Sašao nad Pakao

Ako se pitate zašto se u subotnjim večernjim obredima već slavi Uskrs, onda ću vam reć kako je to došlo u zapadnu Crkvu, prema knjizi Liturgijska godina od opata Guerangera, u 11 stoljeću.
Istočni kršćani i dalje slave Uskrs samo u nedjelju i nemaju Žrtvu Mise ni za Veliki petak, ni za Veliku subotu, a kako napisah tako je bilo i na zapadu do 11 stoljeća.
Posve je jasno da iščekujemo uskrsnuće Gospodinovo, ali danas moramo duhom biti s Gospodinom koji je nakon smrti na križu sašao nad Pakao, i s apostolima koji nisu vjerovali da će sutra njihov Gospodin i Učitelj uskrsnuti. 
Crkva se je u Veliku subotu sastojala samo od Marije koja je vjerovala i znala da će Njezin Sin uskrsnuti. 
Crkvi  ne mogu pripadati oni koji ne vjeruju u uskrsnuće Kristovo i ostale dogme Crkve, zato danas Crkvi nisu pripadali apostoli.
Stoga je svaka subota, u čast te vjere koju je jedina imala, posvećena Mariji.
Kad je Gospodin umro na križu, duša se Njegova rastala od svetog Tijela, ali Božanstvo Kristovo ostalo je s dušom i s tijelom. 
Dok su se anđeli klanjali svetom tijelu u grobu, Isus je otišao u podzemlje, nad Pakao.
Kako piše opat Gueranger, u najvećim dubinama podzemlja je Pakao u kojem su demoni i ljudi prokletnici.
Iznad toga je prostor Pakla u kojem su nekrštena djeca - ovo što pišem je teološka pretpostavka, jer toga nema u Objavi.
Zatim je Čistilište u kojima su svete duše koje se moraju očistiti od lakih grijeha i dati vremenitu nadoknadu-pokoru za ispovjeđene grijehe za koje nisu dali dovoljnu pokoru za života.
I na vrhu podzemlja, iznad Pakla, su bili pravednici Starog zavjeta koji su čekali Isusa da im otvori vrata Raja koja su bila zatvorena od Adamovog grijeha. 
Isus u Evanđelju, u prispodobi o siromašnom Lazaru, taj dio podzemlja naziva krilo Abrahamovo.
Zamislimo koji ushit i oduševljenje je kod Adama, Eve, Abela, Noe, Abrahama, izaka, Jakova, Mojsija, Davida,Ilije, Izaije, Jeremije, Josipa - Njegovog poočima, Ivana Krstitelja i svih proroka, patrijarha i pobožnih židova koji su iščekivali Mesiju, ali Ga nisu dočekali u zemaljskom životu, izazvao Isus sa svojom slavnom pobjedničkom pojavom!
Bog i Mesija, došao je kod njih. 
Adam koji se je sjećao kako je nekad hodao s Bogom u Edenskom vrtu, sad četiri tisuće godina poslije opet Ga vidi i klanja Mu se kao Bogu i kao Otkupitelju!
David koji je Duhom Svetim nadahnut ispjevao psalme koje opisuju Muku Kristovu, sad vidi Onog kojeg su mučili i radi njegovog zločina prema Hetitu Uriji i svih drugih grijeha. 
Ali Isus je i njegovo potomak za kojeg je napisao - reče Gospodin Gospodinu mojemu, sjedi mi s desne strane.
Ne postoje riječi s kojima se može opisati oduševljenje koje je danas bilo na vrhu podzemlja.
Ali i očaj koji je bio na dnu Pakla. Jer Sotona, koji Ga je iskušavao da mu se pokloni, i radi kojeg je pokrenuo pobunu izjavivši - non serviam, sad se je morao pokloniti Isusu Kristu.
Vjerujem da je u tom trenutku Isusove smrti Sotona bio stavljen u okove, od kojih je poslije tisuću godina, po Božjoj providnosti i planu konačnog obračuna, oslobođen.

što se liturgije tiče, ona je prebogata danas.
Obredi su započinjali u tri poslijepodne i trajali su do kasno u noć.
Započinje s blagoslovom vatre. 
U vremenima električne struje, mi teško možemo zamisliti ugođaj koji je stvarao blagoslov vatre koja se dobijala kresanjem kamena kremenca.
Slijedi blagoslov uskrsne svijeće koja je simbol uskrslog Krista.
Posebno je bio dojmljiv obred krštenja i krizmanja katekumena.
Tada su crkve imale krstionice (u kojoj se je mogla uroniti odrasla osoba) koje su bile izvan lađe crkve i u kojima je biskup tri puta uranjao, i to potpuno krštenika u vodu koja se je posebno blagosljivljala i u koju su stavljalo blagoslovljeno ulje.
Nakon krštenja, krštenici su sa svojim kumovima čekali u redu krizmu tako da je krštenik stajao s desnom nogom na desnoj nogi svojeg kuma kako bi se označilo jedinstvo vjernika u Crkvi.
Prije toga, odnosno nakon krštenja, krštenici su dobijali bijele haljine koje su nosili do iduće nedjelje poslije Ukrsa, Bijele nedjelje.
Kad im je biskup dao krizmu na čelo, đakon im je oko čela stavljao bijelu traku koja je imala za cilj da krizma-ulje čim dulje ostane na čelu.
Lagani udarac krizmanika u lice kojeg daje biskup znači oslobađanje roba, jer to je od davnina bio znak da rob postaje slobodan.
Ukupno ima 12 proročkih čitanja koja se večeras čitaju između kojih je molitva.
Nekad su se čitali najprije na latinskom, onda na grčkom i to je prilično dugo trajalo.
Na sv.Misi katekumena na ulaznim vratima više nije bilo, jer su se upravo krstili.
Njihove bijele haljine i očišćene duše od grijeha simboliziraju uskrslog Krista.
I mala djeca koja su se krstila, primali su i Euharistiju, svećenik bi umočio prst u Krv Kristovu pod prilikama vina, i dao im na usta.
I mnoge detalje dalje navodi opat Gueranger, a ja ih više ne ću navoditi.

Uživimo se u otajstvo Velike subote. Tužni što je Isus umro na križu u velikim mukama, što mu je sveto tijelo u grobu - suživimo se u toj tuzi s Marijom i apostolima.
Istovremeno, pokušajmo osjetiti blaženstvo koje su osjećale svete duše kad ja Isus sašao nad Pakao.