Pascha Floridum

Današnje sveta nedjelja koju zovemo Cvjetnicom ili Maslinskom nedjeljom, zove se na drugim jezicima Hosana po prvoj riječi početne antifone s kojom su židovi slavili i pozdravljali Isusa - Hosana sinu Davidovu, zatim Capitilavium jer su na ovi nedjelju roditelji prali glave svojoj djeci koju će se krstiti za Veliku Subotu.
Pashva kompetentnih zvala se je zato što su se neokatekemuni, koji su bili kompetentni primiti krštenje, na današnju nedjelju nalazili i dobili specijalnu instrukciju o Vjerovanju.
Konačno, jedno ime nedjelje je Pascha Floridum, Pasha cvijeća, odakle dolazi i naše ime - Cvjetnica.
Na današnju nedjelju 1513. Španjolci su otkrili sjevernoamerički poluotok prozvavši ga, u čast blagdana, Floridom.
Liturgija se sastoji od tri djela.
Blagoslov maslinovih (palminih) grančica, procesija i sv.Misa na kojoj se pjeva ili čita Muka po Mateju.
Matej je prvo napisao Evanđelje, Muka prema ostalim evanđelistima se čitaju tijelom Velikog tjedna.
Cvjetnica se u Rimu proslavlja u lateranskoj crkvi sv.Ivana, majci i gospodarici svih crkava.
Važno je znati da se blagoslov grančica, biblijska čitanja i procesija održava izvan crkve.
To je zbog simbolike, zato što procesija staje pred crkvom koja je zatvorena i zaključana.
Unutra pjeva zbor koji simbolizira nebeske korove, a izvana pjevaju ljudi u procesiji koji simboliziraju ljude koji čekaju da im Gospodin otvori vrata Raja.
Zato se je u nekim procesijama nosio i Presveti oltarski sakrament. Đakon ili svećenik koji nosi križ i koji je na čelu procesije, udara s križem, znakom Sina čovječjeg u vrata i vrata se otvaraju.
Cvjetnica je stoga puna duboke simbolike i istovremeno je i slavna i žalosna.
Slavna je dok procesija ne uđe u crkvu, jer se vjernici do tada prepuštaju ushitu kojeg su imali židovi i njihova djeca koja su vikala Hosana sinu Davidovu dok je Isus na mladom magaretu ponizno, ali kao pravi i jedini Kralj ulazio u Jeruzalem, a žalosna jer se čita Muka na sv.Misi i što je pred nama Veliki tjedan.
Vjernici prilikom čitanja u ruci drže blagoslovljene grančice da bi tako simbolično pokazali da nisu Isusa držali za kraljem samo dok je ulazio u Jeruzalem, nego pogotovo onda kad ide na Kalvariju.
Prvo današnje čitanje je iz Knjige izlaska, 15 (16) glava.

Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore. Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona. "Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - rekoše im. "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!" Tada reče Jahve Mojsiju: "Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan." Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Večeras ćete poznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske, a ujutro ćete vidjeti svojim očima Jahvinu slavu.

Dvanaest izvora predstavlja dvanaest članaka Vjerovanja.
Palme predstavljaju slavu koju će ljudi dati Gospodinu, svojem kralju i otkupitelju, Isusu Kristu.

Evanđelje po Mateju, 21 glava, čita se prije blagoslova grančica koje svaki vjernik dobiva iz ruku svećenika, pri čemu poljubi grančicu, a onda ruku svećenika.
Nakon blagoslova i podijele grančica, formira se procesija koja s pjesmom i molitvom dolazi pred crkvu.

Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: "Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti." To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!" 

Marija ostaje u Betaniji zajedno s Lazorom, Martom i Marijom.
Smrtno se boji za život Sina, jer zna da su židovi naumili Ga ubiti.
Međutim, danas će se dogoditi trijumf Isusov, ispunit će se proroštvo Zaharijino:

Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. 

Ipak, potpuna radost biti će kad se naš dragi Kralj bude vratio s Neba i kad bude donio sa sobom nebeski Jeruzalem. Više ne će doći ponizno na magaretu, mladetu magaričinu, nego na oblacima i u slavi i sa svom nebeskom vojskom. Tada će naša radost biti potpuna, a mi, kćeri Sionske, biti ćemo palmine grane koje Ga pozdravljaju. 
Moramo znati da svaki detalj u Svetom pismu ime neko značenje. Možda je i ljepota i čar u tome da značenja ne znamo odmah kad ga prvi put čitamo ili čujemo, nego nam se ona otkrivaju čitajući kršćanske oce ili nam sam Duh Sveti daje nadahnuće da bismo otkrili značenje koje često može imati veze s našim osobnim duhovnim životom ili naših bližnjih.
Zato je Biblija Sveto pismo, preduboko za potpuno razumiti onima koji Ga traže, a preplitko oholicama koji ga stoga odbacuju.
Kršćanski oci u magarici i njezinom mladom magaretu vide židove koji su odbacili Mesiju i pogane koji su Ga prihvatili. Magarica je već uzjahana, židovi su dobili Mojsijev zakon, dobili su Objavu, doduše nepotpunu, ali im je i rečeno da je ona nepotpuna, da čekaju Mesiju koji će Objavu dovršiti i ispuniti.
Pogani su 'neuzjahani', oni pojma nemaju tko je Bog, klanjaju se lažnim bogovima, odnosno demonima, ali neki od njih začas će odbaciti idolopoklonstvo i prihvatiti Krista.
Duh Sveti podstaknuo je židove da ujutro oduševljeno prihvate obećanog sina Davidova (ne zaboravimo da je Marija Davidov potomak), a navečer nitko Mu nije ponudio niti večeru niti mjesto za počinak, nego se je vratio u Betaniju.
U današnjem Evanđelju nije čitano ono što je Isus danas radio nakon veličanstvenog ulaska u Jeruzalem.
Otišao je u Hram i rastjerao trgovce. Po drugi put. Nitko Mu se nije suprostavljao, jer Isus je to radio božanskom moći. 
Dani starog zavjeta su odbrojani, svećenici su definitivno izdali Boga, povratak na staro, na Mojsijev zakon i svećenike koji prinose životinjske krvne žrtve je nemoguć.
Jaganjac Božji koji otkupljuje grijehe svijeta pokazat će se u svoj svojoj veličini i Žrtvi.
Iako svećenici i farizeji misle da drže stvar pod svojom kontrolom, Jaganjac Božji je taj koji se sam predaje i bira kad će to biti.
Drugo što je važno bilo u ovom danu je Isusov plač nad Jeruzalemom.
Apostoli su oduševljeni i poneseni nad Isusovim slavnim ulaskom u Jeruzalem.
I, iako je rastjerao trgovce iz Hrama, oni Mu nastaje prikazati kako je Hram veličanstven, lijep.
A On im odgovara - od njega ne će ostati niti kamen na kamenu.
I zaplače nad tužnom sudbinom grada i Hrama koji mora biti uništen po Božjoj pravdi.
Isus je i čovjek koji pripada svojem židovskom, obećanom narodu. Zato je zaplakao.
Jer Jeruzalem nije htio Njega za kralja, iako Ga je ujutro dočekao kao Mesiju, i uskoro će vikati - raspni ga, raspni.
Isus plače nad svima koje je Njegova sveta prolivena Krv mogla spasiti, a koji se ne će spasiti.
Nemojmo nikad doći u poziciju da nad nama Isus zaplače kao nad Jeruzalemom.
Jer prvi plač Gospodinov nad umrlim Lazarom uskrsnuo je Lazara, dok ovaj drugi plač znači da više nema nade.

Prvo čitanje na sv.Misi je Poslanica sv.Pavla Filipljanima, 2:5-11

Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.

Ovdje pokleknemo. 

Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

Pavao nam iznosi gotovo sve što se tiče naše vjere u Krista u ove dvije rečenice. 

Evanđelje je po Mateju, 26:36-75: 1-54

Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se." I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica." Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!" I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga. A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?" U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me." A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: "Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'" Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?" Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?" A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem." On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš." Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom." On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka." Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!" On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka.

A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?" I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne." A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.

Ovdje pokleknimo i meditirajmo o Isusu koji je sad umro radi naših grijeha. 

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj." 

Ako ste preskočili današnje Evanđelje, plediram da se vratite i pročitate ga.
Pred nama se odvija najveća drama od postanka svijeta do njegovog kraja.
Posvjestimo si, da kad se nalazimo na pravoj sv.Misi, da mistično prisutvujemo istoj drami koja, neka nam da Bog milosti po Isusovoj Krvi, nas je spasila druge vječne smrti.
Amen. 
Neka je vječno hvaljen i slavljen Gospodin koji je raširio ruke na križu da nas primi i zagrli!
Neka je blagoslovljena, stojeći pred križom, Majka i Bogorodica Marija!