Sveta Fotina i Živa voda

Sveta Fotina ima spomendan 20. ožujka po Rimskom martirologiju.
Po jednoj tradiciji rođena je za vječnost-umrla mučeničkom smrću u Kartagi, po drugoj podnijela je mučeništvo u Rimu nakon što je preobratila Neronovu kćerku Domninu i sve njezine sluge.
Sveta Fotina je Samaritanka koju je Isus sreo kod Jakovljevog bunara i čija zgoda se čita danas na sv.Misi.
Evanđelje po Ivanu, 4 glava:

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." 

U navedenim recima Svetog pisma događa se ljubavna drama nemjerljivih, božanskih razmjera koja se ponavlja u životu svakog sveca. 
Gospodin koji je došao spasiti izgubljene ovce, pobuđuje kod Fotine ljubav prema Sebi koja će joj donijeti mučeničku krunu. Ali prije toga će dobar Pastir i Zaručnik Fotine duše podnijeti radi nje i radi mnogih sličnih njoj mučeničku smrt na križu. Isus Krist i Fotina dali su se potpuno jedno drugom, veće ljubavi od te nema.
Isus Krist se je potpuno predao i za mene i za vas, i danas nam govori preko riječi Evanđelja koliko nas ljubi.
Što možemo ako ne na isti način potpuno se Njemu predati znajući kako smo mali ili ništa prema Njemu koji je sve.
U prvom čitanju - Knjiga Brojeva, 20 glava, kojeg nisam prenio, spominje se događaj kod Meripskih voda kad su Izraelci iskušavali Boga i nakon čega je Mojsije po zapovijedi Božjoj, uzeo Aronov štap i dvaput s njime udario u stijenu iz koje je potekla obilna voda koja je tako napojila žedne Izraelce.

Kršćanski oci jasno su u slici stijene iz koje je potekla voda vidjeli Isusa Krista, a dva udarca štapom su dvije grede koje čine križ. Znamo da je iz Isusovog srca potekla voda kad je nakon smrti proboden.
Kakva je to voda? To je voda koju je tražila Fotina od Isusa i koju joj je On obećao. 
Voda nakon koje prestaje žeđ. Voda koja kad se popije stvara izvor vode koja teče u život vječni.
Jel to metafora ili stvarna živa voda koja izvire od Isusovog srca, kojom se napajaju oni koji Ga ljube i iz kojih onda potekne novi izvor vode koji ne prestaje teći, jer teče u vječnost, u život vječni?
Rekao bih, a nadam se da ne griješim, kako je to i jedno i drugo.
Kao metafora to može biti sakrament krštenja u kojem smo po vodi i u ime sv.Trojstva postali djeca Božja, može biti slika ljubavi koja kad se dijeli onda se umnaža i koja nikad ne prestaje kako nam piše sv.Pavao.
Ali može biti i slika sjedinjenja bića koja se  ljube, kao što se vode sjedinjuju u rijeku.
Vjerujem da postoji neka duhovna stvarnost koju zasad najbolje prikazujemo fizičkom vodom, i koja nije niti samo ljubav, niti samo ujedinjenje u ljubavi, nego i jedno i drugo, i možda još nešto treće što ćemo znati kad zaživimo životom vječnim i kad nam se otvore duhovne oči.
Kod Fotine je prisutna prostodušnost i spremnost na prihvaćanje mudrosti ili znanja kojeg nema.
Ona je grješnica, bludnica, ali nije ohola i zna da ne živi dobrim životom.
Židovi su se s prijezirom odnosili prema samaritancima. Ona je očekivala da će takav odnos prema njoj imati Isus. No ispred sebe ima mnogo, mnogo više od običnog židova koji zna kako će u njoj potaknuti žeđ za vječnim životom. On je zaručnik koji se istinom i čistom ljubavlju udvara zaručnici. I očekuje od nje isto.
Fotina stoga ne negira svoj bludnički život, Isus joj se predstavlja Mesijom i ona je povjerovala u Njega.
Za koju godinu Fotina će slijediti svoj izvor Žive vode tako da će proliti svoju krv radi ljubljenog Zaručnika njezine duše.
Farizejima i pismoznancima Gospodin nije nikad rekao - ja sam Mesija s kojim govorite! Njima je nedostajalo prostodušnosti i poniznosti Fotine, oni nisu žeđali za živom vodom, pa je nisu ni dobili.
Na koncu reći ću za jedan vid žive vode koji je vidljivo tjelesan.
Suze ganuća ili ushićenja. Ako dok čitate ili slušate riječi sv.Pisma ili iz životopisa svetaca, ili dok meditirate o Gospodinu ili Bogorodici, o križnom putu ili kad čujete za neko plemenito i sveto djelo, poteknu vam suze niz obraze, onda slijedite te suze i doći ćete do života vječnog.
Ne moraju vam teći vidljive suze, ali morate se zaljubiti u Gospodina da biste bili Njegovom zaručnicom.