Izbavi nas Gospodine

Današnja liturgijska čitanja dovode nas do vapaja Gospodinu za oproštenjem.
Prvo čitanje je iz Danijela, 3:34-45.
Molitvu za smilovanje Bogu moli sveti mladić Azarja koji se nalazi u vatri koju je naložio babilonski kralj Nabukodonozor.

O ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga,
i ne razvrgni Saveza svoga,
ne uskrati nam svoje milosrđe
zbog Abrahama, miljenika svoga;
zbog Izaka, sluge svojega;
zbog Izraela, sveca svojega,
kojima si obećao umnožit’ potomstvo kao zvijezde nebeske
i kao pijesak na obali morskoj.
Gospode, postadosmo najmanji među narodima,
prezreni po svoj zemlji
poradi grijeha svojih.
Nemamo sada vojvode, proroka, kneza,
paljenice, klanice, prinosa, kâda,
ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi
i da nađemo milosrđe.
No primi nas slomljene duše,
duha ponizna!
Kao paljenice ovnova i bikova,
kao tisuće pretilih janjaca –
takva nek’ bude žrtva naša pred tobom danas
da nas pomiri s tobom –
jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe,
tebe se bojati i tražiti lice tvoje.
Ne postidi nas,
već postupaj s nama po blagosti svojoj,
po velikoj ljubavi svojoj!
Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim,
proslavi ime svoje, Gospode!
Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim:
neka se postide svoga nasilja
i neka im sila skršena bude!
Nek’ znaju da si ti jedini Bog i Gospod,
slavan po svoj zemlji!

Evanđelje je po Luki, 7:36-50.

 Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

Molitva  Azarja je Bogu ugodna i Bog ju uslišava. Azarja moli Boga za Izrael koji se nalazi po pravednoj Božjoj kazni u babilonskom ropstvu zbog idolopoklonstva. 
Babilonsko ropstvo bit će nakon 70 godina završeno, Bog će poslati Perzijance da unište Babilon, i novi gospodari Babilona bit će skloni židovima te ih ne samo osloboditi, nego pomoć im u gradnji novog Hrama i Jeruzalema.
Azarja je još s dva mladića u vatri koju je zapovijedio naložiti babilonski kralj Nabukodonozor zato što se nisu htjeli pokloniti poganskom kipu.
To je molitva onog koji je spreman ići u vatru radi svjedočenja Boga, i Bog njegovu molitvu uslišava.
Kako vidimo, Azarja ne moli za sebe i za svoje drugove u vatri, nego za Izrael koji je bludio s idolima u Judeji, a sad pod terorom Nabukodonozora čini to ponovno.
Htio bih se posebno osvrnuti na ovu molitvu Azarjevu zato što mi se čini da smo sada u poziciji Izraela u Babilonu.
Nije dovoljno samo plakati na obalama babilonskim, nego trebamo molitvu i žrtvu suvremenih Azarja.
Kao kršćani, osobno i kolektivno, predugo smo griješili prema Bogu kao što su to činili židovi pod svojim kraljevima koji su i sami predvodili idolopoklonstvo u mjeri da su i svoj djecu žrtvovali demonima.
Nije li to slika Crkve zadnjih stoljeća? Nije li Crkva, kao što M.Voris kaže, imala tako nedostojne pape koji su obeščastili sv.Stolicu svojim gnjusnim osobnim grijesima poput sodomije, bluda, ubojstava, simonije, pa do samog idolopoklonstva astronomiji (jedan papa se nije htio npr. okruniti dok mu nije horoskop odgovarao, a takvih sličnih njemu je još bilo), podizanja poganskih likova u crkvama, prikaza nagih tijela u crkvama, legalizaciji kamatarenja, prihvaćanja protukršćanske znanosti poput heliocentrizma, evolucije, ideje Velikog praska, pa do prihvaćanja liberalizma, sekularizma i izjednačavanja kršćanstva s lažnim religijama koje je 'okrunjeno' s Woytilinim poljubcem kurana i postavljanjem budističkog idola na Svetohranište u crkvi u Asiziju.
Nisu li takvi pape žrtvovali svoju djecu, puk koji im je povjeren, demonima kao judejski kraljevi?
Kad su kraljevi Judeje krenuli u idolopoklonstvo, narod ih je slijedio. Grijeh kraljeva uvijek se širi prema puku, jer kraljevi su autoriteti narodu.
Tako i grijesi visokog klera Crkve koje sam djelomično nabrojao, nisu ostali samo u Vatikanu i u biskupskim stolicama, nego su se raširili poput požara u svim župama, među gotovo svim kršćanskim obiteljima.
Izraelci su tako po Božjoj kazni ostali bez kraljeva i bez kraljevstva, postali su robovi Babilonaca.
Azarja moli: 
Nemamo sada vojvode, proroka, kneza,
paljenice, klanice, prinosa, kâda,
ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi
i da nađemo milosrđe.

Gdje nam je papa, gdje su nam biskupi, gdje su nam crkve, gdje su nam sv.Mise i sakramenti?

Ne zavaravajmo se ako mislimo da može apostata Bergoglio i biskupi koji se s njime slažu, a to su svi novoredni biskupi, dati žrtvu sv.Mise da se isperu naši grijesi. Ta oni ni ne vjeruju da je sv.Misa žrtva!

Isto tako ne vjeruje u to niti golema većina novorednih katolika koji u svemu slijede svoje biskupe i papu.

Zar može Bogu dati žrtvu pomirnicu oni koji javne sodomite primaju bez da bi im i jednim gestom ili riječju rekli da su u groznom grijehu koji vapi Bogu na osvetu?

Koji primaju političare i moćnike ovog svijeta kao kršćanske kraljeve, a ovi bez srama i javno podstiču nemoral primjerom i sprovođenjem nemoralnih, protukršćanskih zakona?

Ne, nismo nimalo u boljoj situaciji nego Izraelci u Babilonu.

Trebamo biti poput Azarje, voditi svet život spremajući se na žrtvu Bogu i tada, ali i prije, zavapiti Bogu da nam se smiluje, da nas izbavi od babilonskog ropstva kojeg smo zaslužili.

U Evanđelju, mislim da se svi kršćanski oci slažu, raskajana grješnica koja je suzama prala Isusove noge, cjelivala ih, mazala pomašću, bila je Marija Magdalena.

Azarja je bio u vatri, a Marija Magdalena izgarala je u ljubavi prema Gospodinu.

Magdalena je bila iz ugledne i vrlo bogate obitelji, ali je vodila raskalašen i bludni život.

Neki kažu kako je Isusova prispodoba o jednoj izgubljenoj ovci koja se sama ne može vratiti, nego je pastir nosi na ramenu u stado s 99 ovaca, bila slika Marije Magdalene i svih nas koji smo daleko odlutali od Gospodina i nemamo više snage vratiti se k Njemu.

Ali kad se je ona vratila u stado, imala je žarču vjeru i ljubav od svih drugih. Njezina ljubav bila je vatrena.

Magdalena se ne obazire na govorkanja i na neugodnosti koju će imati kad uđe u kuću uglednog farizeja i kad bez riječi klekne pred Gospodina i pokaže mu svojim suzama kako Ga voli i kako se kaje zbog svojih grijeha. Ona čak u toj ljubavi nije razmišljala ne će li biti Gospodinu neugodno kad mu to čini javna grješnica pred svim uglednim ljudima. I svi su očekivali da će to biti, da će ju Isus odmaknuti od sebe ili ukoriti.

Ali On ne traži ugleda niti časti među ljudima, kako nam je rekao, Njega časti Otac nebeski i to je jedino važno. To bi i nama trebalo biti jedino važno. A Otac nebeski raduje se neopisivo sa svim anđelima i svecima kad se jedna izgubljena ovca vraća u stado. To je jedino važno. Isus joj oprašta i kaže joj da ide u miru.

Ali taj mir nije mir koji svijet daje. Ona je smirena dok joj srce izgara u plamenu za Gospodinom koji joj je oprostio i otkupio od vlasti Sotone. Magdaleni ovaj svijet više ništa ne predstavlja, njoj je pred očima samo Gospodin.

Marija Magdalena je nošena istom ljubavlju bila kao lavica na Kalvariji. Nije se bojala što će je prezirati svi židovi koji preziru Krista i što će je možda kamenovati usput dok ide za Njim na brdo križa.

Kad je uskrsnuo, ona Ga nije prepoznala, nego je mislila da je vrtlar koji je sakrio mrtvo tijelo Isusovo, pa Ga je preklinjala da joj vrati natrag mrtvo tijelo da ga posljednji put pomaže.

Iz silne ljubavi prema Njemu, nije ni razmišljala da je govorio kako će treći dan uskrsnuti.

I kad joj se je otkrio, pala je ničice i htjela Mu opet cjelivati noge.

Gospodin joj ovaj put nije dopustio. Vjerujem da je to učinio zato da Magdalena bude spremna za vrijeme kad Njega više ne će imati tjelesno pred sobom, nego samo duhovno u očima vjere i u presvetom oltarskom sakramentu. 

Pobožna priča o Magdaleni se nastavlja tako da su nju, brata i sestru Lazara i Martu, bijesni židovi i željni osvete stavili u lađu zavezane tako da umru negdje na pučini, ali Bog je lađu doveo do obala Marseja gdje su ih spasili budući kršćani koje su obratili. Magdalena se je povukla na planinu, u neku spilju i svaki dan joj je anđeo donosio Isusa Krista u presvetom oltarskom sakramentu.

Ovo je slika Marije Magdalene od de Velazqueza. Vjerujem da ju je slikar stavio u tu spilju u kojoj je meditirala o svom ljubljenom Isusu, još oplakivala svoje grijehe i čekala smrt da se opet nađe s Njim. Zato je prikazano raspelo i mrtvačka lubanja.

Zajednička crta liturgijskim čitanjima je Božje milosrđe koje je beskrajno (ali Ga ne smijemo zloupotrebljavati) onima koji se ponize i priznaju svoj grijeh.

Ponizan grješnik je ujedno raskajani grješnik kojem je oprošteno.

Kako god bili veliki naši grijesi, Božje milosrđe je još veće.

Ne smijemo se sramiti svojih suza niti se obazirati što o nama misle ljudi kojima je strana poniznost i pokajanje pred Bogom.

Gospodine, izbavi nas od naših grijeha i daj nam opet svoje milosrđe!

Neka nas u tome zagovara sveta Marija Magdalena i sveti Azarja!
Neka nas također zagovara sv.Benedikt čiji blagdan je danas!