Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?

Uskrsnu kako je rekao!
Aleluja, aleluja!

Smrt i Sotona ugrizli su mamac kojeg nisu smjeli, na kojeg nisu imali pravo.
Čovjek bez grijeha koji je ujedno beskonačni Bog, ne može ostati u grobu.
Petak poslijepodne, petak večer, cijela subota i nedjelja ujutro su tri dana u kojima se je namirila Božja pravda koja je započela s krvavim znojem u četvrtak navečer. A možemo reći da je to započelo još u Betlehemu kad se je Isus rodio, kad je bio proganjan, kad je prolio krv obrezanja, a nije trebao jer je bio bez grijeha. I nastavilo se je kroz sve muke koje je imao i koje su vrhunac doživjele na drvu križa koje nas je spasilo od druge vječne smrti.
Isus je podigao ponovno Hram koji je bio razrušen u petak, u tri dana Ga je nanovo sagradio kako je obećao. Smijeh i ruganje koje je slušao zbog tog obećanja više se ne čuje, smrt je doživjela smrt, gdje je o smrti žalac tvoj - pita se posprdno i retorički sv.Pavao.
Ali hram Isusovog tijela je građen od novog materijala, kakvog još svijet nije vidio, niti anđeli niti demoni.
Materijal je to koji ne zna za raspadanje i uništenje, kojem je strana korupcija i drugi zakon termodinamike, koji prolazi kroz propadljivi ovosvjetski materijal kao što zraka svjetlosti prolazi kroz kristal.
Kao što je Riječ tijelom postala ne taknuvši Marijino djevičanstvo i kasnije rođenje koje je bilo bez trudova i porođajnih boli, tako je Isusovo uskrslo tijelo izašlo iz groba koji je bio zapečaćen velikim kamenom.
Naš Gospodin Isus Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj, usmrtio je smrt, i sad je prvina od ljudi koji čekaju na uskrsnuće od mrtvih.
Radujmo se s Njime i s vojskom anđela i svetaca, jer ako smo s Njim umrli na križu, onda smo s Njime uskrsli danas. Jer mi smo udovi tog slavnog uskrslog mističnog Tijela, i uskoro će doći čas kad ćemo osobno uskrsnuti i ujediniti se s Pobjednikom nad smrću.

U Španjolskoj se je u ovo uskrsno jutro događao zanimljiv obred.
Iz dviju različitih crkvi, krenuli su dvije procesije. Jedna je bila procesija s Presvetim, a druga s kipom Blažene Djevice Marije pod velom.
Procesije su kretale još po noći, tako da su se susrele kad se Sunce pojavilo.
Tad se je otkrivao kip Marijin i od dvije procesije, nastala je jedna koja je kretala u crkvu da se proslavi Uskrs.
Značenje je očigledno, uskrsli Gospodin odmah nakon uskrsnuća posjetio je svoju Majku.
U to su vjerovali kršćanski oci, to je naravno i očekivano da Sin najprije posjeti i utješi majku Mariju.
Dva najbliskija srca susrela su se ponovno, Marija je vidjela svog Sina u slavi, Sin je vidio Majku kojoj se nije obratio kao na križu i u Kani Galilejskoj - ženo, nego sa slatkom riječi majko koja je tada bila već i naša Majka, odnosno majka Crkve.
U trenutku kad je đakon objavio kako je Isus uskrsnuo, vjernici su jedan drugom dali poljubac mira, a taj običaj ostao je još i danas među istočnim kršćanima.
Pokušajmo zamisliti kako je Veliki tjedan izgledao u doba prvog tisućljeća. Pustinjaci i redovnici koji su dobili dozvolu da mogu biti na pustom mjestu tijekom korizme, morali su za Veliki tjedan doći u grad i prisustvovati svim obredima u katedralnoj crkvi. I plemićima je tada bilo zabranjeno napuštati grad.
Slično kao što su pobožni židovi dolazili u Jeruzalem za pashu.
Nisu bili svi sveci, ali to se je moglo nazivati Božjom državom koju je opisao sv.Augustin.
Uz povremeno oživljavanje pobožnosti i pojavu novih redova s istim ciljem, od tada polako, ali sigurno pada vjera puka i raste pobuna protiv Boga. Nezamislivo je bilo nekad da bi se u korizmi netko javno zabavljao ili ne poštivao korizmeni post, ili da ne bi bio na obredima Velikog tjedna, a vidjeli smo pred mjesec dana kad je Bergoglio bio u Meksiku, kako su svećenici, sjemeništarci i redovnice napravili 'vlakić' i kao posljednji lunatici se radovali i plesali zato što ih je posjetio Bergoglio. Nezamislivo da se je to moglo tada događati, da su to onda vidjeli kršćani rekli bi kako su to djeca Antikristova.
Vratimo se Uskrsu.
Trebalo je posvjedočiti i svijetu da je Krist uskrsnuo. Kao i za Božić, tako i za Uskrs, Bog je pokazao kako Njegovi puti nisu i naši puti. Onda nije objavio silnicima svijeta kako se je rodio Krist i kralj Izraelov, nego je to objavio skromnim pastirima čiji ugled teško da je bio i u vlastitom selu.
Sada za prve svjedoke ne nalazi niti apostole, niti Pilata niti velikog svećenika, niti Cezara, nego žene koje su Ga vjerno pratile na križnom putu. U to vrijeme svjedočenje žene se nije prihvaćalo i uzimalo kao vjerodostojno. Bog nas opet iznenađuje, i ja se nadam ugodno, jer ako znamo Evanđelje i događaje koji su prethodili, onda znamo kako je Marija Magdalena žarko ljubila Gospodina, doduše tada još zemaljskom ljubavi bez potpune vjere, jer je htjela pod svaku cijenu mrtvom Isusovom tijelu dati još jednom počast i pomast.
Tako Ga nije mogla prepoznati kao Uskrslog, nego je u Njemu vidjela vrtlara za kojeg je mislila da je sakrio Isusovo tijelo. 
Zbog te zemaljske ljubavi, Gospodin joj nije dopustio da Mu poljubi noge. 
Marija Magdalena trebalo je još rasti u vjeri, jer prava ljubav je ona koja izlazi iz prave vjere.
Kad su pobožne žene došle prvi put do apostola i rekli im da je grob prazan, ovi još uvijek u strahu i sramoti, nisu mogli zbrojiti dva i dva.
Sv. Ivan svjedoči da je povjerovao kao je došao u prazan grob.
On koji je bio s Marijom i pobožnim ženama ispod Križa, prvi je povjerovao, a da nije vidio Uskrsloga.
Ostali i dalje nisu vjerovali. Svetom Petru, koji je izdubio svoje obraze od pokorničkih suza, uskrsli Isus se je pojavio kako bi mu pokazao da je grijeh zataje oprošten. I kao prvina od apostola, budući papa i Kristov vikar na Zemlji, Petar je prvi od apostola vidio Uskrsloga.
Ostali apostoli su zbunjeni, jer nije samo Marija Magdalena i sveti Petar vidio Isusa, vidjele su Ga i dvije pobožne žene, majka apostola Jakova mlađeg i Saloma, obje koju su bile pod križem.
Možda su se apostoli pitali - što se to događa s njima, zar su u silnoj tuzi počeli bulazniti i fantazirati?
Koliko ima onih koji imaju simpatije prema Isusu na križu, ali nemaju vjere da je On usmrtio smrt, da je uskrsnuo? Što je tome razlog?
Nedostatak vjere. Jer nitko ne vjeruje u Uskrsloga ako mu Uskrsli nije dao dar vjere.
Vjerovati u Uskrs znači pokloniti se Isusu kao Bogu i kao Otkupitelju, odnosno odbaciti daleko od sebe Sotonu i sve navezanosti njegove u kojima nas je držao u ropstvu.
A to nitko ne želi učiniti ili ne može sam učiniti. Zato je Gospodin rekao - ako vas Sin čovječji oslobodi, onda ćete zaista biti slobodni.
Slobodni za što ili kako slobodni? Zar je Sotona slobodan koji je rob svoje mržnje i oholosti i koji još malo pa će zauvijek biti okovan u Paklu? Zar su slobodni oni koji su njegovi robovi, a misle da su slobodni zato što čine zlo i zadovoljavaju svoje požude?
Ne, sloboda je jedino biti u Kristu, uskrsnuti s Njim na život vječni.
Tko nema vjere, neka bude barem svjestan da je nema. Jer onda je može tražiti, krstiti se u vodi koja je potekla iz boka Kristova, ili obnoviti ponovno svoj krsni zavjet.
Onda će se Uskrsli pojaviti kao apostolima, navečer, dok su bili zaključani u strahu i nevjeri.
Blago nama ako vjerujemo, a nismo Ga vidjeli i opipali kao što su Ga apostoli.

Svim čitateljima čestitam Vazam!
Krist je uistinu uskrsnuo!



P.S. Poveznica na pridiku sv.Augustina za Uskrs
Druga poveznica na video u kojem se u ime borbe protiv masonerije ubacuje ideja kako je Uskrs proizašao od slavljenja poganske božice Ištar. Budimo jako oprezni prema lažnim prorocima koji mogu govoriti protiv Antikrista i novog svjetskog poredka, samo u cilju da nas zavaraju, da im povjerujemo u njihove tobož dobre namjere, a onda da nam unište vjeru u Uskrsloga.