Isus susreće svoju svetu Majku

Kad se dvoje ljube, onda jedan drugog nastoje utješiti kad netko od njih pati i podijeliti bol kao da je to moguće. 
Ustvari vjerujem da je to moguće i da se je to dogodilo i u ovom slučaju.
Ovdje pati i Sin i Majka, Sin zbog naših grijeha, Majka zbog Sinovljeve patnje, ali i naših grijeha.
Jer žrtva mora biti čista i sveta, a ona je onda kad se žrtvuje netko tko je svet, tko je bez mane. 
Marija, bez grijeha začeta i bez grijeha živjela, dostojna je biti žrtvom, kao što je bila dostojna začeti i roditi Spasitelja. 
Njoj je prorečeno da će je probosti mač boli.
I to se sada događa.
Dva ljudska bića kojima je potpuno stran grijeh, koji se grijeha groze, koji su zbog toga najnježnija bića, susreću se u patnji koja čisti grijehe svijeta.
Jesu li nešto progovorili? Jesu li imali uopće potrebu govoriti usnama dva srca koja se potpuno ljube?
Marija je znala zašto Njezin Sin trpi i što će iz te Muke proizaći.
Siguran sam da je srcem rekla Sinu, daj mi čim više svoje muke na mene.
Gospodin nije mogao imati veće utjehe nego u Marijinom srcu.
Budimo svjesni da i mi, kad pobožno pratimo Isusa na križnom putu, ili kad nosimo strpljivo svoj križ, mistično postajemo utjehom Isusu na putu na Kalvariju.
Recimo Isusu - daj mi čim više Svoje muke na mene da ti olakšam preteški Tvoj križ!
I znajmo da nam Gospodin nikad ne će dati križ kojeg ne možemo nositi, i kad izgleda da ćemo pasti pod svojim križem, ili kad padnemo, On će nas pridignuti i biti naš Šimun Cirenac.