Nedjelja Muke

Danas je peta nedjelja korizme koja se zove Nedjelja Muke.
Zove se još Judica po početnoj riječi ulazne molitve na latinskom koja je 43 Davidov psalam i kojeg svećenik na svakoj Misi moli pred oltarom:

Judica me, Deus, et discerne causam meam de gente non sancta: ab homine iniquo et doloso erue me.Emitte lucem tuam et veritatem tuam: ipsa me deduxerunt et adduxerunt in montem sanctum tuum, et in tabernacula tua.

Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka zlobna i opaka! Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima? Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!

Nedjelja se još zove Neomania ili nedjelja mladog Mjeseca po kojem se računa dan Uskrsa.
Novoredna Crkva je još 1959. ukinula ovu nedjelju i prebacila ju u slijedeću nedjelju*. 
Od sada korizma ulazi u završnicu.
U crkvi se prekrivaju sva raspela i sve slike, nema više cvijeća i ukrasa.
Prvo liturgijsko čitanje je iz Pavlovljeve poslanice Hebrejima, 9:11-15:

Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja - i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje. Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista - koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu - očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.

Evanđelje je Ivanovo, 8:46-59:

Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga." Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?" Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete. No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka." Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.' Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?" Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se." Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Sveti Pavao kršćanima židovskog podrijetla, ali i svima nama piše kako je Isus Krist veliki svećenik novoga i vječnoga Zavjeta.
U Starom zavjetu, veliki svećenik je jednom godišnje ulazio u Svetinju nad svetinjama koja se je nalazila u središtu Hrama iza velikog zastora koji se je pocijepao na pola kad je započeo Novi zavjet, kad je Isus Krist završio Muku i došao kao pravi veliki svećenik kod Boga.
Zašto je veliki svećenik jednom godišnje dolazio u Svetinju nad svetinjama?
Da se pred Bogom založi za brisanje i opraštanje grijeha. Naravno da nitko nije mogao ući u Svetinju nad svetinjama osim velikosvećenika jednom godišnje. Svećenik je morao ući krvavih ruku od svježe prinesene žrtve. Uz to morao se je te godine ustručavati od spolnih odnosa sa svojom ženom. 
Prije ulaska, drugi svećenici su ga vezali konopcem, jer ako nije bio dostojan, Bog bi ga ubio i onda bi konopcem izvlačili njegovo tijelo. Ovo pišem da se među nama poveća strah Božji, da se dostojno i pobožno ponašamo na svetoj Masi, a pogotovo neka pobožni budu svećenici koji idu pred oltar Božji i čije ruke dotiču Svetinju nad svetinjama. 
Zato, ponavljam, prije svake sv.Mise na podnožju oltara mole Davidov 43 psalam.
Ako ovo čita koji novoredni svećenik, neka se ozbiljno zapita jel on svećenik nove žrtve koja je sam Isus Krist.
Zašto je Bog tražio krvnu žrtvu još od Adama, Abela, Noe, Abrahama, Izaka, Jakova ...?
Zato što su te krvne žrtve bile slika prave krvne žrtve Jaganjca Božjeg.
Isus je ušao u Svetinju nad svetinjima i kao veliki svećenik i kao dragovoljna Žrtva.
I postavio novu žrtvu čija slika je bila Melkidesekova nekrvna žrtva kruha i vina. Kruh i vino postaje mistično Tijelo i Krv Jaganjca Božjeg.
Pazimo pažljivo na proročanstvo Danijelovo, Isusovo i Ivanovo Otkrivenje, jer doći će vrijeme Antikrista kad više ne će biti svakodnevne žrtve.
Očigledno će to biti zato što više ne će biti valjanih svećenika, novoredne Mise će vjerojatno biti kad ionako novoredna Crkva zdušno radi na novom svjetskom poretku, izjednačavanju svih religija, odnosno dolasku Antikrista, lažnog proroka i Zvijeri.

U Evanđelju čitamo kako se sve više bijes farizeja diže protiv Isusa tako da im se sakrio kako Ga ne bi kamenovali.
Ne smijemo nipošto zamisliti kako se je Isus sakrio iza nečeg materijalnog, ispod stola recimo, nego im je nestao pred očima. Vjerujem da su zato poslije farizeji u talmudu optužili Isusa da je bio mađioničar.
Ne smijemo isto zamisliti da se je Isus bojao kamenovanja i smrti pa se je zato sakrio.
On je došao da bude uznesen na prokleto drvo križa u punini vremena da bi tako s vlastitom krvi na rukama uzašao pred Boga.
Zašto farizeji imaju grijeh, a neki od njih i grijeh protiv Duha Svetoga jer ne žele povjerovati u Isusa Krista?
Zato što oni dobro znaju sveto Pismo u kojem se navješta Mesija, dobro znaju za proročanstva Izaijina i Danijelova o tome kako Mesija treba trpjeti i biti ubijen i postaviti novu vječnu žrtvu i zavjet.
Znaju za Danijelovo proročanstvo o 70 tjedana odnosno o 70 x 7 godina i da se upravo sada događa posljedni tjedan proročanstva. 
Znali su dobro računati, znali su kad je Danijel izrekao proroštvo. 
Znali su da Ga je Ivan Krstitelj najavio, vidjeli su znakove i Isusova djela koja su potvrđivala da je On Mesija.
Među njima je bilo onih koji nisu toliko dobro poznavali Sveto pismo, te takvi onda nemaju grijeh protiv Duha Svetoga i za njih je Isus molio na križu. Svi drugi ga imaju jer su znali što čine.
Zar ne ćemo imati i mi isti grijeh kao i farizeji kad se pojavi neki prorok koji će govoriti o civlizaciji ljubavi, o miru među religijama i svim rasama, narodima, o svijetloj budućnosti, a mi ga ne ćemo slijediti?
Nipošto, ne samo da ne ćemo imati taj grijeh, nego ćemo imati grijeh ako smo poslušali i išli za tim lažnim prorokom.
Jer Mesija je obećan, proročen kad treba doći, On je došao i otkupio nas i doći će ponovo, ali sada kao Sudac. Ne više kao Jaganjac Božji koji je čekao puninu vremena da se prinese kao žrtrva Bogu.
U Otkrivenju, a čini se i u Danijelovom proročanstvu, Isus kaže - ja jesam, bio sam i dolazim.
On jest Bog, bio je Jaganjac Božji na križu i sad dolazi suditi žive i mrtve.
Stoga čuvajmo se dragi čitatelji lažnih proroka i pogotovo lažnog Mesije koji će napraviti svoje zemaljsko kraljevstvo koje će trajati jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena, odnosno tri i pol godine kako nam je Bog objavio preko proroka Danijela i Otkrivenja.
Dakle nemamo opravdanja ako, ne daj Bože, padnemo na slatkorječivost lažnih proroka.
Zato što su nam oni prorečeni, kao što farizeji nemaju opravdanja što nisu htjeli vidjeti kako Isus ispunja proročanstva iz Biblije o Njemu. 
Čitajmo stoga sv.Pismo i kršćanske oce koji pišu o posljednjim vremenima. 
Nove Objave ili dopune Objave niti novih proroštava nema, a kamoli novog Mesije kojeg iščekuju židovi i muhamedanci, a vjerujem da će im se pridružiti novoredni katolici i svi koji se nisu podložili Kristu kralju u svom srcu.
U tim svetim tekstovima je sadržana naša vjera i čim netko od teologa i samozvanih proroka odstupi od svetog Pisma i zajedničkih stavova koje su imali kršćanski oci, znajmo da se radi o jednom od lažnih proroka koji prethode i navještaju Antikrista kao pravog Krista.

Farizeji su bili zaslijepljeni i nisu htjeli vidjeti biblijsko proroštvo kako Mesija treba biti mučen, trpjeti i uskrsnuti. 
Ali i to je prorečeno, oči imaju a ne vide, uši imaju a ne čuju.
Farizeji i većina židova očekivali su Mesiju koji će biti kao Sudac, odnosno onaj tko će uspostaviti kraljevstvo Izraelovo. Čitamo u Evanđelju kako su i apostoli pitali Isusa kad će uspostaviti kraljevstvo u Izraelu.
Što im je Isus na to odgovorio?
Nije na vama znati kad će to biti. On im nije rekao da kraljevstva ne će biti, jer kad se kraljevstvo Izraela odnosno Krista kralja ustoliči, njemu ne će biti kraja. Apostoli su htjeli da Isus uspostavi kraljevstvo odmah za vrijeme njihovog života i prije nego što Krist podnese žrtvu kako je prorečeno. 
Štoviše oni nisu htjeli da njihov ljubljeni Učitelj podnese žrtvu. Sveti Petar je čak je rekao Isusu - ne dao Bog da se to dogodi, a Isus mu je odgovorio odlazi Sotono.
Grube riječi za katastrofalnu zabludu kojoj je izvor u zloduhu.
Bog želi da se najprije u našim srcima uspostavi kraljevstvo nebesko. 
Zato je Isus odgovorio da se to obećano kraljevstvo o kojem su sanjali patrijarsi i stari Izraelci, ali i farizeji i apostoli i koje je prorečeno, već nalazi među njima odnosno nama.
U ovom ulomku iz Evanđelja Gospodin je rekao kako se je Abraham uzradovao kad je vidio Njegov dan.
Koji je to dan? To je dan kad je Isus kao velikosvećenik i Jaganjac Božji uzašao u Svetinju nad svetinjama i prinuo pravu Žrtvu - Sebe tako da bi se i njegovi, Abrahamovi grijesi oprostili te kako bi mogao onda stati pred Boga. Svi mrtvi, bili pravedni po Isusovoj budućoj žrtvi ili nepravedni, nakon smrti su silazili u podzemlje, u Pakao. 
Ispovijedamo u Vjerovanju kako je Isus nakon smrti sašao nad Pakao to jest u Abrahamovo krilo.
Ali Gospodin nije samo kralj srdaca koji vjeruju u Njega, On je kralj sveg postojećeg.
Zato čekajmo puninu i kraj vremena kad će Krist doći kao Sudac, uništiti s lica Zemlje sve svoje neprijatelje i uspostaviti obećano i vječno kraljevstvo.
I nadasve bdijmo i pazimo da zbog svoje slabosti, sklonosti grijehu i zle volje, kao i nedopustive naivnosti prema slatkorječivim lažnim prorocima, ne budemo među Kristovim neprijateljima.

Čitamo na kraju ovog evenđeoskog ulomka kako je Isus rekao otvoreno farizejima kako On jest Bog.
Iako se je sakrio pred farizejima tada, to je značilo da Isus više ne krije tko je On.
Tim činom, mira ili pomirenja između Njega i farizeja više nije moglo biti.
Sukob između istine i laži, dobra i zla više se nije mogao odgađati.
Iako mira između istine i laži nikad nema, istina odlučuje kad će i kako će pobijediti laž.
Bog je odlučio - započinje sveta Muka, Istina će izgledati da je ponižena, da trpi, da umire i da je poražena, a ustvari radit će se o trijumfu Istine i Ljubavi kroz Muku.
Zato se ova nedjelja zove Nedjeljom Muke*.
Slijedimo Isusa u Muci kako bismo zajedno s Njima kraljevali kad drugi puta dođe.
Amen.

* U reformi koja to i nije u pravom smislu riječi, novoredna Crkva de facto ima Cvjetnicu i Nedjelju Muke isti dan što je kontradiktorno.