Misterij zla i briga za siromašne

Danas je blagdan sv.Benedikta, oca Europe i zapadnog redovništva.
Sveti Benedikte, moli za nas, djecu Europe, koji smo napustili Krista i koji smo u stanju naših predaka prije nego što si ih oplemenio molitvom i radom!
Liturgijska čitanja su vezana uz predstojeću Muku.
Izaija, 50:5-10

Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi! Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko će me osuditi? Svi će se oni k'o haljina izlizati, moljac će ih razjesti. "Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni.

Ivan. 12:1-9

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. 

Izaija proriče ono što će Mesija doživjeti za nekoliko dana.
Ustvari u ovom ulomku se proriče više kako će se Krist ponijeti prema onima koji Ga muče.
Jaganjac Božji sam se predaje i gleda hrabro u oči one koji Ga ne mogu vidjeti i smisliti, i to ih još više razbješnjuje i potiče ubilačku mržnju.
Tko je taj tko se ne može osloboditi mržnje prema Gospodinu, koji je spreman ubiti Onog koji svojim djelima pokazuje kako je izvanredan čovjek bez grijeha, štoviše sam Bog?
Otac laži i čovjekoubojica od početka i svi oni koje je zarazio sa svojom ubilačkom mržnjom i zlom.
Uzalud mu je Bog dao veliku inteligenciju i učinio ga najsjajnijim anđelom, kad je taj Božji dar potpuno zasjenjen mržnjom i zlom, kad je to postala inteligencija zla koja je potpuno slijepa na dobro i na posljedice koje će imati na svoju prokletu vječnost.
Zamislite čovjeka koji ukrade neku sitnicu i zasluži javno šibanje.
I sad taj grješnik razmišlja - ako će me šibati poslije krađe, onda ću još više ukrasti. Nema za mene suštinske razlike dobiti 50 udaraca šibom ili 150 udaraca šibom.
To je đavolska 'logika' ili slijepilo koja je obuzelo Sotonu i njegove demonske i ljudske podanike.
Zlo se ne može zaustaviti i reć samom sebi -  e sad je dosta, više odnosno dublje ne ću propadati. 
Kad Bog uzme nekom okorjelom grješniku život, Bog mu tada radi djelo milosrđa. Jer ga time spriječava da padne još dublje. Tako moramo prosuđivati i kad 'nevina' djeca umru prije krštenja.
Sotona je bio okovan tisuću godinu nakon što je poražen na križu.
I kad je pušten, kad je na 'slobodi' kao sada u apokaliptično vrijeme, on se silno trudi kako bi imao još veću kaznu u vječnosti. On o svojoj kazni uopće ne razmišlja na racionalan način, on je toliko egoističan i ohol da je spreman sebi naškoditi, ako će njegovi čini barem malo povećati zlo na svijetu i tobož tako se osvetiti Bogu.
Jel Lucifer spoznao da je Isus obećani Mesija koji će po Danijelovom i inim proroštvima, kao ovom od Izaije, trpjeti, biti mučen i ubijen radi grijeha ljudi?
Ne sumnjam u to, iskušenja u pustinji nakon što je Isus postio četrdeset dana i noći, govore nam kako je Sotona sumnjao da je Isus ne samo Mesija, nego i Bog. Zato Mu je rekao - ako si Bog učini da ovo kamenje postane kruhom. U svojoj slijepoći odnosno oholosti, on nije mogao prihvatiti Boga koji je toliko ponizan, da je zatajio svoju Božju narav, postao čovjekom i sad dozvoljava da Ga on iskušava.
Da je on Bog, on bi ovog posrnulog anđela koji ga iskušava, odmah poslao nepovratno u beskonačne muke.
I tako sam sebe uvjeri kako Isus nije Bog, jer tako se Bog ne smije i ne može ponašati.
U apokrifnoj poslanici Ignacija Filipljanima navodi se kako je čak, predosjećajući kako mu se ruši zemaljsko carstvo preko uzdignuća Isusa Krista na križ, pokušao to onemogućiti, tako da je najprije izazvao noćne more ženi Pilatovoj kako bi ona muža uvjerila da ne presudi raspinjanje na križ, pa do toga kako je izazvao grižnju savjesti (ali nespasonosnu koja ne vodi do pokajanja) Judi Iškariotskom koji je pokušao odgovoriti glavare svećeničke vrativši im trideset srebrnjaka i na kraju ga nagovorio na samoubilački konopac.
Ovdje se radi o misteriju zla. 
Kad zlo obuzme čovjeka ili palog anđela onda oni postaju slijepima na sve osim na samoubilačku nakanu širiti čim više zla oko sebe i u sebi.
Stoga ja vjerujem kako je Sotona sve više postajao svjestan kako je Isus Bog, ali to ga nije zaustavilo, to ga je više podsticalo na sadizam prema Kristu, jer ovo je jedina prilika da može mučiti Boga, ako Isus jest Bogom.
Pa kud puklo da puklo. Šest sati na križu, prije toga okrutno bičevanje, krunjenje trnovom krunom, ponižavanje, pljuskanje Boga vrijedilo mu je više nego posebne kazne koje će zbog toga dodatno imati cijelu vječnost.
Sotonisti su spremni povjerovati ocu laži kako je on najmoćniji bog, jer im je njihov um pomračen kao i Luciferov. Svi koji su u Paklu dali bi sve samo da mogu Isusa ponovno razapeti.
Vidimo da sve više ima takvih koji hodaju Zemljom i čine od nje Pakao.
Zato nam Gospodin preko Izaije poručuje - učinimo svoj obraz kao kremen onima koji nas mrze jer vjerujemo u Krista. Tko će biti protiv nas ako je Bog s nama? Tko će se s nama parničiti ako je Raspeti kojem se klanjamo i kojeg slijedimo, Sudac koji uskoro dolazi u slavi?

U Evanđelju se spominje zgoda koja se je dogodila dan prije trijumfalnog ulaska Gospodina u Jeruzalem. 
Marija Magdalena po drugi put pristupa ponizno i pokajnički Isusu, opere Mu noge, otare ih kosom i namaže nardovom masti.
Ovaj put nije dala svoje skupocjene parfume, nego isto skupocjenu mast koja se daje na mrtvace.
Juda Iškariotski se je odmah pobunio, i kako kaže sv.Ivan Evanđelista, ne zato što mu je bilo stalo do siromašnih koji bi dobili milostinju da se je skupocjena mast prodala, nego zato što je bio kradljivac.
Osim što je krao iz apostolske blagajne, on je ovom prilikom htio ukrasti Bogu zahvalu koju Mu je davala Marija Magdalena i pripremala Ga za ukop. On je bio ljubomoran na Isusa Krista - groznog li stanja koje ulazi također u misterij zla.
Koliko ima nazovi kršćana koji se ne ustručavaju reći kako su crkve prebogate, kako imaju previše umjetnina koji bi se mogli prodati i tako nahraniti siromašne?
Jel takvim stvarno stalo do siromašnih, ili imaju za cilj da se Bogu ljudi klanjaju na čim neuglednijim mjestima i da niti sveto posuđe u kojima je sam Gospodin ne bude od plemenitih kovina, ukrašeno draguljima, nego da bude od čim jeftinijih modernih materijala?
Koliko danas novorednih katolika na čelu s Bergogliom idolizira siromašne u kojima kažu, je danas Krist samo zato što su siromašni, a možda svaki dan Boga proklinju i ćuškali bi Ga kao na križnom putu?
Kad Isus kaže da je bio u nekom potrebitom i gladnom, to znači da je taj siromah bio ud Kristovog tijela - član Crkve, a ne da je bio u siromašnom sotonisti.
Kršćani moraju shvatiti da kršćanstvo nije humanizam, da smo dužni, ako imamo viška od nužnog za nas i naše obitelji, pomagati siromašne, ali diskriminatorno. Najprije naše bližnje, našu rodbinu, prijatelje, a onda one koji nam to nisu, ali su kršćani ili barem nisu javni grješnici koji se ne kaju zbog svojih grijeha.
Stoga, veliki oprez kad dajemo milostinju onima koji je nisu dostojni, pogotovo humanitarne međunarodne organizacije koje često promoviraju antikršćanstvo i bezakonje.
Bogu nikad ne možemo previše i preskupo dati, kad i to što dajemo dolazi iz Njegovih ruku.
Tim više kad posvjestimo da su te svete ruke bile raspete na križu radi našeg spasenja.