Kvadratura kruga Zemaljskog

Cijenjeni bloger "O dosta toga i što dublje" u posljednjem tekstu htio je ukazati na apsurdnost teze kako je Zemlja ravna.
Katolički apologet R.Sungenis, na kojeg se poziva bloger, je izdao i knjigu kako je ideja ravne Zemlje ravna, to jest glupa.

Ne ću sad ulaziti u prave kršćanske argumente koji ruše modernu kozmologiju bila ona heliocentrična, acentrična ili geocentrična i koji se temelje na nekompatibilnosti sustava nebeskih lopti uključujući Zemlju s biblijskom objavom o Nebu koje je gore, i s krugom Zemaljskim koji je ispod Neba, a ispod Zemlje je Haad - podzemlje.
Kršćanska Objava ima dakle jasan smjer gore-dolje u stvorenom svijetu (ne zaboravimo da je i Nebo stvoreno zajedno sa Zemljom, da prije stvaranja njih nije bilo, odnosno ne može se reći kako Bog nužno prebiva u nekom prostoru koje je samo po sebi stvorenje te zbog toga ne može sadržati Boga) kojeg moderne kozmologije nemaju, te stoga svi kršćani bi ih trebali odbaciti, ili prihvatiti se barem pouke sv.Basilija kako izgled Zemlje nije važan za spasenje. 

Cilj ovog teksta je pronaći razloge zašto zapadni kršćani žele, skoro pod svaku cijenu, izmiriti znanost i kršćanstvo, pa i u ovom slučaju kad znanost otvoreno niječe Božje stvaranje.
In media res - odgovor je u zapadnoj shizmi.
Zapadna teologija nije našla svoj temelj u teologiji Crkve prvog tisućljeća, zanemarila je što hotimično, što nehotimično nauk istočnih kršćanskih otaca (koji su u svemu nadmašili zapadne što nije čudno jer je većina kršćana tada živjela na istoku) i ekumenskih koncila Crkve.
Prihvativši filioque i odbacivši nauk Crkve o razlikovanju Božje biti i Njegove energije koji je odbacilo grčku filozofiju neoplatonizma o apsolutnoj jednostavnosti Boga po kojoj nema mjesta za nestvorenu Božansku energiju, zapadna Crkva se je početkom drugog tisućljeća našla na raskršću hoće li se vratiti na nauk Crkve ili će tražiti nove puteve.
Taj novi put je bio povratak na grčku filozofiju, to jest najprije aristotelizam, a kasnije u renesansi magijski neoplatonizam.
Evo u čemu je suštinska razlika.
Crkva naučava kako se istina o Bogu koja nam je dostupna kao stvorenjima nalazi u Objavi.
Zapad je sa skolastikom krenuo od Aristotelove filozofije kao tobožnjeg vrhunca čovjekovog uma i koju je htio amalgirati s kršćanstvom.
Za Crkvu teolog je onaj tko posjeduje znanje o Bogu do kojeg se dolazi dakako najprije kroz Objavu, kroz nauk ekumenskih sabora Crkve i kršćanskih otaca, ali to nije dovoljno, budući pravu istinu o Bogu dobija onaj kršćanin tko se deificira, tko se posveti i ima mistično iskustvo živoga Boga, to jest Njegovih nestvorenih Božanskih energija.
U smislu Pavlovljeve rečenice - ne živim više ja nego Krist u meni. To je vrhunac teologije.
Lutati s Aristotelom ili s Tomom Akvinskim po dijalektičkim umskim stranputicama nimalo ne približava kršćanina Bogu, nego štoviše odvodi ga od tog primarnog cilja jer se čovjek opterećuje nepotrebnim i često izmišljenim filozofskim pojmovima, a k tome mu se često napuhava intelektualni ego.
Štoviše, možemo izreći analogiju:
- kao što je neposluh i oholost Adama i Eve izazvala njihovu duhovnu i kasnije tjelesnu smrt,  tako je i bolesna želja zapada da istraži Boga i Njegove tajne, prvo putem aristotelovsko-tomističke dijalektike i pojmova, drugo putem znanstvenih metoda, uzrokovala najprije duhovnu smrt zapada i na kraju materijalnu smrt kojoj sad svjedočimo.
Istražiti Boga to jest Njegovu bit za koju je Crkva dogmatski izjavila da je stvorenjima nedostupna, je drskost i jalova oholost koja dovodi do duhovne smrti to jest oni koji se u to upuste ne da ne će ništa doznati o Bogu, nego će izgubiti naravno znanje o Bogu o kojem piše sv.Pavao Rimljanima, postati će idolopoklonici i na kraju pervertiti.
Znanost koja se bavi s metafizikom, to jest sa stvaranjem i ima za cilj iznijeti teoriju koja će objasniti sve, je posve iste ohole prirode kao i skolastika, te na kraju nije dovela do spoznaje Božjih tajni stvaranja i Neba, jer je to nemoguće, nego je iznjedrila tehnologiju koja se sve više pokazuje kao antikristovska paukova mreža za uništenje čovječanstva.
Vratimo se na skolastiku i Akvinca.
Ako je Toma Akvinski stvarno rekao prije smrti da mu se njegova djela spale jer da su ona slama u odnosu na mistični zanos koji je u tom trenutku proživljavao, onda to najbolje oslikava razliku između teologije zapada i istoka i onda je to njegova najbolja rečenica koja treba ostati upamćena.
Dakle zapad je u srednjem vijeku zauzeo poziciju kako se doumljivanjem može otkriti istina o Bogu, naravno uz to se kaže kako se to radi u skladu s Objavom koja je de facto odbačena jer su negirani zaključci (dakako ne svi) ekumenskih koncila Crkve.
Stoga je zapad definirao teologiju kao znanost, a metode znanosti su dijalektika-logika-matematika i eksperimentiranje.
Teologija - spoznaju o Bogu, nije nikako znanost, nego kako napisah produbljena Objava u neposrednom iskustvu Boga kroz deifikaciju kršćanina.
Crkva sv.Ivana Evanđelistu naziva Teologom, ne zato što je pisao filozofskim jezikom, nego zato što je najviše ljubio od svih apostola Isusa Krista, pa je i bio najviše ljubljen od Boga. To je prava i jedina teologija.
Teologija primjerice nije znanje o pet razloga zbog kojih se može utvrditi da Bog postoji.

Zapad u srednjem vijeku izgrađuje mnoge univerzitete koji su bili preteče modernih, ali mislim da nisu u konačnici donijeli dobra zapadu.
Dakle stvaraju se u gradovima kvartovi koji su de facto izolirani od drugih i u njima žive profesori i studenti koji marljivo proučavaju Aristotela i ostale majstore dijalektike i logike kako bi stekli vještinu da umnogostruče svoje i općenito ljudsko znanje.
Nije stoga iznenađujuće kako su relativno brzo univerziteti od skolastičkog stava - teologija je kraljica znanosti, došli do stava kako sve što postoji je materija, i sve što se može znati dobija se putem doumljivanja, logike, matematike i eksperimenata.
Drugim riječima skolastika koja je trebala biti teologija, bacila je sjeme materijalizma i empiricizma - do znanja se dolazi preko eksperimenata, analizom rezultata i korištenjem matematičkih modela.
Možemo slobodno reći kako su znanstvenici i profesori, a s njima i studenti, nadprosječno ateističkih stavova, a ako se nisu bavili na univezitetima s 'prirodnom' znanošću, onda su širili krive i lažne ideologije kao podloge za revolucije i dovođenje zapada do svog jadnog trenutnog stanja kome pred smrt.

Vraćam se na geocentriste loptaše poput R.Sungenisa.
On ima dva doktorata, jedan 'teološki' na nekom protestantskom fakultetu, drugi iz fizike.
Ako bi se on držao Objave iz sv.Pisma, npr. da je Zemlja stvorena tri dana prije Sunca, da postoji smjer gore prema Nebu, da će se Isus Krist drugi puta pokazati ljudima na Zemlji tako da će Ga svi vidjeti (što je nemoguće na lopti), da će zvijezde padati na Zemlju, svi znanstvenici bi ga ismijali i izbacili iz kluba 'umnih'. 
Jednostavno, on to ne želi, on želi biti u klubu u kojem glavnu riječ vode ateisti i istovremeno biti kršćaninom.
Isto tako niti jedan klerik koji želi svidjeti se ovom svijetu ne će reći istinu kako se moderna ateistička kozmologija protivi Objavi.
I kako napisah, korijen te prevlasti materijalističko-ateističke ideologije u svijetu nalazi se u zabludi kako je teologija znanost, odnosno da se do najvažnijih istina koje se tiču svačijeg ljudskog života dolazi preko matematičkih modela, dijalektike i eksperimenata.

Na koncu, ako imate dovoljno vremena i ako vas zanima, pogledajte raspravu o sličnom između Jay Dyera o kojem sam već nekoliko puta pisao, s doktorom tomizma neke katoličke bogoslovije.
Očevidno je i čak bolno slušati kako doktor zapadne teologije misli da se do istine o Bogu dolazi preko prihvaćanja aristotelovsko-tomističkih kategorija.