Isus susreće jeruzalemske žene

Evanđelist Luka nam piše:

Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?"

Prvo ne znam zašto je ovdje hrvatski prijevod - Isus tješi jeruzalemske žene.
Jer ovdje se ne radi o utjehi, nego o proročkom upozorenju što će se dogoditi s Jeruzalemom za 40 godina.
Bez sumnje, ove žene su bile sućutne prema Isusu u toj mjeri da su plakale i naricale za Njim.
Isus im se ne bi obratio da nije u njima vidio sućut.
Ali im nije rekao - ne plačite, jer ja ću uskoro za tri dana uskrsnuti, nego plačite jer vam predstoji Božja kazna. Možda ne tim ženama ako su se preobratile pa su kao kršćanke napustile Jeruzalem prije napada Rimljana vidjevši da se prema Danijelovom proroštvu događa grozota pustoši na svetom mjestu.
Ali židovskom narodu kao cjelini uslijedila je strašna kazna kakve nije nikad bilo ni prije ni poslije.
I moramo znati da Isus nije zamjerio ili zabranio jeruzalemskim ženama da plaču za Njim.
Ne, On je to prosudio kao njihov dobar znak za preobraćenje.
Drugim riječima, obratite se, nije dovoljno što plačete nadamnom.
To je Isusova poruka i za nas. Nije dovoljno samo plakati dok meditiramo o križnom putu.
Trebamo se nakon toga obratiti i zamrziti grijeh zbog kojeg je tako grozno patio naš Otkupitelj.
Da ne bi naše suze bile zaboravljene u Dan gnjeva koji nam predstoji.