Suze majčine

Suze sv.Monike učinile su da je Bog obratio njezinog sina Augustina, budućeg svetog afričkog biskupa i naučitelja Crkve.
Kad se je Monika obratila sv.Ambroziju, poznatom milanskom biskupu požalivši mu se kako se njezin sin ne obraća nakon njezinih silnih i dugogodišnjih molitava, ovaj je odgovorio - Bog ne može ostati nijem na majčine suze.
Jučer je u Evanđelju Isus otvorio oči slijepcu koji je na kraju kleknuo pred Njime kad mu se je Gospodin predstavio kao Sin Božji.
Danas Isus uskrisava čovjeka kojeg su nosili u grob, a prorok Elizej uskrisava dijete.
Prvo liturgijsko čitanje je iz Druge knjige o kraljevima, četvrta glava:

Ode ona i dođe k čovjeku Božjem, na goru Karmel. Kada je čovjek Božji ugleda izdaleka, reče svome momku Gehaziju: "Evo one Šunamke. Otrči pred nju i pitaj je: 'Kako si? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete zdravo?'" Ona odgovori: "Zdravi smo." Kada je stigla do čovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu čovjek Božji reče: "Pusti je jer joj je duša ojađena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio." A ona reče: "Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?" On tada reče Gehaziju: "Opaši se, uzmi u ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na dječaka." Ali dječakova majka reče: "Života mi Jahvina i tvoga, neću te ostaviti!" On tada ustade i pođe za njom. Gehazi je otišao prije njih i položio štap na dječaka, ali ne bješe ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: "Dječak se nije probudio." Elizej uđe u kuću i nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji. Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi. Zatim se pope na postelju, leže na dječaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dječakovo. Potom ustade i prošeta se po kući tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dječak tada kihnu sedam puta i otvori oči. I zovnu Elizej Gehazija i reče: "Pozovi tu Šunamku." On je pozva. Kad je stigla preda nj, reče joj: "Uzmi svoga sina." Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te iziđe. Elizej se vrati u Gilgal.

Kao uvod reći ću da je Šunamka živila sa starijim mužem i nisu imali djece. Lijepo je ugostila proroka Elizeja koji joj je prorokovao da će roditi sina. Mislila je da ju Božji čovjek vara ili da se šali, ali slijedeće godine rodila je sina. Slično kao što Sara nije htjela povjerovati u Božje obećanje o rođenju Izaka.
Dječak je rastao i odjednom je umro na njezinim rukama.
Šunamka, ne znamo joj ime nego da je iz mjesta Šunam, je slika Crkve.
Krštenici su njezini sinovi koji se rađaju nadnaravno u sakramentu krštenja. Oni su tjelesna djeca svojih tjelesnih roditelja, a krštenjem postaju djeca Božja i djeca Crkve.
Sin koji je umro je grješnik koji je počinio smrtni grijeh. 
Majka Crkva plače nad njim i moli za njegovo uskrsnuće Bogu.
Elizej je slika Krista. Vidimo kako je Elizej poslao svojeg slugu Gehazija da uzme njegov štap i položi ga na dječaka. Ali dječak nije uskrsnuo. Zato Elizej ide osobno uskrsnuti dječaka.
Gehazija je Mojsije, štap je Mojsijev zakon po kojem se Izraelci nisu mogli spasiti nego samo znati da su krivi pred Bogom, da su mrtvi.
Kao što je Elizej dodirnuo svojim ustima usta dječaka, stavio svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke, tako je Riječ uzela ljudsko tijelo i postala čovjekom da bi čovjeka spasila od druge vječne smrti.
Krist uskrisava grješnika i daje mu ponovno darove Duha Svetoga.
To je navedeno u slici kad je dječak sedam puta kihnuo.
Krist po svetom krštenju i po svetoj ispovijedi uskrišava mrtvog grješnika na molbu majke Crkve i tada joj kaže - uzmi svojeg sina. Sin dakle ne može živjeti izvan Crkve. 
Izvan Crkve nema spasenja.

Evanđelje današnje je Lukino, sedma glava.

Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!"

 Očita je veza između čitanja iz Starog zavjeta i iz Evanđelja.
Majka je opet slika Crkve nad kojom se Gospodin sažalijeva što plače nad sudbinom svog mrtvog sina - grješnika. 
Isus ne bi uskrsnuo mladića da se nije sažalio nad majkom.
Mnogo puta je Isus vidio i mrtvace i mrtvačka nosila, ali samo ovaj put je, radi sućuti prema majci, zaustavio povorku i one koji su nosili mrtvaca.
I opet Gospodin daje uskrslog sina majci. 
Mi živimo u Nainu. Prvi puta je Gospodin nas uskrsnuo na našem krštenju. Život nas je vodio u drugu vječnu smrt, bili smo na nosilima smrti. Crkva je plakala nad našom sudbinom i Krist nas je uskrsnuo predavši nas na brigu i sinovljevu vjernost majci Crkvi.
Zato sakrament krštenja kod protestanata, a mnogi od njihovih sekti ni ne vjeruju u pravi smisao krštenja, je momentalan odnosno kratkotrajan po učinku. Krštenik pripada Crkvi zato što je zbog Crkve, koja je Kristovo mistično tijelo i Njegova zaručnica, Krist tog krštenika spasio od vječne smrti.
Čim krštenik odbija doći pod majčine skute, on ponovno postaje mrtvacem.
Može li novoredna Crkva biti ta Šumanka ili majka iz Naina koja oplakuje svojeg sina i traži od Boga čudo uskrsnuća?
Nikako, jer novoredna Crkva vjeruje kako se ljudi mogu spasiti i bez krštenja i bez pripadanja Crkvi, odnosno bez vjere u uskrslog Krista.
Ne zaboravimo da Crkva nije samo na Zemlji, nego je i na Nebu i u Čistilištu i da je to jedna te ista Crkva.
Ne smijemo stoga pasti u očaj kad vidimo kako malo biskupa, svećenika i laika pripada vojujućoj zemaljskoj Crkvi. I da je Crkva bez pape.
Posvjestimo si da osim Kristu koji je radi našeg spasenja bio na križu i koji je naš jedini Gospodin, spasitelj i otkupitelj, dugujemo zahvalnost Crkvi koja je molila Krista za naše spasenje i da moramo moliti s Crkvom za spasenje odnosno uskrsnuće onih koji su sada duhovno mrtvi, okovani lancima smrtnih grijeha od kojih se ne mogu sami osloboditi. 
I ne smijemo biti poput Sare i Šunamke koje nisu povjerovale u Božje obećanje i moć Božju. Možda je i sveta Monika pomalo gubila nadu, a sveti Ambrozije ju je ohrabrio da ne posustane.
Ubrzo nakon Augustinovog obraćenja, sveta Monika je umrla.
Možemo reći da je njezina životna misija bila moliti i puštati majčine suze nad Augustinom, i da su sva djela i knjige koje je pisao sv.Augustin bila plodovi koje je Monika polijevala svojim suzama.
Bog može uskrsnuti bilo koga.
Krist je u Evanđelju uskrsnuo tri osobe, ovog mladića kojeg su nosili na groblje, kćerku upraviteljevu koja je tek bila umrla i Lazara koji je već smrdio u grobu.
To su slike gradacije smrti u kojoj se nalaze grješnici. Neki su nedavno umrli, to su oni koji se ispovjedaju i ponovno padaju u grijehe. Neke vode na groblje, to su oni koji su prestali s ispovjedanjem ili se po običaju dva put godišnje ispovjede. Neki već smrde u svojoj smrti, to su okorjeli grješnici koji su apostazirali od svog sakramenta krštenja, koji ne pokazuju niti malo znakove kajanja zbog počinjenih grijeha, koji otvoreno kažu da ne pripadaju Crkvi i koju preziru.
Dobra majka i za takve sinove moli i plače nad njihovom sudbinom.
Evanđelist kaže - sve je obuzeo strah kad su vidjeli uskrsnuće mladića i slavljahu Boga.
Zvuči nam isprva protuslovno, strah Božji i slavljenje Boga.
Nije kontradiktorno jer jedino tako se može Boga slaviti,  u strahu Božjem, budući da stvor mora osjećati strah u susretu s Beskonačnim ili u samoj meditaciji o Bogu. 
Ali uz to dolazi osjećaj da se pred nama nalazi beskonačnost, neizreciva i neistraživa. 
Što drugo raditi nego slaviti Ga?
Zato neka je slavljen i hvaljen Gospodin koji nas je već toliko puta uskrsnuo od vječne smrti, koji nam je toliko puta već umjesto srca kamenog stavio srce ljudsko slično Njegovom!
Neka je slavljena i hvaljena Njegova i naša majka Presveta Bogorodica Marija čije molitve Bog uvijek uslišava!
Neka je slavljena i hvaljena naša majka Crkva kojoj je Bog učinio  čudo preobraćenja grješnika na Njezinu molitvu i suze!
Neka Bog blagoslovi naše majke i sve one koji su molili za naše obraćenje!
A mi budimo majke drugima koji su potrebni obraćenja.