Isus umire na križu

Evnđelje po Mateju:

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj."

Evanđelje po Marku:

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" 

Evanđelje po Luki:

Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu. Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!" I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. 

Evanđelje po Ivanu:

 Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh.

Isusa su raspeli u trećoj uri, tama po svoj zemlji nastala je u šestoj uri, a u devetoj je naš Gospodin Isus Krist predao svoj duh Bogu Ocu.
Znamo - treća ura je po našem računanju vremena devet ujutro, a deveta ura je tri poslije podne.
Gospodin je šest sati bio raspet na križu.
Ali Njegova misija spasenja ljudi je cijelo vrijeme trajala.
Isus se ne obraća Mariji kao svojoj majci, nego kao Majci Crkve. zato joj kaže - ženo. Tako isto govorio je prije nego što je učinio prvo čudo u Kani Galilejskoj. Ženo - još nije došao moj čas.
Ali sad jest, i Gospodin predaje Mariju kao majku Ivanu, odnosno kao majku svim kršćanima.
Jel stvarno Isus osjećao napuštenost od Boga pa je zavapio - Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Ne, jer Isus je Bog, Isus je vječan, a pred dvije tisuće godina, u punini vremena se je utjelovio.
Ljudska duša Isusova ušla je u hipostatsku uniju s nestvorenom Riječi. Isus je jedna osoba, a ne dvije.
Isus nije mogao ostati samo čovjekom odnosno osjećati napuštenost Boga.
Isus se je na križu molio recitirajući psalme i molitve iz Svetog pisma.
I kako se je približio trenutak smrti, tako je molio psalam koji spominje napuštenost Davidovu od Boga.
Čitamo kako su i raspeće pratili vanjski znakovi, a pogotovo trenutak smrti koji je označio kraj Starog zavjeta i početak Novog i vječnog. Stari Izrael je umro s Kristom, a novi Izrael - Crkva uskrsnuti će s Kristom. Teška hramska zavjesa koju su nekoliko ljudi trebali nositi rascijepala se je nadvoje.
Jedna polovica je jalova i suha grana farizejizma i talmuda, onih koji su ubili Mesiju, a druga polovica je Kristovo mistično tijelo u kojem nema više židov ili Grk, nego svi braća u Kristu.
Čujemo rimskog satnika koji kaže - zaista ovaj čovjek bijaše Sin Božji!
Isus je ispunio ono zbog čega se je utjelovio - da sruši djela đavolska.
U Mel Gibsonovom filmu to je efektno prikazano scenom u Paklu kad Sotona vrišti od iznenađenja i šoka.
Veliku cijenu je platio naš Gospodin da nas otkupi od ropstva Sotoni.
To nikad ne smijemo zaboraviti nego stalno imati pred očima Njegovu muku i tako ćemo se oduprijeti pokušajima Sotone da opet stekne ono što je na križu izgubio.
Poklonimo se do zemlje našem Otkupitelju koji je umro na križu da mi ne umremo drugom smrću!