuće (relikt prosvjetiteljstva i francuske revolucije), a privatnih škola koje bi promovirale tradicionalno očinstvo nema. To znači da bi očevi morali više nego ikad odgajati djecu kod kuće i to suprotno od onog što djecu država uči u školama. Ne treba se mučiti s pitanjem kako će djeca u tom slučaju imati dva suprostavljena odgoja pa će zbog toga patiti, jer dijete se prirodno veže s ocem i majkom, a ne s tuđincima. Stoga treba djeci i prije početka odlaska u osnovnu školu objasniti o čemu se radi, da ih moraju roditelji ostaviti u školi koja će ih učiti protiv Boga i protiv očinstva, jer u protivnom država će ih odvojiti od roditelja i odgajati kao janjičare bez doticaja s njima. I navesti im primjere djece mučenika iz prvih stoljeća koji su svojim junaštvom zadivili i često posramili odrasle kojima je ta hrabrost nedostajala (hrabrost dolazi od vjere - onaj tko ima jaku vjeru, tom Bog daje hrabrost i snagu izdržati iskušenje).
Evo još jedne dobre pjesme legendarnih "The Blind Boys of Alabama". Jedino ovakvi životi su važni, bilo koje boje kože bili. Žalosno što su crnci nakon komunističko-liberalno-židovske agitacije 60-tih godina prošlog stoljeća napustili svoju kršćansku duhovnu tradiciju i postali oruđe antiočinske revolucije (nije onda čudno što prosječni suvremeni crnac raste bez oca, i uz samohranu majku i tatu socijalnu državu, i postane ono što vidimo na drugim videima).
Evo nešto još od crnaca protestanata kojih trebamo svi mi pravoslavni cijeniti, iako ne pripadaju Crkvi.
Zapadni velegradovi postali su otvoreni neprijatelji Boga i očinstva.
Pogledajte što proizlazi iz laži - svi smo jednaki, ukinimo patrijahalizam.
Imamo dakle uvjetovanu jednakost, ako se slažeš s pobunom protiv Oca, ako se slažeš da ljudi imaju pravo na pobunu protiv Boga odnosno na grijeh, onda si jednak (demonima u Paklu).
Ako nisi, onda si crv kojeg treba zgaziti, u najmanju ruku protjerati iz grada.
I naši ljudi koji sebe nazivaju kršćanima, kao muhe bez glave odlaze u te zapadne zemlje sodomije u potrazi za boljim životom. Taj 'bolji' život znači izgubiti vječni.
A zatim će mi: »Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer – vrijeme je blizu!
Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!« »Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!«»Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak!
Mitropolit GPC u SAD Dmitar (Demetrius) objavio je slijedeću video poruku glede odluke Turske da crkvu sv.Mudrosti (Sofije - ne radi se o crkvi generične imenice 'mudrost', nego o crkvi posvećene Osobi, Slovu-Riječi-Logosu-Mudrosti-Gospodu Isusu Hristu, drugoj božanskoj osobi) u Carigradu prenamjeni od muzeja u džamiju:
Ako ste pogledali video onda vas je možda iznenadilo navođenje riječi bivšeg mitropolita kako su Grci doživjeli tragediju kad su postali slobodni od turskog ropstva (ne misleći pri tom što su Grci zbog zapadne izdaje izgubili rat s Turskom i što su protjerani s Male Azije).
Zar su grčki svećenici postali narodni izdajnici zato što žale za turskim vremenima?
Ne, ne žale on za Turcima, nego žale za vremenima kad su pravoslavni Grci živjeli u pokajanju znajući da su pod turskim jarmom zbog njihovih grijeha. Ta sv.Pismo nam kaže - koga Bog ljubi tog Bog i kara, a to blagoslovljeno karanje može biti gubitak zdravlja, gubitak voljenih osoba, gubitak materijalnih dobara, gubitak izvanjske slobode koju su Grci izgubili pod Turcima.
Kršćanin se ne može spasiti ako ne živi u pokajanju, stalnom pokajanju do smrti iako je već možda živi svetac koji je nadvladao sve strasti, Bog mu podario prosvjetljenje i posvećenje-pobožanstvljenje.
Onda dolazi spoznaja da nas Bog ne šiba nedaćama zbog kazne, nego zbog ljubavi jer nas želi posvetiti da budemo dionici Njegove slave.
Mitropolit Dmitar ilustrira s najboljim primjerom što znači pravo pokajanje. Juda Iškariotski je svjestan kako je učinio najgrozniju izdaju, kako je učinio najveći grijeh i žao mu je što je to učinio. I čini svoju najveću grešku jer pokajanje daje na krivom mjestu to jest pred krivim ljudima - pred svećenicima koji su javno izdali Mesiju kao što je on izdao Ga tajno. I ne dobija oprost i smirenje jer to može samo Bog dati.
Petar pak čini sličan grijeh, ali on se kaje pred Onim kojeg je izdao i koji rado prašta i koji je išao na križ da se oproste svi grijesi.
Gospod je Petra uzdigao ponovno, a Juda se je sunovratio. Kažu da je Petar toliko se i dalje kajao zbog svojeg grijeha da su mu suze učinile malo korito na obrazu. Bez pravog pokajanja koje kako navedoh traje cijeli zemaljski život, i Petar bi ponovno pao, i mi padamo koliko god bili zahvalni Bogu što nam je oprostio i sebe uvjeravali da smo zamrzili grijeh i svladali strasti. Tko mrzi svoj grijeh, taj se i kaje iako grijeh više ne čini (ako se ne kaje ili ako se prestane kajati opet će pasti u istu jamu). Tko se kaje kako treba, taj gleda u sebe i u sebi vidi grijeh, a ne gleda u druge da bi ih optužio da su griješnici. I kad vidi tuđi grijeh, ne razglašava ga, nego moli s ljubavlju za griješnika iako mu je možda isti griješnik učinio zlo i mrzi ga.
Pravo pokajanje možemo testirati i po zabludi apokastaze. Znamo to je zabluda i to opasna, po kojoj će se na kraju vremena, a u tu je uključeno i kazna griješnicima i demonima u Paklu, i oni se pokajati te će svi stvoreni na sliku Božju biti sudionici Božje slave. I Lucifer i Juda Išariotski, da ne nabrajam dalje. Ako bi se netko radovao što je Juda zauvijek u Paklu, a što je istina, taj nema pravog pokajanja jer pravo pokajanje ima sućuti za sve, znajući kako mu je Bog oprostio, pravi pokajnik želi da se svi pokaju i da se svima grijesi oproste, tako i Judi. Pravi pokajnik želi da se svi ljudi spasu, jer i Bog to želi.
Imamo primjer recentnih svetaca svetogorskih koji su se čak molili za spas nekih demona. Vidjeli su poslije kako je to bilo uzaludno jer demon se jednostavno ne želi pokajati, međutim to svjedoči kako su ti sveci bili pravi pokajnici koji su željeli dobro čak i demonima koji su ih mučili.
Nadalje, ako imamo sliku Boga koja je česta u rimokatolika, po kojoj Bog želi mučiti demone i ljude u Paklu, jer prema Anselmu svaki grijeh je beskonačna uvreda beskonačnom Bogu koja zavrijeđuje beskonačnu kaznu, onda se možemo utvarati da smo dobri kršćani, ali u svojoj dubini želimo da naši neprijatelji budu u Paklu te da tako bude namirena pravda, pa onda želimo da takav sličan bude Bog koji će umjesto nas vršiti osvetu u Paklu. Tko tako čini i tako razmišlja, taj još nije na putu pravog pokajanja. Možemo čak reći - tek kad stvarno počnemo iz ljubavi moliti za naše osobne neprijatelje, tek tada smo pravi pokajnici i došli smo do toga da ne treba više nitko moliti za nas i naše spasenje.
Na koncu želio bih braći Grcima predložiti jedno samoispitivanje po kojem će vidjeti jesu li pravi pokajnici odnosno pravi kršćani. Zamislite situaciju da se dogodi veliko čudo preobraćenja te da većina turskih muhamedanaca postanu pravoslavni isto tako i Turska kao država, a da se u Grčkoj nastavi trend sekularizacije te da većina Grka otpadne od vjere. Biste li tada i dalje željeli da Carigrad se vrati Grčkoj, iako je u toj hipotetskoj situacija crkva Hagia Sofia opet postala kršćanska i u istoj se nalaze brojni turski pravoslavci, a u Grčkoj su na vlasti nekršćani?
Potpuno slična situacija se može zamisliti sa Srbijom i Kosovom. Biste li i dalje ako ste srpski pravoslavac tvrdili da se Kosovo mora vratiti Srbiji, a na Kosovu su hipotetski svi Albanci postali pravoslavni, vlast je pravoslavna, dok je situacija obrnuta u Srbiji?
Isto pitanje se može postaviti i hrvatskim pravoslavcima, ali i hrvatskim rimokatolicima koji sebe smatraju pravim kršćanima.
Onom kojem je nešto od ovoga svijeta važnije od nebeskog Jeruzalema, pa bilo to i neko nematerijalno dobro poput nacionalne države, taj nema pravo pokajanje i nije pravi kršćanin. Taj se poput Jude ide kajati pred svoj narod, a ne pred Boga koji je Otac svima koji u Njega vjeruju, bez obzira kojeg naroda ili rase bili.
P.S. Jučer sam dao poveznicu na dosad skrivani video koji otkriva kako se nipošto nije radilo niti o rasizmu niti u ubojstvu G.Floyda koji je bio okidač za BLM i antifa antibjelačko nasilje u SAD (ali i u VB). I svi barem podsvjesno znaju da se ne radi o bijelačkoj privilegiji, nego obrnuto, crna boja kože osigurava privilegiju u socijalnoj državi, u školstvu i inače u društvu.
A sad dokaz kako neki monasi koji umišljaju da imaju mistično znanje koje Bog daje podvižnicima, svojim riječima o kršćanskoj ljubavi i patnji de facto opravdavaju ono što se kasnije dogodilo u nemirima, ni ne sluteći (ne dao Bog da nisu naivni, nego da znaju istinu, a ciljano govore laž) da su im mediji podvalili krivu sliku o slučaju kako bi se potakli neredi. Nije teško zamisliti bijele 'kršćane' ponesene ovom porukom kako traže prvog crnca kako bi kleknuli pred njega i tražili oproštaj što su bijelci.
Ovakav patološki socijalni aktivizam je već dugo prisutan na zapadu i bijelci ga očigledno rado prihvaćaju. Čitao sam objašnjenje o tome. Zapadni čovjek je odbacivši Boga odbacio dakako i moral i postao rob strastima. Kako bi umirio svoju savijest i potrebu za duhovnošću, a i dalje ostao dragovoljni rob strasti, on postaje borac za socijalnu pravdu. Pred sto godina to je bila javna borba za prohibiciju alkohola (tad se je obogatila mafija), prije toga je bila borba za prava žena, zatim su bili borci za crnačka prava, pa borci za prava sodomita, pa borci za prava imigranata, uskoro mogu biti borci za prava pedofila i demona.
Monah ovdje samo naizgled poziva na unutarnju borbu protiv grijeha, a ustvari vješto kamuflira agendu koju širi svjetska elita kao borbu za kršćanstvo i unutrašnji kršćanski podvig protiv strasti. Primjećeno je da on kao i Bergoglio zamjera što se neki kršćani javno angažiraju u borbi protiv abortusa i sodomističke agende, umjesto da ove s druge strane 'kršćanski zagrle' ili kako kaže u videu' da svijet uguše s ljubavlju'. Da, kao kršćani moramo imati sućuti i prema čedomorkama kao i prema sodomitima, ali nikad, baš nikad, ne smijemo ih zagrliti ili tapšati po ramenu dok god ne odbace svoj grijeh. U suprotnom stvarno gušimo svijet, ali ne s ljubavlju koja uvijek počiva na istini i pravdi, nego s našim egom koji se pretvara da je svet i da je ljubav.
Ovo je religiozna pjesma koju mogu izvesti samo juznjaci SAD. Nesto najbolje sto sam cuo u popularnoj glazbi. Tekst govori o vlaku u kojeg mogu uci samo pravedni i sveti, ili kako kaze ovaj tekst pravi pokajnici. Kamo ide taj vlak? U Nebeski Jeruzalem.
Pratitelj bloga zna kako je autor ludist, konkretnije da je elektromagnetizam definirao kao pojavu u stvorenom svijetu bez koje je nezamisliv modus širenja zla kojeg je donijela umiruća moderna kultura zapada (s time da elektromagnetizam nije po sebi zao jer Bog sve što je stvorio bilo je dobro, nego je zlo kad nešto što je Bog stvorio čovjek počne koristiti da bi zadovoljio svoje strasti i posrnulu narav zbog grijeha).
Doista, nezamislivo je da bi se destruktivne ideje moderne i posmoderne mogle takvom brzinom širiti i to u svim kutcima Zemlje bez tehnologije koja je u tu svrhu iskoristila elektromagnetske valove, bilo da šire otrovne riječi(ideje) samo zvukom, ili sa zvukom i slikom.
Otuđivanje čovjeka od Boga, od drugog čovjeka i od prirode i života u skladu s prirodom i Božjim zakonima opet je povezano s korištenjem elektromagnetizma.
Konačno elektromagnetizam daje moć oholim ljudima da svoje bolesno stanje strasti vladanja i upravljanja realiziraju nad mnogim drugim ljudima u mjeri koja uvelike nadmašuje sva vremena u kojima se ta đavolska tehnologija nije koristila.
Antihristovska mreža svih mreža ovisi o elektromagnetizmu.
Svjetska ekonomija bi se srušila kao kula od karata i to momentalno kad bi izljevi prirodnog elektromagnetskog zračenja (recimo od Sunca) bili izdašniji i tako spržili instalacije koje koriste čovjekom uzrokovani umjetni elektromagnetizam.
Zanimljivo je što su znanstvenici još u 16.st. *primjetili kako neke bolesti misteriozno nastaju kad Sunce ima svoj ciklički vrhunac djelovanja (Sunčeve pjege u 11 godišnjem ciklusu).
Bolesti nastaju istovremeno i na svim dijelovima Zemlje, ne događa se zaraživanje od osobe do osobe.
To je nazvano talijanski 'influenza delle stelle' ili kraće 'influenza', a kasnije se je ta riječ transkribirala na engleski jezik: 'flu'.
Mi je zovemo gripom, ali ako bi preveli originalni naziv onda bi bilo poput 'utjecaj zvijezda (Sunca)'.
Davne 1580. pametni ljudi su zaključili da ta bolest ima veze s djelovanjem Sunca iako tada još elektromagnetizam nije bio otkriven.
Nije se ni znalo da je život na Zemlji nezamisliv bez prirodnog elektromagnetizma, kao da i ljudski organizam ne može postojati bez živčanog sustava koje opet funkcionira na temelju elektromagnetizma (ali ne samo živčani sustav nego i obične stanice funkcioniraju uz pomoć elektromagnetizma).
Zato se i danas kaže da je jedan od simptoma aktualne plandemije gubitak čula okusa i mirisa (znači napad je na živčani sustav koji prijenosi elektromagnetske impulse tako dajući čovjeku tjelesna čula).
Ali usprkos otkriću elektromagnetizma i njegovog korištenja, ljudsko službeno znanje negira 'utjecaj zvijezda' to jest elektromagnetizma na ljudsko zdravlje, nego prstom pokazuje na malog, malecnog krivca kojeg u pravilu niti liječnici ne detektiraju, nego samo kažu da neizravno znaju kako on postoji i kako je ustvari veliki zmaj koji se može vidjeti samo elektronskim mikroskopom.
O virusu ** se radi, a radi se i o zabludi 19.st. kad se pojavljuju službeno prihvaćene medicinske teorije o malim organizmima koje jedva čekaju da uđu u ljudsko tijelo s ciljem da ga ubiju.
Nešto kao ono čudovište iz SF filma "Alien", samo na mikroskopskoj razini.
Pasteur koji je otac teorije, pred smrt je rekao ono što je govorio njegov protivnik - nije u bolesti problem u bakterijama ili virusima, nego u podlogi na kojoj oni žive i koja postaje bolesna, otrovana.
To je slično kao kad bi crve optužili da su ubili čovjeka, a oni su se samo nahranili na ljudskom lešu.
Virusi su se u to vrijeme spominjali iako ih nitko nije mogao vidjeti nego tek 50-tak godina kasnije kad je izumljen elektronski mikroskop.
Vjerujem da upravljači svijeta, oni koji su blizu Pauka, znaju da je ta teorija 19.st. pala u vodu kao i tisuće ostalih znanstvenih teorija, međutim ipak ju drže živom iz veoma praktičnih, za njih, razloga.
Jer tako izazivaju strah kod većine čovječanstva od malih 'aliena' od kojih nas samo oni mogu spasiti jer će propisati zaštitne mjere poput nošenja brnjica, uništavanja ljudske zajednice (sve uništavaju osim umjetnih i neprirodnih socijalnih mreža koje počivaju na elektromagnetizmu) i konačno stvoriti će vakcinu koja će nas obraniti od 'aliena'.
Izgleda da ne postoji efikasniji način nego taj da se čovječanstvo natjera u Paukovu mrežu.
Nažalost neke mjesne Crkve, ako su tu više uopće, slušaju Pauka odnosno kvaziznanstvenike, negiraju dogme Crkve i vjeruju da mali alieni mogu biti u Hristovom tijelu i krvi.
Uputit ću vas, ako ste već stigli čitanjem dovde, na knjigu Arthura Fistenberga:
"The Invisible Rainbow: A History of Electricity and Life"
Svakako pročitajte ako vas zanima ova tema, neka vas ne smetaju navođenja evolucionističkih dogmi jer izgleda da i oni znanstvenici koji su kritični prema oficijelnim hromim medicinskim teorijama često nemaju snage i volje vidjeti kako je darwinistički car gol.
Znaju tako objašnjavati kako je Pasteur krivo prosudio bakterije vidjevši u njima uzrok bolesti, pa ga ispravljaju da se patogene bakterije razvijaju tek tamo gdje je podloga-organizam narušenog prirodnog stanja, a onda nastave s bajkom kako su bakterije prve nastale od života.
Nikako ne mogu zaključiti (jer su slijepi u svom ateizmu iako će neki od njih reći da su religiozni) da su kontradiktorni, jer ako bakterije ovise o organskoj podlozi (koja može biti hrana u želucu, ali i nešto mrtvo još neraspadnuto) od koje se hrane, kako su mogle prve bakterije vegetirati kad još nisu od njih nastali viši organizmi koji su podloga bakterijama?
Vratimo se na elektromagnetizam.
Izgleda da ne postoji dijelić univerzuma u kojem ne djeluju elektromagnetske sile.
Vrlo je stoga vjerojatno da je cijela vaseljena (lijepa staroslavenska riječ) ispunjena nečim što prima i širi te sile, a to se od davnina naziva eterom.
Materijalne sile (uključujući svjetlost koja je elektromagnetski val) ne mogu se prenositi od jednog mjesta na drugo bez posrednika-medija. Morski val ne postoji bez mora.
Stoga i sva materijalna stvorenja (možda i angeli) žive u tom sveobuhvaćajućem moru etera, tako da se elektromagnetske sile bez obzira na izvor prenose na svih u 'moru' i to brzinom 'elastičnosti' etera što nazivamo i brzinom svjetlosti.
Zemlja i Sunce i ostala nebeska tijela su izvori prirodnih sila u 'moru'.
I one su blagodatne za život, budući 'Bog vidje da je sve dobro, vrlo dobro' što je stvorio.
Što znači da je naš živčani sutav, naše životne stanice, naš organizam, prilagođen ili stvoren za primanje prirodnih elektromagnetskih sila.
No, da li je prilagođen i za umjetno izazvana elektromagnetska zračenja?
Nije, organizam se može 'prilagoditi', ali cijena za to je skupa, narušeno zdravlje, narušeno stanje organizma, ili ono što se kaže - podloga-organizam postaje hrana patogenim bakterijama.
Zašto uopće 'patogene' bakterije ako je sve Bog stvorio dobro?
Zato što takve bakterije ne donose same po sebi smrt, nego one organizam koji je već umro vraćaju u 'prah si bio u prah ćeš se vratiti'.
U svojem tijelu imamo milijune bakterija bez kojih ne bismo mogli opstati, ne bi nam radio metabolizam, bakterije nisu uzročnici smrti, bez bakterija života ne bi bilo.
Ovo nije ispravljanje povijesne nepravde prema bakterijama (uloga virusa koji nisu živi za razliku od bakterija je misterioznija, moguće da su sastavni dio imunološkog sustava tako da su samo znakovi organizma svojim stanicama da je u organizmu narušena ravnoteža, da se aktivira imunološki sustav organizma), nego optužba prema nama ljudima koji smo opet zagrizli u zabranjeni plod spoznaje dobra i zla misleći da će nam otkriće elektromagnetizma i korištenje istog u tehnologiji trasirati put prema raju na Zemlji, to jest učiniti nas bogovima.
Put je stvarno trasiran s tim zabranjenim plodom, ali ne vodi u raj, nego u pakao.
U gore navedenoj knjizi možete pričitati dugi niz činjenica koje to ilustriraju.
Prvi znanstvenici koji su otkrili elektromagnetizam i eksperimentirali s istim oboljeli su od 'neobjašnjivih bolesti'. Neke suvremene bolesti poput gripe, raka, dijabetesa, alzheimera, alergija, 'psihičkih bolesti' ili nisu postojali do pojave elektrifikacije kraja 19.st. ili su bile zanemarive.
I znamo da su i onda zvonila zvona na uzbunu kao što i nama griješnicima zvoni savijest, i nečesto je zvonjava slabašna prema decibelima strasti.
Tako su još onda bili upozorenja kako umjetno izazvana elektromagnetska zračenja izazivaju štetne posljedice za zdravlje i izazviju time bolesti, ali zar se odreći ovog 'komfora' kojeg imamo sada radi zdravlja, duševnog i tjelesnog, ili vječnog dobra duše?
Možda bismo se neki sada i odrekli kad vidimo da nema elektromagnetskog raja na Zemlji, međutim oni prije 150 godina i više nisu imali naše iskustvo nego su žudjeli da budu bogovi, makar bila cijena narušeno zdravlje (ali velika većina nije niti znala za taj negativan utjecaj, ovdje mislim na znanstvenike koji su znali).
Stvarno ovdje se radilo o 'utjecaju zvijezda', onih lutajućih koji su otpali od Boga i kojih zovemo demonima ili privremenim gospodarima podnebesja.
Mislim da je to bila posljednja velika prijevara čovjeka koja do danas traje i trajat će do kraja svijeta.
Zahvaljujući umjetnom elektromagnetizmu koji uništava ljudsko zdravlje, tjelesno i duševno, sada ćemo imati žig zvijeri u Paukovoj mreži-matrici bez kojeg se ne će moći kupovati i prodavati.
Brnjica na licu samo je generalna proba za žig.
Većina pristaje na brnjicu, malo tko će se od takvih pobuniti protiv vakcine 'spasa', a još manje njih će odbiti biti u elektromagnetskom sustavu bez kojeg se ne će moći kupovati i prodavati (kad bude pitanje gladi i to žestoke, onda će se vidjeti koliko je njih spremno nositi svoj križ do kraja i ne prodati svoju dušu 'zvijezdi danici').
Mislim da nas sve to čeka do konca ove godine, možda druge.
Ništa nam preostaje nego vjera i nada u Boga, nadati se u bilo što drugo (primjerice u izmišljotinu zvanu "Q") je đavolska zamka.
Tko sačuva vjeru spasit će se, neka i ne mašta i ne planira kako, jer će u pravo vrijeme dobiti pravi odgovor od Gospoda Hrista.
Amin.
P.S. Možda ne znam kako, a možda Google ne dozvoljava (i te kako se primjećuje da se sve više steže paukova mreža i nastoji se izbrisati ili učiniti čim manje dostupnima politički nekorektne stranice s mreže) dodavati poveznice na tuđe stranice kao prije, stoga url-ovi su ovdje:
Slijedeći video svakako pogledajte da biste shvatili da se ne radi o virusu, nego o trovanju organizma (a tu je najznačajniji čimbenik umjetno izazvano elektromagnetsko zračenje) preciznije krvi koja zbog zaštite stvara ugruške te tako krv ne može preuzeti kisik u plućima (jer ugrušci krvi ne mogu do tamo doći). Simptomi su dakle isti ili slični kao kod 'visinske bolesti'.
P.S. U gore navedenoj knjizi "The Invisible Rainbow" navodi se činjenica da ozloglašena tzv. španjolska gripa nije započela u Španjolskoj, nego u SAD, u vojnoj školi Naval Radio School of Cambridge, Massachussets s inicijalnih 400 slučajeva.
Sticajem okolnosti Španjolska nije bila sudionik WW1, te tamo nije vladala cenzura, pa su novinari tamo prvi objavili tu novu bolest, iako kako napisah ona je već postojala u državama koje su bile u ratu i koje zbog vojne cenzure nisu objavljivali takve vijesti.
Prije 'španjole' (na samom početku 20.st) zabilježeno je na engleskom otoku Isle of Wight da su pčele nestale. Poznati izumitelj Marconi obolio je na tom otoku kao i njegova žena koja je k tome pobacila dijete. Marconi je na otoku postavio radio odašiljače.
U knjizi se nizaju primjeri novih bolesti s faktografijom koja je uvijek vezana za umjetno izazvane elektromagnetske valove.
Tako se navodi recentniji slučaj iz veljače 2011. kad je Vrhovni sud Italije optužio kardinala Roberta Tucci, upravitelja Radio Vatikana. Naime ispitivanja su pokazala da su djeca koja su živjela u polumjeru od 12 km od radio odašiljača u periodu 1997-2003 imali osam puta veću leukemiju i druga kancerna oboljenja nego druga djeca. Odrasli su imali sedam puta.
Pročitajte ostali tekst, vidjet ćete da su umjetno izazvani elektromagnetski valovi dramatično povećali oboljenja od druge polovine 19.st., a napose u 20.st. s uporabom bezžične komunikacije koju danas gotovi svi koriste.
Evo izvoda iz knjige "Virus-manija" o neuspješnom pokušaju znanstvenika da inficiraju zdrave zatvorenike sa španjolskom gripom 1918. (čime pada u vodu teorija o malim čudovištima):
In order to be able to better assess the puzzling mass disease, an attempt to
simulate infection was undertaken with volunteers in Boston in November 1918.
These were 62 healthy sailors charged with delinquency and sent to prison. They
had been promised a pardon under the condition that they take part in an experiment.
39 of them had not had influenza, so the theory was that they would be particularly
susceptible to infection and illness.But the results proved nothing of the sort, as
American scientific journalist Gina Kolata describes in her book Influenza:
"Navy doctors collected the mucus from men who were desperately ill from the
flu, gathering thick viscous secretions from their noses and throats. They sprayed
mucus from flu patients into the noses and throats of some men and dropped it into
other men's eyes. In one attempt, they swabbed mucus from the back of the nose of
a man with the flu and then directly swabbed one patient's nasal septum and rubbed
it directly onto the nasal septum of one of the volunteers.
"Trying to simulate what happens naturally when people are exposed to flu
victims, the doctors took ten of the volunteers onto the hospital ward where men
were dying of the disease. The sick men lay huddled on their narrow beds, burning
with fever, drifting in and out of sleep in a delirium. The ten healthy men were given
their instructions: each was to walk up to the bed of a sick man and draw near him,
lean into his face, breathe in his fetid breath, and chat with him for five minutes. To
be sure that the healthy man had had a full exposure to the sick man's disease, the
sick man was to exhale deeply while the healthy man drew the sick man's breath
directly into his own lungs. Finally, the flu victim coughed five times in the volunteer's
face.
"Each healthy volunteer repeated these actions with ten different flu patients.
Each flu patient had been seriously ill for no more than three days-a period when the virus or whatever it was that was causing the flu should still be around in his
mucus, in his nose, in his lungs.
"But not a single healthy man got sick."
A comparable experiment, carried out under much stricter conditions, took place
in San Francisco, with 50 imprisoned sailors. But, once again, the results did not
correspond with what the doctors had expected:
"Scientists were stunned. If these healthy volunteers did not get infected with
influenza despite doctors' best efforts to make them ill, then what was causing this
disease? How, exactly, did people get the flu?"
A sad nešto što ima veze s prethodnim temama o smrti babilonske bludnice.
Izgleda da je vlast - pravosudna u SAD skrivala ovaj snimak, i čak je državni tužitelj vezano za slučaj smrti G.Floyda otvoreno izjavio da ne će dozvoliti da mu snimci 'oštete slučaj'.
Snimak je to od kamere jednog policajca optuženog za ubojstvo višekratno osuđivanog kriminalca Floyda na kojoj je vidljivo da su policajci naišli na Floyda koji je bio u panici i u nenormalnom stanju (jer je imao u tijelu što je obdukcijom dokazano veliku količinu droge).
Floyd je bio u panici i između ostalog što je već 9 puta bio u zatvoru, a uhićenje zbog krivotvorene novčanice (prijavili su iz jednog dućana u kojem je pokušao koristiti tu novčanicu, i istovremeno su dojavili policiji da se jako čudno ponaša) i droge stavilo bi ga opet u zatvor.
Policajci su mu višekratno objašnjavali što treba uraditi, i može se slobodno reći da su bili strpljivi s njim, nikako da su s njim postupali s mržnjom zbog crne boje kože (a ta kriva naracija uzrokovala je nerede, paljenja, pljačkanja i ubojstva diljem SAD, ali i u Europi).
Kad je rekao da je klaustrofobičan (a prije toga je bio u svom autu i onda zanimljivo nije bio klastrofobičan), spustili su prozore na policijskom autu, a on je govorio 'ne mogu disati'. Znači otpada optužba da je umro zbog gušenja uzrokovano koljenom policajca na vratu, budući je govorio da ne može disati još dok je bio u autu. Obdukcija je pokazala da je imao veliku (smrtonosnu) količinu sintetičke droge i da je to mogao biti uzrok što nije mogao disati.
Također sam je tražio da ga se izvadi iz auta i stavi ležati na pod i pri tome se je opirao te su ga na kraju policajci polegli na pod kako je i tražio.
Zašto je pak policajac glavnooptuženi stavio koljeno na njegov vrat?
Zato što je to standardna procedura prema nekom tko se opire uhićenju, i ne zaboravimo da je Floyd bio gorostas te vidljivo pod utjecajem droge.
Treba znati da se s tim zahvatom onemogućuje micanje osumnjičenog, a ne da se time vrši ubojstvo gušenjem, jer da se želi ugušiti nekog onda bi koljeno pritiskalo dušnik, a ne vratne pršljenove (tada bi onaj kojeg se guši morao ležati na leđima, a ne na trbuhu - vidimo da i naša policija primjenjuje isti postupak kad se netko opire uhićenju).
Obdukcija je pokazala da je Floyd umro od srca, da mu dušnik nije bio oštećen ( Floyd je govorio u onim mučnim scenama, a da mu je dušnik bio pritisnut ne bi mogao govoriti).
Snimak je vrlo važan jer dokazuje kako su svi mediji zajedno s pravosudnim i policijskim vlastima SAD namjerno krivo prikazali ovaj tragičan slučaj kao tipičan primjer bijelog policijskog nasilja nad crncima (iako su od četvorice osumnjičenih policajaca samo dvojica bijelci), pa su ga skrivali da bi se potakli rasni nemiri i pokreti kao BLM i antife kao grobari postojeće države.
Ne možemo glumiti iznenađenje što su i naši hrvatski mediji potpuno u suglasju s tim lažljivim američkim te su ovaj slučaj isto prikazali kao policijsko nasilje nad nevinim crncima.
Jesu li novinari svjesni da imaju na svojim rukama krvi ubijenih u rasnim nemirima i nasilju BLM koje je uslijedilo?
Netko će reć u svoju obranu - mi nismo krivi, mi samo prenosimo ono što nam daju svjetske novinske agencije.
Nema nitko opravdanja tko prenosi laž, pogotovo ako se znade da je novinarstvo jedna od najlažljivijih zanimanja, pa ako se to zna, onda se tim više treba biti oprezan kad se od takvih lažljivaca prenose 'vijesti'. Opravdanja znači nema.
