Blago mirotvorcima

Čitam kako je na našoj državnoj TV gostovao umirovljeni srpski sportski komentator Milojko Pantić te da navija za 'naše' na svjetskom nogometnom prvenstvu.
Članak implicira kako je taj novinar prikriveni velikosrbin kojem se ne smije vjerovati.
Pantić je naveo kako je bio u društvu Vuka Draškovića i njegove žene koja je rekla da je naš nogometni izbornik Zlatko Dalić lijep kao glumac.
Autoru članka to je dokaz kako je Pantić velikosrbin zbog toga što se je družio s Draškovićem po logici s kim si takav si.
Mi stariji znamo kako je Vuk Drašković bio stvarno velikosrbin za vrijeme komunističke Jugoslavije, kako je pisao govore nekim komunističkim funkcionerima (čini mi se Miku Špiljku), kako je napisao roman "Nož" s kojim je htio pobuditi Srbe na velikosrpstvo jer inače im prijeti ustaški nož kao u drugom veleratu.
Ako F.Tuđman nije mogao u javnosti sve govoriti što bi htio, pa su neki iz HSP to umjesto njega govorili (?), onda je takav bio V.Drašković i V.Šešelj koji su govorili ono što S.Milošević u javnosti nije.
Što god bio razlog, a najvjerojatnije je bio vojni poraz velikosrpstva u ratu, V.Drašković se za razliku od Šešelja počeo distancirati od velikosrpstva.
Naravno i njegova žena Danica koja se je isto tako bavila politikom.
Tako jedan čitatelj tog članka citira njezinu izjavu:

"Išli smo u Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, pa najzad na Kosovo. I šta smo uradili? Poraženi svuda isterani smo iz Slovenije, Hrvatske, iz Bosne i naravno i sa Kosova. Ostavili smo krvave zločinacke tragove za sobom koji se sada otkrivaju po Haškom tribunalu, na suđenjima našim političkim i vojnim komandantima. Već dvanaest godina razvlačimo poraze, ne priznajemo da smo krivi, da smo zločinci, agresori, da smo u tuđe zemlje slali vojsku i kriminalce, ubijali, pljačkali, palili, rušili, silovali."

Nešto slično, ali utjecajnije pisao je srpski oficir i pisac D.Tucović koji je iznio zvjerstva koja je srpska vojska činila prema Albancima u balkanskim ratovima te ih je žestoko osudio.
Vjerujem da su zbog toga Albanci vrlo poštovali D.Tucovića iako se je borio protiv njih u ratu.

Dakle, ako nam neprijatelj kaže da je bio u krivu, da je uzrokovao rat i činio zločine, kako možemo ako smo kršćani i dalje ga držati na ciljniku (nišanu)?
Da, on se može pretvarati i imati neke skrivene namjere, ali onda moramo u javnom razgovoru dovesti ga na čistinu i razokriti, a ne začepiti usta i uši te ne imati volje za razgovor s njim.
Ja bih recimo, znajući velikosrpsku ideologiju, inzistirao u razgovoru s M.Pantićem ili s V.Draškovićem da se izjasni jesu li za njega Hrvati povijesni narod (različit od srpskog) s pravom na svoju nezavisnu državu u trenutnim državnim granicama.
Ako to kažu većina Srbijanaca, onda se time mogu pokopati ratne sjekire, onda ako su iskreni, prestaje njihovo podržavanje zablude kako su Hrvati ustvari pokatoličeni Srbi (što je krenulo od Vuka Karadžića), da su svi štokavci Srbi, da su to recimo Bunjevci u Bačkoj (a od Bunjevaca od Like, Dalmacije, Hercegovine koji su štokavci ikavci i kojih nema među Srbima je oduvijek bilo najviše vatrenih hrvatskih domoljuba).
I ne manje važno, onda će priznati kako ima Hrvata pravoslavaca, kao što i mi moramo priznati da ima i Srba katolika (samo u puno manjem broju koliko mi je poznato).

Pred par dana sam slušao predavanje srpskog monaha Arsenija, nekadašnjeg beogradskog rokera Aleksandra Jovanovića (EKV) koje je na kraju dobilo gorak ukus (za mene) jer je otprilike rekao;
"Braća Hrvati izgubili su pravoslavlje, postali katolici i onda su se izsrbili." 
Dalje nabraja Crnogorce, muslimane u BiH, ateiste, komuniste koji su su svi izgubili svoje srpstvo.
Za njega je srpstvo jednako s kršćanstvom, te ako netko na ovom dijelu Balkana nije Srbin onda i nije pravoslavac i obrnuto.
Bolesno je i krivovjerno povezivanje kršćanstva(pravoslavlja) s nekim narodom u smislu da je taj narod zbog toga svet, da ima povijesna prava na tuđe teritorije, da nije nikad činio zločine nego se je uvijek branio od nepravednih napadača.
Dakako da se to odnosi i na nas i na bilo koji narod, ali u SPC i među mnogim pravoslavnim Srbima, i onima među njima koji su izgubili vjeru, ta zabluda je vrlo živa i ne da im da se prema susjedima odnose na dobrosusjedski način.
Oni su iznadprosječno gostoljubivi, ali što je rekao pokojni novinar Joža Vlahović, oni su nas pojedinačno prihvatili kao svoga brata, ali grupno ne kao narod.

Nadalje što sam primjetio oko M.Pantića, a možda je to i slučaj V.Draškovića, je izrazita naklonost prema zapadnim liberalnim idejama, stoga nije čudno kako je ta moćna i bogata zapadna internacionala promptno organizirala njegovo gostovanje na HRT.
Pantić se odriče 'srpskih klerofašista', ima razumijevanja za parade sodomita te je jasno kako je on, tako mi se čini, samo hrabriji srpski pandan medijskih antifa s ove strane Dunava.

Na koncu želim naglasiti da moramo biti mirotvorci na što nas poziva Gospodin, ali i mudri (i na to nas Gospodin poziva) tako da ne nasjednemo na zamke Zloga koji se u našem narodu očituje bolesnim oslanjanjem na zapad kako bismo tobož izbjegli srpski pritisak s istoka.
Zli prvenstveno djeluje preko antifa ideologije globalizma i liberalizma, ali i preko pretjeranog i slijepog domoljublja koje počiva na povijesnim zabludama i lažnim veličinama te spriječava ljude raznih naroda koji imaju slično stremljenje prema zaštiti tradicije, vjere i obitelji da se osjećaju kao braća u Kristu.
Posve je bjelodana činjenica kako su nacionalne države sve manje suverene, kako u mnogim tim državama vlada globalističko-liberalna elita okultnih korijena, te kako se neprijatelji Kristovi globalno povezuju.
Tako će se morati i oni koji se nazivaju kršćanima.
Velika je tragedija kad se kršćani dijele zbog nacionalnih razloga koji su najčešće izazvani još od 19.st. kad je nacionalizme potakla judeomasonerija.

"Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati."

Ako dakle želimo svoje spasenje, onda moramo biti mirotvorci, jer samo sinovi Božji spašavaju se od vječne propasti.
Budimo mirotvorci!

P.S.
Nacionalističko ludilo nekih Srba se nastavlja. 
Nakon sinoćnje pobjede hrvatske nogometne reprezentacije nad Rusijom, neki Srbi su slavodobitno zaključili kako se je hrvatski vratar Subašić 'prekrižio kao Srbin' te time dokazao kako je Srbin.
Ne pomaže im što je Subašić izjavio kako je Hrvat, kako mu otac Jovan nije srpski, nego hrvatski pravoslavac.
Ni apostoli nisu znali kako su Srbi jer su se križali kao Srbi, al ne smije nam biti čudno kad je prema nekim Srbima sam Bog Srbin.
Treba znati da su se stvarno prvi kršćani križali s tri prsta i s desna na lijevo (jer je Isus s desne Ocu), a da je rimski papa donio kasnije novinu kako je već uobičajeno da se od starog Rima očekuju uvijek novine.
S druge strane Subašić se je prekrižio u rukavicama, pa se ne može zaključiti je li se križao s tri prsta ili sa svim prstima.
Nadam se da među Srbima i u SPC ima još onih kojima je istina i vjera u Krista važnija od ludog i suicidalnog nacionalizma.
Oni bi se trebali ograditi od ovih opasnih luđaka koji bi se opet htjeli zaratiti s nama, onako u bratskom zagrljaju 'kravate' dok ne priznamo kako su "Srbi svi i svuda" prema ideologu velesrpstva Vuku Karadžiću od kojeg bi se isto trebali ograditi ako stvarno žele mir s nama.

P.S.S.
I opet slični komentar srpskih medija.  
Malo tko od Hrvata očekuje da Srbijanci u nogometu navijaju za nas, a protiv Rusije (meni bi to bilo dakako drago, ali da ne navijaju za nas kao da navijaju za propalu bivšu Jugoslaviju).
Ali čemu laži kako naši nogometaši igraju u odjeći Crne legije, da pjevaju pjesme koje veličaju klanje Srba, da bi ih svi oni po kratkom postupku skratili za glavu?
I usput ispraviti ću netočnosti u tom tekstu, Crna legija se nije borila za oslobođenje Rusije od boljševizma, nego je to bila 369. pukovnija koja nije imala crne uniforme i koja je jedina s nekim drugim Nijemcima ušla u Staljingrad i tamo gotovo sva izginula.
Bezrazložno je vjerovati kako su oni išli tamo ratovati protiv Rusije ili protiv Pravoslavlja, ali je po meni indikativnije što su se mnogi Srbi pravoslavci identificirali sa SSSR-om i boljševizmom, a ne recimo s vojskom generala Vlasova i kozaka koji su se borili protiv boljševizma, a za svetu pravoslavnu Rusiju.
Čitao sam da je za vrijeme jugokomunizma bilo među Srbima na kraju samo 10% krštenih, što znači da su većina Srba bili ateisti ili komunisti, nikako pravoslavci.
Kao i među nama Hrvatima, tako i među Srbima, mora se dogoditi lučenje na one koji vjeruju i ljube iznad svega Gospodina Isusa Krista, i na one kojima je na prvom mjestu nešto drugo, nacija ili neka druga isprazna ideologija poput liberalizma i globalizma.

Još jedna reakcija nakon utakmice.
Naš trenutni reprezentativac D.Vida i bivši O.Vuković su u veselju pobjede, a budući su igrali u ukrajinskim klubovima, rekli na privatnom videu (znači to nije video kojeg je snimala neka medijska kuća) od deset sekundi kako je to bila i pobjeda za Ukrajinu i za Dinamo iz Kijeva, a Vida je rekao na ukrajinskom 'slava Ukrajini'.

Rusija i Ukrajina nisu u ratu da bi se to smatralo provokacijom (ako se pak Rusija smatra da je u ratu s Ukrajinom, onda je to trebala otvoreno reći, ali tada sigurno ne bi dobila organizaciju svjetskog nogometnog prvenstva jer se međunarodna natjecanja ne organiziraju u zemlji koja je u ratu), ova dvojica su očito veselje pobjede htjeli podijeliti s Ukrajincima koji su njihovi navijači tamo gdje igraju ili gdje su igrali.
Nažalost reakcija nakon objave tog videa pokazuje u kakvom ludilu živimo, riječi 'slava Ukrajini' označene su kao želja za genocidom nad Rusima (slično kao što je naš pozdrav 'za dom spremni' označen kao zločinački, dok se anđeoskim smatra 'smrt fašizmu, sloboda narodu' u kojem se najprije nekom želi smrt, a onda se lažno propagira sloboda narodu dok je cilj bio i ostao globalizam koji želi uništiti narode).
Dakako, odmah su se tu priključili velikosrbi na svojim medijima, ali i na međunarodnim socijalnim mrežama s idiotskim, ali zločinačkim objašnjavanjem kako su Vida i Vuković oni isti koji su ubijali srpsku djecu u logorima NDH - evo citata jednog velesrbina i mitomana:
"nothing about Jasenovac, Stara Gradiska or Danica ? Nothing about Catholic Franciscan clergyman Brzica, who in Jasenovac in one day with a special knife cut heads 1360 people ?"
Inače se može slobodno konstatirati da mnogi Srbi koriste internetske medije kako bi prikazivali Hrvate kao mega zločince koje je najbolje zatući.
Gledao sam video na youtube u kojem se prikazuju sličnosti između jezika raznih naroda, pa je bilo tako između hrvatskog i perzijskog, i neki Srbi se opet osjećaju pozvanima u komentaru da 'belom svetu' objasne kako Hrvati nisu povijesni narod, kako nemaju svoj jezik nego je to srpski ...
Suprotno se skoro nikad ne može primijetiti, to jest da se Hrvati javljaju kad su tema Srbi. 
A ovo s riječima 'slava Ukrajini' je posebno demonsko ludilo, jer se iz toga izvlači mitološka laž koju je očito prihvatio svijet protiv nas o natjecanjima ustaša tko će više zaklati Srba u Jasenovcu (zato je Igor Vukić sa svojim istraživanjem Jasenovca, a budući su mu preci tamo bili logoraši, najvažnija javna osoba u RH kako sam to pred više vremena na blogu napisao).
Već sam nekoliko puta pozivao Srbe dobrih namjera da se potrude sjesti s nama i razbistriti magle iz bliske i malo dalje povijesti, ali očito bi to isto trebali Rusi i Ukrajinci kad se smatra zlom reći 'slava Ukrajini', a dobrom 'slava Rusiji' (kao što Srbi smatraju da je dobro kad su spremni za otadžbinu i eventualno za kralja, ali je zlo kad su Hrvati spremni boriti se za svoj dom, što je evidentni znak šovinizma jer jedan narod sebi daje neka prava i istovremeno to drugom narodu brani i čak smatra zločinom).
I jedan i drugi narod ima moju naklonost što zbog slavenstva, što zbog pravoslavlja.
Veliki Rus i kršćanin Solženjicin pisao je u "Arhipelagu Gulagu" kako su Ukrajinci mnogo propatili zbog svojeg domoljublja, vjere i antikomunizma pod boljševicima, kako su bili nadprosječno zastupljeni u boljševičkim logorima zbog toga te da su se u pravilu junački držali (mislim da možemo i mi slično reći, Hrvati su bili najbrojniji politički zatvorenici u jugokomunizmu i najviše su ubijani od komunista kad je već rat završio kao i u poraću u iseljeništvu).
Nadalje, Rusi moraju priznati kako su pod boljševicima predvođeni židovima, Ukrajinci trpili genocid izglađivanja u milijunskim žrtvama.
Kako dakle mogu Ukrajinci naći zajednički jezik s Rusima koji imaju i dalje simpatije prema boljševizmu, koji svoju vojsku zovu Crvenom armijom, koji žele raditi protunaravni blud između pravoslavlja i boljševizma? 
Nije mi drago što se Ukrajina povezuje s liberalnim zapadom, pa recimo šalje policiju da bi se održale i kod njih parade sodomita.
Rješenje je kao i između nas i Srba, stišavanje nacionalizma i teritorijalnih pretenzija, priznanje da ovaj drugi narod postoji i da ima pravo na svoju državu, na svoju kulturu, ali iznad svega vraćanje kršćanstvu koje je vječno, za razliku od nacija i nacionalnih država.

Članak sam rastegnuo u pisanju na tri dana jer dolaze stalno vijesti povezane s temom.
Tako sam danas pogledao ovaj video čiji je autor pravoslavac i to bezkopromisni:

Prethodno sam spomenuo prutuprirodni blud između pravoslavlja i boljševizma.
Ali tu se radi o orgijama, jer je posrijedi i blud s krivovjerjem ekumenizma i prilagođavanja truloj zapadnoj liberalno-globalističkoj ideologiji.
Koliko sam upućen, sadašnji ruski patrijarh Ćiril je pod sumnjom nekih da je bio pijun boljševističkih tajnih službi, pa nije čudno ako RPC nije anatemizirala boljševizam i SSSR.
Kao što znamo nije to učinila niti suvremena ruska država pod Putinom, i zato se vrlo dobro slažu. 
Nadalje, patrijarh Ćiril podržava očito ekumenizam i rado se nalazi pred kamerama kad se sastanu sve svjetske religije (znači da mu je ideologija globalizma bliska što ne bi trebalo biti čudno ako je potekao iz službi SSSR).
Autor videa kaže ili se nada kako se treba pojaviti pravoslavni ruski car koji će ta krivovjerja odstraniti.
Nadam se da će se pri tom napustiti krivovjerje etnofiletizma o čemu najviše piše ovaj članak, jer bez toga nema pravog mira kojeg samo Krist daje.