Muka po Luki

Danas, na srijedu u Velikom tjednu, Juda Iškariotski je izdao Isusa.
Srijeda je stoga odabrana za početak Korizme, srijedom se posti za početak godišnjih doba, kvatre.
Današnja liturgija ima dva starozavjetna čitanja i Muku po Luki.

Izaija, 62:11, 63:1-7

Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite kćeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega!
Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što veličanstveno odjenut pun snage korača? - Ja sam to koji naučavam pravdu, velik kad spasavam! - Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? - U kaci sam sam gazio, od naroda nikog ne bijaše. U gnjevu ih svom izgazih i zgnječih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju. Jer dan osvete bijaše mi u srcu, došla je godina mojeg otkupljenja. Ogledah se, al' ne bješe pomoćnika! Začudih se, al' ne bješe potpore. Tada mi je moja mišica pomogla i moja me srdžba poduprla. U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom! Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.

Nalazimo se pred Mukom Kristovom, ali Crkva nam ne zaboravlja reći kako je pred nama, ne više u mističnom liturgijskom smislu, nego u doslovnom, Dan Gospodnji.
Uništenje Jeruzalema i Hrama, pokolj židova o kojem svjedoči povjesničar i vinovnik židovske pobune Josip, slika je tog strašnog dana Božjeg gnjeva o kojem Isus govori paralelno s uništenjem Jeruzalema i Hrama. 
To je dan u kojem nema više molitve za obraćenje, nema više molitve za neprijatelje i za okretanje drugog obraza.
Luka Evanđelist kojeg danas čitamo, napisao je za taj dan:

"A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'"

Ako se snebivamo nad pokoljima koje bešćutno rade muhamedanci diljem svijeta, onda znajmo da će Božji izabranici, anđeli i ljudi, u taj dan konačne osvete, biti neusporedivo bešćutniji i strašniji.
Jer će radosno vršiti volju i zapovijed Onog pred kojim se klanjaju koljena svih nebesnika, zemnika i podzemnika, i koji je trpio beskonačno poniženje i muku u koju mistično ulazimo u ovom tjednu.
U svetom tekstu Izaija prorokuje:
Ogledah se, al' ne bješe pomoćnika! Začudih se, al' ne bješe potpore.
Što to znači? Hoće li Gospodin na kraju vremena biti sam kad bude satrjeo svoje neprijatelje?
Ne, jer doći će s Njim vojska nebeska i ako će On zapovijediti da se pred Njegovim očima smaknu oni koji Ga ne htjedoše za kralja, očito će tu zapovijed netko morati izvršiti.
Mislim da je u ovom redku prorečeno kako će biti malo vjernika na kraju, gotovo cijela Zemlja ustati će protiv svojeg Stvoritelja, vojujuća zemaljska Crkva biti će minimalna, ali će tada na Zemlju sići slavna nebeska Crkva i anđeli sa svojim Kraljem.
Vezano za recentne događaje u Briselu, prije u Parizu, nikako se ne smijemo solidarizirati niti s jednom niti s drugom stranom, jer obje su antikršćanske i obje čeka dan gnjeva i suda. Države koje su legalizirale sodomiju, čedomorstva i ostale gnjusobe, ne mogu biti nešto s čime se trebamo solidarizirati ili ne daj Bože, identificirati.
I nemojmo misliti da ima tamo mnogo nevinih, koji mogu biti samo oni koji javno prosvjeduju protiv nekršćanskih zakona i općeg bezakonja u zemlji, koji su eventualno u zatvorima ili će biti i koji osuđuju vlastite države i narod kao što su to činili starozavjetni proroci gnušajući se opačine i idolopoklonstva u koje su pali Izraelci.
Pogledajte ovaj zanimljiv govor T.Shoebata koji se osvrće na jadno stanje zapadne Europe koja živi kult smrti i sad prima udarce drugog kulta smrti.
Zapitajmo se koliko među nama Hrvatima još ima kršćana koji su spremni osuditi i vlastiti narod i državu, ako oni postanu otvoreno antikršćanski, a to se je ili već dogodilo ili će se uskoro dogoditi ako ne prekinemo sve veze s EU babilonskom kulom.
Vi koji još uvijek vjerujete u propagandu novoredne Crkve kako je Isus samo i jedino Jaganjac Božji koji ne zna za ništa drugo nego za milosrđe i muku, zastanite malo nad ovim tekstovima iz Svetog pisma i odbacite lažnu sliku Krista da ne bi vaša krv poprskala Njegove haljine u taj dan.
Uvijek budimo spremni za taj Dan.
Sveti papa Grgur Veliki napisao je kako nisu kršćani oni koji ne priželjkuju i ne raduju se tom danu, nego takvi srcem pripadaju ovom svijetu kojeg čeka sud i uništenje.

Izaija, 53:1-12

"Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.

Poetično Izaijino proroštvo o Isusu Kristu na Muci.
Onaj tko ne vjeruje u Njega, ne može povezati to i ono prvo Izaijino proroštvo o danu Božjeg gnjeva i osvete.
Tko su ti, koje spominje proroštvo, koji su Njegovo potomstvo? 
To smo mi koji vjerujemo u Njega, koji smo se krstili u Njega, koji u duhu idemo s Njim na Kalvariju, koji smo mistično s Njim na Kalvariji na svakoj sv.Misi i kojima je na koncu Muke ostavio svoju Majku za našu Majku.

Evanđelje po Luki, 22 i 23 glava

Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda. A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice. On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda. Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca. On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda. Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu, posla Isus Petra i Ivana i reče: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu." Rekoše mu: "Gdje hoćeš da pripravimo?" On im reče: "Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite." Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu. Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe." I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." "A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje." "Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih." "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se." Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!" Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!" I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?" A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga. Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina." Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!" A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!" Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!" I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta." I iziđe te gorko zaplaka. A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!" I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje." Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!" Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!" I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj." Pilat ga upita: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš!" Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!" No oni navaljivahu: "Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!" Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti." # I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti." Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?" A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu. 

Kleknimo, poklonimo se Onom čije nas rane iscijeliše.
Negdje kršćani se prostru na pod i poljube Zemlju po kojoj je hodao Spasitelj svijeta.

Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!" I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. 

Opat Gueranger piše za danas da su glavari svećenički vijećali kako uhvatiti i ubiti Isusa Krista.
Nikako nisu htjeli da se dogode neredi zbog toga. Bojali su se da će onda Rimljani poslati vojsku na njih i narod i onda više ne će biti niti ove okrnjene neovisnosti koju imaju.
Koliko hrvatskih političara i ljudi koji za njih glasuju, znači većina, razmišlja isto?
Spremni su odbaciti Krista Kralja ili Ga prodati kao Juda Iškariotski, da bi dobili novce iz pristupnih fondova sotonske EU, ili su spremni biti u NATO paktu koji će još malo pa stati otvoreno za Antikrista, jer misle da će tako biti sigurni od napada iz Srbije.
Poglavari židovski su vidjeli za Cvjetnicu kako su neki u Jeruzalemu oduševljeno primili Isusa kao Krista, i kako sad dolazi najveći blagdan Pashe te se u gradu nalazi mnoštvo židova iz Svete zemlje i dijaspore.
Zaključili su da će uhićenje i smaknuće odgoditi poslije blagdana kad se raziđe mnoštvo hodočasnika.
Slično vijećaju oni koji su ustrojili internet i tzv. socijalne mreže kako bi saznali tko im se suprostavlja i tko ne želi ući u vrli novi svijet Antikrista, kad će doći pravi trenutak da se s njima obračunamo, a da to ne izazove pobunu. 
Ali Bog je uvijek gospodar svega, i Pashu je odredio kao blagdan Izraelcima da to bude slika događaja koji će uslijediti za dva dana.
Tako i trenutak kad će početi otvoreni progoni kršćana, bit će onda kad je to Bog odlučio i kad je to zapisano u Otkrivenju.
Dok su tako vijećali, pojavio se je na vratima Juda Iškariotski i ponudio im Isusa.
I oni koji su znali Sveto pismo napamet od početka do kraja, ugrizli su udicu vidjevši kako mogu uz pomoć izdajnika kupiti Isusa za trideset srebranjaka, baš onoliko koliko se spominje u tom istom sv.Pismu.
Mržnja prema Gospodinu ih je zaslijepila, kao što je zaslijepila Lucifera.
Proroštvo će se obistiniti, za Pashu će biti žrtvovan pravi Jaganjac Božji, kamen koji odbaciše graditelji postat će kamen zaglavni.
Neprijatelji Kristovi dobro znaju za proročanstva, dobro znaju za prorečenog Antikrista i ograničeno vrijeme u kojem će vladati, ali ipak ponašati će se kao da za njih ne znaju i prihvatit će tog čovjeka za lažnog Krista.
To je misterij zla o kojem sam pisao.
Mi, koji slijedimo Isusa Krista, ne osvrćimo se unatrag da ne bismo postali stupovi soli poput Lotove žene, ne osvrćimo se prema staroj Zemlji koja je već osuđena i koja se sve više pretvara u Sodomu.
Svete probodene ruke na križu uzdignuti će nas od ove Zemlje, i spustit će s Neba novi, vječni i nebeski Jeruzalem.