Lazarovo uskrsnuće

Današnje evanđeosko čitanje je od Ivana, 11 glava:

Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Ovo je najvažnije Isusovo uskrsnuće koje je učinio ljudima za vrijeme svog zemaljskog života, jer ga je učinio u blizini Jeruzalema i jer su mnogi židovi uskrsnuću svjedočili i jer je Lazar bio na daleko poznat čovjek koji je bio u grobu već četiri dana. 
Nakon ovog uskrsnuća Gospodin je, nošen svjedočenjima o čudesnom uskrsnuću, uzjahavši mladog magareta kao Mesija dočekan u Jeruzalemu. Više nikome Isus ne kaže - ne govori o tome što si vidio, jer Njegov čas je došao.
Kako sam prije pisao, Lazarovo uskrsnuće metaforički predstavlja uskrsnuće okorjelog grješnika koji je 'već četiri dana u grobu', čiji grijesi smrde svima, jednom rječju veliki javni grješnik u čije obraćenje malo tko više vjeruje.
Isus takve može uskrsnuti, ali mora biti netko tko će se za takve okorjele grješnike moliti.
Normalno je da se za njih moli njihova najbliža rodbina, ali što ako je u sličnom stanju grijeha i rodbina?
Zato mi kao Crkva, pogotovo redovnici koji su se posve posvetili Bogu mole po cijele dane za poznate i nepoznate grješnike. Netko se je molio i za Savla prije nego što mu je Isus dao posebnu milost obraćenja.
Vjerojatno to nije bio nitko od njegove rodbine, nego su to molili kršćani koje je Savao progonio.
Za jednog sigurno znamo. Sveti Stjepan prvomučenik koji je dok su ga kamenovali molio Gospodina - oprosti im jer ne znaju što čine. Savao je sudjelovao  u ubojstvu Stjepana i možemo sa sigurnošću reći da nije znao što čini. Vjerovao je da revnuje za Boga dok kažnjava 'bogohulnika' Stjepana. Ako je još koji farizej sudjelovao u kamenovanju, a mislio je da čini dobro za Boga, i njega je Stjepanova molitva uskrisila.
Ne znamo što je u ljudskim srcima ako nam Bog to ne otkrije, jer mnogi koji 'kamenuju' čine to iz mržnje, ne postoji njihova revnost prema dobru koja je skrivena njihovom tobožnjom zabludom. Nitko od ljudi koji su gledali kamenovanje nisu mogli po sebi vidjeti tko su među onima koji kamenuju oni koji ne znaju što čine.
Ako je Bog dao posebnu milost Stjepanu, onda je on vidio one koji ne znaju što čine kao što ih je vidio Gospodin dok je bio na križu i molio Oca za spasenje onih koji ne znaju što čine.
Uskrisuje samo Bog koji srce kameno pretvara u srce ljudsko. Gospodin daje milost da se grješniku smuče vlastiti grijesi i da poželi biti slobodan od njih. Bog mjenja zlu volju grješnika u dobru. Samo Bog to može činiti.
Vidimo kako je Lazar uskrsnuo na Isusovu zapovijed. Bog je suvereni gospodar ljudskih srdaca.
Ali Lazar koji je oživio, više se ne može pomaknuti od povoja u kojima je bio omotan.
Isus zapovijeda ljudima da ga odriješe i puste neka hoda.
Tko su ti ljudi? To su apostoli kojima je rekao - kojima otpustite grijehe otpušteni su im, kojima zadržite zadržani su. Apostoli su polagali ruke na druge ljude koji su postajali novi apostoli - biskupi, a biskupi su moć za otpuštanje ili zadržanje grijeha dali svećenicima kao svojim pomoćnicima.
Velika je moć i odgovornost svećenika u sakramentu ispovijedi. Skinuti povoje grijeha odgovoran je zadatak koji zahtijeva Božju pomoć. Ispovijednici moraju biti bliski Bogu i voditi pobožan život kako bi jasno vidjeli grijehe, odriješili ono što se mora odriješiti, a zadržali ono što se mora zadržati ako onaj koji se ispovijeda ne pokazuje znakove kajanja ili ne želi znati što Crkva naučava o grijesima već sudi po krivom sudu zbog svoje oholosti. 
U svetoj ispovijedi pokajnici moraju biti sebi strogi optužitelji, ne tražiti sebi isprike ili biti kao fiškali na sudu, jer ono što ne ispovijedimo, za to ćemo biti optuženi pred Gospodinom, a demoni koji nas prate i nagovaraju na zlo bit će naši svirepi i nemilosrdni tužitelji.
Vratimo se na Lazara i njegove sestre.
Marta je prva došla pred Isusa i rekla mu da vjeruje u Njega, da je On Sin Božji te da Lazar ne bi umro da je Isus bio s njime dok je ovaj obolio.
Obično smrt najprije započinje s nekom naoko neozbiljnom boljkom, povišenom temperaturom.
Malo tko odmah počini najgrozomornije grijehe i zločine, nego započne s laganim grijesima koji nisu smrtni.
Možda se ne prekriži pred križem ili olako ili aljkavo izvršava dnevne molitve i djela milosrđa.
Začas takav koji se ne usavršava u svetosti i nema nakanu postati čim svetiji, počini neki smrtni grijeh i onda sve teži i teži, i nakraju ako ne 'stane na loptu' postane okorjeli grješnik koji ljubi svoje grijehe i ne želi se od njih rastati.
Gospodin pak koji put dopušta da 'lazar' umre, ne daje mu lijeka za vrućicu kako bi 'lazar' umro i onda ga uskrsnuo. Naravno, ne smijemo nipošto razmišljati unaprijed kako ćemo činiti smrtne grijehe računajući da će nas Isus uskrsnuti, da će nam na kraju oprostiti. Jer to je već grijeh protiv Duha Svetoga koji se ne prašta i kojeg je propagirao heretik M.Luther uvjeravajući sebe i druge protestante neka smjelo čine grijehe jer Bog će im oprostiti ili im je već oprostio unaprijed budući su Mu rekli da vjeruju u Njega.
Marta je tako rekla Isusu da vjeruje u Njega, ali njezina vjera još nije potpuna, jarka i žarka kakva je bila kod sestre Marije. 
Marija je isto rekla što i Marta, ali Marija je plakala, iskreno.
Samo dva puta je Isus zaplakao u Evanđelju. Zbog sudbine Jeruzalema i zbog Marijinih suza.
Mogli bismo reći da Bog 'nije imun' na naše iskrene suze kad one izlaze iz dobrog srca.
Stjepanova molitva izlazila je iz njegovog dobrog srca, zato ju je Bog uslišao.
Prvomučenik je iskreno i neuvijeno ljubio one koji su ga kamenovali.
Budimo na čistu, Stjepan im nije uopće podilazio, smjelo im je u lice sasuo da su krivci pred Bogom za Kristovu smrt te da vidi Krista kako sjedi Bogu sdesna. Oni su se na to još više razbjesnili.
Ovo kažem zato što su mnogi u zabludi pa vjeruju da ljubiti neprijatelje znači skrivati im istinu da se oni ne bi uvrijedili ili sve ono što nazivamo lažnom tolerancijom i političkom korektnošću, ili ono što novoredna Crkva krivo naziva ljubavlju, a radi se o odobravanju zla i stvaranju novog svjetskog poretka u kojem će zlo biti prikazano dobrim i obrnuto. 
Ljubiti neprijatelje pravom ljubavlju ima za posljedicu da nas oni drže neprijateljima dok god se ne obrate.
Ljubiti neprijatelja nipošto ne znači držati ga prijeteljem dok je on i dalje neprijatelj istine i ljubavi.
Marta je rekla da vjeruje u Gospodina, ali opet je pokazala da to nije potpuna vjera dok je sumnjala da Gospodin može uskrsnuti Lazara jer je ovaj već četiri dana u grobu.
Možemo reći da Marta racionalizira svoju vjeru, a Marija 'ludo' vjeruje.
Nema li boljeg primjera od takve ne potpune vjere kad moderni kršćani ne vjeruju u Knjigu postanka i ostale knjige iz sv.Pisma jer - znanstvenici nam kažu da je bio Veliki prasak i milijarde godina su prošle od tada.
Ili kad Izaija piše da je Bog iznad svoda nebeskog kojeg je kao šator rastegao nad krugom Zemaljskim i na Zemljane gleda kao na skakavce, da to nije istina jer nam znanstvenici kažu kako ne postoji nebeski svod i kako se ne može gledati nas i naše antipode na Lopti istovremeno.
Takvima poput Marte Isus kaže:  "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?"
Neka to Bog ispuni svima koji čitaju ovaj tekst!