Bijeda skolastike

Bloger "od dosta toga i sto dublje" nastavlja u svojim nizankama dokazati kako je Zemlja lopta.
Kako je dobio pitanje od njegovog čitatelja da je u knjizi Postanka navedeno kako je Bog stvorio nebeski svod da dijeli vode od voda, te kako se to ne uklapa u model lopti, bloger je u nedostatku odgovora odlučio se na tešku artiljeriju.
To je pozivanje na najvećeg službenog naučitelja RKC Tome Akvinca.
Pa evo kako je bloger prenio pisanje Akvinca:

Suma teologije Dio I - Pitanje 68. O drugom danu

Art. 3: Svod, da li dijeli ili ne dijeli jedne vode od drugih?

Idu tri objekcije prema kojima izgleda da svod ne dijeli jedne vode od drugih

Protiv ovoga: jest što stoji u Post. 1,6: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!"

Odgovaram: moguće je da netko, interpretirajući porvršno tekst Postanka, ne shvati više nego obične fantazije koje odgovaraju mišljenju nekih od starih filozofa. Jer neki su tvrdili da su vode beskonačno tijelo, princip svih tjelesa. Ta beskonačnost može se shvatiti po riječi bezdan, kada se kaže: tama se prostirala nad bezdanom. Također su tvrdili da ovo vidljivo nebo koje vidimo, ne obuhvaća ispod njega sva tjelesna bića, nego da iznad njega ima beskonačno tijelo voda. Tako da bi netko mogao reći da nebeski svod razdvaja vanjske vode od unutrašnjih, to jest, od svih tjelesnih bića koja su ispod neba i za čiji princip su govorili da je bila voda. Ali jer je ova pozicija, i zbog solidnih razloga, lažna, ne treba reći da je takav smisao Pisma. Ali treba imati na umu da je Mojsije govorio prostom narodu, i stavljajući se na nivo njegove prostosti, samo im je predložio one stvari koje su rezultirale evidentne na prvi pogled. Na taj način, svi, ma kako bili priprosti, mogli su zaključiti da su zemlja i voda tijela. Ipak, da je zrak tijelo to već nije bilo tako jasno za sve, posebno ako se ima u vidu da su također neki filozofi smatrali da je zrak ustvari ništa, i zvali su zračni prazninom nešto puno zraka. Na taj način, Mojsije spominje posebno vodu i zemlju, ali ne i zrak, s ciljem da ne predstavi nešto nepoznato onom prostom narodu. Ipak, da i sposobnijim ostane istina, daje im mogućnost za shvatiti ispravno zrak, predstavljajući ga kao nešto blizu vodama, kada kaže: tama se prostirala nad bezdanom. Tako se daje shvatiti postojanje, nad vodama, prozirnog tijela koje je subjekt svjetla i tame.

Tako, dakle, bilo da podrazumijevamo pod nebom svod na kojem su zvijezde, bilo zračni zamagljeni prostor, odgovara reći da svod razdvaja jedne vode od drugih, uvijek kad se pod vodom podrazumjeva bezlična materija ili sva transparentna tijela. Jer zvjezdano nebo razdvaja dojnja transparentna tijela od gornjih. Zrak s oblacima razdvaja gornji dio zraka u kojem se tvore kiše i slični fenomeni, od dojnjeg dijela, blizu vode, i poznata pod imenom voda.

Na objekcije:

Značajne su druga i treća:

2. Ako se prihvate razne vode prema svojoj vrsti, kaže se da svod razdvaja jedne vode od drugih, ali ne kao uzrok te podjele, već kao granica obiju voda. 

3. Mojsije, budući da su zrak i druga slična nebeska tijela bili nevidljivi, nazvao ih je imenom vode. Rezultirajući evidentno, na ovaj način, da na bilo kojem dijelu svoda, shvati se kako shvati, ima voda.

Ovo je hvala Bogu odličan primjer da se vidi suština velikog promašaja RKC zvanog skolastika.
Postavlja se prvo pitanje, barem meni, zašto najveći naučitelj RKC ima potrebu dokazivati, i to ne šlampav način, kako se ne smije doslovno shvatiti sv.Pismo da stvarno postoji nebeski svod iza kojeg su neke druge vode od ovih koje su na Zemlji?
Tim više, a što je primjetio čitatelj Stipan Vučak kako taj modernistički pokušaj tumačenja Akvinca znači da se ni Potop ne smije shvatiti doslovno jer je u sv.Pismu navedeno da su se otvorile ustave tog istog nebeskog svoda koje po Akvincu ne postoje, i od tamo su došle ogromne vode koje su potopile svu Zemlju i najviše planine.
Očito su se te vode povukle kako kaže sv.Pismo, a nisu se nikako mogle povući ako je Zemlja lopta.
Sad je već upitan Potop, onda je i Noa upitan, pa na kraju krajeva onda je upitan i Isus Krist koji se na Nou poziva.
A zbog čega je to sve pisao Akvinac?
Zato što je bio idolopoklonik Aristotela kojeg je nazivao samo Filozofom (s velikim 'F') te kad god se ne slaže Objava ili sv.Pismo s idejama Filozofa, onda je Akvinac, vrlo modernistički (modernizam je u RKC puno prije 19.st. započeo), tumačio sv.Pismo onako kako u njemu ne piše.
Tako se ovdje, kako vidimo, poziva na neobrazovanost Izraelaca kojima eto Mojsije nije mogao objasniti kako je Zemlja lopta, ili kako zrak nije vakuum, pa se je igrao s riječju voda i svod (gotovo svi grčki filozofi su vjerovali da je Zemlja lopta).
Danas znamo dobro kako vakuuma nigdje nema oko Lopte, jer bi davno zrak oko Lopte bio usisan u taj ogromni vakuum.
Skolastika nije dakle ništa drugo nego prilagođavanje Objave tobožnoj istini do koje su došli grčki filozofi koji su za skolastike pravo sv.Pismo, a ne ono što je pisao Mojsije.

Nadalje, neki drugi čitatelji bloga koji ne vjeruju u Loptu, ali vjeruju kako je Akvinac veliki naučitelj, pišu kako je Akvinac bio iznad svega ponizam svetac, jer je nakon nekog mističnog iskustva prije smrti, rekao kako je sve ono što je pisao slama prema tom iskustvu, te je zatražio od svoje subraće dominikanaca da mu njegova djela spale.
Kako znamo, ne samo da nisu ispunili njegovu želju prije smrti, nego su ga propagirali kao velikog učitelja da bi ga uskoro RKC službeno proglasila anđeoskim, to jest najvećim učiteljem RKC.
To nije dokaz poniznosti nego nepoštivanje posljednje volje Akvinca.
Niti jedan kršćanski otac nije zatražio prije smrti da mu se spale pisma i djela, zato što su čvrsto vjerovali da ih je Duh Sveti (a ne grčki filozofi) inspirirao na tekstove s kojim su pobijali krivovjerja i objašnjavali pravovjerje.
Posve je sigurno da Akvinac nije svoja djela takvima smatrao, pogotove ne prije same smrti kad je tražio da se spale.
Ne vidim kako to može biti znak poniznosti ako je shvatio da je bio u zabludi.
Zar je trebao biti toliko ohol i tada to prešutjeti?
To je mogao biti samo znak pokajanja, a ne lažne poniznosti.
S druge strane skolastici su, a to se može vidjeti i iz djela Akvinca, toliko bili gordi i napuhani u svoju tobož superiornu mudrost, znanje i dijalektiku koju su pokupili od grčkih filozofa da su pozivali običan puk na javne forume da im postavljaju pitanja o bilo čemu, doslovno o bilo čemu.
Onda nas ne smije iznenaditi kako su se od njih mnogi bavili astrologijom, pa i drugim okultnim znanostima.
Poznatu knjigu iz tog razdoblja "Malj vještica" napisao je opet jedan  skolastik u istom suhoparnom Akvinčevom dijalektičkom stilu.

Nije ništa čudno što se je nakon skolastike događalo na zapadu, renesansa, reformacija, prosvjetiteljstvo, ateizam, revolucija, scijentizam.
Uzrok je u oholom stavu kako se do najdubljih istina o smislu čovjeka, vjeri, životu ... može doći preko razuma i razumskih tehnika. 
Kao što sam već pisao, na zapadu je teolog onaj koji uspješno završi bogosloviju, koji dobro svlada Akvinca ili neke druge modernije filozofe, dok na istoku je teolog onaj tko ima stvarno znanje o Bogu kojeg Bog daje onima koji su istinski pokajnici i zaljubljenici u Njega, koji se mistično sjedine s Njim.
To znanje je intimno, najčešće neopisivo, i o njemu nikad pravi mistici nisu pisali knjige. 
Možda je Akvinac na kraju postao takav i s traženjem da mu se djela spale pokušao reći kako je skolastika veliki promašaj.