Bilo jednom pred 500 godina u Strasbourgu

Ljeto A.D. 1518. u Starsbourgu obilježili su nezapamćeni, bizarni i tragični događaji.
Mnogi ljudi, a kao što vidimo na ilustracijama većinom žene, dali su se u bjesomučni ples bez prestanka.
Prema ovom tekstu plesali su i bez svoje slobodne volje i nisu mogli prestati tako da su na kraju mnogi umrli od iscrpljenosti.
Svakom naravnom čovjeku sa zdravim razumom jasno je da se je tu radilo o velikom demonskom opsjednuću, a zanimljivo je da se to događa u vrijeme kasne renesanse koja je oživjela antičko poganstvo kao i neoplatonističko-kabalističku magiju i filozofiju.
M.Hofmann piše u svojoj knjizi "Okultna renesansa Rimske Crkve" , o kojoj se nadam da ću više pisati i koju preporučujem za čitanje, kako je ne samo taj okultizam zahvatio Rimsku Crkvu, on je krenuo širiti se baš preko nekih visoko rangiranih i uglednih klerika koji su i prvi preveli okultne egipatske knjige.
Dakako ti su bili i te kako povezani s vrhom Rimske Crkve, o čemu možda najbolje svjedoči oslikane sobe rimskog pape na kojima su prikazana egipatska poganska božanstva (tako da može rimski papa kad se probudi imati ih odmah pred očima), i ne nije tamo prikazana Bogorodica kao Ishtar, jer Ona je posebno oslikana.
Iako su ondašnji klerici i filozofi sinkretistički tumačili kako je sv.Trojstvo isto bilo prikazano u poganskim bogovima, kako je egipastki mag Hermes Trismegistos došao do istog 'otkrića' kao i Mojsije i Platon ..., te se dakle blasfemični skupovi svih religija svijeta u Assiziju pred 30-tak godina, kao i prethodni sinkretistički dokumenti drugog vatikanskog koncila papista, kao i molitve s lažnim religijama koje izvodi RKC može i treba objasniti baš s tim razdobljem renesanse i neoplatonističke magije i filozofije.
Navedene sobe su oslikane za vrijeme rimskog pape Nikole V (1445-1513) i kako vidimo pet godina nakon njegove smrti nastupio je u Strasbourgu ples do smrti.
Okultna renesansa u Rimu počela je i ranije i o tome sam ilustrirao u svojim tekstovima na kojima sam prikazao postavljanje velikih brončanih vrata katedrale sv.Petra u Vatikanu s prikazom poganskih bogova i heroja, a moglo bi se tome dodati postavljanje egipatskog poganskog obeliska u središtu trga sv.Petra. 
Na mjestu sadašnje crkve koja je najprepoznatljivija crkva RKC bila je prije toga ogromna bazilika koju je izgradio sveti rimski car Konstantin, i možemo slobodno reći kako se je tu radilo o dvjema različitim ne samo crkvama u stilu, nego i o crkvama koje odražavaju različite vjere.
Renesansna crkva bila je znak oživljavanja antičkog poganstva, prve kršćanske crkve na istoku i zapadu označavale su kraj antičkog poganstva i uspostavu kršćanske države na Zemlji.
Renesansa na zapadu bila je povratak u pogansku prošlost, u razuzdanost duše i tijela, u oživljavanje sodomizma, u vjeru u napredak i u znanost koja je bila za neupućene začuđujuće povezana s neoplatonističkom magijom.
Dakle, u takvom okružju trebamo promatrati te događaje pred ravno pola tisućljeća.
U povezanom članku se spominje poznati liječnik, filozof, ali i mag-čarobnjak Paracelsus, te je nadasve bizarno kako je RKC tada organizirala inkviziciju za progon seoskih vještica, a rimski pape su imali svoje dvorske astrologe i liječnike poput spomenutog Paracelsusa koji je opisao te događaje u Strasbourgu.
Iskrvarenost RKC koja je tada imala biznis s prodajom oprosta kako bi bila sadašnja renesansno-barokna crkva sv.Petra napravljena i zbog koje se je ondašnjim moćnim bankarima kuće Fugger (koji nisu bili židovi nego katolici) dozvolilo dotad zabranjeno kamatarenje (jer se je dotad to smatralo smrtnim grijehom), izazvalo je reakciju augustinskog redovnika M.Luthera koji je osim opravdane kritike prakse RKC, ubrzo pokrenuo krvavu protestantsku revoluciju koja je u konačnici samo produbila heretičnost zapadne rimske Crkve i njezinu vlastitu shizmatičnost.
Protestanti su rekli kako je ne samo RKC babilonska Bludnica iz Otkrivenja, oni su zanijekali pravu Crkvu iz Vjerovanja i ekumenskih koncila, i postavili krivovjernu praksu protestanta koji može baljezgati sve što hoće o vjeri ako misli da se to nalazi u Bibliji, te onda osnovati neku svoju novu sektu pod imenom kršćanstva ako u staroj sekti njegovu tumačenje Biblije drugi protestanti ne prihvate.

Ipak vratit ću se na temu demonski pokrenutog plesanja do smrti.
Kad je zapad pokrenuo oživljavanje antičkog poganstva i prateće mu suvremene ideologije i filozofije, započeo je ples koji se završava smrću zapada kojoj svjedočimo.
Zapad pleše onako kako demoni sviraju i ne može stati.
Ovi u članku pokušavaju racionalizirati empiricistički-znanstveno ples do smrti, ubacuju kao moguće opravdanje postojanje nekih halucinogenih tvari u vodama i slično, te naravno da ne mogu naći na taj način pravi duhovni uzrok.
Kad se život nekog stvorenja okrene protiv izvora života, odnosno nestvorenih Božjih energija koje su nerazdvojne od Boga i koje su Život kako kaže Gospodin Isus Krist za sebe, onda ne može ništa drugo uslijediti u stvorenju nego sporije ili brže umiranje uključujući to bizarno umiranje od plesa.

Ovih dana je opet u Splitu* bio razglašeni poganski festival "Ultra Europe Festival" na kojem je ove godine umro samo jedan plesač do smrti za razliku od 'festivala' pred pesto godina u Strasbourgu.
Ovi koji su preživjeli misle da su živi, dočim im smrt odnosno demoni dahću za vratom, a Bog možda u svojoj providnosti nekog od njih će spasiti, izvući od tog kola smrti.
Naša pala narav zbog grijeha predaka lako rezonira s demonskom frekvencijom plesa smrti, demonski ritam nam je privlačan, a samo rijetki nalaze užitak u melodiji i harmoniji koje upućuju na Nebo i pravu ljepotu.
Ali takvima je odvratno što je ovima privlačno i što ih vuče u ponor bez dna.

Pogledajte na kraju video nekima poznate njemačke pop skupine Kraftwerk koji su davne 1970. eksperimentirali s tim razlomljenim ritmom koji uništava život, kažu da se i eksperimentalno može dokazati kako životinje bježe od takve 'glazbe', da krave ne daju mlijeko ako su tome izložene, a opet iako to mnogi ljudi znaju, poput zombija odlaze na oltare Sotone s moćnim audio pojačalima i zvučnicima i nalazeći utjehu što ne propadaju sami nego s mnoštvom drugih zombija.
Snimak je zanimljiv jer se ondašnja iskorijenjena rock generacija po prvi puta susreće s tom vrstom pop 'glazbe', i možemo primijetiti kako se ruke uskoro sklapaju i klapaju za praćenje demonskog ritma, glave se u istom ritmu tresu, stvara se moderni tribalizam koji se može primjetiti inače na rock koncertima, i pogotovo na 'techno party-ima' (ovo treba promijeniti u 'tech no party').
Kad bi netko i htio, nemoguće je skladno i lijepo plesati dok duša pati i stenje pod demonskim ritmom, tijelo ipak odražava stanje duše.
Možemo čak reć da su ovi pred 500 g. umirujući od plesa barem normalnije plesali od ovih modernih zombija.
Nije samo boom generacija 70-tih kriva za sadašnje jadno stanje Njemačke i zapada, korijeni su puno dublji i sežu u daljnju prošlost što je tema samog članka.

* Nije Split ništa gori od ostatke Hrvatske.
Naša glavna gospodarska djelatnost nema veze sa stvarno dobrim upravljanjem s državom, ljudima i prirodnim resursima, te pogotovo sa zdravim duhovnim stanjem sadašnjih živih naraštaja i budućih.
Dakako radi se o turizmu koji je u suštini, a o čemu sam davno pisao, davanje usluge strancima koja je prispodobiva s prostitucijom, a ne odnosom domaćina i gosta.
Iz tog prostituiziranog odnosa ne može nastati drugo nego Zrće na Pagu ili taj splitski Ultra poganski festival.
To je kao kad 'dama najstarijeg zanata' dobiva isprva 'normalne' mušterije, a onda sve perverznije i perveznije i ne može ih odbiti jer je cijeli svijet perverzan, a ona ne zna drugačije nego 'prodavati svoju ljepotu' dok ju ne zatuču perverznjaci.
Žalosno je što se ne mogu naći akademici ili neki drugi intelektualci, što je najgore niti teolozi, koji su o toj slijepoj ulici turizma pisali i upozoravali u prošlom stoljeću dok je bilo vrijeme da se zabludi kaže ne.