Salomonova mudrost

Današnje prvo liturgijsko čitanje govori o Salomonovoj mudrosti.
Čitanje je iz Prve knjige o kraljevim, treće poglavlje.

Tada dođoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. I reče jedna žena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kući živimo i ja sam rodila kraj nje u kući. A trećega dana poslije moga porođaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kući. Jedne noći umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega. I ustade ona usred noći, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!" Tada reče druga žena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!" I tako se prepirahu pred kraljem. A kralj onda progovori: "Ova kaže: 'Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kaže: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.' Donesite mi mač!" naredi kralj. I donesoše mač pred kralja, a on reče: "Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj." Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!" Onda progovori kralj i reče: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka." Sav je Izrael čuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde.

Evanđelje govori o prvom slučaju Isusovog istjerivanja trgovaca iz Hrama.

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. 

Salomonova mudrost je starozavjetna slika Kristove mudrosti.
Odmah pada u oči da se ovdje radi o bludnicama. To su dakle žene koje nemaju muža i najvjerojatnije ni ne znaju s kojim muškarcem su zanijele. 
Čitamo kako je jedna od njih svojim tijelom nehotimično ubila svoje dijete.
Nisam nikad čuo za takav slučaj, međutim ako su neke žene spremne ubiti i nerođeno i tek rođeno dijete, onda ovakvih slučajeva sigurno ima. Prava majka i dok spava osjeća dijete kraj sebe i nebrojeno se puta budi u noći da vidi jel sve u redu s njezinim djetetom. Njoj se tako nešto ne može dogoditi.
Osim što je ova majka ubila svoje dijete, ona je zavidna i ljubomorna, ona je još i gore od toga, ona je ubojica.
Bez sumnje zaslužila je smrtnu kaznu budući je htjela da kralj ubije dijete druge žene.
Opat Gueranger i u ovom odlomku želi tumačiti kako su dvije majke slike sinagoge i Crkve, ali to je malo nategnuto jer vidimo da se radi o bludnicama.
Možda je Salomon odmah vidio koja je žena prava majka, a demonstraciju s mačem je izveo kako bi drugi to spoznali.
Poanta je u Salomonovoj mudrosti koja zna čitati ljudska srca.
Moramo moliti za takvu mudrost, jer htjeli ne htjeli, često smo u poziciji da moramo druge ljude prosuđivati.
Ako nemamo Božji dar čitanja ljudskih srca, onda moramo biti mudri i na temelju vanjskih djela prosuditi kakvo je srce. Jer kako kaže Gospodin, zla djela dolaze iz zlih srdaca, dobra iz dobrih.
Ne samo da naivnost nije mudra, nego je protivna Bogu koji je potpuna i savršena mudrost.
Mnogi drže kako je sveti Toma Akvinski bio Salomon Crkve, zato ga drže anđeoskim naučiteljem.
U to sumnjam i o tome sam pisao na blogu.
O njemu je iznesena priča kako su mu se ostali studenti u Parizu znali narugati.
Pa tako je jednom jedan student rekao Tomi - gle, vidi magarac leti!
I Toma se okrenuo tamo kamo je taj kolega student pokazao prstom na što su svi prasnuli u smijeh.
Toma je 'mudro' odgovorio - radije ću vjerovati da može magarac letjeti, nego da postoje ljudi koji me žele prevariti.
Zgoda je najvjerojatnije izmišljena kako bi se ostavio dojam kako je taj najveći 'mudrac' bio dobroćudna srca. Ali to nije dobroćudnost, nego negacija mudrosti. Nemoguće je zamisliti Krista ili Salomona da bi bili žrtve takve primitivne smicalice. Naivnost nije dobroćudnost, nego skrivena ludost. Doduše ima mentalno zaostalih ljudi koji su izrazito naivni i dobroćudni, ali o njima kao o mudrima ne možemo raspravljati, jer smo onda kao i oni.
Svi su ljudi zli ili su bili zli i sada su na putu svetosti. To je misterija istočnog grijeha. Zato je Toma Akvinski u toj hipotetskoj priči trebao znati da su studenti oko njega zli i da mu žele naškoditi.
Bog nam ne će beneficirati ako smo bili ludi pa smo dozvolili da nam neprijatelji postanu lažnim prijateljima i tako nam nanesu zlo ili nas nagovore da činimo zlo.
Ne može se Eva opravdati - bila sam naivna pa sam povjerovala da mi Zmija želi dobro.

Isus Krist savršeno poznaje ljudska srca.
Čitamo kako je istjerao bičem trgovce i mjenjače novca iz Hrama.
Prvo moramo znati da su životinje, volovi, ovce i golubovi bili nužni u hramskoj službi, jer te životinje su se prinosile na oltaru radi grijeha Izraelaca, krv životinja bila je zamjena za ljudsku krv grješnika prema Bogu.
Znamo da su i te starozavjetne žrtve bila slika prave krvne žrtve Jaganjca Božjeg.
I Jaganjac Božji istjerao je trgovce tih životinja iz Hrama.
Zašto kad su židovi morali donijeti svećeniku neku životinju, a neki židovi su dolazili iz dijaspore pa nisu sa sobom vodili životinje za žrtvu i često su imali druge kovanice koje je trebalo mjenjati?
Zato što se je ta trgovina događala u Hramu i zato što je Krist čitao srca trgovaca.
Trgovci su od Hrama napravili izvor svojeg bogaćenja, zato su se vjerojatno gurali da bi bili čim bliže sa svojim štandovima i stokom Svetinji nad svetinjama.
Jer tko je bliže, ima veću mogućnost da će prodati, mjenjati novac i zaraditi.
Vidimo kako je Gospodin nastupio kao suvereni kralj, svi su bježali pred Njim i nitko mu se nije suprostavio.
Zato su Ga, nakon što je rastjerao trgovce i mjenjače, i kad se je situacija 'smirila', židovi pitali tko mu je dao vlast da tako nešto čini. Ili još bolje, neka pokaže znak da ima vlast ponašati se u Hramu kao suveren, a samo Bog je suveren u Hramu. I onda im kaza kako će sagraditi ovaj hram nakon tri dana, misleći na svoje tijelo, nakon što ga ti isti židovi razvale. Nisu ni apostoli tada znali o čemu govori, svi su mislili da govori o Hramu koji se je gradio 46 godina pod Herodom.
Apostoli su međutim vjerovali u Njega i slijedili Ga. Svjedočili su Kristovim čudima i vjerujem da su mislili da je njihov učitelj sposoban izvesti čudo i opet tako sagraditi u tri dana jeruzalemski Hram.
Znamo, Isus je izveo kudikamo veće čudo koje je temelj naše vjere, uskrsnuo je.
Ali većina židova koji su Ga tada slušali odmahnuli su rukom misleći kako je pred njima luđak koji je maloprije istjerao bičem trgovce, a sad bulazni kako će u tri dana sagraditi Hram.
Čitamo kako su mnogi ipak povjerovali u Njega videći sva čuda i znamenja koja je činio.
I onda dolazi dramatična rečenica - Isus se takvima nije povjeravao zato što je znao njihova srca.
Koliko ljudi na svijetu ispovijeda vjeru u Isusa Krista? Milijarde.
Imaju li srce kojemu će se Gospodin povjeriti? Takvih je mnogo, mnogo manje od milijarde.
Koliko će se kršćana sad za korizmu ispovijediti bez čvrste nakane da prestanu s grijesima?
Koliko ih ima koji će postiti korizmu i biti čistima od grijeha, a poslije toga vratiti se na stare puteve grijeha?
Jednom moramo prekinuti s grijehom, inače ćemo biti kako ovi koji su povjerovali u Krista, ali On im se nije povjerio jer je znao što je u čovjeku.

Evo najponiznijeg čovjeka na svijetu koji uživa dok se ljudi pred njim dive 'Njegovoj poniznosti'.
Zamislite, papa se ispovijeda. Čudo poniznosti neviđeno!
Svi kršćani su dva tisućljeća vjerovali kako se papa nikad ne ispovijeda. Ali Bergoglio im je otvorio oči.
Čak je skinuo vrata ispovjedaonice da ga sve kamere vide kako kleči.
Krivo, nije ni ušao na pravo mjesto, nego ni simo ni tamo.
Ovo je toliko očigledna i jeftino izglumljena poniznost, ali većina će u nju povjerovati.
Zato što nemaju, a nažalost ni ne žele posjedovati mudrost.

Molimo Gospodina da nam učini srce po Njegovom svetom srcu, kako bismo imali stvarno ponizno srce i srce koje zna čitati druga ljudska srca!
Amen.