Isusa osuđuju na smrt

Slike križnog puta se nalaze u župnoj crkvi sv.Jeronima u Risiki, autorica je Risičanka Božica Gršković, rođena Stašić, koja živi u Kanadi.
Iz Matejevog Evanđelja, 27 glava:

Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?" I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne." A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

Isus, poslušan do smrti na križu, dopušta da Ga osude kao najvećeg zločinca. Još i više, svjetina traži smrt Mesije i puštanje na slobodu zločinca. To je nezamisliva poniznost i nezamisliva nepravda.
Ali Gospodin pristaje biti jaganjcem kojeg se vodi na klanje. 
Što je to 'natjeralo' Stvoritelja da se ponizuje pred stvorenjima i da im se prepušta da Ga muče, pljuju, izruguju i nepravedno osude?
Ljubav. I to beskonačna jer i poniženje je beskonačno.
Ljubav prema nama koji smo po toj nepravednoj presudi i žrtvi koja je slijedila otkupljeni.
Svi anđeoski korovi, i nebeski i demonski, strepe pred Bogom.
A ovdje Bog dopušta da Ga šamaraju sluge-robovi i da Mu sude nepravednici i zločinci.
Možemo zamisliti kako su anđeli bili istovremeno i zgroženi nad tom beskonačnom nepravdom Bogu kojem se vječno klanjaju, i zadivljeni kad su vidjeli kakva je to ljubav koja je spremna na takvu beskonačnu žrtvu.
On koji je posljednji Sudac nalazi se na sudu svjetine, farizeja i kukavičkog Pilata koji je odlučio presuditi nepravdu radi političkog mira s Herodom i farizejima.
Veliki svećenik je rekao - bolje da izgine jedan čovjek nego narod. Pilat je slično razmišljao - bolje da osudi nevinog čovjeka, nego da se po Judeji prošire neredi i on tako izgubi povjerenje, a možda i glavu kod Cezara.
Što su razmišljali ovi u svjetini dok su vikali i tražili Isusovu krv da padne na njih i na njihovu djecu?
Jesu li se sjetili tih svojih riječi dok je trajao pokolj židova nakon rimskog osvajanja i uništenja Jeruzalema?
Možda su razmišljali slično kao i Pilat i svećenici, bolje da razapnemo ovog koji unosi nered u naš narod, nego da se nered proširi i tako narod strada od nejedinstva i bude laka žrtva Rimljana.
Možda su k tome dodali i osobnu frustraciju prema Mesiji koji zapovijeda ljubav prema neprijateljima, koji je pooštrio Mojsijev zakon tako da je grijeh ne samo u činjenju nego i u srcu, u mislima, koji je rekao da se i očima čini grijeh, a to nije Mojsije rekao, i koji je hvalio neke pogane zbog njihove vjere u Njega. 
Zar nismo mi izabrani Božji narod kojem je Bog obećao gospodstvo nad nežidovima, a ovaj sad govori o nekom drugom nebeskom kraljevstvu o kojem Mojsije nije rekao ni slovca i u kojem nismo mi privilegirani nad drugima?
A mi koji o tome sad razmatramo dva tisućljeća kasnije, kakva je naša presuda?
Raspeti Ga ili osloboditi?
Ali ako se oslobodi Krista, onda nema Žrtve i onda smo svi prokleti za drugu vječnu smrt.
Takvo razmišljanje može imati Sotona, međutim on nije znao da je Isus Bog i da će preko smrti Isusove na križu biti srušeno njegovo zemaljsko carstvo. Da je to znao, on bi sve učinio da Krist ne padne u ruke farizeja i kasnije Pilata.
Mi, koji smo kršćani, možemo samo poput anđela diviti se ljubavi koja preko poniženja i muke pobjeđuje zlo, i ponoviti sa svjetinom, samo u drugom smislu od njihovog - neka se razapne kako bi Njegova muka i krv isprala naše grijehe i oslobodila nas ropstva Sotoni.
Gospodine, hvala ti što si se beskrajno ponizio dozvolivši da ti zločinci sude!
Daj mi snage da te slijedim kadgod sam nepravedno suđen i osuđen i kad je ta nepravda duhovno korisna za mene i za druge.