Suditi papu

Iako nastojim pratiti u blogu liturgijska korizmena čitanja, odlučio sam nastaviti raspravu o situaciji u Crkvi u ovo apokaliptično vrijeme.
Usput, Veliki Petak - dan kad je umro Gospodin, ove godine pada na isti dan kad se je začeo po Duhu Svetome od Marije Djevice.
25-tog ožujka se uvijek slavi Blagovijest, devet mjeseci prije Božića, ali je ove godine pomaknut blagdan jer pada na Veliki Petak. Ujedno je isti dan 25-godišnjica smrti nadbiskupa M. Lefebvrea.
Još  jedna koincidencija. Dok smo ovdje raspravljali o suđenju papi, na portalu Novus Ordo Watch, izašao je ovaj tekst s istom temom.
Naravno da ne plediram kako ćemo sad razriješiti taj gordijski čvor, nego razmotriti povijest tog problema, posljedice i eventualno tko će imati mač za razriješiti čvor. 
Ako krenemo odostraga, od posljedica, možemo reć da su katastrofalne za mnoge katolike.
Papa je vrhovni učitelj i pastir, a kad papa više nije katolik, onda su katolici bez živućeg učitelja i pastira.
Kao stado ovaca koje je pastir prepustio vukovima.
Neki vide rješenje tog katastrofalnog stanja tako da se prave kako je papa katolik.
Ali to sve manje drži vodu, jer ne vidi samo onaj dječak da je car gol, to vidi sada mnoštvo ljudi zahvaljujući mas medijima. Otuda smiješna optužba nekih da su mediji krivi, da je i prije bilo katastrofalno stanje u Crkvi, ali da se o tome nije znalo jer nije bilo TV i interneta. M.Voris je najbolji primjer te obrane 'papinstva' o čemu sam se osvrnuo u tekstu pod naslovom "Obeščašenje sv.Stolice".
To je dakako licemjerno, odnosno kao reći da nije problem u činjenici da je car gol, nego je problem u dječaku koji to vidi.
Nije problem što nas je pastir prepustio vukovima, nego je u nama problem što vidimo vukove oko sebe, vidimo mnoštvo zaklanih ovaca i vidimo kako lažni pastir dobro surađuje s vukovima.
Svećeničko bratstvo SSPX čiji utemeljitelj je umro pred 25 godina, zadnjih godina sve više ublažava riječi mons.Lefebvrea koji je doduše i sam lutao između sedevakantizma i pristupanja novorednoj Crkvi, ali je imao značajan utjecaj 70-tih godina u svijetu, pa su njegove optužbe protiv novoredne Crkve imale veliki odjek. Primjerice, za ondašnjeg novorednog kardinala Ratzingera* je rekao da nema vjere, da nije katolik.
Da bi sadašnji SSPX maknuo svaku kritiku od ovog kad je postao novorednim papom. 
Nekima je on čak i nada, jer sad novoredna Crkva ima dvojicu papa, pa ako Bergoglio umre ili da ostavku, ovaj može izaći iz mirovine.
Tu je srž problema. SSPX će nesmiljeno kritizirati nekog novorednog biskupa, reći mu da je apostat, ali kad isti postane papom, onda se kao nekim čarobnim štapićem koji pretvara žabu u princa, taj apostat pretvara u svetog oca. Ali svetog oca se ne smije suditi i osuditi dok god je živ, i eto nas tu gdje jesmo.
Evo što iznosi prvi vatikanski koncil - Denzinger 30170:

A Petrovim nasljednicima nije naime obećan Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola. A taj pak apostolski nauk prihvatili su svi časni oci, a sveti i pravovjerni učitelji su ga poštovali i slijedili; oni su najpotpu­nije znali daje ta Petrova stolica ostala uvijek netaknuta od svake zablude, prema božanskom obećanju Gospodina i Spasitelja našega, koje je dao prvaku svojih učenika: "Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću" [Lk 22,32]. 

Ako je Bergoglio papa, odnosno ako on sjedi u stolici sv.Petra, onda su u zabludi bili oni koji su prihvatili prvi vatikanski koncil. 
Znamo što će na to odgovoriti R&R, Bergoglio nije donio niti jednu ex cathedra izjavu, prema tome on nije onečistio ili obeščastio sv.Stolicu.
Takvima Bergoglio može javno otići i pokloniti se skulpturi Bahometa - Đavla u SAD-e, ili poljubiti javno kuran - knjigu skulpturu Mahometa i istog Đavla, što je učinio Woytila, ali i on dalje ostaje papom.
Može staviti i skulpturu Bahometa na mjesto ionako čudnog poganskog obeliska na trgu sv.Petra u Vatikanu, ali to nije učinio ex cathedra, prema tome Bergoglio i dalje jaše u sedlu.
Drugim riječima, papa nije vrhovni učitelj koji čuva poklad apostolske vjere, on može raditi najveće gnjusobe i to javno, a jedino što se mora paziti je da ništa ne učini ex cathedra.
Ne dajmo se zavarati, oni koji imaju taj stav - 'sve osim ex cathedra', ustvari imaju stav 'sve osim suditi papu'.
I kad bi Bergoglio ex cathedra izjavio neko svoje uobičajeno krivovjerje, R&R ne bi rekli da on više nije papa, jer papu se ne može suditi.
Ako to nije prepuštanje stada katoličkih ovaca na pokolj vukovima, onda ne znam što bi to moglo biti.
Drugi argument, kojeg iznose R&R je - ali ako se proglasi da Bergoglio nije papa i to dok je on živ, uslijediti će kaos, više ne će funkcionirati hijerarhija Crkve odnosno Crkve više ne će biti.
Tu se onda koristi poslovica - bacili su s prljavom vodom i dijete koje se je ukakilo.
Kao da je Crkva s nekom pupčanom vrpcom povezana s papom, u ovom slučaju s Bergogliom, pa ako Bergoglio ode, ode s njim cijela Crkva u kanalizaciju.
Ili kao da je bolja situacija s papom heretikom i apostatom i svim skandalima i sablaznima koje on izaziva, nego situacija kad nema pape i traži se, bira se novog papu.
'Crkva' je zbog sveg ovog dovedena u pat ili mat situaciju, ako je istina da papu ne može nitko suditi.
'Sedići' su jedini problem, jer kao što vidimo novoredna Crkva se slaže sa svim lažnim religijama svijeta, uskoro će se i formalno složiti i sa SSPX-om  koji će ući u njezine nove redove u godini 'milosrđa'.

Iz iste Pastor Aeternus dogmatske konstitucije prvog vatikanskog koncila:

I budući daje po božanskom pravu apostolskog prvenstva rimski prvosvećenik na čelu čitave Crkve, naučavamo i izjavljujemo, daje on vrhovni sudac vjernika, te da se u svim sporovima koji spadaju na crkvenu provjeru, može uteći njegovom sudu [usp. *861]; presudu pak Apostolske stolice, od čijeg autoriteta nema većeg, ne može nitko poništiti, niti itko smije suditi o njezinoj presudi [usp. *638-642]. Zbog toga, skreću s pravog puta istine oni koji tvrde, daje dozvoljeno od suda rimskog prvosvećenika prizvati na opći sabor kao na autoritet viši od rimskog prvosvećeni­ka. 

Ovaj tekst je glavni argument R&R da se ne smije suditi živog papu.
Ali kako objašnjava članak iz Novus Ordo Watcha, ovdje se ne radi o suđenju papi jel on papa ili nije, nego o tome da nitko, pa niti koncil Crkve ne može zanijekati sudove pape.
Nadam se da uočavate bitnu razliku.
Naprimjer, papa smijeni nekog biskupa. U međuvremenu traje koncil Crkve i poništava odluku pape o razrješenju tog biskupa. Koncil nema to pravo, zato što papa ima vrhovni autoritet u Crkvi.
Ali to nipošto ne znači da nitko nema pravo suditi o tome dal je papa postao heretikom i da onda nije više papa ili nije nikad ni bio po buli pape Pavla IV "Cum ex apostolatus officio" budući je prije ustoličenja kao pape već bio poznat kao heretik.
Ne samo to, kao kršćani mi smo dužni suditi papu, ali ponavljam ne i njegove odluke i prosudbe kad on stvarno jest papa. Onda ga moramo prihvatiti kao svetog oca, moliti za njega, ljubiti ga kao Kristovog vikara na Zemlji.
Stoga su R&R lažno poslušni papi i papinstvu, oni priznaju heretika za svojeg svetog oca, a onda negiraju praktično da je on njihov papa, nisu poslušni njegovim odlukama, a moraju biti zato što je papa vrhovni autoritet. 
Obično se pravdaju kako to čine zato što je papa heretik i donosi štetne odluke koje ugrožavaju vjeru kršćana. Ali onda nije papom, i nisu više krivi mediji 'zaustavite reuters', nego je istina kako je sveta Stolica prazna.
Novoredići idu na tradicinalne Mise SSPX, a njihovi biskupi, kojima moraju biti poslušni ako ih priznaju biskupima, im to zabranjuju. 
To nije poslušnost svojim duhovnim pastirima, da je takva bila Crkva od početka, ne bi ni dočekala cara Konstantina, a kamoli postala državnom religijom.
Nas optužuju da smo buntovnici bez razloga i da imamo protestantskog duha, a oni se suprostavljaju svojim biskupima i papi i drže to svojom vrlinom.
R&R više vole da je bilo tko u Stolici svetog Petra, pa makar učinio od nje zahodsku školjku, nego da se prihvati istina kako je ona prazna.
To nije ljubav ni prema sv.Petru i papinstvu i Crkvi, a još manje prema Kristu.
Kao što uočava navedeni članak, R&R koriste cirkularni lažni argument u obrani Bergoglia i novoredne Crkve.
U dvoboju revolveraša, tko prvi potegne, taj obično dobija.
Ako se netko proglasi papom, taj je automatski papa i dobija u dvoboju sve svoje oponente.
Zato što navodno papu ne smije nitko suditi, a on se prvi proglasio papom.
Kako znamo da je netko papa? Zato što nitko ne sumnja da je on papa.
R&R kažu - ako netko sumnja, to nije važno, jer u papu se ne smije sumnjati, jer njega nitko ne sudi.
Zato što je papa.
Kad zmija počne gutati svoj rep, to je znak da joj dolazi kraj.
Kad se netko služi falšim cirkularnim argumentom, to je znak da brani nebranjivo, odnosno laž.
Na koncu.
Moramo suditi da ne budemo suđeni.
Jer Crkvi moramo biti vjerni i poslušni, odnosno biskupima i papi.
Nema nitko opravdanja što nije bio poslušan papi i biskupima zato što su oni bili heretici.
Jer heretik ne može biti biskupom i papom.
Zato moramo suditi. Ali čistim srcem, da ne bismo donijeli krivi sud koji nam može vječno naškoditi.
Većina odbija suditi zbog svojeg komoditeta, jer im je lakše biti u novorednoj Crkvi koja ima svoja nemala primanja, svoje nemale nekretnine i koja se nalazi na svakom koraku.
Bojeći se svojeg suda, odnosno znajući do čega bi ih sud donio, oni su sud prepustili drugima, da netko drugi umjesto njih sudi o tome jel Bergoglio papa ili nije.
U međuvremenu će se ponašati kao da Bergoglio nije papa.
Dužan sam odgovor na pitanje tko ima mač za razriješiti gordijski čvor jel Beroglio papa ili nije.
To imamo svi mi koji u Krista vjerujemo i koji od nas prvenstveno traži našu vjeru u Njega i poslušnost Crkvi.
Da bismo to bili, moramo imati mač sa svim njegovim posljedicama.
Mač se zove naš osobni sud o Bergogliu i ostalim novorednim papama. Krist od nas nije nikad tražio da budemo poslušni lažnim pastirima ili vukovima u ovčjem krznu.
Moramo imati hrabrosti uzeti mač i prihvatiti istinu ma koliko nam ona sada izgledala bolna i neprihvatljiva.
Bergoglio je test naše vjere prema Kristu.

P.S.
Već nekoliko puta je primjećeno kako Bergoglio skriva križ kad se susreće s židovima.
Sad slična vijest dolazi iz Grčke. Grčki prvi biskup (shizmatički) Ieronymos (vjerojatno Jeronim) je prilikom posjete izbjeglicama maknuo sa sebe insignije koje bi ilegalnim muhamedanskim imigrantima mogle smetati.
Pročitajte i pogledajte. 
Jel dolazi vrijeme kad će križ biti zabranjen čak i u jednoj Grčkoj?
I zašto u tome prednjače oni koji bi trebali prvi položiti život za Krista? I kad obični vjernici ne sude o ovakvim događajima i klericima, zašto bi bilo čudno da im Bog kaže grozne riječi koje je izrekao Isus farizejima: 

Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći.

Doista, mnogo puta smo izigrali Božje milosrđe, ali jednom, ako ne postanemo svetima, biti će posljednji put, nakon kojeg ćemo tražiti Isusa, ali Ga više ne ćemo naći.
Toliko ima znakova kako je novoredna Crkva izdala Krista, a i dalje ima onih koji ne žele donijeti sud o tome i pravdajući se čak da bi to bilo protivno Kristu. 
Vidimo kako se slično događa i među grčkim shizmaticima.
Dilema je - slijediti slijepo ove koji negiraju Krista i Njegov križ, i kojih slijedi milijunsko mnoštvo, ili donijeti sud bez straha od posljedica za naš komoditet i bezbrižan i lagodan život.

* Evo zanimljivog razgovora kojeg je dao umirovljeni novoredni papa Benedikt XVI. Izgleda kako vrijeme odmiče, on se sve više odmiče i ograđuje od svojih mladenačkih modernističkih dana, pa je tako napomenuo kakvu je štetu novorednoj Crkvi donijelo napuštanje dogme o spasenju - nema spasenja bez krštenja i vjere u Krista.
Tu dogmu nažalost negiraju mnogi tradicionalni katolici, a među njima i sedevakantisti. SSPX je također tu, jer i pokojni nadbiskup Lefebvre je u svojoj knjizi "Protiv hereza" napisao:

Evidently, certain distinctions must be made. Souls can be saved in a religion other than the Catholic religion (Protestantism, Islam, Buddhism, etc.), but not by this religion. There may be souls who, not knowing Our Lord, have by the grace of the good Lord, good interior dispositions, who submit to God...But some of these persons make an act of love which implicitly is equivalent to baptism of desire. It is uniquely by this means that they are able to be saved.

Još jednom ću dodati nešto da bolje ilustriram zašto moramo suditi Bergoglia.
Pogledajte snimku vlč.Jenkinsa o najnovijem skandalu 'pape' koji ministranta od 9 godina upućuje kako je sv.Misa zabava. 
Vlč. Jenkins potekao je iz SSPX, ali je zajedno s još osmoricom svećenika izašao iz bratstva 1983. zato što je smatrao da je sv.Stolica prazna. Bergoglio ga je samo više uvjerio kako nije pogriješio.